Job
12 Nato je Job rekao:
2 “Da, vi sve znate,
s vama će izumrijeti mudrost!
3 Ali i ja imam razuma.
Ni u čemu ne zaostajem za vama.
Kome nije poznato ono što ste rekli?
Ljudi se podsmjehuju onome tko je pravedan i čestit.
5 Bezbrižan čovjek ruga se propasti,
misleći da ona čeka samo one koji posrću.
6 Spokojni su šatori pljačkaša,+
sigurnima se osjećaju oni koji gnjeve Boga,+
oni koji svog boga nose u ruci.
7 Ali pitaj, molim te, životinje, i poučit će te.
Pitaj ptice što lete nebom, i reći će ti.
8 Promotri stvorenja što su na zemlji*, i poučit će te,
ribe u moru ispričat će ti.
9 Tko od svih njih ne zna
da je sve to Jehovina ruka učinila?
12 Zar mudrost nije svojstvena starcima+
i zar dug život ne donosi razboritost?
14 Kad on nešto sruši, to se ne može ponovno sagraditi.+
Kad on nešto zatvori, nijedan čovjek to ne može otvoriti.
15 Kad on uskrati vodu, sve se osuši.+
Kad je pošalje, ona poplavi zemlju.+
16 On ima snagu i mudrost.+
U njegovoj je ruci onaj koji skreće s pravog puta i onaj koji druge navodi na krivi put.
18 Oduzima vlast kraljevima+
i na njih stavlja pojas ropstva.
20 On zatvara usta pouzdanim savjetnicima
i oduzima razumnost starcima.
22 On razotkriva ono što je skriveno duboko u tami+
i izvodi na svjetlo ono što je obavijeno tminom.
23 On narode čini moćnima, a onda ih zatire,
širi njihove granice, a onda ih odvodi u izgnanstvo.
24 On oduzima razum vođama naroda
i pušta ih da lutaju pustinjskim bespućima.+