Otkrivenje

16 Tada sam začuo jak glas iz svetišta+ kako govori sedmorici anđela: “Idite i izlijte sedam posuda Božjeg gnjeva na zemlju!”+

2 Prvi je anđeo otišao i izlio svoju posudu na zemlju.+ I pojavili su se strašni i bolni čirevi+ na ljudima koji su imali žig zvijeri+ i koji su se klanjali* njenom kipu.+

3 Drugi je anđeo izlio svoju posudu na more.+ I ono se pretvorilo u krv+ sličnu krvi mrtvaca, te su izginula sva živa bića*, sve što je bilo u moru.+

4 Treći je anđeo izlio svoju posudu na rijeke i izvore voda.+ I oni su se pretvorili u krv.+ 5 Čuo sam anđela koji ima vlast nad vodama kako govori: “Bože vjerni,+ ti koji jesi i koji si bio,+ ti si pravedan jer si donio te presude.+ 6 Naime, oni su prolili krv tvojih svetih slugu i proroka,+ pa si im dao da piju krv.+ To su i zaslužili.”+ 7 I začuo sam žrtvenik kako govori: “Da, Jehova* Bože, Svemogući,+ tvoje su presude pouzdane i pravedne.”+

8 Četvrti je anđeo izlio svoju posudu na sunce.+ I suncu je bilo dopušteno da prži ljude vatrom. 9 Velika je vrućina pržila ljude, ali oni su hulili na ime Boga, koji ima vlast nad tim nevoljama, i nisu se pokajali niti mu iskazali čast*.

10 Peti je anđeo izlio svoju posudu na prijestolje zvijeri. I njeno je kraljevstvo obavila tama.+ Ljudi su od boli grizli jezik, 11 ali hulili su na nebeskog Boga zbog svojih bolova i čireva i nisu se pokajali za svoja djela.

12 Šesti je anđeo izlio svoju posudu na veliku rijeku Eufrat.+ I voda joj je presahnula+ da se pripremi put za kraljeve+ s istoka.

13 I vidio sam kako tri nečiste nadahnute objave* koje su izgledale kao žabe izlaze iz usta zmaja,+ iz usta zvijeri i iz usta lažnog proroka. 14 To su objave koje su nadahnuli demoni. One čine čuda+ i odlaze kraljevima cijelog svijeta da ih skupe za rat+ koji će se zbiti na veliki dan Svemogućeg Boga.+

15 “Evo, dolazim kao lopov!+ Sretan je onaj tko bdije+ i čuva svoje haljine da ne bi hodao gol i da se ne bi vidjela njegova sramota.”+

16 I skupili su ih na mjesto koje se na hebrejskom zove Harmagedon*.+

17 Sedmi je anđeo izlio svoju posudu na zrak. Nato se iz svetišta,+ od prijestolja, začuo jak glas koji je rekao: “Izvršeno je!” 18 I sijevale su munje, razlijegali se glasovi, udarali su gromovi i nastao je jak potres. Tako silnog i jakog potresa nije bilo otkako je ljudi na zemlji.+ 19 Veliki grad+ raspao se na tri dijela i gradovi svih naroda srušili su se. Bog se sjetio Babilona Velikog+ kako bi ga napojio čašom vina svoje žestoke srdžbe.+ 20 I svi su otoci nestali i gore su iščeznule.+ 21 Tada je s neba na ljude počela padati velika tuča,+ teška oko jednog talenta*. Ljudi su hulili na Boga zbog tuče+ jer je ta tuča bila neobično jaka.