Jeremija
9 Kad bi barem moja glava postala izvor vode,
a moje oči vrelo suza!+
Tada bih danju i noću plakao
za pobijenima iz svog naroda.
2 Kad bih barem znao gdje pronaći prenoćište u pustinji!
3 Svoj jezik napinju kao luk.
Zemlja je puna laži, nema u njoj vjernosti.+
“Čine zlo za zlom,
a na mene se ne obaziru”,+ kaže Jehova.
4 “Neka se svatko čuva svog bližnjeg,
ne vjerujte ni svom bratu.
5 Svatko vara svog bližnjeg,
nitko ne govori istinu.
Svoj su jezik naučili da govori laži.+
Čine zlo do iznemoglosti.
6 Ti živiš okružen lažima.
Zbog svojih laži ne žele znati za mene”, kaže Jehova.
7 Zato ovako kaže Jehova nad vojskama:
“Rastalit ću ih i iskušati,+
jer što drugo da učinim sa svojom kćeri, svojim narodom?
8 Njihov je jezik smrtonosna strijela i govori laži.
Čovjek svojim ustima miroljubivo govori sa svojim bližnjim,
a u sebi smišlja kako da mu postavi zasjedu.”
9 “Neću li ih pozvati na odgovornost zbog toga?” kaže Jehova.
“Neću li se* osvetiti takvom narodu?+
10 Zaplakat ću i naricati za gorama
i zapjevat ću tužaljku za pašnjacima u pustoši
jer će biti spaljeni i nitko neće njima prolaziti
niti će se ondje čuti glasanje stoke.
Ptice i zvijeri pobjeći će, otići će odande.+
11 Jeruzalem ću pretvoriti u hrpu kamenja,+ u šakalski brlog.+
Judejske gradove pretvorit ću u pustoš, ostat će bez stanovnika.+
12 Tko je dovoljno mudar da to razumije?
Kome su Jehovina usta govorila, pa da to objavi?
Zašto će zemlja propasti?
Zašto će biti spaljena kao pustinja
te nitko neće njome prolaziti?”
13 A Jehova je odgovorio: “Zato što su odbacili zakon* koji sam im dao, nisu živjeli po njemu i nisu me slušali. 14 Umjesto toga postupali su tvrdoglavo i slušali svoje srce+ te su štovali Baalove kipove, kako su ih naučili njihovi očevi.+ 15 Zato Jehova nad vojskama, Izraelov Bog, kaže: ‘Natjerat ću ovaj narod da jede pelin i pije zatrovanu vodu.+ 16 Rasijat ću ih po narodima koje ni oni ni njihovi preci nisu poznavali+ i poslat ću za njima mač da ih istrijebim.’+
17 Ovako kaže Jehova nad vojskama:
‘Budite razboriti.
Pozovite žene koje nariču,+
pošaljite po one koje su vješte u tome.
19 Jer naricanje se čuje sa Siona:+
“Opustošeni smo!
Jako smo osramoćeni!
Moramo napustiti svoju zemlju, neprijatelji su uništili naše domove.”+
20 Žene, čujte Jehovine riječi,
prihvatite ono što vam on govori.
Naučite svoje kćeri naricati,
učite jedna drugu ovu tužaljku.+
21 Jer smrt se penje kroz naše prozore,
ulazi u naše kule
da istrijebi djecu s ulica
i mladiće s trgova.’+
22 Reci: ‘Ovako kaže Jehova:
“Mrtva ljudska tijela ležat će kao gnoj na polju,
kao žito koje je žetelac tek požeo,
a koje nema tko skupiti.”’”+
23 Ovako kaže Jehova:
“Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću.+
Neka se snažan čovjek ne hvali svojom snagom.
Neka se bogataš ne hvali svojim bogatstvom.”+
24 “Tko se hvali, neka se hvali
time što je razborit i što me pozna,+
što zna da sam ja Jehova, onaj koji iskazuje vjernu ljubav, pravdu i pravednost na zemlji,+
jer to je ono što me raduje”,+ kaže Jehova.
25 “Evo, dolaze dani”, kaže Jehova, “kad ću na odgovornost pozvati sve koji su obrezani, ali su ipak neobrezani:+ 26 Egipćane,+ Judejce,+ Edomce,+ Amonce,+ Moapce+ i sve koji briju* kosu uz sljepoočnice i žive u pustinji.+ Svi su ti narodi neobrezani i sav je izraelski narod neobrezanog srca.”+