2. Ljetopisa
33 Manaše+ je imao 12 godina kad je postao kralj i vladao je 55 godina u Jeruzalemu.+
2 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima i radio iste gadosti kao i narodi koje je Jehova otjerao pred Izraelcima.+ 3 Ponovno je načinio obredne uzvišice koje je porušio njegov otac Ezekija,+ podignuo je žrtvenike Baalima, načinio obredna debla* te se klanjao svoj nebeskoj vojsci* i štovao je.+ 4 Načinio je i žrtvenike u Jehovinom domu,+ za koji je Jehova rekao: “U Jeruzalemu će se vječno slaviti moje ime.”+ 5 I načinio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba dvorišta Jehovinog doma.+ 6 Vlastite je sinove žrtvovao u vatri*+ u Dolini Hinomovog sina,+ vračao je,+ gatao i čarao te je postavio ljude da prizivaju duhove i proriču budućnost.+ Činio je mnogo toga što je zlo u Jehovinim očima i tako ga je vrijeđao.
7 Načinio je i rezbareni kip te ga postavio u dom pravog Boga,+ za koji je Bog rekao Davidu i njegovom sinu Salamunu: “U ovom domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao između svih gradova izraelskih plemena, vječno će se slaviti moje ime.+ 8 I nikad više neću otjerati Izraelce iz zemlje koju sam dao njihovim precima budu li se savjesno držali svega što sam im zapovjedio, cijelog Zakona, uredbi i zapovijedi koje sam dao preko Mojsija.” 9 Manaše je stanovnike Jude i Jeruzalema odveo na krivi put. Naveo ih je da čine još gora nedjela nego narodi koje je Jehova istrijebio pred Izraelcima.+
10 Jehova je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu marili za to.+ 11 Stoga je Jehova doveo na njih vojne zapovjednike asirskog kralja i oni su uhvatili Manašea kukama*, okovali ga u bakrene okove i odveli u Babilon. 12 A kad se našao u nevolji, preklinjao je Jehovu, svog Boga, da mu iskaže milost* i veoma se ponizio pred Bogom svojih predaka. 13 Molio se Bogu i njega je dirnula njegova usrdna molitva, pa je uslišio njegovu molbu. Doveo ga je natrag u Jeruzalem i vratio mu kraljevsku vlast.+ Tada je Manaše spoznao da je Jehova pravi Bog.+
14 Poslije toga je uz Davidov grad+ sagradio vanjski zid koji se protezao zapadno od Gihona+ u dolini* pa sve do Ribljih vrata+ te uz Ofel.+ Zid koji je sagradio bio je vrlo visok. I postavio je vojne zapovjednike u svim utvrđenim gradovima u Judi. 15 Potom je uklonio tuđe bogove i rezbareni kip iz Jehovinog doma+ i sve žrtvenike koje je sagradio na gori Jehovinog doma+ i u Jeruzalemu te ih je bacio izvan grada. 16 Osim toga, obnovio je Jehovin žrtvenik+ i počeo na njemu prinositi žrtve zajedništva+ i žrtve zahvalnice,+ a Judi je zapovjedio da služi Jehovi, Izraelovom Bogu. 17 Ipak, narod je još uvijek prinosio žrtve na obrednim uzvišicama, ali prinosili su ih samo Jehovi, svom Bogu.
18 A ostali događaji iz Manašeovog života, njegova molitva Bogu i riječi koje su mu vidioci govorili u ime Jehove, Izraelovog Boga, zapisani su u zapisu o povijesti izraelskih kraljeva. 19 U zapisima njegovih vidjelaca zabilježeno je i kako se molio+ te kako je njegova molitva bila uslišena. Ondje su zapisani i svi njegovi grijesi, djela kojima je pokazao nevjernost+ i mjesta na kojima je načinio obredne uzvišice te postavio obredna debla*+ i rezbarene kipove prije nego što se ponizio. 20 Naposljetku je Manaše umro* i pokopali su ga kod njegovog dvora, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Amon.+
21 Amon+ je imao 22 godine kad je postao kralj i vladao je dvije godine u Jeruzalemu.+ 22 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima, kao što je to činio i njegov otac Manaše.+ Amon je prinosio žrtve svim rezbarenim kipovima koje je načinio njegov otac Manaše+ te ih je štovao. 23 Ali nije se ponizio pred Jehovom+ kao što se ponizio njegov otac Manaše.+ Naprotiv, Amon je bio kriv za još veće grijehe. 24 Na koncu su se njegovi sluge urotili protiv njega+ i ubili ga u njegovom dvoru. 25 No narod je pobio sve koji su se urotili protiv kralja Amona+ te je umjesto njega postavio za kralja njegovog sina Jošiju.+