2. Solunjanima

3 Na kraju, braćo, molite se za nas,+ da se Jehovina* riječ brzo širi+ i da se veliča, kao što se veliča i kod vas, 2 te da budemo izbavljeni od pokvarenih i zlih ljudi+ jer nemaju svi vjere.+ 3 Ali Gospodin je vjeran. On će vas ojačati i čuvati od Zloga. 4 Kao Gospodinovi sljedbenici uvjereni smo da činite ono čemu smo vas poučili i da ćete to i dalje činiti. 5 Neka Gospodin vodi vaša srca kako biste voljeli Boga+ i ustrajno+ služili Kristu.

6 Zapovijedamo vam, braćo, u ime našeg Gospodina Isusa Krista da se klonite svakog brata koji živi neuredno+ i ne drži se onoga čemu smo vas* poučili.+ 7 Doista, sami znate kako se trebate ugledati na nas.+ Jer dok smo bili kod vas, nismo neuredno živjeli 8 niti smo besplatno jeli ičiji kruh.+ Naprotiv, danju i noću teško smo i naporno radili da nikome od vas ne budemo na teret.+ 9 Ne želim reći da nismo imali pravo tražiti vašu pomoć,+ ali htjeli smo vam pružiti primjer po kojem trebate postupati.+ 10 Ustvari, kad smo bili kod vas, govorili* smo vam: “Tko ne želi raditi, neka i ne jede!”+ 11 Jer čujemo da neki od vas žive neuredno,+ da ništa ne rade, nego se miješaju u ono što ih se ne tiče.+ 12 Takvima zapovijedamo i snažno ih potičemo u ime Gospodina Isusa Krista da rade u miru i jedu kruh koji sami zarade.+

13 A vi, braćo, nemojte posustati u činjenju dobra. 14 No ako tko ne posluša ono što smo rekli u ovom pismu, obilježite ga i ne družite se više s njim+ kako bi se postidio. 15 Ali ne smatrajte ga neprijateljem, nego ga savjetujte+ kao brata.

16 I neka vam Gospodin mira uvijek i u svemu daje mir.+ Neka Gospodin bude sa svima vama!

17 Pozdravljam vas ja, Pavao, i pišem vam ovaj pozdrav vlastitom rukom.+ To činim u svim svojim pismima kako bi se znalo da sam ih ja napisao – to je moj rukopis.

18 Neka svima vama Gospodin Isus Krist iskaže nezasluženu dobrotu!