Izaija
5 Zapjevat ću pjesmu svom dragom,
pjesmu o svom ljubljenom i o njegovom vinogradu.+
Moj je dragi imao vinograd na plodnom brijegu.
2 Okopao ga je, povadio iz njega kamenje,
posadio u njemu plemenitu crvenu lozu,
usred njega sagradio kulu
i u njemu isklesao vinski tijesak.+
Nadao se da će roditi dobrim grožđem,
ali on je rodio divljim grožđem.+
3 “Stanovnici Jeruzalema i ljudi iz Jude, molim vas, presudite sada
između mene i mog vinograda!+
4 Što sam još mogao učiniti svom vinogradu,
a nisam učinio?+
Nadao sam se da će roditi dobrim grožđem.
Zašto je onda rodio divljim grožđem?
5 A sada poslušajte, molim vas,
što ću učiniti svom vinogradu:
Uklonit ću živicu kojom je ograđen
i dat ću da se spali.+
Razvalit ću njegov kameni zid
i dat ću da se gazi.
6 Pretvorit ću ga u pustoš.+
Nitko ga neće obrezivati ni okopavati.
U njemu će rasti trnje i korov.+
Oblacima ću zapovjediti da ne puštaju kišu na njega.+
7 Izraelski je narod vinograd Jehove nad vojskama,+
ljudi iz Jude nasad su koji je volio.
8 Teško onima koji uzimaju kuću za kućom+
i spajaju polje s poljem+
dok sve ne zauzmu
i dok ne ostanu samo oni u zemlji!
9 Čuo sam kako se Jehova nad vojskama zakleo
da će mnoge kuće, iako su velike i lijepe,
postati grozan prizor
i ostati bez stanara.+
11 Teško onima koji ustaju rano ujutro da bi se opijali,+
koji piju vino do kasno u noć dok se ne razuzdaju!
12 Na gozbama su im harfe i psaltiri,
defovi, frule i vino.
No za Jehovina djela ne mare,
ne vide djela njegovih ruku.
13 Moj će narod otići u izgnanstvo
jer nema znanja.+
Njihovi će uglednici gladovati,+
a sav će narod žeđati.
U njega će sići
jeruzalemski velikaši, bučno mnoštvo i oni koji idu po razuzdanim gozbama.
15 Čovjek će biti ponižen,
čovjek će biti posramljen,
oholi će biti posramljeni.
16 Jehova nad vojskama uzvisit će se svojom presudom*.
Pravi Bog, sveti Bog,+ posvetit će se svojom pravednošću.+
17 Janjad će pasti kao da je na svojim pašnjacima.
Došljaci će jesti na pustim mjestima na kojima su nekad prebivale uhranjene životinje.
18 Teško onima koji vuku svoju krivnju užetima prijevare
i koji svoj grijeh vuku konopima za kola,
19 onima koji govore: “Neka požuri s onim što radi,
neka to učini brzo da vidimo njegovo djelo!
Neka se izvrši naum svetog Izraelovog Boga
da bismo ga razumjeli!”+
20 Teško onima koji dobro nazivaju zlom, a zlo dobrom,+
koji tamu smatraju svjetlom, a svjetlo tamom,
koji gorko smatraju slatkim, a slatko gorkim!
21 Teško onima koji misle o sebi da su mudri
i sami sebe smatraju razumnima!+
22 Teško onima koji su poznati po tome da piju mnogo vina
i ljudima koji su vješti u pripravljanju opojnih pića,+
23 onima koji za mito zle proglašuju nedužnima+
i koji pravednima uskraćuju pravdu!+
24 Kao što plamen vatre proždire slamu
i kao što u plamenu nestaje suha trava,
tako će njihov korijen istrunuti
i njihov će se cvat razletjeti kao prah
jer su odbacili zakon* Jehove nad vojskama
i prezreli su riječi svetog Izraelovog Boga.+
25 Zbog toga se Jehova razgnjevio na svoj narod.
Dignut će ruku na njih i udariti ih.+
Gore će se potresti,
a njihova trupla bit će kao smeće po ulicama.+
Zbog svega što su učinili on se nije prestao gnjeviti,
njegova je ruka još uvijek podignuta.
26 Podignuo je zborni znak* dalekom narodu.+
27 Nitko među njima nije umoran niti itko posrće.
Nitko nije pospan niti spava.
Pojas oko struka nije im razvezan
niti im je remenje na sandalama popucalo.
28 Sve su im strijele naoštrene
i svi su im lukovi zategnuti*.
Njihovim konjima kopita su kao kremen,
a kotači njihovih kola kao olujni vjetar.+
29 Njihova je rika poput lavlje,
riču kao mladi lavovi.+
Režat će i grabiti plijen,
odnijet će ga i nitko im ga neće oteti.
30 U taj će dan režati nad njim
kao što more huči.+
Kad tko pogleda zemlju, vidjet će zastrašujuću tamu.
Od oblaka koji su se nadvili nad njom čak je i svjetlost potamnjela.+