Jeremija
31 “U to vrijeme”, kaže Jehova, “bit ću Bog svim porodicama Izraelaca, a oni će biti moj narod.”+
2 Ovako kaže Jehova:
“Narod koji je umaknuo maču našao je milost u pustinji,
kad je Izrael išao prema svom počivalištu.”
3 Izdaleka mi se Jehova ukazao i rekao:
“Ljubim te vječnom ljubavlju.
Zato sam te privukao svojom vjernom ljubavlju.*+
4 Opet ću te sazidati i bit ćeš opet sazidana.+
5 Opet ćeš saditi vinograde na samarijskim brdima.+
Vinogradari će ih saditi i jesti njihov rod.+
6 Jer dolazi dan kad će stražari na efrajimskim brdima povikati:
‘Ustanite, popnimo se na Sion, pristupimo Jehovi, svom Bogu!’”+
7 Jer ovako kaže Jehova:
“Kličite radosno Jakovu,
kličite radosno jer ste prvi među narodima.+
Objavljujte to! Iskazujte čast* Bogu i govorite:
‘Jehova, spasi svoj narod, preostale Izraelce!’+
Među njima će biti slijepi i hromi,+
trudnice i porodilje, doći će svi zajedno.
Kao veliko mnoštvo vratit će se ovamo.+
9 Doći će plačući.+
Molit će za milost, a ja ću ih voditi.
ravnim putem na kojem se neće spoticati.
Jer ja sam otac Izraelu, a Efrajim je moj prvorođenac.”+
10 Narodi, čujte Jehovine riječi
i objavite ih po dalekim otocima.+ Recite:
“Onaj koji je rasijao Izraela opet će ga skupiti
i čuvat će ga kao što pastir čuva svoje stado.+
12 Oni će doći i radosno klicati na sionskoj uzvisini+
i blistat će zbog Jehovine dobrote*,
zbog žita, mladog vina+ i ulja,
zbog janjadi i teladi.+
13 “Tada će djevojke radosno plesati
i mladići će plesati sa starcima.+
14 Svećenike ću nasititi obiljem hrane
i moj će se narod nasititi mojom dobrotom”,+ kaže Jehova.
15 “Ovako kaže Jehova:
‘U Rami+ se čuje glas – naricanje i gorak plač.
Rahela plače za svojim sinovima*.+
Ne da se utješiti
jer njenih sinova više nema.’”+
16 Ovako kaže Jehova:
“‘Nemoj plakati i neka tvoje oči ne liju suze
jer dobit ćeš nagradu za svoja djela’, kaže Jehova.
‘Oni će se vratiti iz neprijateljske zemlje.’+
17 ‘Možeš se nadati lijepoj budućnosti’,+ kaže Jehova.
‘Tvoji će se sinovi vratiti u svoj kraj.’”+
18 “Dobro čujem kako Efrajim jadikuje:
‘Ti si me ukorio i ja sam primio ukor,
kao još neukroćeno tele.
Dovedi me natrag i ja ću ti se rado vratiti,
jer ti si Jehova, moj Bog.
19 Kad sam ti se vratio, bilo mi je žao zbog mojih djela.+
Kad si me urazumio, obuzela me tuga*.
Posramio sam se i postidio+
zbog grijeha iz svoje mladosti.’”
20 “Nije li Efrajim moj mili sin, moje voljeno dijete?+
Jer koliko god da ga prekoravam, opet ću ga se sjetiti.
Zato me srce boli* zbog njega.+
Doista ću mu se smilovati”, kaže Jehova.+
21 “Postavi sebi putokaze,
postavi znakove.+
Upravi pogled na cestu, na put kojim trebaš ići.+
Vrati se, izraelska djevice. Vrati se u ove svoje gradove.
22 Dokle ćeš lutati, nevjerna kćeri?
Jer Jehova je stvorio nešto novo na zemlji:
žena će se umiljavati* muškarcu.”
23 Ovako kaže Jehova nad vojskama, Izraelov Bog: “Kad skupim njihov zarobljeni narod, opet će se u Judinoj zemlji i u njegovim gradovima govoriti: ‘Neka te Jehova blagoslovi, pravedno prebivalište,+ sveta goro!’+ 24 U Judi će zajedno živjeti stanovnici gradova, ratari i pastiri*.+ 25 Jer okrijepit ću umornoga, nasitit ću svakoga tko je klonuo.”+
26 Nato sam se probudio i otvorio oči, a san koji sam sanjao bio mi je sladak.
27 “Evo dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću u Izraelu i u Judi posijati čovječje sjeme* i sjeme stoke.”+
28 “Kao što sam prije tražio prilike da ih iščupam, porušim, razorim, uništim i oštetim,+ tako ću sada tražiti prilike da ih izgradim i zasadim”,+ kaže Jehova. 29 “U te dane više se neće govoriti: ‘Očevi su jeli kiselo grožđe, a sinovima trnu zubi.’+ 30 Naprotiv, svatko će umrijeti za svoj prijestup. Tko god bude jeo kiselo grožđe, njemu će trnuti zubi.”
31 “Evo dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću s Izraelcima i s Judejcima sklopiti novi savez.+ 32 Taj savez neće biti kao onaj koji sam sklopio s njihovim precima u dan kad sam ih uzeo za ruku da ih izvedem iz Egipta,+ moj savez koji su oni raskinuli,+ iako sam ja bio njihov pravi gospodar*, kaže Jehova.”
33 “Jer ovo je savez koji ću sklopiti s Izraelcima nakon tih dana”, kaže Jehova. “Stavit ću svoj zakon u njih+ i upisat ću ga u njihovo srce.+ I bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod.”+
34 “I nitko više neće učiti svog bližnjeg ni svog brata govoreći: ‘Upoznajte Jehovu!’+ Jer oni će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega”,+ kaže Jehova. “I oprostit ću im njihov prijestup i neću se više sjećati njihovog grijeha.”+
35 Ovako kaže Jehova,
koji daje sunce da svijetli danju,
koji je postavio zakone* mjesecu i zvijezdama da svijetle noću,
koji podiže valove na moru, silne valove koji huče,
kojem je ime Jehova nad vojskama:+
36 “‘Tek kad bi te uredbe prestale vrijediti’, kaže Jehova,
‘Izraelovi potomci prestali bi za sva vremena postojati kao narod preda mnom.’”+
37 Ovako kaže Jehova: “‘Kad bi se moglo izmjeriti nebesa i istražiti temelje zemlje, onda bih i ja mogao odbaciti sve Izraelove potomke zbog svega što su učinili’, kaže Jehova.”+
38 “Evo dolaze dani”, kaže Jehova, “kad će se Jehovi izgraditi grad+ od Hananelove kule+ do Ugaonih vrata.+ 39 I mjerno uže+ rastegnut će se ravno do brda Gareba, a onda će se okrenuti prema Goi. 40 I cijela dolina u koju se bacaju leševi i pepeo* i sva polja* do doline Kidrona,+ sve do ugla Konjskih vrata+ na istoku, bit će sveti Jehovi.+ Nikad ih se više neće zatrti niti razoriti.”