2. Samuelova

19 Joabu su javili: “Kralj plače i tuguje za Abšalomom.”+ 2 Tako se tog dana sveopća radost zbog pobjede pretvorila u tugu, jer su vojnici čuli da kralj tuguje za svojim sinom. 3 I vojnici su tog dana kradom ulazili u grad,+ poput onih koji se stide jer su pobjegli iz boja. 4 A kralj je pokrio lice i glasno jadikovao: “Sine moj, Abšalome! Abšalome, sine moj, sine moj!”+

5 Tada je Joab došao kralju u kuću i rekao mu: “Ponizio si sve svoje sluge koji su danas spasili tvoj život i život tvojih sinova,+ tvojih kćeri,+ tvojih žena i tvojih inoča.+ 6 Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Danas si jasno pokazao da ti ništa ne znače ni tvoji zapovjednici ni sluge. Siguran sam da bi ti bilo draže da je Abšalom danas živ, a da smo svi mi poginuli. 7 Zato sada ustani i izađi te ohrabri* svoje sluge, jer ako ne izađeš, kunem ti se Jehovom, nijedan čovjek neće noćas ostati s tobom! To će ti biti gore nego sva zla koja su te snašla od tvoje mladosti pa do danas.” 8 Tada je kralj ustao i sjeo kod gradskih vrata. I svem su narodu javili: “Kralj sjedi kod vrata.” I tako je sav narod došao pred kralja.

A Izraelci su bili pobjegli svaki svojoj kući.+ 9 U svim izraelskim plemenima ljudi su se prepirali: “Kralj nas je izbavio od naših neprijatelja,+ on nas je spasio od Filistejaca, a sada je morao pobjeći iz zemlje zbog Abšaloma.+ 10 A Abšalom, kojeg smo pomazali sebi za kralja,+ poginuo je u boju.+ Zašto onda ništa ne poduzimamo da dovedemo kralja natrag?”

11 Kralj David poručio je svećenicima Sadoku+ i Ebjataru:+ “Ovako kažite Judinim starješinama:+ ‘Zar ćete čekati da netko drugi dovede kralja natrag na njegov dvor? Ono što cijeli Izrael govori došlo je do kralja u njegovo prebivalište. 12 Vi ste moja braća, vi ste moja krv*. Zar ćete čekati da netko drugi dovede kralja natrag?’ 13 A Amasi+ kažite: ‘Nisi li ti moja krv? Neka me Bog strogo kazni ako odsad ti ne budeš zapovjednik moje vojske umjesto Joaba!’”+

14 Tako je David pridobio srca svih Judejaca te su svi do jednoga poručili kralju: “Vrati se, i ti i svi tvoji sluge!”

15 I kralj je krenuo natrag te stigao do Jordana, a Judejci su došli u Gilgal+ u susret kralju kako bi ga pratili preko Jordana. 16 Tada se Gerin sin Šimi,+ Benjaminovac iz Bahurima, požurio da s Judejcima pođe u susret kralju Davidu, 17 a s njim je bilo 1000 ljudi iz Benjaminovog plemena. Požurio se i Siba,+ sluga Šaulove obitelji, s 15 svojih sinova i 20 slugu kako bi došao na Jordan prije kralja. 18 On* je prešao Jordan preko gaza da pomogne kraljevoj obitelji prijeći rijeku i da učini što god kralj želi. A Gerin sin Šimi pao je ničice pred kralja kad je on htio prijeći Jordan. 19 I rekao je kralju: “Neka me moj gospodar ne smatra krivim i neka se ne sjeća zla koje je tvoj sluga učinio+ onog dana kad je moj gospodar, kralj, odlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu, 20 jer tvoj sluga dobro zna da je zgriješio. Zato sam danas od sveg Josipovog doma prvi došao u susret svom gospodaru, kralju.”

21 Nato je Serujin sin Abišaj+ rekao: “Zar Šimi ne zaslužuje smrt zato što je proklinjao Jehovinog pomazanika?”+ 22 Ali David je odvratio: “Što vi imate s tim, Serujini sinovi,+ pa mi se danas suprotstavljate? Zar da se danas ikoga pogubi u Izraelu? Zar ja ne znam da sam danas opet kralj nad Izraelom?” 23 Tada je kralj rekao Šimiju: “Nećeš poginuti!” I kralj mu se zakleo da će održati svoju riječ.+

24 I Šaulov unuk Mefibošet+ došao je pozdraviti kralja. On nije prao* noge, nije uređivao bradu* i nije prao svoje haljine od dana kad je kralj otišao pa sve do dana kad se vratio u miru. 25 Kad je došao u Jeruzalem* pozdraviti kralja, kralj ga je upitao: “Zašto nisi pošao sa mnom, Mefibošete?” 26 A on je odgovorio: “Gospodaru moj, kralju, moj me sluga+ prevario. Rekao sam mu: ‘Osedlaj mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem’, jer sam ja, tvoj sluga, hrom.+ 27 No on je oklevetao tvog slugu pred mojim gospodarom, kraljem.+ Ali moj je gospodar, kralj, kao anđeo pravog Boga. Zato učini što god misliš da je dobro. 28 Moj gospodar, kralj, mogao je osuditi na smrt cijelu obitelj mog oca, a ti si ipak dopustio da tvoj sluga sjedi za tvojim stolom zajedno s onima koji jedu s tobom.+ Kako bih onda mogao još nešto tražiti od kralja?”

29 A kralj mu je rekao: “Ne trebaš više ništa reći. Određujem da ti i Siba podijelite zemlju!”+ 30 Nato je Mefibošet rekao kralju: “Neka uzme sve! Meni je dovoljno to što se moj gospodar, kralj, vratio u miru svojoj kući.”

31 I Gileadovac Barzilaj+ došao je iz Rogelima na Jordan da isprati kralja do Jordana. 32 Barzilaj je bio vrlo star, bilo mu je 80 godina. On je bio veoma bogat i opskrbljivao je kralja hranom dok je kralj boravio u Mahanajimu.+ 33 Zato je kralj rekao Barzilaju: “Pođi sa mnom preko rijeke i jest ćeš za mojim stolom u Jeruzalemu.”+ 34 Ali Barzilaj je rekao kralju: “Koliko mi je još godina života ostalo, pa da idem s kraljem u Jeruzalem? 35 Sada mi je 80 godina.+ Mogu li razabrati što je dobro, a što zlo? Može li tvoj sluga osjetiti okus onoga što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica?+ Zašto bi onda tvoj sluga bio na teret tebi, gospodaru moj, kralju? 36 Tvom je sluzi dovoljno to što može kralja otpratiti do Jordana. Zašto bi mi kralj uzvratio takvom nagradom? 37 Molim te, dopusti svom sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu, u kojem je grob mog oca i moje majke.+ Ali evo tvog sluge Kimhama,+ pa neka on pođe s mojim gospodarom, kraljem. Učini za njega ono što smatraš dobrim!”

38 A kralj je rekao: “Kimham će poći sa mnom i učinit ću za njega što smatraš dobrim. Što god zatražiš od mene, učinit ću za tebe.” 39 Tada je sav narod počeo prelaziti Jordan, a prešao je i kralj. Kralj je poljubio Barzilaja+ i poželio mu svako dobro, a on se vratio u svoje mjesto. 40 Kad je kralj prešao rijeku na putu u Gilgal,+ s njim je prešao Kimham. Svi Judejci i polovina izraelskog naroda pratili su kralja preko rijeke.+

41 Potom su svi Izraelci došli kralju i rekli mu: “Zašto su naša braća iz Judinog plemena došla bez našeg znanja i prevela preko Jordana kralja i njegovu obitelj i sve Davidove ljude?”+ 42 Tada su svi Judejci odgovorili Izraelcima: “Zato što je kralj u srodstvu s nama.+ Zašto se ljutite zbog toga? Jesmo li jeli na kraljev trošak? Jesmo li dobili kakav dar?”

43 No Izraelci su odgovorili Judejcima: “Nas je deset plemena, stoga polažemo više prava na Davida nego vi. Zašto nas onda prezirete? Nismo li mi trebali dovesti svog kralja natrag?” Ali Judejci su u toj raspravi pobijedili Izraelce.