1. Kraljevima

2 Kad se Davidu približio smrtni čas, rekao je svom sinu Salamunu: 2 “Ja ću uskoro umrijeti.* Stoga budi jak+ i hrabar.+ 3 Čini ono što od tebe traži Jehova, tvoj Bog – idi njegovim putevima i drži se njegovih odredbi, zapovijedi, zakona i opomena, kako je zapisano u Mojsijevom zakonu.+ Tada ćeš imati uspjeha* u svemu što poduzmeš i kamo god da pođeš. 4 I Jehova će ispuniti obećanje koje mi je dao kad je rekao: ‘Budu li tvoji sinovi pazili na svoje korake i budu li mi vjerno služili svim srcem i svom dušom*,+ uvijek će netko od tvojih potomaka sjediti na izraelskom prijestolju.’+

5 Osim toga, dobro znaš što mi je učinio Serujin sin Joab, što je učinio dvojici zapovjednika izraelske vojske – Nerovom sinu Abneru+ i Jeterovom sinu Amasi.+ Ubio ih je, prolio je krv+ u miru kao u ratu te je tom krvlju natopio pojas oko svog struka i sandale na svojim nogama. 6 Zato postupi mudro i ne daj da se njegova sijeda glava u miru spusti u grob*.+

7 A sinovima Gileadovca Barzilaja+ iskaži vjernu ljubav. Neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su bili uz mene+ kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.+

8 Tu je i Šimi, sin Benjaminovca Gere iz Bahurima, koji me proklinjao užasnim kletvama+ onog dana kad sam išao u Mahanajim.+ Ali kad mi je došao u susret kod Jordana, zakleo sam mu se Jehovom: ‘Neću te pogubiti mačem!’+ 9 No ti ga nemoj ostaviti nekažnjenog+ jer si mudar čovjek i znaš što trebaš učiniti s njim. Njegovu sijedu glavu s krvlju otpremi u grob*.”+

10 Potom je David umro* i bio je pokopan u Davidovom gradu.+ 11 David je vladao nad Izraelom 40 godina. U Hebronu+ je vladao 7 godina, a u Jeruzalemu je vladao 33 godine.+

12 Zatim je Salamun sjeo na prijestolje svog oca Davida i učvrstio je svoju vlast.+

13 Nakon nekog vremena Hagitin sin Adonija došao je Salamunovoj majci Bat-Šebi. Kad ga je upitala: “Dolaziš li u miru?” odgovorio je: “Da, dolazim u miru.” 14 Potom je kazao: “Htio bih ti nešto reći.” A ona je odvratila: “Reci!” 15 On je kazao: “Ti dobro znaš da je kraljevstvo trebalo pripasti meni i da su svi Izraelci očekivali da ja postanem kralj.+ Ali to se nije dogodilo. Kraljevska vlast pripala je mom bratu jer je Jehova tako htio.+ 16 No sada te samo jedno molim. Nemoj me odbiti!” A ona mu je odvratila: “Reci!” 17 On je tada rekao: “Molim te, kaži kralju Salamunu – jer tebe neće odbiti – neka mi da za ženu Šunamku Abišagu.”+ 18 A Bat-Šeba mu je rekla: “Dobro, razgovarat ću s kraljem.”

19 I tako je Bat-Šeba došla kralju Salamunu da razgovara s njim o Adonijinoj molbi. Kralj je odmah ustao, pošao joj u susret i poklonio joj se. Zatim je sjeo na svoje prijestolje i zapovjedio da postave prijestolje za njegovu majku, da ona sjedne njemu zdesna. 20 Ona je tada rekla: “Htjela bih da udovoljiš jednoj mojoj maloj molbi. Nemoj me odbiti!” A kralj joj je odvratio: “Kaži, majko! Neću te odbiti.” 21 Tada je rekla: “Daj Šunamku Abišagu svom bratu Adoniji za ženu.” 22 Nato je kralj Salamun rekao svojoj majci: “Zašto tražiš Šunamku Abišagu za Adoniju? Mogla si onda tražiti i kraljevstvo za njega+ jer on je moj stariji brat,+ a podupiru ga i svećenik Ebjatar i Serujin sin Joab!”+

23 Tada se kralj Salamun zakleo Jehovom: “Neka me Bog strogo kazni ako Adonija svojim životom ne plati to što je zatražio! 24 Zaklinjem se Jehovom – koji me postavio na prijestolje mog oca Davida i učvrstio mi vlast+ te je utemeljio moju kraljevsku lozu*,+ kao što je i obećao – Adonija će danas biti pogubljen.”+ 25 Kralj Salamun odmah je poslao Jojadinog sina Benaju,+ koji je otišao i ubio Adoniju.

26 A svećeniku Ebjataru+ kralj je rekao: “Idi u Anatot+ na svoj posjed! Zaslužio si smrt, ali neću te danas pogubiti jer si nosio kovčeg Svevišnjeg Gospodina Jehove pred mojim ocem Davidom+ i jer si bio uz mog oca i podnosio s njim sve nevolje koje su ga snašle.”+ 27 Tako je Salamun otjerao Ebjatara da više ne služi kao Jehovin svećenik kako bi se ispunilo ono što je Jehova rekao u Šilu+ protiv Elijeve obitelji.+

28 Kad je vijest o tome stigla do Joaba – koji je pristao uz Adoniju,+ ali ranije nije pristao uz Abšaloma+ – on je pobjegao do Jehovinog šatora+ i uhvatio se za rogove žrtvenika. 29 Tada su javili kralju Salamunu: “Joab je pobjegao do Jehovinog šatora i stoji kraj žrtvenika.” A Salamun je poslao Jojadinog sina Benaju i rekao mu: “Idi i pogubi ga!” 30 Tako je Benaja otišao do Jehovinog šatora i rekao Joabu: “Kralj ti zapovijeda da izađeš!” Ali on je odvratio: “Neću izaći, ovdje ću umrijeti!” Nato je Benaja javio kralju: “Tako mi je Joab rekao i tako mi je odgovorio.” 31 Tada mu je kralj zapovjedio: “Učini kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga i tako skini s mene i s obitelji mog oca krv koju je Joab prolio bez opravdanog razloga.+ 32 Sam će pred Jehovom biti kriv za svoju smrt* jer je bez znanja mog oca Davida mačem pogubio dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe: Nerovog sina Abnera,+ zapovjednika Izraelove vojske,+ i Jeterovog sina Amasu,+ zapovjednika Judine vojske.+ 33 Neka krivnja za njihovu prolivenu krv zauvijek bude na* Joabu i njegovom potomstvu!+ A na Davidu i njegovom potomstvu, njegovoj lozi i njegovom prijestolju neka u svu vječnost počiva mir koji daje Jehova!” 34 Tako je Jojadin sin Benaja otišao i pogubio Joaba. Pokopali su ga kod njegovog doma u pustinji. 35 Tada je kralj umjesto njega nad vojskom postavio Jojadinog sina Benaju,+ a na Ebjatarovo mjesto postavio je svećenika Sadoka.+

36 Potom je kralj poslao po Šimija+ i rekao mu: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i živi ovdje. Nemoj nikamo odlaziti odavde! 37 Onog dana kad izađeš i prijeđeš dolinu Kidron+ sigurno ćeš poginuti! Sam ćeš biti kriv za svoju smrt.*” 38 A Šimi je odgovorio kralju: “Pravedno je to što si kazao. Tvoj će sluga učiniti ono što je rekao moj gospodar, kralj.” I Šimi je dugo živio u Jeruzalemu.

39 Ali poslije tri godine dva su Šimijeva roba pobjegla k Maakinom sinu Akišu,+ gatskom kralju. Kad su Šimiju javili: “Eno, tvoji su robovi u Gatu”, 40 Šimi je odmah osedlao magarca i otišao u Gat k Akišu da potraži svoje robove. Kad se sa svojim robovima vratio iz Gata, 41 Salamunu su javili: “Šimi je otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.” 42 Nato je kralj poslao po Šimija i rekao mu: “Nisam li te zakleo Jehovom i upozorio te: ‘Onoga dana kad izađeš odavde i pođeš bilo kamo sigurno ćeš poginuti’? I nisi li mi rekao: ‘Pravedno je to što si kazao. Učinit ću tako’?+ 43 Zašto se onda nisi držao zakletve koju si izgovorio pred Jehovom i zapovijedi koju sam ti dao?” 44 Kralj je potom rekao Šimiju: “Dobro znaš u svom srcu kakva si sve zla nanio mom ocu Davidu.+ Jehovi ćeš platiti za* sva ta zla koja si učinio.+ 45 A kralj Salamun bit će blagoslovljen+ i Davidovo prijestolje bit će utvrđeno pred Jehovom u svu vječnost.” 46 Tada je kralj zapovjedio Jojadinom sinu Benaji da pogubi Šimija. I on je otišao i ubio ga.+

Tako se kraljevstvo utvrdilo pod Salamunovom vlašću.+