Djela apostolska

13 U skupštini u Antiohiji proroci i učitelji+ bili su: Barnaba, Šimun zvan Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji se školovao s Herodom*, vladarem jedne pokrajine*, te Savao. 2 Dok su jednom vršili službu Jehovi* i postili, sveti duh je rekao: “Odvojite mi Barnabu i Savla+ da izvrše zadatak za koji sam ih izabrao.”+ 3 Nakon što su postili i molili se, položili su ruke na njih i poslali ih na put.

4 Tako su Barnaba i Savao, poslani od svetog duha, otišli u Seleuciju, a odande su otplovili na Cipar. 5 Nakon što su došli u Salaminu, počeli su objavljivati Božju riječ u židovskim sinagogama. Poveli su i Ivana da im pomaže.+

6 A kad su prošli cijeli otok i stigli do Pafa, sreli su Židova po imenu Barjesus, koji je bio vračar i lažni prorok. 7 On je bio s prokonzulom* Sergijem Pavlom, razboritim čovjekom. Prokonzul je pozvao k sebi Barnabu i Savla jer je žarko želio čuti Božju riječ. 8 No onaj vračar, koji se zvao i Elima (što znači “vračar”), počeo im se protiviti, nastojeći spriječiti prokonzula da prihvati vjeru. 9 Tada se Savao, zvan i Pavao, ispunio svetim duhom, oštro ga pogledao 10 i rekao: “Sine Ðavlov,+ ti si varalica i zlotvor najgore vrste, neprijatelj svake pravednosti! Dokle ćeš iskrivljavati Jehovine* prave puteve? 11 Evo, udarit će te Jehovina* ruka, pa ćeš oslijepjeti i neko vrijeme nećeš vidjeti sunca.” I odmah mu je oči prekrila gusta magla i tama te je tapkao uokolo tražeći nekoga da ga vodi za ruku. 12 Kad je prokonzul vidio što se dogodilo, postao je vjernik jer je bio zadivljen Jehovinim* učenjem.

13 Pavao i njegovi suradnici isplovili su iz Pafa i stigli u Pergu u Pamfiliji. Ali Ivan+ ih je napustio i vratio se u Jeruzalem.+ 14 A oni su otišli iz Perge i došli u Antiohiju u Pizidiji. U subotu* su ušli u sinagogu+ i sjeli. 15 Nakon javnog čitanja Zakona+ i Prorokā predstojnici sinagoge poručili su im: “Braćo, ako imate koju riječ ohrabrenja za narod, recite!” 16 Nato je Pavao ustao, dao znak rukom i rekao:

“Izraelci i vi ostali koji se bojite Boga, čujte! 17 Bog ovog naroda, Izraela, izabrao je naše pretke i uzvisio je taj narod dok su bili došljaci u Egiptu te ih je izveo odande svojom moćnom* rukom.+ 18 I oko 40 godina podnosio ih je u pustinji.+ 19 Nakon što je istrijebio sedam naroda u Kanaanu, dao im je njihovu zemlju u nasljedstvo.+ 20 Sve se to događalo tijekom otprilike 450 godina.

Nakon toga postavljao im je suce sve do vremena proroka Samuela.+ 21 Tada su zatražili kralja+ i Bog im je dao Kiševog sina Šaula, čovjeka iz Benjaminovog plemena.+ On je vladao 40 godina. 22 Nakon što ga je Bog uklonio, za kralja im je postavio Davida,+ o kojem je posvjedočio: ‘Našao sam Davida, Jišajevog sina,+ čovjeka koji mi je po volji*.+ On će učiniti sve što želim.’ 23 Bog je, kao što je i obećao, iz njegove loze* doveo Izraelu spasitelja, Isusa.+ 24 Prije njegovog dolaska Ivan je propovijedao cijelom izraelskom narodu da se trebaju krstiti u znak pokajanja.+ 25 A pretkraj svoje službe Ivan je govorio: ‘Što mislite, tko sam ja? Ja nisam onaj za kojeg me smatrate. Za mnom dolazi onaj kome ja nisam dostojan odvezati sandale na nogama.’+

26 Braćo, Abrahamovi potomci i vi ostali koji se bojite Boga, ta vijest o spasenju poslana je nama.+ 27 Jer stanovnici Jeruzalema i njihovi poglavari nisu ga prepoznali, nego su svojom presudom ispunili ono što su govorili Proroci,+ a što se naglas čita svake subote. 28 Premda nisu našli ništa zbog čega bi zaslužio smrt,+ zahtijevali su od Pilata da ga pogubi.+ 29 A kad se ispunilo sve što je bilo napisano o njemu, bio je skinut sa stupa* i položen u grob.+ 30 Ali Bog ga je podignuo iz mrtvih,+ 31 pa se on mnogo dana ukazivao onima koji su s njim otišli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sada narodu svjedoče o njemu.+

32 I tako mi vama objavljujemo dobru vijest o obećanju koje je bilo dano našim precima. 33 Bog ga je u potpunosti ispunio u korist nas, njihove djece, time što je uskrsnuo Isusa,+ kao što je napisano u drugom psalmu: ‘Ti si moj sin. Ja sam danas postao tvoj otac.’+ 34 Bog ga je uskrsnuo od mrtvih i on više nikad neće biti podložan raspadljivosti. Bog je to prorekao kad je kazao: ‘Iskazat ću vam vjernu ljubav koju sam obećao iskazati Davidu, a moje je obećanje vjerodostojno.’+ 35 Zato i u jednom drugom psalmu kaže: ‘Nećeš dopustiti da se tvoj vjerni sluga raspadne.’+ 36 David je u svom naraštaju služio Bogu*, a kad je umro*, bio je pokopan sa svojim precima i njegovo se tijelo raspalo.+ 37 A onaj kojeg je Bog uskrsnuo, nije se raspao.+

38 Stoga znajte, braćo, da vam se po njemu objavljuje oproštenje grijeha+ 39 i da je po njemu svatko tko vjeruje proglašen nedužnim za sve ono za što po Mojsijevom zakonu ne biste mogli biti proglašeni nedužnima.+ 40 Zato pazite da vam se ne dogodi ono što je rečeno u Prorocima: 41 ‘Gledajte, vi koji ste puni prezira! Čudite se i nestanite, jer u vaše dane činim ono u što ne biste povjerovali čak ni kad bi vam netko o tome sve rekao.’”+

42 Kad su izlazili iz sinagoge, narod ih je molio da im o tome govore iduće subote. 43 Nakon što je skup u sinagogi bio raspušten, mnogi Židovi i bogobojazni obraćenici na židovsku vjeru pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su razgovarali s njima i poticali ih da ostanu dostojni Božje nezaslužene dobrote.+

44 Sljedeće subote skupio se gotovo cijeli grad da čuje Jehovinu* riječ. 45 Kad su Židovi ugledali mnoštvo, obuzela ih je ljubomora te su bogohulnim riječima počeli proturječiti Pavlu.+ 46 Nato su im Pavao i Barnaba odvažno rekli: “Božja riječ trebala se najprije objaviti vama.+ No budući da je vi odbacujete i ne smatrate sebe vrijednima vječnog života, mi odlazimo neznabošcima*.+ 47 Jer Jehova* nam je ovako zapovjedio: ‘Postavio sam te za svjetlo narodima, da objavljuješ spasenje do svih krajeva zemlje.’”+

48 Kad su to čuli neznabošci, obradovali su se i počeli veličati Jehovinu* riječ. I svi koji su ispravno gledali na vječni život postali su vjernici. 49 A Jehovina* riječ širila se po cijelom tom kraju. 50 Ali Židovi su nahuškali ugledne i pobožne žene te istaknute muškarce u tom gradu, pa su oni počeli progoniti+ Pavla i Barnabu i otjerali su ih iz svog kraja. 51 Tada su oni otresli prašinu sa svojih nogu kao znak da su ih upozorili te su otišli u Ikonij.+ 52 A učenici su bili puni radosti+ i svetog duha.