Djela apostolska

26 Tada je Agripa+ rekao Pavlu: “Dopušta ti se da govoriš u svoju korist.” Nato je Pavao ispružio ruku i počeo govoriti u svoju obranu:

2 “Kralju Agripa, smatram se sretnim što se danas mogu upravo pred tobom braniti od svega za što me Židovi optužuju,+ 3 osobito zato što dobro poznaješ sve židovske običaje i pitanja oko kojih se oni spore. Zato te molim da me strpljivo saslušaš.

4 Dakle, svi Židovi koji me otprije poznaju dobro znaju kakvim sam životom još od mladosti živio među svojim narodom i u Jeruzalemu.+ 5 Ako to žele, mogu posvjedočiti da sam bio farizej+ i držao se učenja te najstrože sljedbe naše vjere.+ 6 A sada mi se sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima.+ 7 Ispunjenju tog istog obećanja nada se naših 12 plemena dok svesrdno služe* Bogu dan i noć. Kralju, zbog te me nade Židovi optužuju.+

8 Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrsava mrtve? 9 Evo, ja sam nekad bio uvjeren da se svim silama trebam boriti protiv* Isusa Nazarećanina. 10 To sam i činio u Jeruzalemu. Mnoge sam učenike* bacao u zatvor+ jer sam dobio ovlasti od svećeničkih glavara.+ A kad su trebali biti pogubljeni, ja sam to podupirao*. 11 Išao sam od sinagoge do sinagoge i kažnjavao ih da ih prisilim da se odreknu vjere. Bio sam toliko bijesan na njih da sam ih progonio čak i u drugim gradovima.

12 Dok sam radi toga putovao u Damask s ovlaštenjem i nalogom svećeničkih glavara, 13 u podne sam, kralju, na putu vidio svjetlost sjajniju od sunca koja je s neba obasjala mene i one koji su putovali sa mnom.+ 14 Svi smo pali na zemlju, a onda sam čuo glas koji mi je rekao na hebrejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Kad se opireš ostanu*, štetiš samom sebi.’ 15 A ja sam upitao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus, kojeg ti progoniš. 16 A sada ustani! Ukazao sam ti se zato da te izaberem za slugu i svjedoka kako bi objavljivao ono što si vidio i ono što ću ti pokazati*.+ 17 Izbavljat ću te od ovog naroda i od neznabožaca*, kojima te šaljem.+ 18 Šaljem te da im otvoriš oči,+ kako bi iz tame+ izašli na svjetlo+ te kako bi se oslobodili Sotonine vlasti+ i došli pod Božju vlast. Tako će zbog svoje vjere u mene dobiti oproštenje grijeha+ i nasljedstvo kao i drugi koji su posvećeni.’

19 Stoga, kralju Agripa, ja se nisam oglušio na to nebesko viđenje, 20 nego sam počeo propovijedati najprije stanovnicima Damaska,+ a zatim i stanovnicima Jeruzalema+ i cijele Judeje te neznabošcima. Objavljivao sam im poruku da se trebaju pokajati i štovati Boga čineći djela koja su dokaz pokajanja.+ 21 Zbog toga su me Židovi uhvatili u hramu i pokušali me ubiti.+ 22 Ali uz Božju pomoć sve do danas svjedočim i malima i velikima, govoreći samo ono što su Proroci i Mojsije rekli da će se dogoditi+ – 23 da će Krist trpjeti+ i da će, kao prvi koji će uskrsnuti od mrtvih,+ objaviti svjetlo i Židovima i neznabošcima.”+

24 Dok je Pavao govorio u svoju obranu, Fest je uzviknuo: “Poludio si, Pavle! Velika učenost pomutila ti je pamet!” 25 A Pavao je odvratio: “Nisam poludio, uzvišeni Feste. Ono što govorim istinito je i razumno. 26 Kralj, s kojim mogu tako slobodno razgovarati, dobro je upoznat sa svim tim. Uvjeren sam da mu ništa od toga nije promaknulo jer se to nije događalo u nekom zakutku.+ 27 Kralju Agripa, vjeruješ li onome što piše u Prorocima? Znam da vjeruješ.” 28 A Agripa je odvratio Pavlu: “Još malo pa ćeš me uvjeriti da postanem kršćanin.” 29 Nato je Pavao rekao: “Molim Boga da prije ili kasnije ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene – samo bez ovih okova.”

30 Tada je kralj ustao, a ustali su i upravitelj, Berenika i oni koji su sjedili s njima. 31 Dok su odlazili, govorili su jedni drugima: “Ovaj čovjek ne čini ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvorske okove.”+ 32 Agripa je tada rekao Festu: “Ovaj bi čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.”+