‘ˈMun -yɛ -ka han ˈla’

Jesu -o ˈkëɛ ˈkun a sɛ -pialë -ka -le, -yɛ -le ˈze mmiɛ fë mmiɛ mmiɛ -ye -le. (Lk 6:38) Mɔn sɛ -ka han ˈla -yɛ, ˈe -vɛn ˈmun nɛnsan e ˈmun nɛnshɔ ˈama ˈze ˈba -lë ˈba -ye -pia.

Tsabiɛ -piadzhilëɛ, -e hɔn ˈsɔn ˈyi -a Joova ˈsɔn nɛn. ˈBa ˈwɛn ˈˈba ˈba nɛnsan e ˈba nɛnshɔ ˈba ˈwɛn ˈba mian bokan nɛn -pia dzhi -lë, Joova -wɔ mmiɛ hɛndzhi ko. ˈEyɛ fɛn ˈwoayo ˈo ˈˈɲɛn mmiɛ -to.—Pr 19:17.

-HËN VIDOO -KA ˈYI -MƆN HAN ˈLA -YƐ FƐNFƆ, ˈMUN -NANSƐN, ˈAKÖ -BU ˈSHU ˈKOSA ˈKƐ ˈˈYI ˈMƐƐN:

• Kë maan -a -le nɔn -shika ˈyi -mɔn gba sa nɛnsan e sa nɛnshɔ ˈama bokan?

• -Kɛsɛ -ka ˈyi -a -pɔn -e -sɛ -aniin -e -le ˈe ˈtshɔ, ˈˈɲan -kɛ fɛn maan -e -lëdzhën -ze ˈkun ˈa pa -yɛ -ka han ˈla? ˈMun sɛ tsɛ sa sitë jw.org fɛn -hën sa bɛnwɛn ˈˈyi ˈpɛ « Comment le superflu des uns compense le manque des autres ».