Job
13 Sve sam to vidio svojim očima,
čuo svojim ušima i razumio.
2 Ono što vi znate, i ja znam,
ni u čemu ne zaostajem za vama.
3 Ali ja bih se htio obratiti Svemogućemu,
želio bih Bogu obrazložiti svoju parnicu.+
4 A vi me lažima ocrnjujete.
Svi ste vi bezvrijedni liječnici.+
5 Kad biste barem zašutjeli!
Time biste pokazali da ste mudri.+
6 Molim vas, saslušajte dokaze koje ću iznijeti,
poslušajte obranu s mojih usana!
7 Zar u Božje ime iznosite nepravedne optužbe,
zar u njegovo ime govorite prijevarne riječi?
8 Zar ste vi stali na njegovu stranu?*
Zar vi zastupate pravog Boga na sudu?
9 Biste li dobro prošli da vas on ispita?+
Možete li ga prevariti kao što biste prevarili smrtnog čovjeka?
10 On će vas ukoriti
ako potajno pokazujete pristranost.+
11 Zar vas njegova veličanstvenost ne plaši
i zar se ne bojite Boga?
13 Šutite i pustite me da govorim,
a onda neka me snađe što god da me snađe!
14 Zašto ugrožavam svoj život,
zašto ga dovodim u opasnost?*
15 Čak i ako bi me na kraju ubio, ja bih i dalje čekao,+
branio bih se pred njim.
17 Pažljivo slušajte moje riječi,
obratite pažnju na ono što ću vam reći!
18 Evo, pripremio sam svoju parnicu
i znam da sam u pravu.
19 Tko se hoće rapravljati sa mnom?
Umrijet ću budem li i dalje šutio!*
20 Bože, ispuni mi dvije molbe,
pa se neću skrivati od tebe:
21 Udalji od mene svoju tešku ruku
i ne daj mi razloga da te se plašim!+
22 Ti me pozovi, a ja ću ti odgovarati,
ili daj da ja govorim, a ti mi odgovaraj.
23 Koje sam prijestupe i grijehe počinio?
Pokaži mi moj prijestup i moj grijeh!
25 Zar želiš plašiti list koji vjetar nosi
ili progoniti suhu slamu?
26 Jer ti bilježiš teške optužbe izrečene protiv mene
i tjeraš me da ispaštam za grijehe svoje mladosti.
27 Noge si mi stavio u klade.
Ti nadzireš sve moje staze
i pratiš svaki moj korak.
28 Zato se čovjek* raspada poput truleži,
poput haljine koju izjedaju moljci.