10 Jehova je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu marili za to.+

15 Jehova, Bog njihovih predaka, neprestano ih je opominjao preko svojih glasnika jer mu je bilo žao njegovog naroda i njegovog prebivališta. 16 Ali oni su se stalno rugali glasnicima pravog Boga,+ prezirali su njegove riječi+ i ismijavali njegove proroke+ sve dok nisu prevršili svaku mjeru, pa za njih više nije bilo lijeka. Stoga se Jehova razgnjevio na svoj narod.+

25 Tako je otkad su vaši preci izišli iz Egipta pa sve do danas.+ A ja sam vam slao sve svoje sluge, proroke. Slao sam ih svaki dan, uvijek iznova.*+

37 Jeruzaleme, Jeruzaleme! Ti ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi.+ Koliko sam puta htio skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila! Ali vi to niste htjeli.+