16 Nato je kralj David sjeo pred Jehovu i rekao: “Tko sam ja, Jehova Bože, i po čemu je moja obitelj tako značajna da si dosad toliko učinio za mene?+ 17 I kao da to nije dovoljno, Bože, nego još govoriš što će biti s potomcima tvog sluge u dalekoj budućnosti+ i gledaš na mene kao na čovjeka kojeg treba još više uzvisiti*, Jehova Bože. 18 Što bi ti još tvoj sluga David mogao reći o časti koju mu iskazuješ kad ti tako dobro poznaješ svog slugu?+ 19 Jehova, ti si učinio sva ta velika djela i pokazao koliko si velik zato što ti je stalo do tvog sluge i zato što je to bilo po tvom srcu*.+ 20 Jehova, nitko nije kao ti+ i nitko nije Bog osim tebe+ – sve što smo svojim ušima čuli, potvrđuje to. 21 Koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael?+ Njega si, pravi Bože, oslobodio* kako bi bio tvoj narod.+ Proslavio si svoje ime učinivši velika djela koja izazivaju strahopoštovanje.+ Istjerao si druge narode pred svojim narodom,+ koji si oslobodio iz Egipta. 22 I odredio si da Izrael zauvijek bude tvoj narod,+ a ti si, Jehova, postao njegov Bog.+