Jeremija
17 “Grijeh Judejaca zapisan je željeznom pisaljkom.
Dijamantnim vrhom urezan je na ploču njihovog srca
i na rogove njihovih žrtvenika.
2 Njihovi sinovi misle na te žrtvenike i obredna debla*+
pokraj svakog drveta koje se zeleni, na visokim brdima,+
3 na gorama koje se uzdižu iznad ravnica.
Dat ću da se opljačka tvoje bogatstvo, sve tvoje blago.+
Dat ću da se opljačkaju tvoje obredne uzvišice zbog grijeha koji se čine po cijeloj tvojoj zemlji.+
4 Sam ćeš ostaviti zemlju koju sam ti dao u nasljedstvo.+
Učinit ću da služiš svojim neprijateljima u zemlji koju ne poznaješ.+
Jer raspalili ste moj gnjev kao vatru.*+
Zauvijek će plamtjeti.”
5 Ovako kaže Jehova:
“Proklet bio čovjek koji se uzda u ljude,+
koji se oslanja na ljudsku snagu+
i kojem je srce daleko od Jehove.
6 On će biti kao osamljeno drvo u pustinji.
Neće doživjeti bolja vremena,
nego će prebivati u spaljenom kraju, u pustinji,
na slanoj zemlji na kojoj nitko ne može živjeti.
7 Blagoslovljen bio čovjek koji se uzda u Jehovu,
kojem je Jehova uzdanica.+
8 On će biti kao drvo posađeno pokraj vode,
koje pušta svoje korijenje kraj potoka.
Neće osjetiti žegu kada dođe,
nego će mu lišće uvijek biti zeleno.+
U sušnoj godini neće se brinuti
i neće prestati donositi plod.
9 Srce je podmuklije od svega* i na sve je spremno*.+
Tko može proniknuti u njega?
10 Ja, Jehova, istražujem srce+
i ispitujem najskrovitije misli*,
da bih svakome dao ono što zaslužuje zbog svojih djela,
11 Kao jarebica što skuplja jaja koja nije snijela,
takav je onaj koji stječe bogatstvo na nepošten način.+
S vremenom* će ostati bez njega
i na kraju će se pokazati da je bio bezuman.”
12 Božje veličanstveno prijestolje uzvišeno je od početka.
Ono je naše svetište.+
13 Jehova, nado Izraelova,
svi koji te ostave bit će posramljeni.
14 Izliječi me, Jehova, i bit ću izliječen.
Spasi me, i bit ću spašen,+
jer tebe ja hvalim.
15 Neki mi govore:
“Što je s onim što je Jehova objavio?+
Hajde, neka se to ispuni!”
16 A ja te kao pastir nisam prestao slijediti
i nisam čeznuo za danom nevolje.
Ti dobro znaš sve što izlazi iz mojih usta,
sve se to odigrava pred tobom*.
17 Nemoj me strašiti!
Ti si moje utočište u dan nevolje.
18 Neka se osramote moji progonitelji,+
ali ne daj da se ja osramotim.
Neka ih obuzme strah,
ali ne daj da mene obuzme strah.
19 Ovako mi je rekao Jehova: “Idi i stani kod glavnih vrata* na koja Judini kraljevi ulaze i izlaze, a potom i kod svih drugih jeruzalemskih vrata.+ 20 I reci im: ‘Čujte Jehovinu objavu, Judini kraljevi i svi Judejci i svi stanovnici Jeruzalema, koji ulazite na ova vrata! 21 Ovako kaže Jehova: “Pazite da na dan počinka ne nosite nikakav teret i ne unosite ga kroz jeruzalemska vrata.+ 22 Nemojte na dan počinka iznositi iz svoje kuće nikakav teret i nemojte raditi nikakav posao.+ Neka vam dan počinka bude svet, kao što sam zapovjedio vašim precima.+ 23 Ali oni nisu slušali i nisu se obazirali na ono što su čuli*, nego su bili tvrdoglavi* i nisu htjeli poslušati ni prihvatiti pouku.”’+
24 ‘“No budete li se vi savjesno držali onoga što sam vam rekao”, kaže Jehova, “i ako ne budete na dan počinka unosili teret kroz vrata ovog grada niti radili ikakav posao, nego vam dan počinka bude svet,+ 25 tada će kraljevi i velikodostojnici koji sjede na Davidovom prijestolju+ ulaziti na vrata ovoga grada, vozeći se na kolima i jašući na konjima. Ulazit će kraljevi i velikodostojnici, Judejci i stanovnici Jeruzalema.+ I ovaj će grad zauvijek biti nastanjen. 26 Dolazit će ljudi iz judejskih gradova, iz okolice Jeruzalema, iz Benjaminove zemlje,+ iz nizine,+ iz gorskog kraja i iz Negeba* i donosit će u Jehovin dom cijele paljenice,+ žrtve,+ žitne prinose,+ tamjan i žrtve zahvalnice.+
27 Ali ako me ne poslušate – ako vam dan počinka ne bude svet i ako na dan počinka budete nosili terete i ulazili s njima na jeruzalemska vrata – zapalit ću gradska vrata te će vatra progutati jeruzalemske utvrde+ i neće se ugasiti.”’”+