Propovjednik
1 Riječi onoga koji poučava* narod,+ Davidovog sina, kralja u Jeruzalemu.+
2 “Ispraznost nad ispraznostima”, kaže onaj koji poučava narod,
“ispraznost nad ispraznostima! Sve je isprazno!”+
3 Kakva je korist čovjeku od sveg njegovog napornog rada
koji obavlja pod suncem?+
4 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi,
a zemlja ostaje zauvijek.+
5 Sunce izlazi i zalazi,
a onda se hitro vraća onamo odakle izlazi.+
6 Vjetar ide na jug i opet se vraća na sjever.
Neprestano vjetar kruži, uvijek iznova ide ukrug.
7 Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne prepuni.+
Odakle rijeke teku, onamo se vraćaju da ponovno teku.+
8 Sve je zamorno,
nitko ne može sve to ni opisati.
Oko to više ne može gledati,
uho to više ne može slušati.
9 Što je bilo, opet će biti,
i što se činilo, opet će se činiti.
Nema ništa novo pod suncem.+
10 Ima li išta za što bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo”?
I to već postoji od davnine,
postojalo je još prije nas.
11 Nitko se ne sjeća ljudi iz prijašnjih vremena
i nitko se neće sjećati onih koji će kasnije doći,
a ni njih se neće sjećati oni koji dođu nakon njih.+
12 Ja, koji poučavam narod, vladam kao kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.+ 13 Odlučio sam upotrijebiti svoju mudrost+ kako bih proučio i istražio sve što se čini pod nebom+ – sve mučne poslove koje je Bog dao ljudima kako bi se njima bavili.
14 Vidio sam sve što se čini pod suncem,
i gle, sve je isprazno, sve je trčanje za vjetrom.+
15 Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti.
Ono čega nema, ne može se izbrojiti.
16 Tada sam rekao u svom srcu: “Evo postao sam vrlo mudar, mudriji od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu.+ Moje je srce steklo mnogo mudrosti i znanja.”+ 17 Potrudio sam se upoznati mudrost, a isto tako i ludost i bezumlje,+ ali shvatio sam da je i to trčanje za vjetrom.
18 Jer mnogo mudrosti donosi mnogo jada.
Dakle, tko uvećava znanje, uvećava bol.+