Levitski zakonik

27 Jehova je zatim rekao Mojsiju: 2 “Kaži Izraelcima: ‘Ako se tko posebnim zavjetom+ obaveže da će dati Jehovi onoliko novca koliko je određeno za neku osobu, 3 neka za muškarca u dobi od 20 do 60 godina da 50 šekela* srebra, prema šekelu koji se čuvao u svetom mjestu*, 4 a za ženu neka da 30 šekela. 5 Za muško u dobi od 5 do 20 godina neka da 20 šekela, a za žensko 10 šekela. 6 Za muško dijete u dobi od mjesec dana do pet godina neka da 5 šekela srebra, a za žensko 3 šekela srebra.

7 Za muškarca u dobi od 60 godina ili više neka da 15 šekela, a za ženu 10 šekela. 8 Ali ako je onaj tko se zavjetovao previše siromašan da plati iznos koji je određen,+ neka osoba na koju se odnosi zavjet dođe pred svećenika pa neka svećenik odredi koliko novca treba dati za nju. Svećenik će to odrediti prema mogućnostima onoga tko se zavjetovao.+

9 Ako se zavjet odnosi na životinju koja se može prinijeti na žrtvu Jehovi, koju god da životinju odluči dati Jehovi, ona će biti sveta. 10 Ne može umjesto nje dati drugu životinju – ne može zamijeniti ni dobru lošom ni lošu dobrom. Ali ako jednu životinju ipak zamijeni drugom, onda će i prva životinja i ona kojom je zamijenjena biti svete. 11 Ako se zavjet odnosi na neku nečistu životinju+ koja se ne smije prinijeti Jehovi na žrtvu, neka životinju dovede pred svećenika. 12 Neka svećenik procijeni njenu vrijednost, ovisno o tome je li dobra ili loša. Koliku cijenu svećenik odredi, toliko za nju treba dati. 13 Ali ako je čovjek kasnije poželi otkupiti, neka na procijenjenu vrijednost doda još petinu.+

14 Ako tko posveti svoju kuću kao sveti dar Jehovi, neka svećenik procijeni njenu vrijednost, ovisno o tome je li dobra ili loša. Na koliko je svećenik procijeni, tolika joj treba biti cijena.+ 15 Ali ako onaj koji je posvetio svoju kuću poželi otkupiti je, neka na njenu procijenjenu vrijednost doda još petinu cijene, pa neka kuća bude njegova.

16 Ako tko posveti Jehovi komad zemlje koja je u njegovom vlasništvu, neka se vrijednost tog komada zemlje procijeni razmjerno količini sjemena potrebnog da se zasije: 1 homer* sjemena ječma vrijedi 50 šekela srebra. 17 Ako svoju zemlju posveti oprosne godine,+ neka se cijena zemlje procijeni prema toj propisanoj vrijednosti. 18 A ako svoju zemlju posveti poslije oprosne godine, neka joj svećenik procijeni vrijednost prema godinama koje preostanu do sljedeće oprosne godine i neka razmjerno tome smanji cijenu.+ 19 No ako onaj koji je posvetio zemlju kasnije poželi otkupiti je, neka na njenu procijenjenu vrijednost doda još petinu cijene, pa će zemlja ostati njegova. 20 Ali ako se zemlja ne otkupi, nego bude prodana nekom drugom, ne može se više otkupiti. 21 Kad nastupi oprosna godina, neka ta zemlja bude određena za svetu svrhu, neka bude sveta Jehovi. Neka postane svećeničko vlasništvo.+

22 Ako tko posveti Jehovi zemlju koju je kupio i koja nije dio njegovog nasljedstva,+ 23 neka svećenik procijeni vrijednost te zemlje razmjerno broju godina preostalih do oprosne godine, pa neka čovjek tog dana plati iznos koji je određen.+ To je sveto Jehovi. 24 Kad nastupi oprosna godina, zemlja će se vratiti onome od koga je kupljena, onome tko je njen vlasnik.+

25 Svaka procjena vrijednosti neka se vrši prema šekelu koji se čuvao u svetom mjestu. Jedan šekel ima 20 gera*.

26 No neka nitko ne posvećuje prvorođene životinje, jer ono što je prvorođeno ionako pripada Jehovi.+ Bilo to grlo krupne ili sitne stoke, ono ionako pripada Jehovi.+ 27 Ali ako je životinja nečista i čovjek je želi otkupiti prema vrijednosti koja je određena, neka na nju doda još petinu.+ A ako se životinja ne otkupi, neka se proda prema vrijednosti koja je određena.

28 Ali ako netko bezuvjetno posveti Jehovi bilo što od onoga što posjeduje – bio to čovjek, životinja ili zemlja koja je u njegovom vlasništvu – to se ne može prodati niti otkupiti. Sve što je bezuvjetno posvećeno Jehovi, njemu je posebno sveto.+ 29 Isto tako, nitko tko je osuđen na smrt ne može biti otkupljen.+ Mora biti pogubljen.+

30 Desetina+ od svega što zemlja rodi – bilo od uroda s polja bilo od plodova s drveća – pripada Jehovi. To je sveto Jehovi. 31 Ako tko poželi otkupiti neku od svojih desetina, neka na njenu vrijednost doda još petinu cijene. 32 A što se tiče desetine od krupne i sitne stoke, od svega što prolazi ispod pastirskog štapa, svako deseto grlo neka bude sveto Jehovi. 33 Neka vlasnik ne pregledava je li stoka dobra ili loša i neka je ne zamjenjuje. Ako je ipak odluči zamijeniti, onda će i prva životinja i ona kojom je zamijenjena biti svete.+ Ne smiju se otkupljivati.’”

34 To su zapovijedi koje je na gori Sinaju+ Jehova dao Mojsiju za Izraelce.