Psalmi
Ravnatelju, za “Košutu u zoru”*. Davidova pjesma.
22 Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?+
Zašto si daleko od mene, zašto me ne spasiš?
Zašto ne čuješ moje vapaje?+
2 Bože moj, danju te zovem, a ti ne odgovaraš,+
noću te ne prestajem zazivati.
5 K tebi su vapili i bili su spašeni.
U tebe su se uzdali i nisu se razočarali*.+
6 No ja sam crv, a ne čovjek.
Rugaju mi se ljudi, prezire me narod.+
8 “Uzdao se u Jehovu. Neka ga on spasi!
Neka ga on izbavi kad mu je tako drag!”+
9 Ti si me izveo iz majčine utrobe,+
zbog tebe sam se osjećao sigurnim na majčinim grudima.
10 Od rođenja sam povjeren tebi na brigu.
Otkad sam izišao iz majčine utrobe, ti si moj Bog.
14 Snaga mi se razlijeva kao voda,
sve mi se kosti razdvajaju.
16 Jer psi su me okružili,+
opkolili su me kao gomila zlotvora,+
navalili su kao lav na moje ruke i noge.+
17 Sve svoje kosti mogu izbrojiti.+
Oni gledaju i zure u mene.
18 Među sobom dijele moje haljine
i izvlače ždrijeb za moju odjeću.+
19 Ali ti, Jehova, nemoj biti daleko od mene.+
Ti si moja snaga, pohitaj mi u pomoć.+
21 Spasi me od lavljih ralja+ i rogova divljih bikova,
usliši me i spasi me.
23 Vi koji se bojite Jehove, hvalite ga!
Slavite ga, svi Jakovljevi potomci!+
Duboko ga poštujte, svi Izraelovi potomci!
24 Jer on ne prezire patnje potlačenoga, one mu se ne gade.+
25 Hvalit ću te usred okupljenog mnoštva,+
izvršit ću svoje zavjete pred onima koji te se boje.
Neka žive* zauvijek!
27 Ljudi iz svih krajeva svijeta sjetit će se Jehove i doći k* njemu.
Poklonit će ti se svi narodi.+
28 Jer kraljevska vlast pripada Jehovi,+
on vlada narodima.
29 Svi na zemlji koji se ponose svojim bogatstvom gostit će se i pokloniti mu se,
svi koji odlaze u prah pred njim će kleknuti,
nitko od njih neće ostati na životu*.
30 Njihovi će mu potomci služiti.
Idućem naraštaju govorit će se o Jehovi.
31 Ljudi će doći i pričati o njegovoj pravednosti.
Onima koji će se roditi govorit će o onom što je učinio.