Postanak

34 A Dina, Jakovljeva kći koju mu je rodila Lea,+ odlazila je k djevojkama koje su živjele u onoj zemlji+ te je provodila vrijeme s njima. 2 Kad ju je zapazio Šekem, sin Hivijca Hamora,+ jednog od poglavara te zemlje, odveo ju je sa sobom, legao s njom i silovao je. 3 I Jakovljeva kći Dina jako mu se svidjela te se on zaljubio u nju, pa je nježnim* riječima nastojao pridobiti njeno srce. 4 Na koncu je Šekem rekao svom ocu Hamoru:+ “Uzmi mi ovu djevojku za ženu!”

5 Kad je Jakov čuo da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu, njegovi su sinovi bili sa stokom u polju. Jakov nije htio nikome ništa reći o tome dok se oni ne vrate. 6 Kasnije je Šekemov otac Hamor došao razgovarati s Jakovom. 7 A Jakovljevi sinovi čuli su što se dogodilo, pa su se odmah vratili iz polja. Uvrijedili su se i silno naljutili jer je Šekem nanio sramotu Izraelu tako što je spavao s Jakovljevom kćeri,+ što nije smio učiniti.+

8 Hamor im je rekao: “Moj sin Šekem jako se zaljubio u vašu kćer. Molim vas, dajte mu je za ženu 9 i sklapajte brakove s nama. Svoje kćeri dajte nama, a naše kćeri uzimajte za sebe.+ 10 Pred vama je cijela naša zemlja. Ostanite živjeti ovdje s nama, trgujte i stječite imetak.” 11 Tada je Šekem rekao Dininom ocu i njenoj braći: “Iskažite mi naklonost i dat ću vam što god zatražite od mene. 12 Slobodno tražite da vam dam za nevjestu mnogo novca i velik dar.+ Spreman sam dati sve što mi kažete, samo mi dajte djevojku za ženu!”

13 A Jakovljevi sinovi odlučili su prevariti Šekema i njegovog oca Hamora jer je Šekem obeščastio njihovu sestru Dinu. 14 Rekli su im: “Ne možemo to učiniti i dati svoju sestru čovjeku koji nije obrezan+ jer je to za nas sramota. 15 Možemo pristati samo pod uvjetom da postanete poput nas i obrežete svako muško među sobom.+ 16 Onda ćemo svoje kćeri davati vama, a vaše kćeri uzimati sebi, i živjet ćemo s vama i postati jedan narod. 17 Ali ako nas ne poslušate i ne obrežete se, uzet ćemo svoju sestru i otići.”

18 Njihov se prijedlog dopao Hamoru+ i njegovom sinu Šekemu.+ 19 Mladić nije oklijevao učiniti ono što su tražili+ jer mu je Jakovljeva kći bila vrlo draga. A on je bio najugledniji među svim ljudima u domu svog oca.

20 Stoga su Hamor i njegov sin Šekem otišli na vrata svog grada i obratili se ljudima iz svog grada+ te im rekli: 21 “Ovi ljudi žele biti u miru s nama. Neka se nasele u našoj zemlji i trguju ovdje jer zemlja je dovoljno prostrana da i oni žive u njoj. Njihove kćeri možemo uzimati sebi za žene, a svoje kćeri možemo davati njima.+ 22 No ti će ljudi pristati na to da žive s nama i da postanemo jedan narod samo pod uvjetom da se svako muško među nama obreže kao što su oni obrezani.+ 23 Neće li onda sav njihov imetak, sve njihovo bogatstvo i sva njihova stoka pripasti nama? Stoga učinimo ono što traže pa neka žive među nama.” 24 Tada su svi koji su se nalazili kod gradskih vrata poslušali Hamora i njegovog sina Šekema te su se obrezali svi muškarci iz tog grada.

25 Ali trećeg dana, dok su ljudi još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća,+ uzeli su svaki svoj mač te ušli u grad u kojem nitko nije ništa slutio i pobili sve muške stanovnike.+ 26 Hamora i njegovog sina Šekema ubili su mačem, a potom su odveli Dinu iz Šekemove kuće i otišli. 27 Kad su svi muškarci bili pobijeni, došli su ostali Jakovljevi sinovi i oplijenili grad jer je njihova sestra ondje bila obeščašćena.+ 28 Uzeli su njihovu sitnu i krupnu stoku, njihove magarce i sve što je bilo u gradu i u polju. 29 Uzeli su i sve njihovo blago, zarobili su svu njihovu djecu i njihove žene te su opljačkali sve što je bilo u kućama.

30 Tada je Jakov rekao Šimunu i Leviju:+ “Zbog vas sam se našao u teškoj nevolji* i postao sam mrzak stanovnicima ovog kraja, Kanaancima i Perižanima. Ja imam malo ljudi, pa će se ti narodi sigurno skupiti i napasti me te će pobiti mene i cijelu moju obitelj.” 31 A oni su odgovorili: “Zar da se s našom sestrom postupa kao s bludnicom*?”