Postanak
3 Zmija+ je bila najopreznija* među svim divljim životinjama koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: “Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?”+ 2 A žena je odgovorila zmiji: “Smijemo jesti plodove s drveća u vrtu.+ 3 Ali za plod s drveta koje je usred vrta+ Bog je rekao: ‘Ne jedite ga* i ne dirajte ga. Učinite li to, umrijet ćete!’” 4 Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti.+ 5 Naime, Bog zna da će vam se onog dana kad ga okusite otvoriti oči te da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.”+
6 Tada je žena vidjela da je plod drveta dobar za jelo i da je primamljiv* – da lijepo izgleda. Zato ga je ubrala i okusila.+ Zatim je dala plod i svom mužu kad je bio s njom, te je i on jeo.+ 7 Tada su im se otvorile oči te su primijetili da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivalo kojim su se ogrnuli oko bokova.+
8 Nešto kasnije, kad su začuli glas Jehove Boga koji je u predvečerje* hodao vrtom, čovjek i njegova žena sakrili su se od Jehove Boga* među drveće u vrtu. 9 Jehova Bog dozivao je čovjeka, govoreći mu: “Gdje si?” 10 A on mu je naposljetku odgovorio: “Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali uplašio sam se jer sam gol, pa sam se sakrio.” 11 Nato mu je on rekao: “Tko ti je kazao da si gol?+ Jesi li jeo s drveta s kojeg sam ti zabranio jesti?”+ 12 A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.” 13 Tada je Jehova Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.”+
14 Nato je Jehova Bog rekao zmiji:+ “Kad si to učinila, neka si prokleta među svim pitomim i divljim životinjama! Cijelog života puzat ćeš na trbuhu i jesti zemaljski prah. 15 I ja ću izazvati neprijateljstvo+ između tebe+ i žene+ i između tvog potomstva*+ i njenog potomka*.+ On će ti zdrobiti glavu,+ a ti ćeš mu raniti petu.”+
16 A ženi je rekao: “Jako ću ti povećati muke u trudnoći, u bolovima ćeš rađati djecu. Za svojim ćeš mužem čeznuti, a on će nad tobom gospodariti.”
17 A Adamu* je rekao: “Zato što si poslušao svoju ženu i jeo s drveta iako sam ti zapovjedio:+ ‘Ne smiješ jesti s njega’, zemlja neka je prokleta zbog tebe.+ Cijelog života s mukom ćeš je obrađivati kako bi se prehranio.+ 18 Ona će ti rađati trnje i korov*, a ti ćeš jesti poljsko bilje. 19 U znoju* ćeš jesti kruh dok se ne vratiš u zemlju od koje si i uzet.+ Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.”+
20 Poslije toga Adam je svojoj ženi dao ime Eva* jer je trebala postati majka svima živima.+ 21 I Jehova Bog načinio je za Adama i njegovu ženu duge kožne haljine da se u njih obuku.+ 22 Zatim je Jehova Bog rekao: “Evo, čovjek je postao poput nas i zna što je dobro, a što zlo.+ Da sada ne bi pružio ruku pa i s drveta života+ uzeo plod te ga pojeo i živio vječno...” 23 Tada ga je Jehova Bog istjerao iz edenskog vrta+ da obrađuje zemlju od koje je i bio uzet.+ 24 Tako je izgnao čovjeka odande, a na istoku edenskog vrta postavio je kerube+ i mač plamene oštrice koji se stalno okretao. Učinio je to kako nitko ne bi mogao prići drvetu života.