2 I donijeli su mu uzetog čovjeka koji je ležao na nosilima. Vidjevši njihovu vjeru, Isus je rekao uzetome*: “Samo hrabro, sine! Oprošteni su ti grijesi.”+

3 I došli su neki ljudi te mu donijeli uzetog* čovjeka. Nosila su ga četvorica.+ 4 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli donijeti do Isusa, napravili su otvor na krovu iznad mjesta gdje je on bio te su spustili nosila na kojima je ležao uzeti čovjek. 5 Kad je Isus vidio njihovu vjeru,+ rekao je uzetome: “Sine, oprošteni su ti grijesi.”+ 6 A ondje su sjedili neki pismoznanci, koji su razmišljali u svom srcu:+ 7 “Zašto ovaj tako govori? On huli. Tko može opraštati grijehe osim samog Boga?”+ 8 A Isus je odmah prozreo da tako razmišljaju, pa im je rekao: “Zašto tako razmišljate u svom srcu?+ 9 Je li lakše uzetome reći ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj’? 10 Ali da biste znali da Sin Čovječji+ ima vlast opraštati grijehe na zemlji...”+ Tada se okrenuo prema uzetome i rekao mu: 11 “Tebi kažem, ustani, uzmi svoja nosila i pođi kući!” 12 I čovjek je ustao, odmah uzeo svoja nosila i pred svima izašao van. Svi su se zadivili i slavili Boga, govoreći: “Takvo što nikad nismo vidjeli.”+