Psalmi

78 Narode moj, slušaj moj zakon*,

prigni uho riječima koje naviru iz mojih usta.

 3 Ono što smo čuli i saznali,

što su nam naši preci pričali,+

 4 nećemo kriti od njihovih potomaka.

Pričat ćemo budućem naraštaju+

o Jehovinim hvalevrijednim djelima i njegovoj snazi,+

o čudesnim djelima koja je učinio.+

 5 On je dao uredbu Jakovu

i postavio je zakon Izraelu,

zapovjedio je našim precima

da o tome govore svojoj djeci+

 6 kako bi za to saznao budući naraštaj,

djeca koja će se roditi.+

Ne bi zaboravili Božja djela,+

nego bi se držali njegovih zapovijedi.+

 8 Tada ne bi bili poput svojih predaka,

koji su bili nepokoran i buntovan naraštaj,+

naraštaj kojem je srce bilo neodlučno+

i koji nije bio vjeran Bogu.

 9 Efrajimovci su bili naoružani lukom,

ali povukli su se u dan bitke.

10 Nisu se držali Božjeg saveza+

i nisu htjeli živjeti po Božjem zakonu.+

11 Zaboravili su njegova djela,+

čuda koja je učinio pred njima.+

12 Učinio je čudesna djela pred očima njihovih predaka+

u Egiptu, u soanskom kraju.+

13 Razdvojio je more i proveo ih na drugu stranu,

učinio je da vode stoje poput zida.+

14 Danju ih je vodio oblakom,

a svu noć svjetlošću vatre.+

15 Rascijepio je stijene u pustinji,

dao im je da piju vodu, koje je bilo u obilju.+

16 Potoke je izveo iz litice

i dao je da vode poteku kao rijeke.+

17 Ali oni su mu i dalje griješili,

bunili su se protiv Svevišnjega u pustinji.+

18 Prkosili su Bogu* u svom srcu+

tražeći hranu za kojom su čeznuli.

19 Gunđali su protiv Boga

i govorili: “Može li Bog prostrti stol u pustinji?”+

20 On je udario po stijeni,

pa su potekle vode i navrli potoci.+

Vatra+ je sišla na Jakova,

Božji je gnjev planuo na Izraela+

22 jer nisu se uzdali u Boga,+

nisu vjerovali da ih on može spasiti.

23 A on je dao zapovijed nebeskim oblacima

i otvorio je vrata neba.

24 Dao je da im za jelo pada mana,

davao im je nebesko žito.+

25 Ljudi su jeli kruh moćnih*,+

davao im je toliko da su jeli do sita.+

26 Podignuo je na nebu istočni vjetar

i svojom je silom učinio da zapuše južni vjetar.+

27 I dao je da po njima pada meso kao prašina,

ptice kao morski pijesak.

28 Dao je da padaju usred njegovog tabora,

svuda oko njegovih šatora.

30 Ali prije nego što su utažili svoju pohlepu,

dok im je hrana još bila u ustima,

31 Bog se jako rasrdio na njih.+

Pobio je njihove najsnažnije ljude,+

pokosio je izraelske mladiće.

32 Unatoč tome oni su još više griješili+

i nisu se uzdali u njegova čudesna djela.+

33 Zato im je okončao dane kao da su dah,+

okončao im je godine iznenadnim strahotama.

Vratili bi se Bogu i tražili bi ga,

35 sjetili bi se da je Bog njihova stijena,+

da je svevišnji Bog njihov izbavitelj*.+

36 Ali pokušavali su ga obmanuti svojim ustima,

lagali su mu svojim jezikom.

37 Njihovo srce nije mu bilo odano+

i nisu bili vjerni njegovom savezu.+

38 Ali on je bio milosrdan,+

opraštao im je prijestupe i nije ih istrijebio.+

Mnogo je puta obuzdao svoj gnjev+

i nije na njih izlio svu svoju srdžbu.

39 Jer sjetio bi se da su samo ljudi,+

vjetar koji prođe i više se ne vrati*.

40 Koliko su se puta bunili protiv njega u pustom kraju,+

nanosili mu bol u pustinji!+

41 Uvijek iznova iskušavali su Boga,+

žalostili su* svetog Izraelovog Boga.

42 Nisu se sjećali njegove moći*

ni dana kad ih je izbavio* od protivnika.+

43 Nisu se sjećali kako je činio znakove u Egiptu+

i čuda u soanskom kraju

44 ni kako je vodu u nilskim prokopima pretvorio u krv,+

pa ljudi nisu mogli piti iz svojih potoka.

45 Poslao je na Egipćane rojeve obada da ih izjedaju+

i žabe da im zadaju muke.+

46 Dao je njihove usjeve nezasitnim skakavcima,

plodove njihovog rada jatima skakavaca.+

47 Uništio im je trsove tučom+

i smokve gradom.

48 Predao je njihovu stoku tuči,+

a njihova stada munjama*.

49 Sručio je na njih svoj žestoki gnjev,

bijes, srdžbu i nesreću,

poslao je čete anđela koji donose nevolju.

Nije ih poštedio smrti,

predao ih* je pošasti.

51 Na koncu je pobio sve egipatske prvorođence,+

prvence koji su se rodili u Hamovim šatorima.

52 Zatim je svoj narod izveo kao ovce+

i vodio ih kao stado kroz pustinju.

53 Vodio ih je i čuvao,

a oni se nisu bojali.+

54 I doveo ih je u svoju svetu zemlju,+

ovaj gorski kraj koji je njegova desnica osvojila.+

55 Protjerao je narode pred njima,+

razdijelio im je nasljedstvo mjernim užetom.+

56 Ali oni su prkosili* svevišnjem Bogu i bunili se protiv njega,+

nisu marili za njegove opomene*.+

58 Vrijeđali su ga svojim obrednim uzvišicama,+

izazivali su njegov gnjev* svojim rezbarenim kipovima.+

59 Bog je to vidio i silno se razgnjevio,+

pa je posve odbacio Izraela.

60 Naposljetku je napustio svoj šator u Šilu,+

šator u kojem je prebivao među ljudima.+

61 Dao je da ono što predočava njegovu snagu ode u zarobljeništvo,

da njegova veličanstvenost padne u ruke protivniku.+

62 Svoj je narod predao maču,+

žestoko se razgnjevio na svoje vlasništvo.

63 Vatra je progutala njegove mladiće,

njegovim djevojkama nitko nije pjevao svatovske pjesme.

64 Njegovi su svećenici pali od mača,+

a njihove udovice nisu zaplakale.+

65 Tada se Jehova probudio kao iz sna,+

kao junak+ koji se budi nakon mnogo vina.

66 Natjerao je u bijeg svoje protivnike,+

nanio im je vječnu sramotu.

67 Odbacio je Josipov šator,

nije izabrao Efrajimovo pleme,

68 nego je izabrao Judino pleme,+

goru Sion, koju voli.+

69 Učinio je svoje svetište čvrstim poput nebesa,+

poput zemlje koju je postavio da stoji vječno.+

70 Izabrao je Davida,+ svog slugu,

i odveo ga od ovčjih torova,+

71 od dojilica koje je čuvao,

pa ga je postavio za pastira Jakovu, svom narodu,+

za pastira Izraelu, svom vlasništvu.+

72 On ih je čista srca pasao+

i vješto ih je vodio.+