Pjesma nad pjesmama

Kosa ti je kao stado koza

koje silazi niz gileadska brda.+

 2 Zubi su ti kao stado tek ostriženih ovaca

koje s kupanja dolaze.

Svaka ima svog blizanca,

nijedna nije ostala sama.

 3 Usne su ti poput grimizne vrpce

i riječi su ti ugodne.

Tvoji se obrazi* rumene ispod koprene

kao kriške šipka.

 4 Vrat+ ti je kao Davidova kula,+

sagrađena od kamenja nanizanog u redove.

Na njoj visi tisuću štitova,

okruglih štitova samih junaka.+

 5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta,

gazelina blizanca,+

koja pasu među ljiljanima.”

 6 “Prije nego povjetarac rashladi dan i sjene pobjegnu,

poći ću do brda punog smirne

i do brežuljka punog tamjana.”+

 7 “Sva si lijepa, ljubljena moja,+

na tebi nema mane.

 8 Siđi sa mnom s Libanona, nevjesto moja,

siđi sa mnom s Libanona!+

Spusti se s vrha Amane*,

s vrha Senira, s vrha Hermona,+

s gora na kojima prebivaju lavovi i leopardi.

 9 Zarobila si mi srce,+ sestro moja, nevjesto moja,

zarobila si mi srce jednim jedinim pogledom,

jednim jedinim privjeskom svoje ogrlice.

Tvoja je ljubav puno bolja od vina+

i tvoja ulja mirišu puno bolje od sveg mirisnog bilja!+

Pod jezikom su ti med i mlijeko,+

a tvoje haljine mirišu kao libanonska šuma.

12 Moja sestra, nevjesta moja, nalik je zaključanom vrtu,

zaključanom vrtu, zapečaćenom zdencu.

13 Ti si* poput rajskog vrta punog stabala šipka

s najboljim plodovima, u kojem rastu kana i nard,

14 nard+ i šafran, mirisna trska+ i cimet,+

sve vrste tamjanovog drveta, smirna i aloja+

i sve drugo najmirisnije bilje.+

15 Ti si zdenac u vrtu, vrelo pitke vode,

potok što teče s Libanona.+

16 Probudi se, vjetre sjeverni,

dođi i ti, vjetre južni!

“Neka moj dragi dođe u svoj vrt

i neka jede njegove najbolje plodove.”