Psalmi

137 Sjedili smo pokraj babilonskih rijeka.+

Plakali smo kad bismo se sjetili Siona.+

2 Po tamošnjim* topolama

povješali smo svoje harfe.+

3 Jer ondje su naši porobljivači tražili da im pjevamo,+

oni koji nam se rugaju, htjeli su da ih uveseljavamo, pa su govorili:

“Pjevajte nam neku pjesmu o Sionu!”

4 Kako da pjevamo Jehovinu pjesmu

kad smo na tuđem tlu?

5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,

neka moja desnica zaboravi sve što zna*.+

6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi

ako te se ne budem sjećao,

ako mi Jeruzalem

ne bude najveća radost.+

7 Sjeti se, Jehova,

kako su Edomci u dan kad je Jeruzalem pao govorili:

“Srušite ga! Srušite ga do temelja!”+

8 Kćeri babilonska, uskoro ćeš biti opustošena.+

Sretan će biti onaj tko te kazni

i učini ti onako kako si ti nama činila.+

9 Sretan će biti onaj tko zgrabi tvoju djecu

i razbije ih o stijene.+