Izlazak
15 Tada su Mojsije i Izraelci zapjevali Jehovi ovu pjesmu:+
“Pjevat ću Jehovi jer se veoma proslavio.+
Konja s konjanikom u more je bacio.+
2 Jah* je moja snaga i moja sila jer me on spasio.+
On je moj Bog i ja ću ga hvaliti.+ On je Bog moga oca+ i ja ću ga uzvisivati.+
3 Jehova je moćan ratnik.+ Jehova mu je ime.+
4 Faraonova kola i njegovu vojsku bacio je u more.+
Njegovi najbolji ratnici potonuli su u Crvenom moru.+
5 Uzburkane su ih vode prekrile, poput kamena u dubine su potonuli.+
6 Desnica tvoja, Jehova, ima silnu moć,+
desnica tvoja, Jehova, može satrti neprijatelja.
7 U svojoj iznimnoj veličanstvenosti obaraš one koji ustaju na tebe,+
svoju usplamtjelu srdžbu puštaš da ih proždire kao slamu.
8 Od daha tvojih nosnica vode su se sabrale,
stajale su poput zida, zadržavajući svoju silinu.
U srcu mora uzburkane su se vode stvrdnule.
9 Neprijatelj je rekao: ‘Gonit ću ih! Stići ću ih!
Plijen ću dijeliti i nasitit ću se!
Mač ću izvući! Rukom ću ih svojom pokoriti!’+
10 Ti si puhnuo i more ih je prekrilo,+
potonuli su kao olovo u silnim vodama.
11 Tko je među bogovima kao ti, Jehova?+
Tko je kao ti, kojeg neopisiva svetost krasi?+
Ti si onaj koji ulijeva strahopoštovanje, kojeg treba hvaliti pjesmama, onaj koji čini čudesna djela.+
12 Svoju si desnicu podignuo i zemlja ih je progutala.+
13 Svojom vjernom ljubavlju vodio si narod koji si izbavio*,+
svojom snagom vodit ćeš ga k svom svetom prebivalištu.
14 Narodi će čuti+ i drhtat će od straha,
teške muke obuzet će stanovnike Filisteje.
15 Edomski plemenski poglavari* tada će se prestrašiti,
moapski će moćni vladari zadrhtati,+
svi će stanovnici Kanaana klonuti duhom.+
16 Strah i jeza na njih će se oboriti.+
Zbog tvoje moćne ruke oni će se skameniti
dok ne prođe tvoj narod, Jehova,
17 Dovest ćeš ga i zasaditi na svojoj gori*,+
na mjestu koje si ti, Jehova, pripremio da bi ondje prebivao,
u svetištu što su ga podignule tvoje ruke, Jehova.
18 Jehova će kraljevati u svu vječnost.+
19 Kad su faraonovi konji, njegova bojna kola i njegovi konjanici ušli u more,+
Jehova je vratio morske vode i oborio ih na njih,+
a Izraelci su prošli posred mora po suhom tlu.”+
20 Tada je proročica Mirjam, Aronova sestra, uzela u ruku def, a sve su joj se žene pridružile udarajući u defove i plešući. 21 Mirjam je muškarcima pjesmom odgovarala:
“Pjevajte Jehovi jer se veoma proslavio.+
Konja s konjanikom u more je bacio.”+
22 Potom je Mojsije poveo Izraelce pa su od Crvenog mora pošli u pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, ali nisu našli vode. 23 Onda su došli u Maru,+ ali ondje nisu mogli piti vodu jer je bila gorka. Zato se to mjesto i zove Mara*. 24 Narod je počeo gunđati protiv Mojsija+ i govoriti: “Što ćemo piti?” 25 I on je zavapio k Jehovi,+ a Jehova mu je pokazao neko drvo. Kad ga je Mojsije bacio u vodu, ona je postala pitka.
Ondje im je Bog dao pouku i uredbu i ondje ih je iskušao da vidi hoće li mu biti poslušni.+ 26 Rekao im je: “Budete li u svemu slušali Jehovu, svog Boga, i budete li radili ono što je ispravno u njegovim očima, slušali njegove zapovijedi i držali se svih njegovih uredbi,+ neću vas kazniti nijednom bolešću kojom sam kaznio Egipćane.+ Ja, Jehova, dat ću vam da budete zdravi.”+
27 Potom su došli u Elim, gdje je bilo 12 izvora vode i 70 palmi. I utaborili su se ondje uz vodu.