Jeremija
15 Tada mi je Jehova rekao: “Čak i kad bi Mojsije i Samuel stali pred mene,+ ne bih se smilovao* tom narodu. Otjerat ću ih od sebe. Neka idu od mene! 2 Ako ti kažu: ‘Kamo da idemo?’ odgovori im: ‘Ovako kaže Jehova:
“Tko je god zaslužio smrtonosnu pošast, u smrt od pošasti!
Tko je god zaslužio mač, pod mač!+
Tko je god zaslužio glad, u smrt od gladi!
Tko je god zaslužio zarobljeništvo, u zarobljeništvo!”’+
3 ‘Pustit ću na njih četiri nevolje*,’+ kaže Jehova, ‘mač da ih ubija, pse da odvlače njihova trupla te ptice i zvijeri da ih jedu i uništavaju.+ 4 I učinit ću da se sva kraljevstva na zemlji zgražaju nad njima.+ Postupit ću tako zbog onoga što je Judin kralj Manaše, Ezekijin sin, učinio u Jeruzalemu.+
5 Tko će ti se smilovati, Jeruzaleme?
Tko će suosjećati s tobom?
Tko će svratiti da pita kako ti je?
6 ‘Ti si me ostavio’, kaže Jehova.+
Zato ću podignuti ruku na tebe i zatrt ću te.+
Dojadilo mi je sažalijevati te.
7 Po gradovima diljem zemlje* vijat ću ih vilama kao pšenicu.
Pobit ću njihovu djecu.+
Zatrt ću svoj narod
jer ne želi prestati činiti zlo.+
8 Njihovih udovica bit će više nego morskog pijeska.
Usred bijela dana dovest ću pustošitelja na majke i na sinove.
Učinit ću da među njima iznenada zavlada strah i pomutnja.
9 Iznemogla je žena koja je rodila sedmero djece,
bori se da dođe do daha.
Sunce joj je zašlo još za dana,
posramljena je i ponižena*.’
‘A one malobrojne koji preostanu
predat ću njihovim neprijateljima da ih pobiju mačem’, kaže Jehova.”+
10 Majko moja, teško meni što si me rodila.+
Rodila si čovjeka koji se mora prepirati i svađati sa svom zemljom.
Nikome nisam davao u zajam niti sam od ikoga išta posuđivao,
a svi me proklinju.
11 Jehova mi je rekao: “Doista ću ti činiti dobro.
Doista ću te braniti od neprijatelja
u vrijeme nevolje, u vrijeme tjeskobe.
12 Može li itko razlomiti željezo,
željezo sa sjevera, i bakar?
13 Tvoje bogatstvo i tvoje blago dat ću nizašto,
neka se opljačka+ zbog svih grijeha koje si činio po cijeloj svojoj zemlji.
14 Dat ću ga tvojim neprijateljima
da ga odnesu u zemlju koju ne poznaješ.+
Jer moj se gnjev raspalio poput vatre,
na vas se raspalio.”+
15 Jehova, ti znaš moju nevolju.
Sjeti me se i zauzmi se za mene.
Osveti se mojim progoniteljima u moje ime.+
Ne daj da poginem zato što si ti strpljiv* s njima.
Sjeti se da radi tebe trpim ruganje.+
16 Kad su mi došle tvoje riječi, pojeo sam ih.+
Tvoja me riječ obradovala i razveselila mi srce,
jer ja nosim tvoje ime, Jehova, Bože nad vojskama.
17 Ne sjedim u društvu onih kojima je samo do zabave i ne veselim se s njima.+
18 Zašto stalno trpim bol i zašto je moja rana neizlječiva?
Nikako da zacijeli.
Zar ćeš mi postati kao izvor za koji čovjek nije siguran ima li u njemu vode,
pa se ne može u njega pouzdati?
19 Zato ovako kaže Jehova:
“Ako promijeniš stav, opet ćeš biti u mojoj milosti
i služit ćeš mi.
Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga,
opet ću govoriti preko tebe.
Oni će morati obratiti pažnju na tvoje riječi,
ali ti nemoj obraćati pažnju na njihove riječi.*”
20 “Učinit ću da ovom narodu budeš neosvojiv bakreni zid.+
Oni će se boriti protiv tebe,
ali neće te nadvladati+
jer ja sam s tobom da te spasim i izbavim”, kaže Jehova.
21 “Izbavit ću te iz ruke zlikovaca,
spasit ću* te iz ruke nasilnika.”