Izaija
40 “Tješite, tješite moj narod!” govori vaš Bog.+
2 “Utješno govorite* Jeruzalemu
i objavite mu da je došao kraj njegovom robovanju,
da je platio cijenu za svoj prijestup.+
Iz Jehovine ruke primio je potpunu* kaznu za sve svoje grijehe.”+
3 Netko viče u pustinji:
Načinite našem Bogu ravan put+ kroz pustoš.+
4 Neka se podigne svaka dolina,
neka se spusti svaka gora i brdo!
Bregoviti kraj neka postane ravan,
neravni kraj neka se pretvori u ravnicu!+
6 Slušaj! Netko govori: “Objavi!”
A drugi kaže: “Što da objavim?”
Doista, ljudi su poput obične trave.
9 Popni se na visoku goru,
ti koja nosiš dobru vijest Sionu!+
Poviči iz sveg glasa,
ti koja nosiš dobru vijest Jeruzalemu!
Poviči, ne boj se!
Objavi Judinim gradovima: “Evo vašeg Boga!”+
10 Doći će Svevišnji Gospodin Jehova i pokazat će svoju moć,
vladat će svojom moćnom rukom.+
Kod njega je nagrada koju daje,
kod njega je plaća koju dijeli.+
11 Kao pastir past će svoje stado.+
Rukom će skupiti jaganjce,
nosit će ih u svojim njedrima.
Brižno će voditi one koje imaju mlade.+
Tko je vagom izvagao gore
i tezuljom bregove?
13 Tko je izmjerio* Jehovin duh?
Tko ga kao savjetnik može u što uputiti?+
14 Tko ga je savjetovao i poučio?
15 Gle, njemu su narodi kao kap iz vedra,
vrijede koliko i prašina na vagi.+
On podiže otoke kao sitnu prašinu.
16 Na cijelom Libanonu nema dovoljno drva da bi se održala* vatra,
sve tamošnje divlje životinje nisu dovoljne za žrtvu paljenicu.
18 S kime ćete usporediti Boga?+
Što biste rekli, kome on sliči?+
20 Čovjek odabire neko drvo za prinos,+
drvo koje neće istrunuti.
Traži vještog tesara
da mu načini rezbareni kip koji se neće srušiti.+
21 Zar ne znate?
Zar niste čuli?
Zar vam se ne govori još od početka?
Zar niste razumjeli ono što se znalo još kad su temelji zemlje bili postavljeni?+
On razastire nebesa kao veo,
razapinje ih kao šator za stanovanje.+
23 On svrgava upravitelje,
zemaljske suce* pretvara u ništavilo.
24 Tek što budu posađeni,
tek što budu posijani,
tek što njihov panj pusti korijen u zemlju,
na njih puhne vjetar i posuše se
te ih vjetar raznese kao slamu.+
25 “S kim ćete me usporediti, tko mi je ravan?” kaže sveti Bog.
26 “Podignite oči prema nebu i pogledajte!
Tko je to stvorio?+
Onaj tko vodi tu vojsku zvijezda i prebrojava je.
Svaku zove po imenu.+
27 Jakove, zašto kažeš, Izraele, zašto govoriš:
‘Jehova ne vidi kako živim,
Bog ne mari za nepravdu koju doživljavam’?+
28 Zar ne znaš? Zar nisi čuo?
Jehova, koji je stvorio sve što je na zemlji, vječni je Bog.+
On se ne umara i ne posustaje.+
Njegov je razbor* nedokučiv*.+
29 On vraća snagu umornome,
silnu snagu daje nejakome.+
30 Dječaci se umaraju i posustaju,
mladići posrću i padaju,
31 ali oni koji se uzdaju u Jehovu dobivaju novu snagu.
Podižu se na krilima kao orlovi.+
Trče i ne posustaju,
hodaju i ne umaraju se.”+