Djela apostolska

6 Broj učenika sve je više rastao. U to su se vrijeme Židovi koji su govorili grčki počeli žaliti na Židove koji su govorili hebrejski jer su njihove udovice bile zapostavljene prilikom svakodnevnog dijeljenja hrane.+ 2 Stoga su dvanaestorica pozvala k sebi sve učenike i rekla im: “Nije u redu da mi zanemarimo Božju riječ kako bismo dijelili hranu.+ 3 Zato, braćo, izaberite među sobom sedam ljudi na dobrom glasu,+ koji su puni duha i mudrosti,+ pa ćemo njima povjeriti taj važan zadatak,+ 4 a mi ćemo se posvetiti molitvi i poučavanju o Božjoj riječi.” 5 Taj se prijedlog svima svidio, pa su izabrali Stjepana, čovjeka punog vjere i svetog duha, zatim Filipa,+ Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i Nikolu, obraćenika iz Antiohije. 6 Doveli su ih pred apostole, a oni su se pomolili i zatim položili ruke na njih.+

7 Tako se Božja riječ sve više širila+ i broj učenika u Jeruzalemu sve je više rastao.+ I mnogi svećenici postali su vjernici.+

8 A Stjepan, koji je bio pun Božje milosti i moći, činio je velika čuda* i znakove među narodom. 9 No došli su neki ljudi iz sinagoge zvane Sinagoga oslobođenika te neki Cirenci i Aleksandrinci i neki iz Cilicije i Azije* da bi se prepirali sa Stjepanom. 10 Ali nisu mogli osporiti njegove riječi jer je govorio s velikom mudrošću i pod vodstvom svetog duha.+ 11 Tada su potajno nagovorili neke ljude da kažu: “Čuli smo ga kako huli na Mojsija i Boga.” 12 I nahuškali su narod, starješine i pismoznance te su ga na prepad zgrabili i odveli pred Sudbeno vijeće. 13 Izveli su lažne svjedoke, koji su rekli: “Ovaj čovjek ne prestaje govoriti protiv ovog svetog mjesta i protiv Zakona. 14 Naprimjer, čuli smo ga kako govori da će taj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i izmijeniti običaje koje nam je dao Mojsije.”

15 I dok su svi oni koji su sjedili u Sudbenom vijeću netremice gledali u Stjepana, vidjeli su da mu je lice kao lice anđela.