1. Korinćanima

13 Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ljubavi ne bih imao, bio bih gong koji odjekuje ili činela koja zveči. 2 Kad bih imao dar proricanja, razumio sve svete tajne te imao sve znanje+ i kad bih imao tako jaku vjeru da mogu pomicati gore, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa*.+ 3 I kad bih razdijelio sav svoj imetak da nahranim druge+ i kad bih bio spreman žrtvovati svoj život kako bih se hvalio, a ljubavi ne bih imao,+ ništa mi ne bi koristilo.

4 Ljubav+ je strpljiva*+ i dobrostiva.+ Ljubav nije zavidna*,+ ne hvali se, ne uzvisuje se,+ 5 ne ponaša se nedolično*,+ nije sebična*,+ nije razdražljiva,+ ne pamti zlo.+ 6 Ne raduje se nepravdi,+ a raduje se istini. 7 Sve podnosi,+ sve vjeruje,+ svemu se nada,+ sve trpi.+

8 Ljubav nikada neće zakazati*. A darovi proricanja će nestati, jezici* će prestati, znanje će nestati. 9 Jer naše je znanje djelomično+ i naše je proricanje djelomično, 10 a kada dođe ono što je potpuno, nestat će ono što je djelomično. 11 Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao kao dijete, rasuđivao kao dijete. A kad sam postao čovjek, odbacio sam ono što je djetinje. 12 Jer sada vidimo nejasan odraz u ogledalu*, a tada ćemo vidjeti jasno – licem u lice. Sada je moje znanje djelomično, a tada će biti potpuno, kao što je potpuno Božje znanje o meni. 13 Na kraju ostaje ovo troje: vjera, nada i ljubav. Ali najveća je od njih ljubav.+