3 Na putu za Damask, kad je već bio blizu grada, iznenada ga je obasjala svjetlost s neba,+ 4 te je pao na zemlju i začuo glas koji mu je rekao: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” 5 On je upitao: “Tko si ti, Gospodine?” Glas mu je odgovorio: “Ja sam Isus,+ kojeg ti progoniš.+ 6 Sad ustani i uđi u grad. Ondje će ti biti rečeno što moraš činiti.” 7 A ljudi koji su putovali s njim ostali su bez riječi jer su čuli da netko govori, ali nikoga nisu vidjeli.+ 8 Tada je Savao ustao sa zemlje. Oči su mu bile otvorene, ali ništa nije vidio, pa su ga uzeli za ruku i odveli u Damask.

13 u podne sam, kralju, na putu vidio svjetlost sjajniju od sunca koja je s neba obasjala mene i one koji su putovali sa mnom.+ 14 Svi smo pali na zemlju, a onda sam čuo glas koji mi je rekao na hebrejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Kad se opireš ostanu*, štetiš samom sebi.’ 15 A ja sam upitao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus, kojeg ti progoniš.