Djela apostolska

7 Tada ga je veliki svećenik upitao: “Je li to istina?” 2 A Stjepan je odgovorio: “Braćo i očevi, poslušajte me! Veličanstveni Bog ukazao se našem praocu Abrahamu dok je on bio u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu,+ 3 i rekao mu: ‘Idi iz svoje zemlje, ostavi svoju rodbinu i pođi u zemlju koju ću ti pokazati.’+ 4 Tada je otišao iz zemlje Kaldejaca i nastanio se u Haranu. Odande ga je Bog, nakon smrti njegovog oca,+ uputio da se preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.+ 5 Ali nije mu dao nasljedstva u njoj, niti komadić zemlje na koji bi mogao stati svojom nogom, nego mu je obećao da će tu zemlju dati u posjed njemu i njegovom potomstvu nakon njega,+ iako tada još nije imao djece. 6 Bog mu je rekao i da će njegovi potomci biti došljaci u tuđoj zemlji i da će ih tamošnji stanovnici porobiti i tlačiti 400 godina.+ 7 ‘A ja ću suditi tom narodu koji će ih porobiti’,+ kazao je Bog, ‘i nakon toga oni će izaći iz te zemlje i služiti mi* na ovom mjestu.’+

8 S njim je sklopio i savez o obrezivanju.+ Abrahamu se rodio Izak+ i on ga je obrezao osmi dan.+ Izaku se rodio Jakov*, a Jakovu naših 12 praotaca*. 9 A naši su praoci bili ljubomorni na Josipa+ i prodali su ga u Egipat.+ Ali Bog je bio s njim+ 10 i izbavio ga iz svih njegovih nevolja te mu dao mudrost i omogućio da stekne naklonost faraona, egipatskog kralja. A on ga je postavio da upravlja Egiptom i cijelim njegovim dvorom.+ 11 Ali cijeli Egipat i Kanaan pogodila je glad. Da, to je bila velika nevolja i naši preci nisu imali što jesti.+ 12 No Jakov je čuo da u Egiptu ima hrane*, pa je prvi put onamo poslao naše pretke.+ 13 A kad su došli drugi put, Josip je svojoj braći otkrio tko je, pa je faraon saznao za Josipovu obitelj.+ 14 Tada je Josip pozvao svog oca Jakova i svu rodbinu da dođu k njemu.+ Bilo ih je ukupno 75.+ 15 Tako je Jakov otišao u Egipat.+ Ondje je umro+ i on i naši praoci.+ 16 Njihove su kosti odnijeli u Šekem i položili ih u grob koji je Abraham srebrnim novcem kupio od Hamorovih sinova u Šekemu.+

17 Približavalo se vrijeme da se ispuni obećanje koje je Bog dao Abrahamu, a naš je narod u Egiptu rastao i postajao sve brojniji. 18 Tada je Egiptom zavladao drugi kralj, koji nije znao ništa o Josipu.+ 19 On je skovao lukav plan protiv našeg naroda i zlostavljao je naše pretke, prisiljavajući ih da napuste svoju novorođenu djecu kako ona ne bi ostala na životu.+ 20 Upravo u to vrijeme rodio se Mojsije. Bio je vrlo lijepo dijete*. Tri mjeseca brinuli su se za njega u domu njegovog oca.+ 21 A kad je bio napušten,+ uzela ga je faraonova kći i odgojila kao vlastitog sina.+ 22 Tako je Mojsije bio poučen svoj egipatskoj mudrosti. Bio je moćan i u riječima i u djelima.+

23 A kad mu je bilo 40 godina, odlučio je* obići svoju braću, Izraelce.+ 24 Tada je vidio kako neki Egipćanin nepravedno postupa s jednim Izraelcem, pa je stao u obranu svog brata i ubio Egipćanina koji ga je zlostavljao. 25 Mislio je da će njegova braća shvatiti da im Bog daje spasenje preko njega, ali oni to nisu shvatili. 26 Sutradan je opet otišao k njima i zatekao dvojicu Izraelaca kako se tuku. Pokušao ih je pomiriti, govoreći: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto činite zlo jedan drugome?’ 27 Ali onaj koji je tukao svog bližnjeg, odgurnuo je Mojsija i rekao mu: ‘Tko je tebe postavio za vladara i suca nad nama? 28 Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onog Egipćanina?’ 29 Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je i nastanio se u Midjanu, gdje su mu se rodila dva sina.+

30 Nakon što je prošlo 40 godina, u pustinji kod gore Sinaja ukazao mu se anđeo u plamenu gorućeg grma.+ 31 Kad je Mojsije vidio taj prizor, jako se začudio. Dok je prilazio da bolje vidi što se događa, začuo se Jehovin* glas: 32 ‘Ja sam Bog tvojih praotaca – Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog.’+ Dršćući od straha, Mojsije se više nije usudio pogledati grm. 33 Tada mu je Jehova* rekao: ‘Skini sandale s nogu jer je tlo na kojem stojiš sveto. 34 Vidio sam kako tlače moj narod u Egiptu i čuo sam njihove vapaje,+ pa sam sišao da ih izbavim. Zato sada pođi! Šaljem te u Egipat.’ 35 Tog Mojsija Izraelci su se odrekli govoreći: ‘Tko je tebe postavio za vladara i suca?’+ Ali Bog je upravo njega poslao+ da bude njihov vladar i izbavitelj, i to preko anđela koji mu se ukazao u grmu. 36 Taj ih je čovjek izveo iz Egipta.+ Činio je čuda* i znakove u Egiptu,+ kod Crvenog mora+ i 40 godina u pustinji.+

37 To je onaj Mojsije koji je rekao Izraelcima: ‘Bog će vam podignuti iz vašeg naroda proroka kao što sam ja.’+ 38 Upravo je on bio u pustinji s narodom* i s anđelom,+ koji je razgovarao s njim+ na gori Sinaju, i s našim precima. Primio je svete objave, koje su žive, kako bi ih predao nama.+ 39 Naši preci nisu ga htjeli slušati, nego su ga odbacili+ i u svom srcu vratili su se u Egipat.+ 40 Rekli su Aronu: ‘Načini nam bogove koji će nas voditi jer ne znamo što se dogodilo s onim Mojsijem, koji nas je izveo iz Egipta.’+ 41 Tako su u te dane načinili tele pa su prinijeli žrtvu tom idolu i veselili se onom što su načinili svojim rukama.+ 42 Stoga ih je Bog odbacio i pustio ih da štuju nebesku vojsku*,+ kao što je napisano u Prorocima: ‘Zar ste meni prinosili životinjske i druge žrtve dok ste lutali pustinjom 40 godina, izraelski narode? 43 Ne, nego ste nosili Molohov+ šator i zvijezdu boga Refana, kipove koje ste načinili da im se klanjate*. Zato ću vas prognati dalje od Babilona.’+

44 Naši preci imali su šator svjedočanstva u pustinji. Mojsije ga je izradio kao što mu je Bog zapovjedio, po uzoru na ono* što je vidio.+ 45 Taj su šator naši preci naslijedili i unijeli ga pod Jošuinim vodstvom u zemlju koju su posjedovali narodi+ koje je Bog otjerao pred našim precima.+ Ondje je ostao sve do Davidovog vremena. 46 David je stekao Božju naklonost i molio je da mu se ukaže čast da podigne dom Jakovljevom Bogu.+ 47 Ali dom mu je sagradio Salamun.+ 48 No Svevišnji ne prebiva u građevinama koje su načinjene ljudskom rukom,+ kao što je rekao prorok: 49 ‘“Nebo je moje prijestolje,+ a zemlja je podnožje mojim nogama.+ Kakav ćete mi dom sagraditi?” govori Jehova*. “Gdje može biti moje prebivalište? 50 Nisam li ja svojom rukom sve to načinio?”’+

51 Kako ste samo tvrdoglavi, srce i uši su vam neobrezani! Stalno se opirete svetom duhu. Kako su činili vaši preci, tako činite i vi.+ 52 Kojeg proroka vaši preci nisu progonili?+ Oni su pobili one koji su navijestili dolazak Pravednika,+ kojeg ste vi sada izdali i ubili,+ 53 vi koji ste primili Zakon koji su prenijeli anđeli,+ ali niste ga se držali.”

54 Kad su to čuli, toliko su se razgnjevili u svom srcu da su počeli škrgutati zubima. 55 A Stjepan je, pun svetog duha, pogledao u nebo te ugledao Božju slavu i Isusa kako stoji zdesna Bogu,+ 56 pa je rekao: “Evo, vidim otvorena nebesa i Sina Čovječjeg+ kako stoji zdesna Bogu.”+ 57 Nato su oni počeli vikati iz sveg glasa i rukama su pokrili uši pa su svi zajedno navalili na njega. 58 Zatim su ga odvukli iz grada i počeli bacati kamenje na njega.+ A oni koji su svjedočili+ protiv njega, odložili su svoje ogrtače do nogu mladića koji se zvao Savao.+ 59 I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi moj duh*!” 60 Zatim je kleknuo i povikao na sav glas: “Jehova*, nemoj im ovo uzeti za grijeh!”+ Rekavši to, umro je*.