1. Kraljevima

1 Kralj David bio je vrlo star+ i premda su ga pokrivali haljinama, nije se mogao ugrijati. 2 Stoga su mu njegovi sluge rekli: “Neka se za kralja, našeg gospodara, potraži djevojka, djevica, koja će ga posluživati i njegovati. Neka leži u njegovom naručju kako bi se naš gospodar, kralj, ugrijao.” 3 Tako su počeli tražiti lijepu djevojku po cijeloj izraelskoj zemlji i naposljetku su našli Šunamku+ Abišagu+ te je doveli kralju. 4 Djevojka je bila izuzetno lijepa. Njegovala je kralja i posluživala ga, ali kralj nije imao spolne odnose s njom.

5 U to se vrijeme Hagitin sin Adonija+ počeo uzvisivati i govoriti: “Ja ću biti kralj!” Nabavio je sebi kola s konjanicima, a imao je i 50 ljudi koji su trčali pred njim.+ 6 A njegov otac nikad ga nije prekorio niti ga je upitao*: “Zašto to činiš?” Osim toga, Adonija je bio vrlo lijep, a majka ga je rodila nakon Abšaloma. 7 Savjetovao se sa Serujinim sinom Joabom i sa svećenikom Ebjatarom,+ i oni su pristali uz njega i pomagali mu.+ 8 Ali svećenik Sadok,+ Jojadin sin Benaja,+ prorok Natan,+ Šimi,+ Rei i Davidovi hrabri ratnici+ nisu pristali uz Adoniju.

9 Nakon nekog vremena Adonija je kraj kamena Zoheleta, koji je blizu En-Rogela, prinio na žrtvu+ ovce, goveda i ugojenu telad te je pozvao svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude u Judi koji su bili kraljevi sluge. 10 Ali nije pozvao proroka Natana, ni Benaju, ni Davidove hrabre ratnike, ni svog brata Salamuna. 11 Tada je Natan+ poručio Salamunovoj majci+ Bat-Šebi:+ “Zar nisi čula da je Hagitin sin Adonija+ postao kralj, a naš gospodar David ne zna ništa o tome? 12 Zato, molim te, dođi da ti dam savjet da spasiš život sebi i svom sinu Salamunu.+ 13 Otiđi kralju Davidu i reci mu: ‘Gospodaru moj, kralju, nisi li se ti zakleo svojoj sluškinji: “Tvoj sin Salamun bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju”?+ Zašto je onda Adonija postao kralj?’ 14 Dok ti još budeš razgovarala s kraljem, ja ću doći za tobom i potvrdit ću tvoje riječi.”

15 Tako je Bat-Šeba otišla kralju u odaju u kojoj je spavao. A kralj je bio vrlo star i posluživala ga je Šunamka Abišaga.+ 16 Bat-Šeba se poklonila i pala ničice pred kraljem, a on je upitao: “Što želiš?” 17 Ona mu je odgovorila: “Gospodaru moj, ti si se svojoj sluškinji zakleo Jehovom, svojim Bogom: ‘Tvoj sin Salamun bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju.’+ 18 Ali evo, Adonija je postao kralj, a moj gospodar, kralj, ne zna ništa o tome.+ 19 Prinio je na žrtvu mnogo goveda, ugojene teladi i ovaca i pozvao je sve kraljeve sinove, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba,+ ali tvog slugu Salamuna nije pozvao.+ 20 A sada su u tebe, gospodaru moj, kralju, uprte oči svih Izraelaca. Oni čekaju da im kažeš tko će poslije tebe sjesti na tvoje prijestolje. 21 Inače će se, čim moj gospodar, kralj, umre*, na mene i na mog sina Salamuna početi gledati kao na izdajice.”

22 I dok je ona još razgovarala s kraljem, došao je prorok Natan.+ 23 Odmah su javili kralju: “Došao je prorok Natan!” On je izašao pred kralja i pao ničice pred njim, licem do zemlje. 24 Natan je zatim kazao: “Gospodaru moj, kralju, jesi li ti rekao: ‘Adonija će biti kralj poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju’?+ 25 Jer on je danas otišao prinijeti na žrtvu+ mnogo goveda, ugojene teladi i ovaca i pozvao je sve kraljeve sinove, vojne zapovjednike i svećenika Ebjatara.+ Eno ondje jedu i piju s njim i govore: ‘Živio kralj Adonija!’ 26 Ali on nije pozvao mene, tvog slugu, ni svećenika Sadoka, ni Jojadinog sina Benaju,+ ni tvog slugu Salamuna. 27 Gospodaru moj, kralju, jesi li ti to odobrio a da nisi rekao svom sluzi tko će poslije tebe sjesti na tvoje prijestolje?”

28 Nato je kralj David odgovorio: “Pozovite mi Bat-Šebu!” I ona je došla i stala pred kralja. 29 Kralj je tada rekao: “Zaklinjem se Jehovom, živim Bogom koji me izbavio iz svih nevolja,+ 30 danas ću ispuniti ono za što sam ti se zakleo Jehovom, Izraelovim Bogom, kad sam rekao: ‘Tvoj sin Salamun bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju umjesto mene!’” 31 Tada se Bat-Šeba poklonila kralju i pala ničice pred njim te rekla: “Neka vječno živi moj gospodar, kralj David!”

32 Nato je kralj David naredio: “Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadinog sina Benaju!”+ I oni su došli pred kralja. 33 A kralj im je rekao: “Uzmite sa sobom sluge svog gospodara, posjednite mog sina Salamuna na moju mulu+ i odvedite ga do Gihona.+ 34 Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu+ za kralja nad Izraelom. A vi zatim zapušite u rog i recite: ‘Živio kralj Salamun!’+ 35 Potom se vratite s njim ovamo, a on neka dođe i sjedne na moje prijestolje. On će kraljevati umjesto mene i njega ću postaviti za vođu Izraelu i Judi.” 36 Nato je Jojadin sin Benaja rekao kralju: “Neka bude tako!* Neka to potvrdi Jehova, Bog moga gospodara, kralja. 37 Kako je Jehova bio uz mog gospodara, kralja, tako neka bude i uz Salamuna+ i neka uzvisi njegovo prijestolje još više nego prijestolje mog gospodara, kralja Davida.”+

38 Tada su svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja,+ Kerećani i Pelećani+ otišli i posjeli Salamuna na mulu kralja Davida+ te ga odveli do Gihona.+ 39 Svećenik Sadok uzeo je iz šatora+ rog s uljem+ i pomazao Salamuna.+ Onda su počeli puhati u rog, a sav je narod počeo klicati: “Živio kralj Salamun!” 40 Potom je sav narod pošao za njim. Svirali su frule i silno se veselili, tako da se zemlja tresla od njihove vike.+

41 A Adonija i svi njegovi uzvanici čuli su to upravo kad su završili s jelom.+ I čim je Joab začuo zvuk roga, upitao je: “Kakva je to vika i vreva u gradu?” 42 Dok je on još govorio, došao je Jonatan,+ sin svećenika Ebjatara. I Adonija je rekao: “Dođi, jer si dobar* čovjek i sigurno nosiš dobre vijesti!” 43 Ali Jonatan je odvratio Adoniji: “Ne nosim! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salamuna za kralja! 44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana, Jojadinog sina Benaju, Kerećane i Pelećane i oni su ga posjeli na kraljevu mulu.+ 45 Svećenik Sadok i prorok Natan na Gihonu su ga pomazali za kralja. Potom su svi otišli odande veseleći se i sav se grad uskomešao. To je vika koju ste čuli. 46 Salamun je već sjeo na kraljevsko prijestolje. 47 A i kraljevi sluge došli su čestitati našem gospodaru, kralju Davidu, govoreći: ‘Neka tvoj Bog proslavi Salamunovo ime više od tvog imena i uzvisi njegovo prijestolje više od tvog prijestolja!’ Nato se kralj na svojoj postelji poklonio Bogu. 48 Kralj je još rekao: ‘Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji je danas dopustio mom sinu da sjedne na moje prijestolje i dao mi da to vidim svojim očima!’”

49 Tada su se svi Adonijini uzvanici prestrašili te su ustali i otišli svaki svojim putem. 50 I Adonija se uplašio Salamuna, pa je ustao i otišao te se uhvatio za rogove žrtvenika.+ 51 Salamunu su javili: “Gle, Adonija se uplašio kralja Salamuna, pa se uhvatio za rogove žrtvenika i rekao: ‘Neka mi se kralj Salamun najprije zakune da svog slugu neće pogubiti mačem!’” 52 A Salamun je odvratio: “Bude li se ponašao kao čestit čovjek, neće mu pasti ni vlas s glave. Ali ako učini kakvo zlo,+ poginut će.” 53 Tada je kralj Salamun poslao svoje sluge da ga odvedu od žrtvenika. I on je došao te se poklonio kralju Salamunu, a Salamun mu je rekao: “Idi svojoj kući!”