Izaija
46 Bel* pada na koljena,+ Nebo* savija leđa.
Njihovi se idoli stavljaju na životinje, na tegleću stoku,+
poput tereta koji se tovari na umorne životinje.
2 Ti bogovi savijaju leđa i padaju na koljena.
Oni ne mogu spasiti taj teret*,
nego i sami odlaze u zarobljeništvo.
3 “Slušajte me, Jakovljevi potomci, i svi vi koji ste ostali od izraelskog naroda,+
za koje sam se brinuo otkad ste došli na svijet, koje sam nosio otkad ste se rodili.+
4 I kad ostarite, ja ću biti isti.+
I kad vam kosa posijedi, ja ću vas podupirati.
Nosit ću vas, podupirati i izbavljati kao što sam dosad to činio.+
5 S kim ćete me usporediti ili izjednačiti?+
S kim ćete me prispodobiti kako biste pokazali da sličimo jedan drugome?+
6 Ljudi istresaju zlato iz vreće
i na vagi važu srebro.
Unajmljuju zlatara te on od njega pravi boga.+
Potom mu se klanjaju do zemlje i štuju ga.+
7 Stavljaju ga na ramena,+
prenose ga i postavljaju na njegovo mjesto.
On stoji i ne miče se odande.+
Zazivaju ga, ali on im ne odgovara,
nikoga ne može spasiti iz nevolje.+
8 Sjetite se toga i budite hrabri.
Ozbiljno razmislite o tome, prijestupnici.
9 Sjetite se davne prošlosti,
da sam ja Bog i da nema drugoga.
Ja sam Bog i nitko nije poput mene.+
10 Ja od početka proričem svršetak,
od davnine javljam ono što još nije bilo.+
Objavio sam svoj naum i ispunit ću ga.
Što sam naumio, to ću i učiniti.+
12 Slušajte me, vi koji ste tvrdoglavi*,
koji ste daleko od pravednosti.
13 Blizu je vrijeme kad ću pokazati svoju pravednost,
ono nije daleko.
Spasenje koje donosim neće zakasniti.+
Na Sionu ću dati spasenje, Izraelu ću pokazati svoju veličanstvenost.”+