2. Ljetopisa
30 Ezekija je poručio svim Izraelcima+ i Judejcima, čak je i napisao pisma Efrajimovom i Manašeovom plemenu,+ da dođu u Jehovin dom u Jeruzalem kako bi proslavili Pashu u čast Jehovi, Izraelovom Bogu.+ 2 Kralj, poglavari i sav narod koji se okupio* u Jeruzalemu odlučili su proslaviti Pashu drugog mjeseca+ 3 jer je nisu mogli proslaviti u propisano vrijeme.+ Naime, tada nije bilo dovoljno svećenika koji su se posvetili,+ a narod se još nije bio skupio u Jeruzalemu. 4 Kralj i svi okupljeni tu su odluku smatrali ispravnom. 5 Stoga su odlučili oglasiti po svemu Izraelu, od Beer-Šebe do Dana,+ da ljudi dođu u Jeruzalem i proslave Pashu u čast Jehovi, Izraelovom Bogu, jer se prije toga nisu kao narod okupljali da bi je slavili kako je propisano u Zakonu.+
6 Potom su glasnici s pismima kralja i poglavara otišli po cijelom Izraelu i Judi, objavljujući prema kraljevoj zapovijedi: “Izraelci, vratite se Jehovi, Bogu Abrahama, Izaka i Izraela, pa će se i on vratiti k vama koji ste ostali, koji ste se izbavili iz ruku asirskih kraljeva.+ 7 Nemojte biti kao vaši preci i vaša braća, koji su bili nevjerni Jehovi, Bogu svojih predaka, zbog čega je on prouzročio da ih snađe propast*, kao što i sami vidite.+ 8 Nemojte biti tvrdoglavi kao što su bili vaši preci!+ Podložite se Jehovi i dođite u njegovo svetište+ koje je on posvetio zauvijek i služite Jehovi, svom Bogu, kako bi se on prestao gnjeviti na vas.+ 9 Jer kad se vratite Jehovi, vašoj će se braći i vašim sinovima smilovati oni koji su ih zarobili+ te će im dopustiti da se vrate u ovu zemlju,+ jer je Jehova, vaš Bog, samilostan* i milosrdan+ i neće okrenuti svoje lice od vas ako mu se vratite.”+
10 I glasnici su išli od grada do grada po svoj Efrajimovoj i Manašeovoj+ zemlji sve do Zebuluna, ali ljudi su im se podsmjehivali i rugali.+ 11 Međutim, neki iz Ašera, Manašea i Zebuluna ponizili su se i došli u Jeruzalem.+ 12 Pravi Bog iskazao je naklonost* Judejcima i pomogao im da jednodušno izvrše zapovijed koju su im kralj i poglavari dali po Jehovinoj riječi.
13 Mnoštvo ljudi skupilo se u Jeruzalemu da drugog mjeseca+ proslavi Blagdan beskvasnih kruhova.+ Okupljenog naroda bilo je vrlo mnogo. 14 Uklonili su žrtvenike podignute lažnim bogovima i sve kadione žrtvenike+ koji su bili u Jeruzalemu+ te su ih bacili u dolinu Kidron. 15 Potom su četrnaestog dana drugog mjeseca zaklali pashalnu žrtvu. Svećenici i leviti postidjeli su se, pa su se posvetili i počeli unositi žrtve paljenice u Jehovin dom. 16 I stali su na svoje mjesto, kako je propisano u zakonu dobivenom preko Mojsija, sluge pravog Boga. Zatim su svećenici škropili žrtvenik krvlju+ koju su uzimali iz ruku levita. 17 Među okupljenim narodom bilo je mnogo onih koji se nisu posvetili, pa su leviti bili zaduženi da kolju pashalne žrtve umjesto svih koji nisu bili čisti,+ kako bi ih posvetili Jehovi. 18 Mnogi iz naroda, naročito ljudi iz Efrajima, Manašea,+ Isakara i Zebuluna, nisu se očistili, ali su ipak jeli pashalnu žrtvu, protivno onome što je propisano. Ali Ezekija se molio za njih: “Neka dobri Jehova oprosti+ 19 svakome tko je u svom srcu odlučio štovati* pravog Boga,+ Jehovu, Boga svojih predaka, ali se nije propisno očistio za proslavu svetog blagdana.”+ 20 I Jehova je uslišio Ezekiju i oprostio narodu.
21 Tako su Izraelci koji su bili u Jeruzalemu s velikim veseljem+ sedam dana slavili Blagdan beskvasnih kruhova.+ Leviti i svećenici svaki su dan hvalili Jehovu i glasno svirali na slavu Jehovi.+ 22 I Ezekija se obratio ohrabrujućim riječima svim levitima koji su razborito izvršavali službu Jehovi. I sedam dana svi su jeli ono što je bilo propisano za svetkovinu,+ prinoseći žrtve zajedništva+ i upućujući zahvale Jehovi, Bogu svojih predaka.
23 Potom je sav narod odlučio slaviti blagdan još sedam dana, pa su ga s veseljem slavili još sedam dana.+ 24 Judin kralj Ezekija darovao je narodu 1000 junaca i 7000 ovaca, a poglavari su darovali narodu 1000 junaca i 10 000 ovaca.+ I posvetilo se mnogo svećenika.+ 25 Tako su se veselili svi okupljeni Judejci, svećenici, leviti, svi koji su došli iz Izraela+ te došljaci+ koji su došli iz izraelske zemlje i oni koji su živjeli u Judi. 26 U Jeruzalemu je vladalo veliko veselje jer se još od vremena izraelskog kralja Salamuna, Davidovog sina, takvo što nije dogodilo u Jeruzalemu.+ 27 Naposljetku su svećenici, Levijevci, blagoslovili narod.+ Bog je čuo njihov glas i njihova je molitva doprla do neba, do njegovog svetog prebivališta.