2. Korinćanima
1 Ja, Pavao, Božjom voljom apostol Krista Isusa, i naš brat Timotej+ pozdravljamo Božju skupštinu u Korintu i sve svete u cijeloj Ahaji:+
2 Neka vam Bog, naš Otac, i Gospodin Isus Krist iskažu nezasluženu dobrotu i podare mir.
3 Neka je hvaljen Bog i Otac našeg Gospodina Isusa Krista,+ Otac milosrđa+ i Bog svake utjehe,+ 4 koji nas tješi* u svim našim nevoljama*,+ da bismo mi mogli istom utjehom koju dobivamo od Boga+ tješiti druge+ bez obzira na to kakve nevolje doživljavaju. 5 Jer kao što mnogo patimo za Krista,+ tako po Kristu dobivamo i mnogo utjehe. 6 Ako doživljavamo nevolje, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako primamo utjehu, to je za vašu utjehu koja vam pomaže da strpljivo podnosite iste patnje koje i mi trpimo. 7 Stoga imamo puno povjerenja u vas* jer znamo da ćete, kao što doživljavate iste patnje kao i mi, dobiti istu utjehu kao i mi.+
8 Braćo, želimo da znate kakva nas je nevolja zadesila u Aziji*.+ Okolnosti u kojima smo se našli bile su toliko teške da su nadilazile naše snage. Čak smo mislili da nećemo preživjeti.+ 9 Zapravo, mislili smo da smo osuđeni na smrt. To se dogodilo zato da se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga+ koji uskrsava mrtve. 10 On nas je izbavio iz smrtne opasnosti i opet će nas izbaviti. U njega se uzdamo i uvjereni smo da će nas i dalje izbavljati.+ 11 A i vi nam možete pomoći svojim usrdnim molitvama.+ Tako će mnogi zahvaljivati Bogu zbog dobrote koja nam je iskazana zahvaljujući molitvama mnogih.+
12 A mi se hvalimo ovim: naša savjest svjedoči da smo u svijetu, a posebno među vama, živjeli u svetosti i iskrenosti kojoj nas Bog uči i da se nismo oslanjali na tjelesnu mudrost,+ nego na Božju nezasluženu dobrotu. 13 Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onoga što možete pročitati* i razumjeti i nadam se da ćete to razumjeti u potpunosti*. 14 Uostalom, jednim ste dijelom i razumjeli da smo vam mi razlog da se hvalite, kao što ćete i vi biti nama u dan našeg Gospodina Isusa.
15 U tom sam uvjerenju namjeravao najprije doći k vama kako bi vam se pružila i druga prilika da se radujete*. 16 Naime, namjeravao sam svratiti k vama na putu u Makedoniju*, a zatim na povratku iz Makedonije opet doći k vama pa da me vi ispratite dio puta kad pođem u Judeju.+ 17 Dakle, jesam li olako gledao na ono što sam namjeravao učiniti? Donosim li odluke na tjelesan način, pa kažem: “Da, svakako”, a potom: “Ne, nikako”? 18 Kao što se možete pouzdati u Boga, možete se pouzdati u to da ono što vam govorimo nije “da”, a istovremeno “ne”. 19 Jer Božji Sin, Isus Krist, kojeg smo vam mi propovijedali – ja, Silvan* i Timotej+ – nije bio “da”, a istovremeno “ne”, nego je “da” u njegovom slučaju uvijek bilo “da”. 20 Jer koliko god ima Božjih obećanja, po njemu su postala “da”.+ Stoga preko njega i kažemo Bogu “amen”,+ da bismo proslavili Boga. 21 A sam Bog jamči da i vi i mi pripadamo Kristu i on nas je pomazao.+ 22 Osim toga, on je stavio svoj pečat na nas+ i dao nam u srca duh+ kao jamstvo* onoga što će doći.
23 Bog mi je svjedok, zaklinjem se svojim životom da još nisam došao u Korint jer sam vas htio poštedjeti. 24 Ne kažem da smo mi gospodari vaše vjere,+ nego smo vaši suradnici da biste bili radosni, jer vi ste postojani zbog svoje vjere.