Ponovljeni zakon
32 “Slušajte, nebesa, ja ću govoriti,
čuj, zemljo, riječi mojih usta.
2 Moja će pouka padati kao kiša,
moje će riječi sipiti kao rosa,
kao sitna kiša po travi,
kao obilan pljusak po raslinju.
3 Objavljivat ću Jehovino ime.+
Govorite o uzvišenosti našeg Boga!+
On je vjeran Bog,+ nikad ne postupa nepravedno.+
On je pravedan i istinoljubiv.+
5 Oni su ti koji čine zlo.+
Oni nisu njegova djeca i sami su krivi za to.+
Oni su iskvaren i izopačen naraštaj!+
Nije li on vaš Otac koji vas je stvorio,+
koji vas je načinio i utemeljio?
7 Sjetite se davnih dana,
razmišljajte o tome što se zbivalo u prijašnjim naraštajima.
Upitajte svoje očeve i reći će vam,+
upitajte starce i kazat će vam.
8 Kad je Svevišnji davao nasljedstvo narodima,+
kad je razdvajao Adamove potomke*,+
postavio je granice narodima+
prema broju Izraelaca.+
11 Kao što orao podiže orliće iz svog gnijezda,
lebdi nad svojim ptićima,
širi svoja krila, uzima ptiće
i nosi ih na svojim krilima,+
12 tako ga* je Jehova sam vodio,+
nijedan tuđi bog nije bio s njim.+
Hranio ga je medom iz stijene
i uljem iz stijene tvrde kao kremen,
14 maslacem od kravljeg mlijeka i ovčjim mlijekom,
najboljim ovcama*,
bašanskim ovnovima, jarcima
i najboljom pšenicom.+
Pojio ga je vinom, krvlju* od grožđa.
15 Kad se Ješurun* ugojio, pobunio se i počeo se ritati.
(Ugojio si se, Ješurune, udebljao si se i usalio.)+
I ostavio je Boga, koji ga je načinio,+
prezreo je Stijenu koja mu je davala spasenje.
17 Žrtve su prinosili demonima, a ne Bogu,+
bogovima koje prije nisu poznavali,
novim bogovima koji su se nedavno pojavili,
koje vaši preci nisu poznavali.
19 Kad je Jehova to vidio, odbacio ih je,+
jer su ga njegovi sinovi i kćeri vrijeđali.
20 I rekao je: ‘Okrenut ću lice od njih,+
vidjet ću što će biti s njima.
21 Izazivali su moj gnjev* štujući one koji nisu bogovi,+
vrijeđali su me štujući bezvrijedne idole.+
Zato ću ja izazivati njihovu ljubomoru služeći se onima koji nisu narod,+
vrijeđat ću ih bezumnim narodom.+
22 Zbog mog gnjeva zapalila se vatra+
koja će gorjeti do najvećih dubina groba*+
i proždrijet će zemlju i njen urod
te će zapaliti temelje gora.
23 Umnožit ću im nevolje,
na njih ću potrošiti svoje strijele.
Poslat ću na njih grabežljive zvijeri+
i otrovne gmazove koji gmižu po zemlji.
25 Vani će im djeca ginuti od mača,+
a u kući će strah obuzeti+
i mladiće i djevojke,
i dojenčad i sjedokose starce.+
26 Htio sam reći: “Rasijat ću ih,
izbrisat ću spomen na njih među ljudima”,
Mogli bi reći: “Mi smo svojom snagom izvojevali pobjedu,+
nije Jehova učinio ništa od toga.”
29 Da su barem mudri!+ Onda bi promišljali o ovome.+
Razmišljali bi o tome što će biti s njima.+
30 Kako bi jedan čovjek mogao progoniti 1000 njih
i dvojica potjerati 10 000+
da ih njihova Stijena nije prodala,+
da ih Jehova nije predao njihovim neprijateljima?
31 (Jer njihova stijena nije kao naša Stijena.+
To znaju čak i naši neprijatelji.+)
32 Jer oni su loza koja potječe od sodomske loze
i iz gomorskih vinograda.+
Njihovo je grožđe otrovno,
njihovi su grozdovi gorki.+
33 Njihovo je vino zmijski otrov,
smrtonosan kobrin otrov.
34 Nije li sve to kod mene pohranjeno,
zapečaćeno u mojim riznicama?+
35 Moja je osveta, ja ću ih kazniti.+
Doći će vrijeme da im se noga oklizne+
jer je blizu dan njihove propasti
i brzo će ih snaći ono što im se sprema.’
36 Jer Jehova će suditi svom narodu+
i smilovat će se svojim slugama+
kad vidi da im je nestalo snage
i da su ostali samo oni koji su bespomoćni i slabi.
37 I reći će: ‘Gdje su njihovi bogovi,+
stijena u kojoj su tražili zaklon,
38 oni koji su jeli salo njihovih žrtava*
i pili vino njihovih ljevanica?+
Neka ustanu i pomognu vam!
Neka vam budu zaklon!
Ja usmrćujem i oživljavam.+
40 Podižem ruku prema nebu
i zaklinjem se svojim beskrajnim životom,+
41 kad naoštrim svoj blistavi mač
i pripremim se za izvršenje presude,+
izvršit ću osvetu nad svojim protivnicima+
i uzvratit ću onima koji me mrze.
42 Strijele ću svoje opiti krvlju,
krvlju pobijenih i zarobljenih,
a moj će mač jesti meso,
glave neprijateljskih vođa.’
43 Veselite se, narodi, s njegovim narodom,+
jer će Bog osvetiti krv svojih slugu,+
izvršit će osvetu nad svojim protivnicima+
i očistit će zemlju svog naroda.”
44 Tako je Mojsije izrekao sve riječi te pjesme, a sav ga je narod slušao.+ Uz njega je bio i Nunov sin Hošea*.+ 45 Nakon što je Mojsije izgovorio sve te riječi cijelom Izraelu, 46 rekao im je: “Usadite u srce sve opomene koje vam danas dajem+ kako biste mogli učiti svoju djecu da se savjesno drže svih riječi ovog Zakona.+ 47 Jer to za vas nisu prazne riječi, nego vam one znače život.+ Budete li se držali tih riječi, dugo ćete živjeti u zemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjednete.”
48 Jehova je tog istog dana rekao Mojsiju: 49 “Popni se na ovu goru u abarimskom+ kraju, na goru Nebo,+ koja je u Moabu, nasuprot Jerihonu, i pogledaj Kanaan, zemlju koju dajem u posjed Izraelcima.+ 50 Na toj gori na koju se trebaš popeti umrijet ćeš i pridružit ćeš se svojim precima*, kao što je tvoj brat Aron umro na gori Horu+ i pridružio se svojim precima, 51 zato što ste me obojica iznevjerili pred Izraelcima kod voda u Meribi,+ u Kadešu, u pustinji Zinu, i zato što me niste posvetili pred izraelskim narodom.+ 52 Vidjet ćeš tu zemlju izdaleka, ali nećeš ući u zemlju koju dajem izraelskom narodu.”+