Propovjednik

2 Zatim sam rekao u svom srcu: “Hajde da iskusim užitke pa da vidim hoće li me to usrećiti.” Ali gle, i to je bilo isprazno.

 2 O smijehu sam rekao: “To je ludost!”

I o veselju: “Kakva je korist od toga?”

3 Odlučio sam istražiti donosi li uživanje u vinu+ išta dobro, ali pritom sam sačuvao svoju mudrost. Čak sam prigrlio bezumlje kako bih saznao što je najbolje da ljudi čine pod nebom tijekom svog kratkog života. 4 Učinio sam velika djela.+ Sagradio sam sebi kuće,+ zasadio sebi vinograde.+ 5 Načinio sam sebi vrtove i perivoje te u njima posadio svakovrsne voćke. 6 Načinio sam sebi jezerca da navodnjavam šumarak u kojem se zeleni drveće. 7 Doveo sam sluge i sluškinje+ i imao sam sluge koji su se rodili u mojoj kući. Nabavio sam i mnogo stoke, krupne i sitne,+ više od svih koji su prije mene živjeli u Jeruzalemu. 8 Nagomilao sam sebi srebra i zlata,+ blaga kraljeva i pokrajina.+ Doveo sam mnogo pjevača i pjevačica te sam uživao u društvu žene, mnogih žena*, što muškarcima donosi veliko zadovoljstvo. 9 I postao sam velik, veći od svih koji su prije mene živjeli u Jeruzalemu.+ A moja me mudrost nije ostavila.

10 Nisam uskratio sebi ništa što sam poželio*.+ Nisam svom srcu uskratio nikakav užitak*. Moje se srce veselilo svakom mom trudu i to mi je bila nagrada za sav moj trud.+ 11 Ali kad sam se osvrnuo na sve što su moje ruke učinile i na sav naporan posao koji sam obavljao,+ shvatio sam da je sve bilo isprazno, sve je bilo trčanje za vjetrom.+ Ništa od toga nije imalo pravu vrijednost* pod suncem.+

12 Zatim sam odlučio usporediti mudrost, ludost i bezumlje.+ (Jer što bi mogao učiniti čovjek koji bi došao poslije kralja? Samo ono što je već učinjeno.) 13 I spoznao sam da je mudrost bolja od bezumlja,+ kao što je svjetlost bolja od tame.

14 Mudar jasno vidi*,+ a bezumnik luta u tami.+ Spoznao sam i to da obojicu čeka isti kraj.+ 15 Tada sam rekao u svom srcu: “Što zadesi bezumnika, to će zadesiti i mene.”+ Kakva mi je onda korist od tolike mudrosti? Stoga sam rekao u svom srcu: “I to je isprazno.” 16 Jer nitko se neće vječno sjećati ni mudroga ni bezumnika.+ U danima koji dolaze svatko će biti zaboravljen. A kako će umrijeti mudar čovjek? Isto kao i bezumnik.+

17 I zamrzio sam ovakav život+ jer mi se sve što se radi pod suncem učinilo mučnim, jer je sve isprazno,+ sve je trčanje za vjetrom.+ 18 Postalo mi je mrsko sve za što sam se trudio pod suncem+ jer to moram ostaviti čovjeku koji će doći nakon mene.+ 19 A tko zna hoće li on biti mudar ili lud?+ Ipak, on će postati gospodar svega što sam velikim trudom i mudrošću stekao pod suncem. I to je isprazno. 20 Stoga sam postao očajan u srcu zbog sveg napornog rada koji sam obavljao pod suncem. 21 Jer netko naporno radi služeći se svojom mudrošću, znanjem i vještinama, ali sve što stekne mora ostaviti drugom čovjeku koji se nije trudio oko toga.+ I to je isprazno i jako žalosno*.

22 Od kakve je zapravo koristi čovjeku sav njegov naporan rad i snažna volja* da naporno radi pod suncem?+ 23 Jer cijelog života* posao mu zadaje bol i donosi nezadovoljstvo,+ a srce mu ni noću ne počiva.+ I to je isprazno.

24 Čovjeku nema ništa bolje nego da jede i pije i da uživa u svom marljivom radu*.+ Shvatio sam da i to dolazi iz ruke pravog Boga.+ 25 Jer tko jede i pije bolje od mene?+

26 Pravi Bog daje mudrost, znanje i radost čovjeku koji mu je po volji,+ a grešniku daje da se zaokupi skupljanjem i gomilanjem imetka, koji će na koncu pripasti onome koji je Bogu po volji.+ I to je isprazno, i to je trčanje za vjetrom.