Pjesma nad pjesmama

2 Ja sam tek šafran iz priobalne ravnice*,

ljiljan iz doline.”+

 2 “Kao ljiljan među trnjem,

takva je moja ljubljena među djevojkama.”

 3 “Kao jabuka među šumskim stablima,

takav je moj dragi među mladićima.

Žarko želim sjediti u njegovoj sjeni

i njegov mi je plod sladak.

 4 Uveo me u kuću gdje je gozba*

i razvio nada mnom ljubav kao zastavu.

 5 Okrijepite me grožđicama,+

osvježite me jabukama

jer bolujem od ljubavi.

 6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom,

a desnom me grli.+

 7 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,

gazelama+ i košutama u polju,

ne budite, ne pobuđujte ljubav u meni kad se sama nije probudila!+

Evo ga, stoji iza našeg zida,

gleda kroz prozore,

zaviruje kroz rešetke.

‘Ustani, ljubljena moja,

ljepotice moja, pođi sa mnom!

12 Sve je procvjetalo,+

došlo je vrijeme rezanja loze+

i čuje se pjev grlica u našoj zemlji.+

13 Dozrele su rane smokve,+

loza je u cvatu i širi svoj miris.

14 Golubice moja, koja se skrivaš među liticama,+

u pukotinama u stijeni,

daj da te vidim i da ti čujem glas+

jer tvoj je glas ugodan i tvoj je stas prekrasan.’”+

15 “Pohvatajte lisice,

male lisice koje nam uništavaju vinograde,

jer su vinogradi u cvatu.”

17 Prije nego povjetarac rashladi dan i sjene pobjegnu,

vrati mi se brzo, dragi moj,

pohitaj kao gazela+ i kao jelenče+ preko gora što nas razdvajaju*.