2. Ljetopisa

35 Jošija je u Jeruzalemu priredio Pashu+ u čast Jehovi. I zaklali su pashalnu žrtvu+ četrnaestog dana prvog mjeseca.+ 2 Dodijelio je svećenicima njihova zaduženja i ohrabrio ih da vrše svoju službu u Jehovinom domu.+ 3 Zatim se obratio levitima, koji su poučavali sav Izrael+ te su bili posvećeni Jehovi. Rekao im je: “Stavite sveti kovčeg u dom koji je sagradio Salamun,+ sin izraelskog kralja Davida. Više ga nećete nositi na ramenima.+ Služite sada Jehovi, svom Bogu, i njegovom narodu Izraelu! 4 Pripremite se za službu po svojim rodovima i po svojim skupinama, kako su propisali izraelski kralj David+ i njegov sin Salamun.+ 5 Stojte na svetom mjestu podijeljeni po rodovima ovog naroda, vaše braće, jer svakom od tih rodova treba služiti jedan rod levita. 6 Zakoljite pashalnu žrtvu,+ posvetite se i pripremite sve za svoju braću kako biste izvršili ono što je Jehova rekao preko Mojsija.”

7 Jošija je darovao narodu sitnu stoku – janjce i jariće – da se prinese kao pashalna žrtva za sve koji su bili ondje. Darovao je ukupno 30 000 grla sitne stoke i još 3000 goveda. Sve je to bilo od kraljevog imetka.+ 8 I njegovi visoki službenici darovali su dragovoljnu žrtvu za narod, svećenike i levite. Hilkija,+ Zaharija i Jehiel, predstojnici u domu pravog Boga, dali su svećenicima 2600 grla sitne stoke za pashalne žrtve, a usto i 300 goveda. 9 Konanija i njegova braća Šemaja i Netanel te levitski poglavari Hašabija, Jeiel i Jozabad darovali su levitima 5000 grla sitne stoke za pashalne žrtve, a usto i 500 goveda.

10 Sve je bilo spremno za službu. Svećenici su stajali na svojim mjestima i leviti po svojim skupinama,+ kako je kralj zapovjedio. 11 I klali su pashalne žrtve.+ Svećenici su žrtvenik škropili krvlju koju su primali od levita,+ a leviti su životinjama derali kožu.+ 12 Potom su pripremili žrtve paljenice da ih daju narodu po njegovim rodovima kako bi one bile prinesene Jehovi, kao što je zapisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su učinili i s krupnom stokom. 13 Pashalnu žrtvu pripremali* su na vatri, kao što je bio običaj.+ Svete prinose kuhali su u loncima, kotlovima i tavama, a potom su ih brzo raznosili svemu narodu. 14 Zatim su pripremili pashalno jelo sebi i svećenicima jer su svećenici, Aronovi potomci, prinosili žrtve paljenice i masne komade sve do noći. Tako su leviti pripremili jelo sebi i svećenicima, Aronovim potomcima.

15 A pjevači, Asafovi+ potomci, bili su na svojim mjestima po zapovijedi Davida,+ Asafa,+ Hemana i kraljevog vidioca Jedutuna.+ Vratari su stajali na svakim vratima.+ Oni nisu trebali prekidati svoju službu jer su njihova braća leviti pripremili pashalno jelo za njih. 16 Tako je toga dana bilo pripremljeno sve što je Jehova odredio za proslavu Pashe+ i za prinošenje žrtava paljenica na Jehovinom žrtveniku, kako je zapovjedio kralj Jošija.+

17 Izraelci koji su bili u Jeruzalemu tada su slavili Pashu, a potom su sedam dana slavili Blagdan beskvasnih kruhova.+ 18 Pasha se nije tako slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela. Nijedan drugi izraelski kralj nije proslavio Pashu kao što su je proslavili Jošija,+ svećenici, leviti, svi Judejci i Izraelci koji su bili ondje te stanovnici Jeruzalema. 19 Ta se Pasha slavila osamnaeste godine Jošijinog kraljevanja.

20 Poslije svega toga, kad je Jošija obnovio hram, egipatski kralj Neho+ pošao je u bitku kod Karkemiša na Eufratu. I Jošija je krenuo u boj protiv njega.+ 21 A Neho mu je poslao glasnike i poručio mu: “Kralju Jude, zašto si krenuo u boj protiv mene? Ne idem danas ratovati s tobom, nego s drugim narodom. Bog mi je rekao da se požurim. Bolje ti je da se ne suprotstavljaš Bogu, koji je uz mene. Ako ne odustaneš, zatrt će te!” 22 Ali Jošija se nije htio povući, nego se prerušio+ i otišao je u boj protiv njega. Nije htio poslušati te Nehove riječi, koje su došle od samog Boga. Tako je došao da se bori u megidskoj+ ravnici.

23 I strijelci su pogodili kralja Jošiju, pa je on rekao svojim slugama: “Odvedite me odavde jer sam teško ranjen!” 24 Tako su ga njegovi sluge skinuli s kola i stavili u njegova druga bojna kola te su ga odvezli u Jeruzalem. Ondje je umro i bio je pokopan u grobnici svojih predaka.+ Svi Judejci i Jeruzalemljani tugovali su za Jošijom. 25 I Jeremija+ je ispjevao tužaljku za Jošijom. Svi pjevači i pjevačice+ do dan-danas spominju Jošiju u svojim tužaljkama. Pjevanje tih tužaljki postao je običaj* u Izraelu i one su zapisane među tužaljkama.

26 A ostali događaji iz Jošijinog života i djela koja je činio potaknut vjernom ljubavlju, držeći se onoga što je zapisano u Jehovinom zakonu, 27 sve što je činio, od početka do kraja, sve je to zapisano u Knjizi o Izraelovim i Judinim kraljevima.+