KNJIGA O SUCIMA

1 Poslije Jošuine smrti+ Izraelci su upitali Jehovu:+ “Tko će od nas prvi krenuti u boj protiv Kanaanaca?” 2 Jehova je odgovorio: “Neka krene Juda!+ Evo, dajem* zemlju u njegove ruke.” 3 Tada je Juda rekao svom bratu Šimunu: “Pođi sa mnom u zemlju koja mi je dodijeljena*+ da se zajedno borimo protiv Kanaanaca. Zatim ću ja ići s tobom u zemlju koja je tebi dodijeljena.” Tako je Šimun pošao s njim.

4 Kad je Judino pleme pošlo u boj, Jehova je predao Kanaance i Perižane u njihove ruke+ te su u Bezeku porazili vojsku od 10 000 ljudi. 5 Naime, u Bezeku su naišli na Adoni-Bezeka, borili se protiv njega te porazili Kanaance+ i Perižane.+ 6 Kad je Adoni-Bezek pobjegao, krenuli su u potjeru za njim, uhvatili ga i odrezali mu palčeve na rukama i nogama. 7 Tada je Adoni-Bezek rekao: “Sedamdeset kraljeva kojima sam odrezao palčeve na rukama i nogama skupljalo je hranu pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi Bog vraća.” I odveli su ga u Jeruzalem+ te je ondje umro.

8 Zatim su Judejci napali Jeruzalem+ i osvojili ga. Njegove su stanovnike pobili mačem, a grad su spalili. 9 Potom su Judejci otišli boriti se protiv Kanaanaca koji su živjeli u brdima, u Negebu i u Šefeli.+ 10 I Juda je krenuo na Kanaance koji su živjeli u Hebronu (Hebron se prije zvao Kirijat-Arba) i porazili su Šešaja, Ahimana i Talmaja.+

11 Potom su otišli odande i krenuli na stanovnike Debira.+ (Debir se prije zvao Kirijat-Sefer.)+ 12 Tada je Kaleb+ rekao: “Onome tko napadne Kirijat-Sefer i osvoji ga, dat ću svoju kćer Aksu za ženu.”+ 13 I osvojio ga je Otniel,+ sin Kalebovog mlađeg brata Kenaza.+ Stoga mu je Kaleb dao svoju kćer Aksu za ženu. 14 Kad je polazila u dom svog muža, nagovarala ga je da zatraži polje od njenog oca. Zatim je sišla s magarca*, a Kaleb ju je upitao: “Što želiš?” 15 Ona mu je odgovorila: “Molim te, daj mi nešto na dar kao znak svog blagoslova! Budući da si mi dao samo suhu zemlju na jugu*, daj mi i Gulot-Majim*.” I Kaleb joj je dao Gornji Gulot i Donji Gulot.

16 A potomci Kenijca,+ Mojsijevog tasta,+ otišli su s Judejcima iz Grada Palmi*+ u Judejsku pustinju, koja se nalazi južno od Arada.+ Došli su i nastanili se među tamošnjim stanovništvom.+ 17 A Juda je krenuo dalje sa svojim bratom Šimunom te su napali Kanaance koji su živjeli u Sefatu i uništili grad.+ Zato su grad nazvali Horma*.+ 18 Juda je potom osvojio Gazu+ s njenim područjem, Aškelon+ s njegovim područjem i Ekron+ s njegovim područjem. 19 Jehova je bio s Judom, tako da su pripadnici tog plemena zaposjeli brda, ali nisu mogli otjerati stanovnike doline jer su oni imali bojna kola sa željeznim oštricama*.+ 20 Kalebu su dali Hebron, kao što je Mojsije obećao,+ a on je odande otjerao tri Anakova sina.+

21 A Benjaminovci nisu otjerali Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu. Stoga Jebusejci žive s Benjaminovcima u Jeruzalemu sve do danas.+

22 Josipovi potomci+ napali su Betel i Jehova je bio s njima.+ 23 Poslali su uhode da izvide Betel (grad se prije zvao Luz)+ 24 i oni su vidjeli nekog čovjeka kako izlazi iz grada. Rekli su mu: “Pokaži nam kako se može ući u grad, pa ćemo ti se smilovati*.” 25 I čovjek im je pokazao kako se može ući u grad. A oni su stanovnike grada pobili mačem, ali tog su čovjeka i cijelu njegovu obitelj pustili da odu.+ 26 Taj je čovjek otišao u hetitsku zemlju te ondje sagradio grad i nazvao ga Luz, kako se zove sve do danas.

27 Manaše nije zaposjeo Bet-Šean i okolne gradove ni Taanak+ i okolne gradove i nije otjerao stanovnike Dora i okolnih gradova, ni stanovnike Ibleama i okolnih gradova, ni stanovnike Megida i okolnih gradova.+ Kanaanci su mu se oduprli i ostali su živjeti u toj zemlji. 28 No kad su Izraelci ojačali, nametnuli su Kanaancima prisilni rad+ umjesto da su ih sve otjerali.+

29 Ni Efrajim nije otjerao Kanaance koji su živjeli u Gezeru. Kanaanci su ostali živjeti među njima u Gezeru.+

30 Zebulun nije otjerao stanovnike Kitrona ni stanovnike Nahalola.+ Kanaanci su ostali živjeti među njima, ali bio im je nametnut prisilni rad.+

31 Ašer nije otjerao stanovnike Akka, ni stanovnike Sidona,+ Ahlaba, Akziba,+ Helbe, Afika+ i Rehoba.+ 32 I tako su Ašerovci živjeli među Kanaancima, koji su ostali u toj zemlji, jer ih nisu otjerali.

33 Naftali nije otjerao stanovnike Bet-Šemeša ni stanovnike Bet-Anata,+ nego je ostao među Kanaancima koji su živjeli u toj zemlji.+ Stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuli su prisilni rad.

34 A Amorejci su potisnuli Danovce u brda i nisu im dali da siđu u dolinu.+ 35 Dakle, Amorejci su im se oduprli te su ostali živjeti na gori Heresu, u Ajalonu+ i u Šaalbimu.+ Ali kad su Josipovi potomci ojačali, nametnuli su Amorejcima prisilni rad. 36 Područje Amorejaca protezalo se od uspona Akrabima+ i od Sele prema gorju.

2 Jehovin anđeo+ došao je iz Gilgala+ u Bokim i rekao: “Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati vašim praocima.+ I rekao sam: ‘Nikad neću raskinuti svoj savez s vama.+ 2 A vi nemojte sklapati saveze sa stanovnicima ove zemlje+ i porušite njihove žrtvenike!’+ Ali vi me niste poslušali.+ Zašto ste tako postupili? 3 Zato, kao što sam vam rekao, neću pred vama otjerati stanovnike ove zemlje,+ pa će vam oni biti zamka+ i njihovi će vas bogovi odvući od mene.”+

4 Kad je Jehovin anđeo rekao to svim Izraelcima, narod je počeo glasno plakati. 5 Zato su ono mjesto prozvali Bokim* i ondje su prinijeli žrtve Jehovi.

6 Kad je Jošua otpustio narod, Izraelci su otišli svaki na svoju zemlju koju su dobili u nasljedstvo kako bi je zaposjeli.+ 7 I narod je služio Jehovi sve dok je Jošua bio živ i sve dok su bili živi starješine koji su nadživjeli Jošuu i koji su vidjeli sva Jehovina velika djela što ih je učinio za Izraela.+ 8 A Nunov sin Jošua, Jehovin sluga, umro je u dobi od 110 godina.+ 9 I sahranili su ga na području koje je dobio u nasljedstvo, u Timnat-Heresu,+ u efrajimskim brdima, sjeverno od gore Gaaša.+ 10 Sav onaj naraštaj pridružio se svojim precima*, a poslije njih došao je drugi naraštaj, koji nije poznavao Jehovu i nije znao što je sve on učinio za Izraela.

11 Stoga su Izraelci počeli činiti ono što je zlo u Jehovinim očima i štovati Baale.+ 12 Ostavili su Jehovu, Boga svojih predaka, koji ih je izveo iz Egipta.+ I počeli su štovati druge bogove,+ bogove naroda koji su bili oko njih, te su im se klanjali i time vrijeđali Jehovu.+ 13 Ostavili su Jehovu i počeli štovati Baala i kipove Aštarte.+ 14 Tada se Jehova silno razgnjevio na Izraelce, te ih je predao u ruke pljačkašima, njima na milost i nemilost.+ Predao* ih je u ruke njihovim neprijateljima koji su živjeli unaokolo,+ pa im se više nisu mogli odupirati.+ 15 Kuda su god pošli, Jehovina ruka dizala se na njih i donosila im propast,+ kao što je Jehova rekao i kao što im se Jehova zakleo.+ I tako su bili u velikoj nevolji.+ 16 Stoga je Jehova postavljao suce, koji su ih izbavljali iz ruku pljačkaša.+

17 Ali nisu slušali ni suce, nego su štovali druge bogove* i klanjali im se. Brzo su skrenuli s puta kojim su išli njihovi preci, koji su slušali Jehovine zapovijedi.+ A oni nisu tako činili. 18 Kad im je Jehova postavljao suce,+ Jehova je bio sa svakim sucem i izbavljao ih iz ruku njihovih neprijatelja sve dok je sudac bio živ. Naime, Jehova bi im se smilovao+ kad bi vidio kako uzdišu zbog onih koji ih tlače+ i ugnjetavaju.

19 A kad bi sudac umro, oni bi opet činili zlo, još veće nego njihovi očevi – štovali bi druge bogove i klanjali im se.+ Nisu se odvratili od svojih djela ni od svojih tvrdoglavih postupaka. 20 Na kraju se Jehova silno razgnjevio na Izraela+ te je rekao: “Budući da je ovaj narod prekršio moj savez+ koji sam sklopio s njihovim precima i nije me slušao,+ 21 ja neću pred njima otjerati nijedan od onih naroda koji su ostali u zemlji nakon Jošuine smrti.+ 22 Tako ću ja, Jehova, iskušati Izraela da vidim hoće li se držati mog puta+ i ići njime kao što su to činili njegovi preci.” 23 Zato je Jehova dopustio da ti narodi ostanu u zemlji. Nije ih odmah otjerao niti ih je predao u ruke Jošui.

3 Ovo su narodi kojima je Jehova dopustio da ostanu u zemlji kako bi preko njih iskušavao sve Izraelce koji nisu sudjelovali ni u jednom od kanaanskih ratova+ 2 (a dopustio im je da ostanu zato da bi pokoljenja Izraelaca koja nisu sudjelovala u ratu stekla ratno iskustvo): 3 pet filistejskih vladara+ i svi Kanaanci te Sidonci+ i Hivijci+ koji su živjeli na libanonskom gorju+ od gore Baal-Hermona pa sve do Lebo-Hamata*.+ 4 Njima je dopustio da ostanu kako bi iskušao Izraela i vidio hoće li slušati zapovijedi koje je Jehova dao njihovim precima preko Mojsija.+ 5 Tako su Izraelci živjeli među Kanaancima,+ Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima. 6 Ženili su se njihovim kćerima, a svoje su kćeri davali njihovim sinovima i počeli su štovati njihove bogove.+

7 Izraelci su činili ono što je zlo u Jehovinim očima i zaboravili su Jehovu, svog Boga, te su štovali Baale+ i obredna debla*.+ 8 Zato se Jehova silno razgnjevio na Izraelce i predao* ih je u ruke Kušan-Rišatajimu, kralju Mezopotamije*. Izraelci su služili Kušan-Rišatajimu osam godina. 9 Kad su Izraelci prizvali Jehovu u pomoć,+ Jehova im je poslao spasitelja da ih izbavi+ – Otniela,+ sina Kalebovog mlađeg brata Kenaza. 10 Jehovin duh došao je na njega+ i on je postao sudac u Izraelu. Kad je izašao u boj, Jehova je u njegove ruke predao Kušan-Rišatajima, kralja Mezopotamije*, pa je pobijedio Kušan-Rišatajima. 11 Otada je zemlja bila u miru 40 godina. Potom je umro Kenazov sin Otniel.

12 A Izraelci su opet počeli činiti ono što je zlo u Jehovinim očima.+ Jehova je dao da moapski+ kralj Eglon postane nadmoćniji od Izraelaca, jer su činili ono što je zlo u Jehovinim očima. 13 I Eglon se udružio s Amoncima+ i Amalečanima.+ Oni su napali Izraela i osvojili Grad Palmi*.+ 14 Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu 18 godina.+ 15 Tada su Izraelci prizvali Jehovu u pomoć,+ pa im je Jehova poslao spasitelja+ – Gerinog sina Ehuda,+ Benjaminovca+ koji je bio ljevak.+ Po njemu su Izraelci poslali danak moapskom kralju Eglonu. 16 A Ehud je sebi načinio mač s dvije oštrice, lakat* dug, i pripasao ga ispod haljine, uz desni bok. 17 I donio je danak moapskom kralju Eglonu. A Eglon je bio vrlo debeo.

18 Kad je Ehud predao danak, krenuo je natrag s ljudima* koji su nosili danak. 19 Ali kad je došao do kamenih kipova* kod Gilgala,+ vratio se kralju i rekao mu: “Imam za tebe tajnu poruku!” Nato je kralj rekao: “Ostavite nas!” Tada su svi njegovi sluge otišli od njega. 20 A Ehud je ušao k njemu dok je on sam sjedio u sobi na krovu jer je ondje bilo svježije. I Ehud je rekao: “Imam za tebe poruku od Boga!” Nato je Eglon ustao s prijestolja*. 21 Tada je Ehud lijevom rukom izvukao mač koji mu je bio pripasan uz desni bok i zabio mu ga u trbuh. 22 Za oštricom je ušla i drška te je salo prekrilo mač, jer ga nije izvukao iz trbuha, i izašao je izmet. 23 Ehud je zatvorio za sobom vrata sobe na krovu i zaključao ih te izašao kroz trijem*. 24 Nakon što je otišao, vratili su se kraljevi sluge i vidjeli da su vrata sobe zaključana. Stoga su rekli: “Sigurno vrši nuždu u gornjoj sobi.” 25 I čekali su sve dok se nisu zabrinuli, a kad su vidjeli da se vrata sobe na krovu ne otvaraju, uzeli su ključ i otvorili ih te ugledali svog gospodara kako mrtav leži na podu*.

26 Dok su oni čekali, Ehud je pobjegao, prošao pored kamenih kipova*+ i stigao u Seiru. 27 Kad je došao onamo, u efrajimska brda,+ zapuhao je u rog.+ I Izraelci su se spustili s brda, a on im je bio na čelu. 28 Tada im je rekao: “Pođite za mnom, jer vam je Jehova predao u ruke vaše neprijatelje Moapce!” I pošli su za njim te osvojili jordanske gazove nasuprot Moapcima i nikome nisu dali da prijeđe rijeku. 29 Tada su pobili oko 10 000 Moabaca,+ sve snažnih i hrabrih ljudi. Nijedan nije pobjegao.+ 30 Tog su dana Izraelci pokorili Moapce i zemlja je bila u miru 80 godina.+

31 Poslije Ehuda došao je Anatov sin Šamgar,+ koji je ostanom za goveda+ pobio 600 Filistejaca.+ I on je izbavio Izraela.

4 A poslije Ehudove smrti Izraelci su opet počeli činiti ono što je zlo u Jehovinim očima.+ 2 Zato ih je Jehova predao* u ruke kanaanskom kralju Jabinu,+ koji je vladao u Hasoru. Zapovjednik njegove vojske bio je Sisera, koji je živio u neznabožačkom Harošetu*.+ 3 I Izraelci su zavapili k Jehovi+ jer je Jabin imao 900 bojnih kola sa željeznim oštricama*+ i okrutno je tlačio Izraelce+ 20 godina.

4 U to je vrijeme proročica+ Debora, Lapidotova žena, sudila Izraelu. 5 Obično je sjedila pod svojom palmom* između Rame+ i Betela+ u efrajimskim brdima. Izraelci su dolazili k njoj da im objavi Božje presude. 6 I ona je poslala po Abinoamovog sina Baraka+ iz Kedeš-Naftalija+ i rekla mu: “Jehova, Izraelov Bog, zapovjedio ti je: ‘Pođi na goru Tabor! Sa sobom povedi 10 000 ljudi iz Naftalijevog i Zebulunovog plemena. 7 Ja ću ti dovesti Siseru, zapovjednika Jabinove vojske, njegova bojna kola i njegovu vojsku do potoka* Kišona+ i predat ću ga tebi u ruke.’”+

8 Nato joj je Barak rekao: “Ako pođeš sa mnom, ići ću, ali ako ne pođeš sa mnom, neću ići.” 9 A ona je odgovorila: “Ići ću s tobom! Ali pohod u koji ideš neće ti donijeti slavu jer će Jehova Siseru predati u ruke ženi.”+ Tada je Debora ustala i otišla s Barakom u Kedeš.+ 10 Barak je okupio Zebulunovce i Naftalijevce+ u Kedešu, te je 10 000 ljudi pošlo za njim. I Debora je pošla s njim.

11 A Kenijac Heber odvojio se od Kenijaca,+ potomaka Mojsijevog tasta Hobaba,+ i razapeo je svoj šator u blizini velikog stabla u Saananimu, kod Kedeša.

12 Siseri su javili da je Abinoamov sin Barak došao na goru Tabor.+ 13 Tada je Sisera skupio sva svoja bojna kola – 900 bojnih kola sa željeznim oštricama – i sve vojnike koji su bili s njim te ih odveo iz neznabožačkog Harošeta i doveo do potoka Kišona.+ 14 I Debora je rekla Baraku: “Pođi! Ovo je dan u koji će ti Jehova predati u ruke Siseru. Zar ne ide Jehova pred tobom?” I Barak se spustio s gore Tabora s 10 000 ljudi koji su išli za njim. 15 I Jehova je smeo Siseru i izazvao pomutnju među svim vozačima njegovih bojnih kola i svom njegovom vojskom+ te ih porazio Barakovim mačem. A Sisera je sišao s kola i pobjegao pješice. 16 Barak je krenuo u potjeru za bojnim kolima i vojskom te ih progonio sve do neznabožačkog Harošeta. Tako je sva Siserina vojska pala od mača, nitko nije ostao na životu.+

17 No Sisera je pješice pobjegao do šatora Jaele,+ žene Kenijca Hebera,+ jer je hasorski kralj Jabin+ bio u miru s obitelji Kenijca Hebera. 18 Tada je Jaela izašla u susret Siseri i rekla mu: “Dođi, gospodaru, dođi k meni! Ne boj se!” I on je ušao u njen šator, a ona ga je pokrila pokrivačem. 19 Tada joj je on rekao: “Daj mi, molim te, da popijem malo vode jer sam žedan.” A ona je otvorila mijeh s mlijekom i dala mu da pije+ pa ga je opet pokrila. 20 On joj je rekao: “Stani na ulaz u šator pa ako tko dođe i upita te: ‘Ima li tu koga?’ odgovori mu: ‘Nema!’”

21 A Heberova žena Jaela uzela je u ruke šatorski klin i čekić. Kad je Sisera od umora čvrsto zaspao, prišla mu je kradom i klinom mu probola glavu kroz sljepoočnice tako da se klin zabio u zemlju. I on je umro.+

22 Tada je došao Barak, koji je progonio Siseru, a Jaela mu je izašla u susret i rekla: “Dođi, pokazat ću ti čovjeka kojeg tražiš.” I ušao je s njom u šator i vidio kako Sisera leži mrtav, s klinom u sljepoočnicama.

23 Tako je Bog toga dana pokorio kanaanskog kralja Jabina pred Izraelcima.+ 24 I Izraelci su sve žešće ratovali protiv kanaanskog+ kralja Jabina dok ga na koncu nisu pogubili.+

5 Tog su dana Debora+ i Abinoamov sin Barak+ zapjevali ovu pjesmu:+

 3 Poslušajte, kraljevi! Čujte, vladari!

 8 Oni su izabrali nove bogove.+

Tada im je rat bio na vratima.+

Hvalite Jehovu!

11 Čuli su se glasovi onih koji dijele vodu na pojilištima.

Tada je Jehovin narod sišao do vrata.

12 Probudi se, Deboro,+ probudi se!

Probudi se, probudi se i pjesmu zapjevaj!+

Ustani, Barače!+ Odvedi svoje zarobljenike, sine Abinoamov!

13 Tada su preživjeli sišli k uglednicima.

Jehovin je narod sišao k meni da se bori protiv silnika.

15 Isakarovi poglavari bili su s Deborom.

Isakar je bio s njom, a tako i Barak.+

On je bio pješice poslan u ravnicu.+

Dugo se kolebalo srce Rubenovaca.

Rubenovcima se srce dugo kolebalo.

17 Gilead je ostao s druge strane Jordana.+

A zašto je Dan ostao na brodovima?+

19 Kraljevi su u boj došli.

Dušo* moja, moćnu si vojsku zgazila!

23 ‘Proklinjite Meroz!’ rekao je Jehovin anđeo.

25 Tražio je vode, dala mu je mlijeka.

U krasnu zdjelu nalila mu je kiselog mlijeka*.+

27 Pred njenim se nogama srušio. Pao je i ostao ležati.

Pred njenim se nogama srušio i pao.

Ostao je mrtav ondje gdje se srušio.

‘Zašto mu se kola tako dugo ne vraćaju?

Zašto još ne čujem topot konja koji vuku njegova kola?’+

31 Neka propadnu svi tvoji neprijatelji,+ Jehova!

A oni koji te vole neka budu kao sunce kad izlazi u svojoj krasoti!”

I zemlja je bila u miru 40 godina.+

6 Tada su Izraelci opet počeli činiti ono što je zlo u Jehovinim očima,+ pa ih je Jehova predao u ruke Midjancima na sedam godina.+ 2 I Midjanci su tlačili Izraelce.+ Zbog njih su Izraelci načinili sebi skrovišta* u brdima, u pećinama i na teško dostupnim mjestima.+ 3 I kad bi Izraelci posijali sjeme, napali bi ih Midjanci, Amalečani+ i narodi s Istoka.+ 4 Utaborili bi se na njihovoj zemlji i uništili urod zemlje sve do Gaze. Nisu ostavljali Izraelcima ni hrane, ni ovaca, ni goveda, ni magaraca.+ 5 Dolazili su sa svojom stokom i sa svojim šatorima, a bili su brojni kao skakavci,+ nije se moglo izbrojiti ni njih ni njihove deve.+ Dolazili su u zemlju da je opustoše. 6 Tako je Izrael zbog Midjanaca upao u veliku bijedu. I Izraelci su počeli prizivati Jehovu u pomoć.+

7 Kad su Izraelci prizvali Jehovu u pomoć zbog Midjanaca,+ 8 Jehova im je poslao jednog proroka, koji im je rekao: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Ja sam vas izveo iz Egipta, zemlje u kojoj ste bili robovi.+ 9 Izbavio sam vas iz ruke Egipćana i iz ruke svih vaših tlačitelja te sam otjerao pred vama vaše neprijatelje i dao vam njihovu zemlju.+ 10 I rekao sam vam: “Ja sam Jehova, vaš Bog.+ Nemojte štovati bogove Amorejaca u čijoj zemlji živite!”+ Ali vi me niste poslušali*.’”+

11 Potom je došao Jehovin anđeo+ i sjeo pod veliko stablo u Ofri koje je pripadalo Abiezerovcu Joašu.+ Njegov sin Gideon+ mlatio je pšenicu u vinskom tijesku kako je Midjanci ne bi vidjeli. 12 I ukazao mu se Jehovin anđeo te mu rekao: “Jehova je s tobom,+ hrabri ratniče!” 13 A Gideon mu je odgovorio: “Oprosti, gospodaru, ali ako je Jehova s nama, zašto nas je sve ovo snašlo?+ Gdje su sva njegova čudesna djela o kojima su nam pričali naši preci,+ govoreći: ‘Nije li nas Jehova izveo iz Egipta?’+ A sad nas je Jehova napustio+ i predao nas u ruke Midjancima.” 14 Tada se Jehova okrenuo prema njemu i rekao: “Idi i upotrijebi snagu koju imaš! Izbavit ćeš Izraelce iz ruku Midjanaca.+ Ne šaljem li te ja?” 15 A Gideon mu je odgovorio: “Oprosti, Jehova! Kako bih ja mogao izbaviti Izraelce? Moj je rod* najslabiji u Manašeu, a ja sam najneznatniji u domu svog oca.” 16 No Jehova mu je rekao: “Ja ću biti s tobom+ i zato ćeš s lakoćom poraziti Midjance.”

17 Nato mu je Gideon kazao: “Ako sam stekao tvoju naklonost, daj mi znak da doista ti govoriš sa mnom. 18 Molim te, nemoj otići odavde dok se ne vratim i donesem ti svoj dar te ga stavim pred tebe!”+ A on mu je rekao: “Ostat ću ovdje dok se ne vratiš.” 19 Tada je Gideon otišao i pripremio jare te od efe* brašna zamijesio beskvasne kruhove.+ Meso je stavio u košaru, a juhu u lonac, pa je to donio k njemu i poslužio pod velikim stablom.

20 A anđeo pravog Boga rekao mu je: “Uzmi meso i beskvasne kruhove pa ih stavi na onu veliku stijenu, a juhu prolij.” I učinio je tako. 21 Tada je Jehovin anđeo pružio štap koji mu je bio u ruci i vrhom dodirnuo meso i beskvasne kruhove. Nato je iz stijene planula vatra te spalila meso i beskvasne kruhove.+ A Jehovin anđeo nestao je pred njegovim očima. 22 Tada je Gideon shvatio da je to bio Jehovin anđeo.+

I rekao je: “Jao, Svevišnji Gospodine Jehova! Vidio sam tvog anđela, Jehova, licem u lice!”+ 23 A Jehova mu je kazao: “Mir s tobom! Ne boj se,+ nećeš umrijeti.” 24 I Gideon je ondje sagradio Jehovi žrtvenik, koji do današnjeg dana nosi ime Jehova-Šalom*.+ Još uvijek stoji u Ofri, koja pripada Abiezerovcima.

25 Te je noći Jehova rekao Gideonu: “Uzmi junca koji pripada tvom ocu, junca* od sedam godina, i sruši Baalov žrtvenik koji pripada tvom ocu i posijeci obredno deblo* koje je pokraj njega.+ 26 Kad sagradiš žrtvenik Jehovi, svom Bogu, na vrhu ove uzvisine, slažući kamenje u redove, uzmi onog junca i prinesi ga kao žrtvu paljenicu na drvima od obrednog debla koje posiječeš.” 27 Tada je Gideon odabrao deset ljudi između svojih slugu i učinio kako mu je Jehova rekao. Ali bojao se obitelji svog oca i ljudi iz grada, pa to nije učinio po danu, nego po noći.

28 Kad su sutradan rano ujutro ljudi iz grada ustali, vidjeli su da je Baalov žrtvenik srušen i da je obredno deblo pokraj njega posječeno te da je junac prinesen na novom žrtveniku. 29 I pitali su jedni druge: “Tko je to učinio?” Nakon što su se raspitali, rekli su: “To je učinio Joašev sin Gideon.” 30 Tada su ljudi iz grada rekli Joašu: “Izvedi svog sina! On zaslužuje smrt jer je srušio Baalov žrtvenik i posjekao obredno deblo pokraj njega!” 31 A Joaš+ je svima koji su navalili na njega rekao: “Zar ćete vi braniti Baala? Zar ćete ga vi spasiti? Tko ga god bude branio, neka se pogubi još ovog jutra.+ Ako je Baal bog, neka se sam brani,+ neka se suprotstavi onome tko mu je srušio žrtvenik.” 32 I tog je dana Gideona prozvao Jerubaal*, rekavši: “Neka se Baal sam brani, neka se suprotstavi onome tko mu je srušio žrtvenik.”

33 A svi Midjanci,+ Amalečani+ i narodi s Istoka udružili su se+ i prešli rijeku te su se utaborili u Jizreelskoj dolini. 34 I Jehovin duh sišao je na Gideona+ te je on zapuhao u rog+ i Abiezerovci+ su došli k njemu da mu pruže podršku. 35 Razaslao je glasnike po cijelom Manašeovom plemenu te su i oni došli k njemu da mu pruže podršku. Razaslao je glasnike i po Ašerovom, Zebulunovom i Naftalijevom plemenu te su mu i oni krenuli u susret.

36 Tada je Gideon rekao pravom Bogu: “Ako ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao,+ 37 daj mi znak: Ja ću ostaviti runo na gumnu, pa ako rosa bude samo na runu, a sva zemlja oko njega ostane suha, znat ću da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao.” 38 Tako se i dogodilo. Kad je sutradan rano ustao i ocijedio runo, iscijedio je iz njega dovoljno rose da napuni veliku zdjelu. 39 Ali Gideon je rekao pravom Bogu: “Nemoj se razgnjeviti na mene, nego mi dopusti da te zamolim još nešto. Dopusti mi, molim te, da još jednom pomoću runa provjerim jesi li uz mene. Molim te, neka samo runo bude suho, a posvuda po zemlji neka bude rosa.” 40 I Bog je tako učinio te noći. Samo je runo ostalo suho, a posvuda po zemlji bila je rosa.

7 Jerubaal, to jest Gideon,+ i sav narod što je bio s njim ustali su rano i utaborili se kod izvora Haroda. A midjanski tabor nalazio se sjeverno od njih, u podnožju brda Morea, u dolini. 2 I Jehova je rekao Gideonu: “Previše je naroda s tobom. Neću predati Midjance njima u ruke.+ Kad bih to učinio, Izraelci bi se mogli hvaliti preda mnom, govoreći: ‘Naše su nas ruke izbavile.’+ 3 Sada, molim te, objavi cijelom narodu: ‘Onaj tko se boji i koga je strah, neka se vrati kući!’”+ Tim ih je riječima Gideon iskušao te se 22 000 ljudi vratilo kući, a 10 000 ih je ostalo.

4 Ali Jehova je rekao Gideonu: “Još uvijek ima previše ljudi. Odvedi ih do potoka pa ću ih ja ondje iskušati kako bih ti pomogao odabrati tko će ići s tobom. Za koga ti kažem: ‘Ovaj će ići s tobom’, taj će ići s tobom, a za koga ti kažem: ‘Ovaj neće ići s tobom’, taj neće ići.” 5 Stoga je odveo ljude do potoka.

Tada je Jehova rekao Gideonu: “Svakoga tko rukom prinese vodu ustima, lapćući vodu jezikom kao što pas lapće, odvoji od onih koji se spuste na koljena da piju.” 6 Onih koji su rukom prinosili vodu ustima i laptali bilo je 300. A svi ostali spustili su se na koljena da piju.

7 I Jehova je rekao Gideonu: “Izbavit ću vas s ovih 300 ljudi koji su laptali i predat ću Midjance u vaše ruke.+ Svi ostali neka se vrate kući.” 8 Kad su uzeli hranu i rogove od ostalih vojnika, Gideon je sve ostale izraelske vojnike poslao kući, a zadržao je samo 300 ljudi. Midjanski tabor bio je ispod njegovog tabora u dolini.+

9 Te mu je noći Jehova rekao: “Ustani i napadni tabor jer ti ga predajem u ruke!+ 10 Ali ako se bojiš krenuti u napad, najprije siđi u njihov tabor sa svojim slugom Purom. 11 Slušaj što govore, pa ćeš nakon toga imati hrabrosti da napadneš tabor.” Tada su on i njegov sluga Pura sišli do ruba neprijateljskog tabora.

12 A Midjanci, Amalečani i svi narodi s Istoka+ raširili su se po dolini poput skakavaca. Njihovim devama nije bilo broja,+ bilo ih je mnogo kao pijeska na morskoj obali. 13 Kad je Gideon došao, jedan je vojnik pričao drugome san koji je usnio: “Poslušaj što sam sanjao. Vidio sam kako se ječmena pogača kotrlja u midjanski tabor. Došla je do jednog šatora i pogodila ga tako jako da je pao.+ Šator se prevrnuo i srušio.” 14 A drugi mu je vojnik rekao: “To može biti samo mač Izraelca Gideona,+ Joaševog sina. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor.”+

15 Kad je Gideon čuo taj san i njegovo tumačenje,+ poklonio se* Bogu. Potom se vratio u izraelski tabor i rekao: “Ustajte, jer vam je Jehova predao u ruke midjanski tabor!” 16 I razdijelio je svojih 300 ljudi u tri čete te im svima dao rogove+ i prazne ćupove u kojima su bile baklje. 17 Tada im je rekao: “Gledajte mene i činite isto što i ja. Kad dođem do ruba tabora, činite isto što i ja budem činio. 18 Kad ja i svi koji su sa mnom zapušemo u rog, tada i vi sa svojih položaja oko tabora zapušite u rog i vičite: ‘Za Jehovu i Gideona!’”

19 Gideon i 100 ljudi koji su bili s njim došli su do ruba tabora na početku srednje noćne straže*, nakon što je obavljena smjena straže. I zapuhali su u rogove+ te razbili ćupove koji su im bili u ruci.+ 20 Tako su tri čete zapuhale u rogove i razbile ćupove. U lijevoj su ruci držali baklje, a u desnoj rogove te su vikali: “Mač Jehovin i Gideonov!” 21 I svaki je stajao na svom mjestu oko tabora, a u taboru su se svi ustrčali te su počeli vikati i bježati.+ 22 Tristo ljudi puhalo je u rogove, a Jehova je sve vojnike u taboru naveo da mačem napadnu jedni druge.+ I vojnici su pobjegli sve do Bet-Šite, u Sereru i do granice Abel-Mehole+ kod Tabata.

23 A Izraelci iz Naftalijevog, Ašerovog i cijelog Manašeovog plemena skupili su se+ i krenuli u potjeru za Midjancima. 24 I Gideon je poslao glasnike po svim efrajimskim brdima s porukom: “Siđite i napadnite Midjance. Zauzmite gazove na Jordanu i njegovim pritocima sve do Bet-Bare kako ih oni ne bi prešli.” Tako su se skupili svi Efrajimovci i zauzeli gazove na Jordanu i njegovim pritocima sve do Bet-Bare. 25 Zarobili su i dva midjanska zapovjednika, Oreba i Zeeba. Oreba su ubili na Orebovoj stijeni,+ a Zeeba su ubili kod Zeebovog tijeska. I progonili su Midjance+ te su donijeli Orebovu i Zeebovu glavu Gideonu u jordanski kraj.

8 Tada su mu Efrajimovci rekli: “Što si nam to učinio? Zašto nas nisi zvao kad si išao u boj protiv Midjanaca?”+ I žestoko su mu prigovarali.+ 2 A on im je rekao: “Pa što sam ja učinio u usporedbi s vama? Nije li Efrajimovo pabirčenje+ bolje od Abi-Ezerove berbe?+ 3 Bog je vama predao u ruke midjanske zapovjednike Oreba i Zeeba.+ A što sam ja učinio u usporedbi s vama?” Kad im je odgovorio na taj način, oni su se smirili*.

4 Potom je Gideon došao na Jordan i prešao ga. On i njegovih 300 ljudi bili su umorni, ali nastavili su s potjerom. 5 Stoga je rekao ljudima u Sukotu: “Molim vas, dajte kruha ljudima koji su sa mnom jer su umorni, a progonimo midjanske kraljeve Zebaha i Salmunu!” 6 Ali sukotski poglavari rekli su: “Zar su Zebah i Salmuna već u tvojoj ruci, pa moramo dati kruha tvojoj vojsci?” 7 Nato je Gideon kazao: “Ako je tako, onda ću vas išibati pustinjskim trnjem i bodljikavim granama nakon što mi Jehova preda u ruke Zebaha i Salmunu.”+ 8 Odande je otišao u Penuel i zatražio isto od ljudi u Penuelu, ali oni su mu odgovorili isto što i Sukoćani. 9 Stoga je zaprijetio i ljudima u Penuelu: “Kad se vratim kao pobjednik, srušit ću ovu kulu.”+

10 A Zebah i Salmuna bili su u Karkoru sa svojom vojskom, koja je brojila oko 15 000 ljudi. To je bilo sve što je preostalo od vojske naroda s Istoka,+ jer je dotad već palo 120 000 ljudi naoružanih mačem. 11 Gideon je otišao putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, istočno od Nobaha i Jogbehe,+ i napao je utaborenu vojsku, koja je bila nespremna za napad. 12 Kad su Zebah i Salmuna pobjegli, on je krenuo u potjeru za njima. I zarobio je dva midjanska kralja, Zebaha i Salmunu, te izazvao pomutnju u cijelom taboru.

13 Potom se Joašev sin Gideon vratio iz rata preko uspona koji vodi na Heres. 14 Putem je zarobio nekog mladića iz Sukota i počeo ga ispitivati. I mladić mu je napisao imena sukotskih poglavara i starješina, ukupno 77 ljudi. 15 Zatim je otišao Sukoćanima i rekao im: “Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali: ‘Zar su Zebah i Salmuna već u tvojoj ruci, pa moramo dati kruha tvojim iznemoglim ljudima?’”+ 16 Tada je uhvatio gradske starješine te uzeo pustinjsko trnje i bodljikave grane i njima kaznio Sukoćane.+ 17 Osim toga, srušio je kulu u Penuelu+ i pobio sve muškarce u gradu.

18 I upitao je Zebaha i Salmunu: “Kakvi su bili ljudi koje ste pobili na gori Taboru?” A oni su odgovorili: “Bili su takvi kao ti, svaki je izgledao kao kraljev sin.” 19 Nato je rekao: “To su bila moja braća, sinovi moje majke. Zaklinjem se Jehovom, živim Bogom, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio!” 20 Tada je rekao svom prvorođencu Jeteru: “Hajde, pogubi ih!” Ali on nije izvukao svoj mač. Bojao se jer je još bio mlad. 21 A Zebah i Salmuna rekli su: “Sam nas pogubi jer čovjeka se prosuđuje po njegovoj snazi*!” Tada je Gideon pogubio Zebaha i Salmunu+ te uzeo ukrase u obliku polumjeseca s vrata njihovih deva.

22 Potom su Izraelci rekli Gideonu: “Vladaj nad nama, ti i tvoj sin i tvoj unuk, jer si nas izbavio iz ruke Midjanaca!”+ 23 Ali Gideon im je rekao: “Ja neću vladati nad vama niti će moj sin vladati nad vama. Jehova će vladati nad vama!”+ 24 Gideon im je još rekao: “Jedino vas molim da mi svaki od vas da nosni prsten od svog plijena.” (Naime, neprijatelji koje su porazili nosili su zlatni prsten u nosu jer su bili Jišmaelci.+) 25 A oni su odgovorili: “Dat ćemo ti ih.” Raširili su ogrtač i svaki je na njega bacio nosni prsten od svog plijena. 26 Težina zlatnih prstenova što ih je zatražio iznosila je 1700 šekela* zlata, a bilo je i ukrasa u obliku polumjeseca, privjesaka, purpurnih vunenih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i ogrlica koje su bile devama oko vrata.+

27 Gideon je od toga načinio svećeničku pregaču+ i izložio je u svom gradu Ofri.+ Sav ju je Izrael ondje štovao*+ i to je bila zamka Gideonu i njegovoj obitelji.+

28 Tako su Izraelci pokorili Midjance,+ pa ih oni više nisu napadali*. U Gideonovo vrijeme zemlja je bila u miru 40 godina.+

29 I Joašev sin Jerubaal+ vratio se kući i ostao ondje.

30 Gideonu se rodilo 70 sinova jer je imao mnogo žena. 31 I njegova inoča koja je živjela u Šekemu rodila mu je sina, kojem je dao ime Abimelek.+ 32 Naposljetku je Joašev sin Gideon umro u dubokoj starosti. Sahranili su ga u grobu njegovog oca Joaša u Ofri, koja pripada Abiezerovcima.+

33 Kad je Gideon umro, Izraelci su opet počeli štovati Baale*+ i proglasili su Baal-Berita svojim bogom.+ 34 Nisu se sjećali Jehove, svog Boga,+ koji ih je izbavio iz ruke svih neprijatelja koji su ih okruživali.+ 35 I nisu iskazali vjernu ljubav obitelji Jerubaala, to jest Gideona, unatoč svemu dobru koje je učinio Izraelu.+

9 Jerubaalov sin Abimelek+ otišao je u Šekem k braći svoje majke te rekao njima i cijeloj obitelji svog djeda*: 2 “Upitajte, molim vas, sve poglavare* Šekema: ‘Što vam je bolje, da nad vama vlada svih 70 Jerubaalovih sinova+ ili samo jedan čovjek? Sjetite se da sam ja vaš rod po krvi*!’”

3 Tako su braća njegove majke prenijela njegove riječi svim poglavarima Šekema te se njihovo srce priklonilo Abimeleku. Rekli su: “On je naš brat!” 4 I dali su mu 70 srebrnjaka iz Baal-Beritovog hrama.+ Tim je novcem Abimelek unajmio besposlene i obijesne ljude da idu s njim. 5 Potom je otišao u Ofru,+ u dom svog oca, i na jednom kamenu pobio svoju braću,+ Jerubaalove sinove, 70 ljudi. Samo je Jotam, Jerubaalov najmlađi sin, ostao živ jer se sakrio.

6 Nakon toga skupili su se svi poglavari Šekema i svi stanovnici Bet-Mila te su postavili Abimeleka za kralja+ kod velikog stabla, kod stupa koji je stajao u Šekemu.

7 Kad su to javili Jotamu, on je otišao navrh gore Gerizima+ i odande im povikao na sav glas: “Čujte me, poglavari Šekema, pa će Bog čuti vas!

8 Jednom su pošla stabla da pomažu nekoga za svog kralja. Tako su rekla maslini: ‘Vladaj nad nama!’+ 9 Ali maslina im je odgovorila: ‘Zar da se odreknem svog ulja, koje se koristi na slavu Bogu i ljudima, pa da vladam* nad drugim stablima?’ 10 Potom su stabla rekla smokvi: ‘Dođi i vladaj nad nama!’ 11 Ali smokva im je rekla: ‘Zar da se odreknem svoje slatkoće i svog krasnog ploda, pa da vladam nad drugim stablima?’ 12 Zatim su stabla rekla vinovoj lozi: ‘Dođi i vladaj nad nama!’ 13 A vinova loza im je odgovorila: ‘Zar da se odreknem svog mladog vina koje veseli Boga i ljude, pa da vladam nad stablima?’ 14 Na koncu su sva stabla rekla trnovitom grmu: ‘Dođi i vladaj nad nama!’+ 15 A trnoviti je grm odgovorio stablima: ‘Ako me zaista hoćete pomazati za svog kralja, dođite i sklonite se u moju sjenu. A ako nećete, vatra će izaći iz trnovitog grma i spaliti libanonske cedrove!’

16 A sada, jeste li ispravno i pošteno postupili kad ste Abimeleka postavili za kralja?+ Jeste li iskazali dobrotu Jerubaalu i njegovoj obitelji i jeste li postupili s njim kako je zaslužio? 17 Kad se moj otac borio za vas,+ svoj je život* izložio opasnosti da bi vas izbavio iz ruku Midjanaca.+ 18 A vi ste se danas okomili na obitelj mog oca i na jednom ste kamenu pobili njegove sinove, 70 ljudi.+ Zatim ste Abimeleka, sina njegove robinje,+ postavili za kralja nad poglavarima Šekema samo zato što vam je brat. 19 Dakle, ako ste danas ispravno i pošteno postupili prema Jerubaalu i njegovoj obitelji, radujte se s Abimelekom i neka se on raduje s vama! 20 Ali ako niste, neka Abimelek spali poglavare Šekema i stanovnike Bet-Mila+ te neka poglavari Šekema i stanovnici Bet-Mila spale Abimeleka!”+

21 Tada se Jotam+ dao u bijeg i pobjegao u Beer te je ostao ondje jer se bojao svog brata Abimeleka.

22 I Abimelek je vladao* nad Izraelom tri godine. 23 Tada je Bog dopustio da se razvije neprijateljstvo* između Abimeleka i poglavara Šekema, pa su se oni odmetnuli od Abimeleka. 24 Bilo je to zato da se osveti zločin počinjen nad 70 Jerubaalovih sinova i da krivnja za njihovu prolivenu krv padne na njihovog brata Abimeleka, jer ih je ubio,+ i na poglavare Šekema, jer su mu pomogli da ubije svoju braću. 25 I poglavari Šekema postavili su ljude da ga vrebaju u zasjedi po gorskim vrhovima te su oni pljačkali svakoga tko bi putem prošao pored njih. Abimelek je s vremenom saznao za to.

26 Potom je Ebedov sin Gaal došao sa svojom braćom u Šekem.+ I poglavari Šekema pružili su mu podršku. 27 Otišli su u svoje vinograde i ondje brali grožđe, gazili ga i veselili se. Zatim su otišli u hram svog boga+ te su jeli, pili i proklinjali Abimeleka. 28 A Ebedov sin Gaal rekao je: “Tko je Abimelek, Jerubaalov+ sin? I tko je Zebul, njegov povjerenik u Šekemu? Tko su oni da im služimo? Služite radije ljudima Hamora, Šekemovog oca! Zašto da služimo Abimeleku? 29 Kad bi ovaj narod bio pod mojim zapovjedništvom, svrgnuo bih Abimeleka!” I poručio je Abimeleku: “Skupi još više vojnika i izađi u boj!”

30 Kad je gradski upravitelj Zebul čuo riječi Ebedovog sina Gaala, silno se razgnjevio. 31 U tajnosti* je poslao glasnike Abimeleku i poručio mu: “Ebedov sin Gaal i njegova braća došli su u Šekem i nagovaraju grad da se pobuni protiv tebe. 32 Zato dođi sa svojim ljudima po noći i postavi zasjedu izvan grada. 33 A rano ujutro, kad grane sunce, napadni grad! Kad Gaal i njegovi ljudi krenu na tebe, učini sve što možeš da ga poraziš.”

34 Tako su Abimelek i svi njegovi ljudi ustali po noći i podijelili se u četiri čete te postavili zasjedu oko Šekema. 35 Kad je Ebedov sin Gaal izašao i stao pred gradska vrata, Abimelek i njegovi ljudi izašli su iz zasjede. 36 Kad je Gaal ugledao ljude, rekao je Zebulu: “Gle, ljudi silaze s gorskih vrhova!” No Zebul mu je odvratio: “Samo ti se čini da su to ljudi. To su sjenke na gorama.”

37 Kasnije je Gaal rekao: “Gle, ljudi silaze s uzvisine koja je usred naše zemlje, a jedna četa dolazi putem koji prolazi pored velikog stabla Meonenima.” 38 Nato mu je Zebul rekao: “Nisi li se ti hvalio: ‘Tko je Abimelek da mu služimo?’+ Nisu li to ljudi koje si prezreo? Izađi sad i bori se protiv njih!”

39 I Gaal je poveo u boj poglavare Šekema i sukobio se s Abimelekom. 40 Ali Abimelek je nadjačao Gaala, pa je on pobjegao pred njim. Mnogi su poginuli te je mrtvih bilo sve do gradskih vrata.

41 I Abimelek je ostao u Arumi, a Zebul+ je Gaala i njegovu braću protjerao iz Šekema. 42 Sljedećeg su dana ljudi izašli iz grada, a Abimelek je doznao za to. 43 Stoga je podijelio svoje ljude u tri čete i postavio zasjedu u polju. Kad je vidio da su ljudi izašli iz grada, napao ih je i pobio. 44 Abimelek i ljudi koji su bili s njim pojurili su naprijed i postavili se kod gradskih vrata, dok su druge dvije čete napale sve koji su bili izvan grada i pobile ih. 45 Abimelek se cijeli taj dan borio protiv grada i na koncu ga osvojio. Pobio je ljude u njemu, a potom je razorio grad+ i posuo sol po njemu.

46 Kad su to čuli svi poglavari koji su živjeli u šekemskoj kuli, otišli su u podrum* El-Beritovog hrama.+ 47 I kad su Abimeleku javili da su se ondje skupili svi poglavari koji su živjeli u šekemskoj kuli, 48 Abimelek je sa svojim ljudima otišao na goru Salmon. Uzeo je sjekiru u ruke, odsjekao granu s drveta, stavio je na rame i rekao ljudima koji su bili s njim: “Što ste vidjeli da sam ja učinio, brzo učinite i vi!” 49 Tada su i svi ljudi odsjekli po granu i krenuli za Abimelekom. Zatim su nabacali grane oko podruma i zapalili ga. Tako su poginuli i svi stanovnici šekemske kule, oko 1000 muškaraca i žena.

50 Abimelek je potom krenuo na Tebes, opkolio ga i osvojio. 51 Usred grada bila je jaka kula u koju su pobjegli svi muškarci i žene i svi poglavari tog grada. Zatvorili su vrata za sobom i popeli se na vrh kule. 52 I Abimelek je došao do kule i napao je. Primaknuo se vratima kule kako bi ih zapalio. 53 Tada je neka žena bacila mlinski kamen Abimeleku na glavu i razbila mu lubanju.+ 54 A on je brzo pozvao slugu koji mu je nosio oružje i rekao mu: “Izvuci svoj mač i ubij me da ljudi za mene ne kažu: ‘Žena ga je ubila.’” Stoga ga je njegov sluga probo i on je umro.

55 Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek poginuo, svi su se vratili kući. 56 Tako je Bog kaznio Abimeleka za zlo koje je on učinio svom ocu pobivši sedamdesetoricu svoje braće.+ 57 Bog je kaznio i stanovnike Šekema za sve zlo koje su počinili. Tako ih je snašlo prokletstvo Jerubaalovog+ sina Jotama.+

10 Poslije Abimeleka pojavio se novi sudac koji je izbavljao Izraela.+ Zvao se Tola, a bio je Puin sin, Dodin unuk, iz Isakarovog plemena. Živio je u Šamiru, u efrajimskim brdima. 2 Sudio je Izraelu 23 godine. Potom je umro i bio pokopan u Šamiru.

3 Poslije njega pojavio se novi sudac – Gileadovac Jair, koji je sudio Izraelu 22 godine. 4 Imao je 30 sinova koji su jahali 30 magaraca i imali 30 gradova, koji se do današnjeg dana zovu Havot-Jair,+ a nalaze se u Gileadu. 5 Potom je Jair umro i bio pokopan u Kamonu.

6 A Izraelci su opet počeli činiti ono što je zlo u Jehovinim očima+ i štovali su Baale,+ Aštarte, aramske* bogove, sidonske bogove, moapske bogove,+ amonske bogove+ i filistejske bogove.+ Ostavili su Jehovu i prestali mu služiti. 7 Tada se Jehova silno razgnjevio na Izraelce i predao* ih je u ruke Filistejcima i Amoncima.+ 8 I te su godine oni počeli ugnjetavati i žestoko tlačiti Izraelce – 18 godina tlačili su sve Izraelce koji su bili s druge strane Jordana, u amorejskoj zemlji, u Gileadu. 9 Amonci su prelazili Jordan te su napadali i Judu, Benjamina i Efrajima. I Izrael se našao u velikoj nevolji. 10 Tada su Izraelci počeli prizivati Jehovu u pomoć,+ govoreći: “Zgriješili smo ti jer smo ostavili tebe, svog Boga, i štovali Baale.”+

11 A Jehova je rekao Izraelcima: “Nisam li vas izbavljao od Egipćana,+ Amorejaca,+ Amonaca, Filistejaca,+ 12 Sidonaca, Amalečana i Midjanaca kad su vas tlačili? Kad ste zavapili k meni, ja sam vas izbavljao iz njihove ruke. 13 Ali vi ste me ostavili i počeli ste štovati druge bogove.+ Zato vas više neću izbavljati.+ 14 Idite k bogovima koje ste izabrali i njih prizivajte u pomoć!+ Neka vas oni izbave iz nevolje!”+ 15 A Izraelci su odgovorili Jehovi: “Zgriješili smo. Učini s nama što god želiš. Samo nas danas izbavi, molimo te!” 16 I uklonili su tuđe bogove iz svoje sredine i počeli služiti Jehovi,+ pa on* više nije mogao gledati kako pate.+

17 A Amonci+ su se skupili i utaborili u Gileadu. Tada su se skupili i Izraelci i utaborili se u Mispi. 18 Gileadski narod i njegovi poglavari govorili su jedni drugima: “Tko će povesti boj protiv Amonaca?+ Neka taj bude poglavar svim stanovnicima Gileada!”

11 A Gileadovac Jiftah+ bio je hrabar ratnik. Bio je sin jedne bludnice, a otac mu je bio Gilead. 2 Ali Gileadu je i njegova žena rodila sinove. Kad su sinovi njegove žene odrasli, otjerali su Jiftaha, rekavši mu: “Nećeš naslijediti ništa od imovine našeg oca jer si sin druge žene.” 3 Zato je Jiftah pobjegao od svoje braće i naselio se u zemlji Tobu. Jiftahu su se pridružili ljudi koji su bili bez posla te su s njim pljačkali neprijatelje.

4 Poslije nekog vremena Amonci su napali Izraelce.+ 5 A kad su Amonci napali Izraelce, gileadski starješine otišli su k Jiftahu da ga dovedu iz zemlje Toba. 6 Rekli su mu: “Dođi i budi nam zapovjednik, da se možemo boriti protiv Amonaca!” 7 Ali Jiftah je rekao gileadskim starješinama: “Niste li me vi toliko mrzili da ste me otjerali iz doma mog oca?+ Zašto ste došli k meni sada kad ste u nevolji?” 8 Tada su gileadski starješine rekli Jiftahu: “Istina je to što kažeš, upravo zato smo došli k tebi. Ako pođeš s nama u boj protiv Amonaca, bit ćeš poglavar nama i svim stanovnicima Gileada.”+ 9 A Jiftah je rekao gileadskim starješinama: “Ako me odvedete natrag da se borim protiv Amonaca i ako mi Jehova pomogne da ih porazim, onda ću vam biti poglavar!” 10 Nato su gileadski starješine rekli Jiftahu: “Neka nam Jehova bude svjedok* i neka nam on sudi ako ne učinimo kako si rekao!” 11 Tako je Jiftah otišao s gileadskim starješinama i narod ga je postavio za svog poglavara i zapovjednika. I Jiftah je pred Jehovom u Mispi+ ponovio sve svoje riječi.

12 Potom je Jiftah poslao glasnike amonskom+ kralju i poručio mu: “Što imaš protiv mene, pa si došao napasti moju zemlju?” 13 A amonski je kralj rekao Jiftahovim glasnicima: “Došao sam jer je Izrael, nakon izlaska iz Egipta, uzeo moju zemlju+ od Arnona+ do Jaboka i do Jordana.+ Sada je mirno vrati!” 14 Ali Jiftah je ponovno poslao glasnike amonskom kralju 15 da mu kažu:

“Ovako kaže Jiftah: ‘Izrael nije uzeo ni moapsku+ ni amonsku+ zemlju. 16 Naime, kad je Izrael izašao iz Egipta, išao je pustinjom do Crvenog mora+ i došao u Kadeš.+ 17 Tada je Izrael poslao glasnike edomskom kralju+ i poručio mu: “Molim te, pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju!” Ali edomski kralj nije ga poslušao. Izrael je poslao glasnike i moapskom+ kralju, ali ni on nije poslušao. Tako je Izrael ostao u Kadešu.+ 18 Kad su išli pustinjom, zaobišli su Edom+ i Moab. Išli su istočno od Moaba+ i utaborili se s druge strane Arnona. Stoga nisu prešli moapsku granicu,+ jer je Arnon bio moapska granica.

19 Potom je Izrael poslao glasnike amorejskom kralju Sihonu, koji je vladao u Hešbonu. I Izrael mu je poručio: “Molim te, pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do svog odredišta!”+ 20 Ali Sihon nije vjerovao Izraelu da će samo proći kroz njegovo područje. Stoga je Sihon skupio svu svoju vojsku, utaborio se u Jahasu i napao Izraela.+ 21 Tada je Jehova, Izraelov Bog, predao Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih je porazio. I Izrael je osvojio svu zemlju Amorejaca, koji su ondje prebivali.+ 22 Tako je osvojio svu amorejsku zemlju od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.+

23 Dakle, Jehova, Izraelov Bog, otjerao je Amorejce pred svojim narodom Izraelom,+ a ti sad želiš otjerati njih. 24 Zar ti ne posjeduješ sve što ti je dao tvoj bog Kemoš?+ Tako i mi zaposjedamo zemlju svakog naroda što ga Jehova, naš Bog, tjera pred nama.+ 25 Zar si ti bolji od Siporovog sina Balaka,+ moapskog kralja? Da li se on prepirao s Izraelom? Da li se borio protiv njega? 26 Izrael već 300 godina živi u Hešbonu i okolnim gradovima,+ u Aroeru i okolnim gradovima i u svim gradovima koji su uz Arnon, pa zašto im sve to vrijeme niste pokušali oteti te gradove?+ 27 Ja ti ništa nisam zgriješio, ali ti meni činiš nepravdu time što želiš poći u rat protiv mene. Neka Jehova, Veliki Sudac,+ danas sudi između Izraelaca i Amonaca!’”

28 Ali amonski kralj nije poslušao ono što mu je Jiftah poručio.

29 Tada je Jehovin duh sišao na Jiftaha+ i on je proputovao Gilead i Manašeovo područje te došao do Mispe u Gileadu,+ a od Mispe u Gileadu krenuo je na Amonce.

30 I Jiftah se zavjetovao+ Jehovi: “Ako mi Amonce predaš u ruke, 31 tko god izađe na vrata mog doma i pođe mi u susret kad se kao pobjednik vratim iz bitke s Amoncima, pripast će Jehovi+ i ja ću ga prinijeti kao žrtvu paljenicu.”+

32 Tako je Jiftah otišao u bitku s Amoncima i Jehova mu ih je predao u ruke. 33 Porazio ih je i pobio mnoge od njih te je osvojio zemlju od Aroera do Minita, 20 gradova, pa sve do Abel-Keramima. Tako su Izraelci pokorili Amonce.

34 Kad se Jiftah vratio kući u Mispu,+ u susret mu je izašla njegova kći, udarajući u def i plešući. A ona mu je bila jedinica. Osim nje nije imao ni sina ni kćeri. 35 Kad ju je ugledao, razderao je svoje haljine i rekao: “O ne, kćeri moja! Srce mi se para zbog tebe*, jer baš tebe moram poslati od kuće! Zavjetovao sam se Jehovi i ne mogu povući svoje obećanje.”+

36 A ona mu je odgovorila: “Oče moj, ako si se zavjetovao Jehovi, učini sa mnom kako si obećao,+ jer se Jehova osvetio tvojim neprijateljima, Amoncima.” 37 Još je rekla svom ocu: “Molim te samo ovo: dopusti mi da odem u gore na dva mjeseca i da sa svojim prijateljicama tugujem zbog toga što se nikad neću udati*.”

38 Nato joj je on rekao: “Idi!” Tako ju je pustio da ode na dva mjeseca. I ona je otišla u gore sa svojim prijateljicama i tugovala zbog toga što se nikad neće udati. 39 Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svom ocu i on je postupio onako kako se zavjetovao.+ Ona nikad nije spavala s muškarcem. I tako je u Izraelu nastao običaj 40 da izraelske djevojke svake godine, četiri dana u godini, idu pohvaliti kćer Gileadovca Jiftaha.

12 Tada su se Efrajimovci skupili, prešli rijeku i otišli u Safon* te rekli Jiftahu: “Zašto nas nisi pozvao da pođemo s tobom kad si išao u boj protiv Amonaca?+ Spalit ćemo ti kuću i tebe u njoj!” 2 Ali Jiftah im je rekao: “Moj narod i ja žestoko smo se sukobili s Amoncima. Ja sam vas pozvao u pomoć, ali vi me niste izbavili iz njihovih ruku. 3 Kad sam vidio da mi od vas nema pomoći, odlučio sam svoj život izložiti opasnosti* i krenuti na Amonce,+ a Jehova mi ih je predao u ruke. Pa zašto ste se onda danas došli boriti protiv mene?”

4 Jiftah je tada skupio sve ljude iz Gileada+ i oni su se borili s Efrajimom. Gileadovci su porazili Efrajimovce, koji su im znali govoriti: “Gileadovci, vi ste obični bjegunci iz Efrajima iako živite na području Efrajimovog i Manašeovog plemena!” 5 I Gileadovci su zauzeli jordanske gazove+ ispred Efrajimovog područja. I kad bi neki Efrajimovac pokušao pobjeći, rekao bi: “Pustite me da prijeđem!” Tada bi ga Gileadovci pitali: “Jesi li ti Efrajimovac?” Kad bi ovaj odgovorio: “Nisam”, 6 oni bi mu rekli: “Hajde, reci Šibolet!” A on bi rekao: “Sibolet”, jer nije mogao ispravno izgovoriti tu riječ. Tada bi ga uhvatili i pogubili na jordanskim gazovima. Tako je u to vrijeme poginulo 42 000 Efrajimovaca.

7 Jiftah je sudio Izraelu šest godina. Potom je Gileadovac Jiftah umro i bio pokopan u svom gradu u Gileadu.

8 Poslije njega Izraelu je sudio Ibsan iz Betlehema.+ 9 Imao je 30 sinova i 30 kćeri. Svoje je kćeri poudao izvan svog roda te je doveo 30 žena koje nisu bile iz njegovog roda da se udaju za njegove sinove. On je sudio Izraelu sedam godina. 10 Potom je Ibsan umro i bio pokopan u Betlehemu.

11 Poslije njega Izraelu je sudio Zebulunovac Elon. I sudio je Izraelu deset godina. 12 Potom je Zebulunovac Elon umro i bio pokopan u Ajalonu u Zebulunovoj zemlji.

13 Poslije njega Izraelu je sudio Abdon, sin Piratonjanina Hilela. 14 Imao je 40 sinova i 30 unuka, koji su jahali 70 magaraca. On je sudio Izraelu osam godina. 15 Potom je umro Abdon, sin Piratonjanina Hilela, i bio je pokopan u Piratonu u Efrajimovoj zemlji, u amalečkim+ brdima.

13 Izraelci su opet počeli činiti ono što je zlo u Jehovinim očima,+ pa ih je Jehova predao u ruke Filistejcima+ na 40 godina.

2 A bio je neki čovjek iz Sore,+ iz porodice Danovaca,+ po imenu Manoah.+ Žena mu je bila nerotkinja, te nije imala djece.+ 3 Poslije nekog vremena ženi se ukazao Jehovin anđeo i rekao joj: “Ti si nerotkinja i nemaš djece. Ali zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina.+ 4 Odsad nemoj piti vina ni opojnog pića+ i nemoj jesti ništa nečisto.+ 5 Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina. Neka mu britva ne dotiče glavu+ jer će to dijete biti Božji nazirej od rođenja*. On će izbavljati Izraelce iz ruku Filistejaca.”+

6 Tada je žena otišla svom mužu i rekla mu: “Došao mi je sluga pravog Boga. Izgledao je kao anđeo pravog Boga, ulijevao je strahopoštovanje. Nisam ga pitala odakle je niti mi je on rekao svoje ime.+ 7 Ali kazao mi je: ‘Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina. Odsad nemoj piti vina ni opojnog pića i nemoj jesti ništa nečisto, jer će to dijete biti Božji nazirej od rođenja pa do dana svoje smrti.’”

8 Manoah je usrdno zamolio Jehovu: “Molim te, Jehova, neka opet dođe sluga pravog Boga kojeg si poslao i neka nas pouči što trebamo činiti s djetetom koje će se roditi.” 9 I pravi je Bog poslušao Manoaha. Anđeo pravog Boga opet je došao k ženi dok je sjedila u polju, a njen muž Manoah nije bio s njom. 10 Žena je brzo otrčala svom mužu i rekla mu: “Evo, ukazao mi se čovjek koji mi je došao neki dan.”+

11 Nato je Manoah pošao sa svojom ženom. Došao je do onog čovjeka i upitao ga: “Jesi li ti čovjek koji je razgovarao s mojom ženom?” On je odgovorio: “Jesam.” 12 Tada je Manoah rekao: “Neka se ispune tvoje riječi! Kakvim će životom dijete živjeti i što će raditi?”+ 13 A Jehovin anđeo rekao je Manoahu: “Neka se tvoja žena uzdržava od svega što sam joj rekao.+ 14 Neka ne jede ništa što raste na vinovoj lozi, neka ne pije vina ni opojnog pića+ i neka ne jede ništa nečisto.+ Neka se drži svega što sam joj zapovjedio.”

15 Manoah je tada rekao Jehovinom anđelu: “Molim te, ostani s nama i dopusti da ti pripremimo jare.”+ 16 No Jehovin anđeo rekao je Manoahu: “Ako i ostanem, neću jesti tvoju hranu. Ali ako želiš prinijeti Jehovi žrtvu paljenicu, možeš to učiniti.” A Manoah nije znao da je to Jehovin anđeo. 17 Tada je Manoah rekao Jehovinom anđelu: “Kako ti je ime?+ Htjeli bismo ti iskazati čast kad se ispune tvoje riječi.” 18 Ali Jehovin anđeo rekao mu je: “Zašto pitaš za moje ime? Ono je čudesno.”

19 Tada je Manoah uzeo jare i žitnu žrtvu te ih na stijeni prinio Jehovi. I Bog je učinio čudo, a Manoah i njegova žena to su promatrali. 20 Kad se plamen podignuo sa žrtvenika prema nebu, u tom se plamenu podignuo i Jehovin anđeo. Kad su Manoah i njegova žena to vidjeli, poklonili su se licem do zemlje. 21 Tada je Manoah shvatio da je to bio Jehovin anđeo.+ I Jehovin se anđeo više nije ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. 22 Manoah je nato rekao svojoj ženi: “Sigurno ćemo umrijeti jer smo vidjeli Boga.”+ 23 A ona mu je odgovorila: “Da nas je Jehova htio usmrtiti, ne bi prihvatio žrtvu paljenicu+ i žitnu žrtvu iz naše ruke, ne bi nam pokazao sve ovo niti bi nam rekao išta od svega što smo čuli.”

24 I žena je rodila sina i dala mu ime Samson.+ Dječak je rastao, a Jehova ga je blagoslivljao. 25 Poslije nekog vremena Jehovin je duh sišao na njega+ u Mahane-Danu,+ između Sore i Eštaola.+

14 Samson je otišao u Timnu i ondje je zapazio jednu Filistejku. 2 Kad se vratio, rekao je svom ocu i svojoj majci: “U Timni mi je jedna Filistejka zapela za oko, pa želim da je dovedete i oženite me njome.” 3 A otac i majka rekli su mu: “Zar ne možeš naći ženu među svojim rođacima i među čitavim našim narodom?+ Moraš li ići po ženu kod neobrezanih Filistejaca?” Ali Samson je rekao svom ocu: “Nju mi dovedi jer je ona prava žena za mene!” 4 A njegov otac i majka nisu znali da iza toga stoji Jehova i da on* traži priliku za sukob s Filistejcima. Naime, u to su vrijeme Filistejci vladali Izraelom.+

5 Tako je Samson sa svojim ocem i majkom pošao u Timnu. Kad je došao do timnjanskih vinograda, iznenada se pojavio mladi lav i ričući krenuo prema njemu. 6 Tada je Jehovin duh došao na njega+ i on je golim rukama rastrgao lava kao da trga jare. Ali nije rekao ocu ni majci što je učinio. 7 Kad je stigao u Timnu, razgovarao je s onom Filistejkom. Još je uvijek smatrao da je ona prava žena za njega.+

8 Nakon nekog vremena Samson je ponovno pošao onamo kako bi je odveo svojoj kući,+ a putem je svratio da vidi mrtvog lava. Kad je prišao strvini, u njoj je bio roj pčela i med. 9 I uzeo je meda u ruke i jeo ga dok je išao putem. Kad se opet našao s ocem i majkom, dao je i njima te su i oni jeli. Ali nije im rekao da je med izvadio iz mrtvog lava.

10 Zatim je Samson sa svojim ocem otišao k onoj ženi i ondje priredio gozbu, jer su tako činili mladići. 11 Kad su ga ljudi vidjeli, izabrali su 30 mladića da ga prate na svadbi. 12 I Samson im je rekao: “Hajde da vam zadam zagonetku! Ako je za sedam dana, koliko traje gozba, odgonetnete i kažete mi odgovor, dat ću vam 30 lanenih donjih haljina i 30 gornjih haljina. 13 Ali ako je ne uspijete odgonetnuti, onda ćete vi meni dati 30 lanenih donjih haljina i 30 gornjih haljina.” Nato su mu rekli: “Zadaj nam zagonetku. Želimo je čuti!” 14 I on im je rekao:

I tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetku. 15 A četvrtog su dana rekli Samsonovoj ženi: “Izvuci na prijevaru od svog muža+ rješenje zagonetke. Ako to ne učiniš, spalit ćemo i tebe i obitelj tvog oca! Zar ste nas pozvali ovamo da nam uzmete imetak?” 16 Stoga je Samsonova žena počela plakati pred svojim mužem i govoriti mu: “Ti me mrziš, ne voliš me!+ Zadao si mojima zagonetku, a meni je nisi otkrio.” Nato joj je on rekao: “Nisam je otkrio ni svom ocu ni svojoj majci. Zašto bih je onda otkrio tebi?” 17 Ali ona je plakala pred njim do kraja sedmodnevne gozbe. Sedmog dana konačno joj je otkrio rješenje zagonetke jer mu je stalno dodijavala. A ona je odgovor prenijela ljudima iz svog naroda.+ 18 I tako su sedmog dana prije zalaska sunca* ljudi iz tog grada rekli Samsonu:

A on im je odvratio:

19 Tada je Jehovin duh došao na njega+ te je on otišao u Aškelon+ i ubio 30 ljudi. Skinuo im je haljine i dao ih onima koji su otkrili rješenje zagonetke.+ Potom se silno gnjevan vratio u očevu kuću.

20 A Samsonovu ženu+ dobio je jedan od mladića koji su ga pratili na svadbi.+

15 Poslije nekog vremena, u danima žetve pšenice, Samson je otišao posjetiti svoju ženu, noseći joj jare. I rekao je: “Želim otići k svojoj ženi u spavaću sobu!” Ali njen otac nije dopustio Samsonu da uđe. 2 Rekao mu je: “Mislio sam da si je zamrzio,+ pa sam je dao jednom od mladića koji su te pratili na svadbi.+ Nije li njena mlađa sestra ljepša od nje? Hajde, uzmi nju za ženu!” 3 Ali Samson im je rekao: “Ovaj me put Filistejci neće moći kriviti za zlo koje ću im nanijeti.”

4 Tako je Samson otišao i ulovio 300 lisica. Zatim je lisice dvije po dvije svezao za repove te uzeo baklje i svakom paru lisica stavio po jednu baklju između repova. 5 Tada je zapalio baklje i pustio lisice u filistejska žitna polja. Zapalio je sve, od snopova do nepožnjevenog žita, a isto tako i vinograde i maslinike.

6 Filistejci su pitali ljude: “Tko je to učinio?” Oni su im odgovorili: “Samson, zet onog Timnjanina, jer mu je on uzeo ženu i dao ju jednom od mladića koji su ga pratili na svadbi.”+ Nato su Filistejci otišli i spalili tu ženu i njenog oca.+ 7 Tada im je Samson rekao: “Budući da ste to učinili, neću stati dok vam se ne osvetim.”+ 8 I pobio ih je sve odreda u velikom pokolju, a potom je otišao i nastanio se u pećini u stijeni Etamu.

9 Poslije nekog vremena Filistejci su došli i utaborili se u Judi te se raširili po području oko Lehija.+ 10 Tada su ih Judejci upitali: “Zašto ste došli na nas?” A oni su odgovorili: “Došli smo da uhvatimo* Samsona i da mu učinimo ono što je on učinio nama.” 11 Stoga se 3000 Judejaca spustilo do stijene Etama i reklo Samsonu: “Zar ne znaš da Filistejci vladaju nad nama?+ Pa zašto si nam onda ovo učinio?” A on im je odgovorio: “Kako su oni učinili meni, tako sam ja učinio njima.” 12 Ali oni su mu rekli: “Došli smo te uhvatiti* i predati Filistejcima.” A Samson im je odvratio: “Zakunite mi se da vi nećete dignuti ruku na mene!” 13 Oni su mu rekli: “Mi ćemo te samo svezati i predati njima. Nećemo te ubiti.”

Tako su ga svezali s dva nova užeta i izveli iz pećine. 14 Kad je došao u Lehi, Filistejci su ga ugledali i počeli radosno klicati. Tada je Jehovin duh došao na njega+ i užad na njegovim rukama postala je kao laneni konci spaljeni vatrom te je pala s njegovih ruku.+ 15 Uto je Samson spazio magareću čeljust*. Pružio je ruku i dohvatio je te njome pobio 1000 ljudi.+ 16 Tada je rekao:

“Magarećom čeljusti pobio sam gomilu neprijatelja, dvije gomile!

Magarećom čeljusti pobio sam 1000 ljudi!”+

17 Kad je to rekao, bacio je čeljust i prozvao to mjesto Ramat-Lehi*.+ 18 Budući da je jako ožednio, zavapio je k Jehovi: “Ti si dao ovu veliku pobjedu svom sluzi. Zar ću sada umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?” 19 Tada je Bog u Lehiju načinio pukotinu u udubini u zemlji i iz nje je potekla voda.+ Kad se Samson napio, vratila mu se snaga* te je živnuo. Zato je tom izvoru dao ime En-Hakore*, a on još danas postoji u Lehiju.

20 I Samson je sudio Izraelu 20 godina, u vrijeme kad su Filistejci vladali zemljom.+

16 Jednom je Samson došao u Gazu i vidio ondje neku bludnicu, pa je ušao k njoj u kuću. 2 Stanovnicima Gaze javili su: “Samson je došao ovamo!” Stoga su ga oni opkolili i vrebali ga cijelu noć na gradskim vratima. Cijelu su noć mirno čekali, misleći: “Ubit ćemo ga čim svane zora.”

3 Ali Samson je ondje ležao samo do ponoći. A u ponoć je ustao, uhvatio gradska vrata s oba dovratnika i iščupao ih zajedno sa zasunom. Stavio ih je na ramena i odnio na vrh gore koja je nasuprot Hebronu.

4 Poslije toga zaljubio se u ženu iz doline* Soreka, koja se zvala Dalila.+ 5 Filistejski vladari došli su k njoj i rekli joj: “Na prijevaru saznaj*+ odakle mu tako velika snaga te kako ga možemo nadjačati, svezati i obuzdati! Ako to učiniš, svaki od nas dat će ti po 1100 srebrnjaka.”

6 Potom je Dalila rekla Samsonu: “Molim te, reci mi odakle ti tako velika snaga i čime bi te trebalo svezati da te se svlada.” 7 A Samson joj je odgovorio: “Kad bi me svezali sa sedam sirovih, neosušenih tetiva za luk, izgubio bih snagu i bio bih kao svaki drugi čovjek.” 8 Tada su joj filistejski vladari donijeli sedam sirovih, neosušenih tetiva i ona ga je vezala njima. 9 I postavili su zasjedu u drugoj sobi, a ona je povikala: “Samsone, Filistejci su došli po tebe!” A on je pokidao tetive, kao što se kida lanena nit* kad je vatra dotakne.+ I nije se saznalo u čemu je tajna njegove snage.

10 Tada je Dalila rekla Samsonu: “Prevario si me* i slagao mi. Molim te, reci mi sada čime bi te se moglo svezati!” 11 A on joj je odgovorio: “Kad bi me svezali novom užadi koja se još nije koristila u radu, izgubio bih snagu i bio bih kao svaki drugi čovjek.” 12 Stoga je Dalila uzela novu užad i svezala ga njome te povikala: “Samsone, Filistejci su došli po tebe!” (A u drugoj je sobi bila postavljena zasjeda.) Tada je on pokidao užad na svojim rukama kao da su konci.+

13 Potom je Dalila rekla Samsonu: “Dosad si me varao i lagao mi.+ Reci mi čime bi te se moglo svezati!” A on joj je odgovorio: “Sedam pletenica s moje glave trebaš utkati u osnovu tkanja.” 14 I ona ih je učvrstila klinom i povikala: “Samsone, Filistejci su došli po tebe!” A on se probudio iz sna i istrgnuo tkalački klin i osnovu.

15 Nato mu je rekla: “Kako možeš govoriti: ‘Volim te’,+ kad mi nisi dao svoje srce? Već si me triput prevario i nisi mi rekao odakle ti ta velika snaga.”+ 16 Ona mu je iz dana u dan dodijavala i toliko navaljivala na njega da to više nije mogao podnijeti*.+ 17 Na koncu joj je otvorio svoje srce i rekao joj: “Britva mi nikad nije dotaknula glavu, jer sam Božji nazirej od rođenja*.+ Da me obriju, snaga bi me ostavila, oslabio bih i bio bih kao svaki drugi čovjek.”

18 Kad je Dalila vidjela da joj je otvorio svoje srce, poslala je ljude da pozovu filistejske vladare+ i poručila im: “Dođite sada, jer mi je otvorio svoje srce!” I filistejski vladari došli su k njoj i donijeli novac. 19 A ona ga je uspavala na svojim koljenima i potom pozvala čovjeka da obrije sedam pletenica s njegove glave. Od tog trenutka on je bio u njenoj vlasti jer ga je snaga ostavila. 20 Tada je povikala: “Samsone, Filistejci su došli po tebe!” A on se probudio iz sna i pomislio: “Izvući ću se kao i prije+ i oslobodit ću se!” Ali nije znao da ga je Jehova ostavio. 21 I tako su ga Filistejci uhvatili i iskopali mu oči. Zatim su ga odveli u Gazu, stavili mu bakrene okove i bacili ga u zatvor, gdje je morao okretati mlin. 22 Ali nakon što su mu obrijali glavu,+ kosa mu je s vremenom ponovno narasla.

23 A filistejski vladari okupili su se da održe proslavu i prinesu veliku žrtvu svom bogu Dagonu.+ Govorili su: “Naš bog predao nam je u ruke našeg neprijatelja Samsona!” 24 Kad je narod vidio Dagonov kip, počeo je veličati svog boga i govoriti: “Naš bog predao nam je u ruke našeg neprijatelja, koji je pustošio našu zemlju+ i koji je pobio mnoge od nas.”+

25 Budući da je vladalo veselo ozračje, rekli su: “Dovedite Samsona da nas zabavlja!” Stoga su doveli Samsona iz zatvora da ga ismijavaju. I postavili su ga između stupova. 26 Tada je Samson rekao dječaku koji ga je držao za ruku: “Pusti me da opipam stupove na kojima stoji ovaj hram da se naslonim na njih.” 27 (A hram je bio pun muškaraca i žena. Svi filistejski vladari bili su ondje, a na krovu je bilo oko 3000 muškaraca i žena koji su se zabavljali rugajući se Samsonu.)

28 Tada je Samson+ zazvao Jehovu: “Svevišnji Gospodine Jehova, sjeti me se, molim te! Daj mi snage+ samo još ovaj put, molim te, Bože, i daj da se osvetim Filistejcima za jedno od svoja dva oka!”+

29 Tada se Samson uhvatio za dva središnja stupa na kojima je stajao hram i oslonio se na njih – na jednog desnom, a na drugog lijevom rukom. 30 I povikao je: “Neka poginem* s Filistejcima!” Nato je upro iz sve snage i hram se srušio na vladare i na sve ljude koji su bili u njemu.+ Tako je više Filistejaca pobio dok je umirao nego što ih je pobio za života.+

31 Potom su njegova braća i cijela obitelj njegovog oca došli i uzeli njegovo tijelo. Odnijeli su ga i pokopali u grobu njegovog oca Manoaha,+ između Sore+ i Eštaola. Samson je sudio Izraelu 20 godina.+

17 U efrajimskim brdima+ živio je jedan čovjek po imenu Mika. 2 On je rekao svojoj majci: “Sjećaš li se onih 1100 srebrnjaka koji su ti bili ukradeni i zbog kojih si izgovorila kletvu, koju sam i ja čuo? To je srebro kod mene. Ja sam ga uzeo.” Nato je njegova majka rekla: “Neka Jehova blagoslovi mog sina!” 3 Tada je on vratio svojoj majci 1100 srebrnjaka, ali majka mu je rekla: “Posvetit ću svoje srebro Jehovi. Od tog srebra napravi sebi jedan rezbareni i jedan lijevani* kip.+ Zato ti ga sada vraćam.”

4 Nakon što je on vratio srebro svojoj majci, ona je uzela 200 srebrnjaka i dala ih srebraru. On je načinio jedan rezbareni i jedan lijevani kip. Ti su kipovi bili postavljeni u Mikinu kuću. 5 A Mika je imao svetište. Načinio je svećeničku pregaču+ i kipove kućnih bogova*,+ a jednog od svojih sinova postavio je da mu služi kao svećenik.+ 6 U to vrijeme nije bilo kralja u Izraelu.+ Svatko je činio ono što je smatrao ispravnim.+

7 A u Betlehemu+ u Judi bio je neki mladić iz Judinog plemena*. On je bio Levijevac+ i živio je ondje neko vrijeme. 8 Taj je čovjek otišao iz grada Betlehema u Judi da nađe mjesto gdje će živjeti. Na svom je putu došao u efrajimska brda, do Mikine kuće.+ 9 I Mika ga je upitao: “Odakle dolaziš?” On mu je odgovorio: “Ja sam Levijevac iz Betlehema u Judi i putujem kako bih našao mjesto gdje ću živjeti.” 10 A Mika mu je rekao: “Ostani kod mene i budi mi savjetnik* i svećenik. Dat ću ti 10 srebrnjaka na godinu te svećeničku odjeću i hranu.” I Levijevac je ušao u njegovu kuću. 11 Tako je Levijevac odlučio ostati kod njega. Miki je taj mladić postao kao jedan od njegovih sinova. 12 Potom je Mika postavio Levijevca da mu služi kao svećenik.+ I mladić je živio u Mikinoj kući. 13 Tada je Mika rekao: “Sada znam da će mi Jehova činiti dobro jer imam Levijevca za svećenika.”

18 U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja.+ Danovci+ su u to vrijeme tražili područje na kojem bi se mogli naseliti jer dotad nisu u potpunosti zaposjeli zemlju koja im je bila dana u nasljedstvo među izraelskim plemenima.+

2 Zato su Danovci poslali petoricu ljudi iz svog plemena, hrabre ljude iz Sore i Eštaola,+ da izvide zemlju i istraže je. Rekli su im: “Idite, istražite zemlju!” Ti su ljudi došli u efrajimska brda, do Mikine kuće,+ i ondje su prenoćili. 3 Kad su bili blizu njegove kuće, prepoznali su glas* mladog Levijevca, pa su mu prišli i upitali ga: “Tko te doveo ovamo? Što radiš ovdje? Zašto si ovdje?” 4 On im je ispričao kako je Mika postupio prema njemu te im je rekao: “Unajmio me da mu služim kao svećenik.”+ 5 A oni su mu rekli: “Molimo te, upitaj Boga hoće li naše putovanje dobro proći!” 6 Tada im je svećenik kazao: “Idite u miru! Jehova će biti s vama na vašem putovanju.”

7 Tako je tih pet ljudi otišlo i stiglo u Lajiš.+ Vidjeli su da tamošnji ljudi ni o kom ne ovise, nego žive poput Sidonaca. Živjeli su mirno i bezbrižno.+ U njihovoj zemlji nije bilo okrutnih osvajača koji bi ih napadali i tlačili. Osim toga, bili su daleko od Sidonaca te nisu bili povezani ni s jednim drugim narodom.

8 Kad su se vratili k svojoj braći u Soru i Eštaol,+ braća su ih upitala: “Kako je bilo?” 9 A oni su odgovorili: “Napadnimo ih jer je zemlja koju smo vidjeli vrlo dobra. Nemojte oklijevati! Ne budite neodlučni, nego krenite i zaposjednite tu zemlju! 10 Kad dođete onamo, vidjet ćete da ti ljudi žive bezbrižno+ i da je zemlja prostrana. Bog predaje u vaše ruke tu zemlju u kojoj ničega ne nedostaje.”+

11 Tada se 600 ljudi iz Danovog plemena naoružalo za boj i krenulo iz Sore i Eštaola.+ 12 Otišli su i utaborili se kod Kirijat-Jearima+ u Judi. Zato se to mjesto, koje se nalazi zapadno od Kirijat-Jearima, do današnjeg dana naziva Mahane-Dan*.+ 13 Odande su krenuli u efrajimska brda i došli do Mikine kuće.+

14 Tada su petorica koja su prije izviđala zemlju oko Lajiša+ rekla svojoj braći: “Znate li da se u ovim kućama nalaze svećenička pregača, kipovi kućnih bogova* te jedan rezbareni i jedan lijevani* kip?+ Razmislite što ćete učiniti!” 15 I tako su svratili onamo i došli u Mikinu kuću, u kojoj je živio mladi Levijevac,+ te ga upitali kako je. 16 Dotle je 600 ljudi iz Danovog plemena+ naoružanih za boj stajalo pred vratima. 17 Petorica koja su prije izviđala zemlju+ ušla su u kuću kako bi uzela rezbareni kip, svećeničku pregaču,+ kipove kućnih bogova+ i lijevani kip.+ (A svećenik+ je stajao pred vratima sa 600 ljudi naoružanih za boj.) 18 Tako su ušli u Mikinu kuću i uzeli rezbareni kip, svećeničku pregaču, kipove kućnih bogova i lijevani kip. A svećenik im je rekao: “Što to činite?” 19 Oni su mu odgovorili: “Šuti! Ne govori ništa, nego* pođi s nama pa nam budi savjetnik* i svećenik. Je li ti bolje da budeš svećenik domu jednog čovjeka+ ili da budeš svećenik jednom rodu u Izraelu, pa čak i plemenu?”+ 20 Svećenik se obradovao kad je to čuo, pa je uzeo svećeničku pregaču, kipove kućnih bogova i rezbareni kip+ te pošao s njima.

21 Potom su otišli svojim putem, a djecu, stoku i dragocjenosti stavili su na čelo povorke. 22 Kad su se Danovci udaljili od Mikine kuće, skupili su se ljudi koji su živjeli u kućama blizu Mikine kuće i krenuli za njima. Kad su sustigli Danovce, 23 počeli su vikati za njima, a oni su se okrenuli i rekli Miki: “Što hoćeš? Zašto si došao s toliko ljudi?” 24 A on je odgovorio: “Uzeli ste moje bogove koje sam načinio, a odveli ste mi i svećenika. Što je meni ostalo? Kako me onda možete pitati: ‘Što hoćeš?’” 25 Nato su mu Danovci rekli: “Ne viči na nas! Ako ne prestaneš, gnjevni ljudi mogli bi te napasti, a to bi moglo koštati života i tebe i tvoju obitelj.” 26 Potom su Danovci otišli dalje, a Mika se, vidjevši da su jači od njega, okrenuo i vratio kući.

27 Nakon što su uzeli predmete koje je načinio Mika i sa sobom poveli njegovog svećenika, otišli su u Lajiš+ da napadnu miran i bezbrižan narod.+ Pobili su ih mačem, a grad su spalili. 28 Nije bilo nikoga da izbavi te ljude jer su bili daleko od Sidona i nisu bili povezani ni s jednim drugim narodom, a grad se nalazio u ravnici Bet-Rehoba.+ Potom su Danovci opet sagradili grad i nastanili se u njemu. 29 I nazvali su ga Dan+ po imenu svog oca Dana, koji se rodio Izraelu.+ A grad se prije zvao Lajiš.+ 30 Potom su Danovci ondje postavili rezbareni kip.+ A Jonatan,+ potomak Mojsijevog sina Geršoma,+ i njegovi potomci bili su svećenici Danovom plemenu sve do dana kad su stanovnici te zemlje bili odvedeni u izgnanstvo. 31 I onaj rezbareni kip koji je načinio Mika ostao je ondje sve vrijeme dok je dom* pravog Boga bio u Šilu.+

19 U to vrijeme, kad nije bilo kralja u Izraelu,+ neki je levit, koji je živio daleko u efrajimskim brdima,+ uzeo za inoču jednu ženu iz Betlehema+ u Judi. 2 No inoča mu je bila nevjerna te ga je ostavila i otišla u kuću svog oca u Betlehem u Judi. Ondje je ostala četiri mjeseca. 3 Tada je njen muž otišao za njom kako bi je nagovorio da se vrati. Sa sobom je poveo svog slugu i dva magarca. Ona ga je uvela u kuću svog oca. Kad ga je njen otac ugledao, obradovao se što ga vidi. 4 I njegov tast, otac mlade žene, nagovorio ga je da ostane kod njega tri dana. Jeli su i pili i on je noćio ondje.

5 A četvrtog dana, kad su rano ujutro ustali i htjeli poći, otac mlade žene rekao je svom zetu: “Pojedi nešto da se okrijepiš pa onda idite!” 6 Tako su sjeli i obojica su jela i pila. Potom je otac mlade žene rekao čovjeku: “Molim te, prenoći ovdje i opusti se!” 7 A kad je čovjek ustao da pođe, njegov ga je tast počeo nagovarati da ostane, pa je on još jednom prenoćio ondje.

8 Kad je petog dana rano ujutro ustao i htio poći, otac mlade žene rekao mu je: “Molim te, pojedi nešto da se okrijepiš!” I tako su zajedno sjedili i jeli sve do kasno poslijepodne. 9 Kad je čovjek sa svojom inočom i svojim slugom ustao da pođe, njegov tast, otac mlade žene, rekao mu je: “Evo, uskoro će pasti mrak. Molim te, prenoćite ovdje! Dan je na izmaku. Prenoći ovdje i opusti se! A sutra ustanite rano i pođite na put te se vratite svojoj kući*.” 10 Ali čovjek nije htio ostati još jednu noć, nego je krenuo na put i došao pred Jebus, to jest Jeruzalem.+ Sa sobom je imao dva osedlana magarca, inoču i slugu.

11 Kad su bili blizu Jebusa, dan je već bio na izmaku. Zato je sluga upitao svog gospodara: “Da svratimo u ovaj jebusejski grad i prenoćimo u njemu?” 12 Ali gospodar mu je rekao: “Nećemo ići u grad tuđinaca, čiji stanovnici nisu Izraelci. Produžit ćemo do Gibee.”+ 13 Još je rekao svom sluzi: “Požurimo da stignemo u Gibeu ili u Ramu+ pa ćemo prenoćiti u jednom od tih mjesta.” 14 Tako su pošli svojim putem, a sunce je već zalazilo kad su došli blizu Gibee koja pripada Benjaminovcima.

15 Stoga su svratili u Gibeu kako bi ondje prenoćili. Sjeli su na gradski trg, ali nitko ih nije primio u kuću da prenoće.+ 16 Nakon nekog vremena naišao je neki starac koji se vraćao kući nakon rada u polju. Bio je iz efrajimskih brda,+ a boravio je u Gibei. Stanovnici tog grada bili su Benjaminovci.+ 17 Kad je starac podignuo pogled, vidio je putnika na gradskom trgu i upitao ga: “Kamo ideš i odakle dolaziš?” 18 On mu je odgovorio: “Putujemo iz Betlehema u Judi i idemo daleko u efrajimska brda, u kojima živim. Otišao sam u Betlehem u Judi+ i sada idem u Jehovin dom*, ali nitko me ne prima u svoju kuću. 19 A imam i slame i hrane za magarce+ te kruha+ i vina za sebe, svoju inoču i našeg slugu. Imamo svega dosta.” 20 Tada je starac rekao: “Mir s tobom! Ja ću se pobrinuti za sve što ti treba. Samo nemoj ostati preko noći na trgu!” 21 Tako ga je doveo u svoju kuću i dao hranu magarcima. Potom su oprali noge te su jeli i pili.

22 Dok su se oni veselili, neki iskvareni ljudi iz grada okružili su kuću i počeli lupati po vratima. Govorili su starcu, vlasniku te kuće: “Izvedi čovjeka koji je ušao u tvoju kuću da spolno općimo s njim!”+ 23 Tada je vlasnik kuće izašao i rekao im: “Nemojte, braćo moja, ne činite zlo, molim vas, jer je taj čovjek gost u mojoj kući! Ne činite takvo sramotno djelo! 24 Ovdje su moja kći, koja je djevica, i inoča ovog čovjeka. Dajte da vam njih izvedem, pa ih osramotite ako morate*.+ Ali nemojte ovom čovjeku učiniti takvo sramotno djelo!”

25 No ljudi ga nisu htjeli poslušati. Tada je levit zgrabio svoju inoču+ i izveo je van k njima. I oni su je silovali i zlostavljali cijelu noć do jutra. Kad je počela svitati zora, pustili su je da ode. 26 Rano ujutro žena je došla do kuće u kojoj je bio njen gospodar te je pala pred vratima i ostala ležati dok se nije razdanilo. 27 Kad je njen gospodar ujutro ustao te otvorio vrata kuće da bi izašao i nastavio putovanje, ugledao je ženu, svoju inoču, kako leži na ulazu u kuću s rukama na pragu. 28 Rekao joj je: “Ustani, idemo!” Ali ona mu nije ništa odgovorila. Tada ju je čovjek stavio na magarca i uputio se svojoj kući.

29 Kad je došao kući, dohvatio je nož, uzeo tijelo svoje inoče i rasjekao ga na 12 komada te je svakom izraelskom plemenu poslao jedan komad. 30 I svi koji su to vidjeli rekli su: “Takvo što nikad se nije dogodilo niti se ikad vidjelo od dana kad su Izraelci izašli iz Egipta pa do danas. Razmislite o tome, posavjetujte se+ i kažite što da učinimo!”

20 Tada su se svi Izraelci, od Dana+ do Beer-Šebe i iz gileadskog kraja,+ digli na noge i složno* se okupili pred Jehovom u Mispi.+ 2 I poglavari naroda – poglavari svih izraelskih plemena – zauzeli su svoje mjesto na skupu* Božjeg naroda. Ondje je bilo 400 000 pješaka naoružanih mačem.+

3 A Benjaminovci su čuli da su Izraelci otišli u Mispu.

Tada su Izraelci rekli: “Kažite nam kako se dogodilo to zlo.”+ 4 A onaj levit,+ muž ubijene žene, odgovorio je: “Došao sam sa svojom inočom u Gibeu+ koja je na području Benjamina da ondje prenoćim. 5 No građani Gibee htjeli su me napasti, pa su po noći okružili kuću u kojoj sam bio. Htjeli su me ubiti, ali su umjesto toga silovali moju inoču i ona je umrla.+ 6 Zato sam uzeo njeno tijelo, rasjekao ga na komade i poslao ih svim izraelskim plemenima,+ jer su ti ljudi počinili odvratan i sramotan zločin u Izraelu. 7 I sada se svi vi, Izraelci, posavjetujte i odlučite ovdje što treba učiniti.”+

8 Tada je sav narod ustao u isti čas* i rekao: “Nitko od nas neće otići u svoj šator i nitko se neće vratiti svojoj kući. 9 Ovako ćemo učiniti Gibei: Odlučimo ždrijebom koji će ljudi krenuti na nju.+ 10 Iz svih izraelskih plemena uzet ćemo po 10 ljudi od njih 100, po 100 od njih 1000 i po 1000 od njih 10 000 te ih zadužiti da skupe hranu za vojsku kako bi ona mogla krenuti na Gibeu u području Benjamina zbog sramotnog zločina što su ga njeni stanovnici počinili u Izraelu.” 11 Tako su se svi Izraelci udružili kako bi ujedinjeno* napali taj grad.

12 Tada su izraelska plemena poslala ljude po cijelom Benjaminovom plemenu s porukom: “Kakvo se to zlo dogodilo među vama? 13 Zato sada predajte te iskvarene ljude iz Gibee+ kako bismo ih pogubili i uklonili zlo iz Izraela!”+ Ali Benjaminovci nisu htjeli poslušati svoju braću Izraelce.

14 Tada su Benjaminovci izašli iz svojih gradova i okupili se u Gibei da pođu u boj protiv Izraelaca. 15 Tog su dana Benjaminovci iz svojih gradova skupili 26 000 ljudi naoružanih mačem, ne računajući 700 vještih ratnika iz Gibee. 16 U toj je vojsci bilo 700 vještih ratnika koji su bili ljevaci. Svaki je od njih kamenom iz praćke pogađao točno u cilj, ni za dlaku ne bi promašio.

17 Preostala izraelska plemena skupila su 400 000 ljudi naoružanih mačem,+ sve samih iskusnih ratnika. 18 I Izraelci su pošli u Betel da zatraže savjet od Boga.+ Upitali su: “Tko će nas povesti u boj protiv Benjaminovaca?” A Jehova je odgovorio: “Neka vas povede Juda.”

19 Tako su ujutro Izraelci ustali i utaborili se pred Gibeom.

20 Izraelci su krenuli u boj protiv Benjaminovaca i postrojili se pred Gibeom. 21 A Benjaminovci su izašli iz Gibee i tog su dana pobili 22 000 Izraelaca. 22 Ali izraelski vojnici bili su hrabri i opet su se postrojili na istom mjestu kao i prvog dana. 23 A Izraelci su otišli i plakali pred Jehovom sve do večeri. I upitali su Jehovu: “Da li da opet pođemo u boj protiv svoje braće Benjaminovaca?”+ A Jehova je odgovorio: “Pođite u boj protiv njih!”

24 Stoga su se drugog dana Izraelci približili Benjaminovcima. 25 A Benjaminovci su tog drugog dana izašli na njih iz Gibee i pobili još 18 000 izraelskih ratnika,+ koji su bili naoružani mačem. 26 Tada su svi Izraelci otišli u Betel. Ondje su plakali i sjedili pred Jehovom.+ Tog su dana postili+ do večeri i prinijeli su žrtve paljenice+ i žrtve zajedništva+ pred Jehovom. 27 Potom su Izraelci zatražili savjet od Jehove,+ pravog Boga, jer se u to vrijeme ondje nalazio kovčeg njegovog saveza. 28 A Eleazarov sin Pinhas,+ Aronov unuk, služio je u to vrijeme pred kovčegom. Oni su upitali: “Hoćemo li opet poći u boj protiv svoje braće Benjaminovaca ili da odustanemo?”+ A Jehova je odgovorio: “Pođite jer ću ih sutra predati u vaše ruke!” 29 Tada su Izraelci postavili zasjedu+ oko Gibee.

30 Izraelci su trećeg dana krenuli u boj protiv Benjaminovaca i postrojili se pred Gibeom kao i prije.+ 31 Kad su Benjaminovci izašli na njih, oni su ih namamili da se udalje od grada.+ Tada su ih Benjaminovci, kao i prije, napali i ubili neke od njih na putevima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu, i tako su ubili tridesetak Izraelaca.+ 32 Stoga su Benjaminovci rekli: “Porazit ćemo ih kao i prije.”+ A Izraelci su se prije dogovorili: “Povući ćemo se i namamiti ih na puteve, daleko od grada.” 33 Zato su se svi Izraelci bili povukli sa svog položaja i postrojili se kod Baal-Tamara, a oni Izraelci koji su čekali u zasjedi krenuli su u napad iz svojih skrovišta blizu Gibee. 34 Tako je pred Gibeu došlo 10 000 vještih ratnika iz cijelog Izraela i bitka je bila žestoka. A Benjaminovci nisu znali da će ih snaći propast.

35 Jehova je porazio Benjamina+ pred Izraelom te su Izraelci tog dana pobili 25 100 Benjaminovaca, koji su bili naoružani mačem.+

36 Naime, Benjaminovci su mislili da će poraziti Izraelce jer su se oni bili povukli pred njima,+ ali povukli su se zato što su se uzdali u zasjedu koju su postavili oko Gibee.+ 37 A ljudi koji su bili u zasjedi iznenada su napali Gibeu. Prošli su po gradu i sve njegove stanovnike pobili mačem.

38 A Izraelci su se dogovorili s onima u zasjedi da im daju dimni znak iz grada.

39 Kad su se Izraelci počeli povlačiti iz boja, Benjaminovci su ih napali i ubili tridesetak Izraelaca+ pa su rekli: “Sigurno ćemo ih opet poraziti, kao i u prijašnjoj bici.”+ 40 No tada se iz grada počeo dizati stup dima, što je bio dogovoreni znak. Kad su se Benjaminovci obazreli, vidjeli su da se iz čitavog grada diže plamen prema nebu. 41 Tada su se Izraelci okrenuli i navalili na njih, a Benjaminovce je obuzeo strah jer su vidjeli da će ih snaći propast. 42 I počeli su bježati pred Izraelcima prema pustinji, ali oni su pošli za njima i ubijali ih, a ubijali su ih i Izraelci koji su došli iz grada. 43 Opkolili su Benjaminovce i neumoljivo ih progonili. Porazili su ih pred Gibeom, na istočnoj strani grada. 44 I poginulo je 18 000 Benjaminovaca, odvažnih ratnika.+

45 Benjaminovci su pobjegli u pustinju prema gori Rimonu,+ a Izraelci su na putevima pobili još 5000 njihovih ljudi i progonili ih sve do Gidoma te su pobili još 2000 ljudi. 46 Tog je dana poginulo ukupno 25 000 Benjaminovaca naoružanih mačem,+ odvažnih ratnika. 47 A 600 ljudi povuklo se u pustinju do gore Rimona i ostali su na gori Rimonu četiri mjeseca.

48 A Izraelci su se vratili i ponovno napali Benjaminovce te su pobili mačem sve što je bilo u gradovima, od ljudi do stoke, sve što je ostalo ondje. Osim toga, spalili su sve gradove na koje su naišli.

21 Izraelci su se zakleli u Mispi:+ “Nitko od nas neće dati svoju kćer za ženu Benjaminovcu.”+ 2 Potom je narod došao u Betel+ i ondje je sjedio pred pravim Bogom do večeri, naričući i gorko plačući. 3 I govorili su: “Jehova, Bože Izraelov, zašto se to dogodilo u Izraelu? Zašto da danas nestane jedno pleme iz Izraela?” 4 Sutradan je narod uranio i sagradio ondje žrtvenik te prinio žrtve paljenice i žrtve zajedništva.+

5 Tada su Izraelci rekli: “Ima li koga među svim izraelskim plemenima da nije došao na Jehovin skup?” Naime, svečano su se zakleli da će pogubiti svakoga tko ne dođe pred Jehovu u Mispu. 6 A Izraelcima je bilo žao zbog onoga što se dogodilo njihovoj braći Benjaminovcima. Rekli su: “Danas je skoro nestalo jedno pleme u Izraelu. 7 Što ćemo učiniti da preostali Benjaminovci dobiju žene kad smo se zakleli Jehovom+ da im za žene nećemo dati svoje kćeri?”+

8 Upitali su: “Ima li koga među izraelskim plemenima da nije došao pred Jehovu u Mispu?”+ Ustanovili su da nitko iz Jabeš-Gileada nije došao na skup u tabor. 9 Naime, kad su prebrojili narod, vidjeli su da ondje nema nikoga od stanovnika Jabeš-Gileada. 10 Stoga je okupljeni narod poslao onamo 12 000 najhrabrijih ljudi. Zapovjedili su im: “Idite i pobijte mačem stanovnike Jabeš-Gileada, čak i žene i djecu!+ 11 Učinite ovako: Pobijte sve muškarce i sve žene koje su imale spolne odnose s muškarcem!” 12 Među stanovnicima Jabeš-Gileada našli su 400 djevojaka koje su bile djevice, koje nisu imale spolne odnose s muškarcem. I doveli su ih u tabor u Šilo,+ u Kanaanu.

13 Potom je sav okupljeni narod poslao glasnike da prenesu poruku Benjaminovcima koji su bili na gori Rimonu+ i da im ponude mir. 14 Tada su se Benjaminovci vratili. Izraelci su im dali žene iz Jabeš-Gileada koje su ostavili na životu,+ ali nije ih bilo dovoljno za sve. 15 I narodu je bilo žao zbog onoga što se dogodilo Benjaminovcima,+ zbog toga što ih je Jehova razdvojio od ostalih izraelskih plemena. 16 Narodni starješine rekli su: “Što ćemo učiniti da preostali Benjaminovci dobiju žene kad su iz Benjaminovog plemena istrijebljene sve žene?” 17 I kazali su: “Neka preživjeli Benjaminovci ostanu u zemlji koju su dobili u nasljedstvo da se ne bi zatrlo jedno pleme u Izraelu. 18 Ali mi im ne smijemo dati svoje kćeri za žene jer su se Izraelci zakleli: ‘Neka je proklet onaj koji da ženu Benjaminovcu!’”+

19 Potom su rekli: “Evo, svake se godine slavi blagdan u čast Jehovi u Šilu,+ gradu koji se nalazi sjeverno od Betela, istočno od puta što vodi od Betela u Šekem i južno od Lebone.” 20 Stoga su zapovjedili Benjaminovcima: “Idite i čekajte u zasjedi u vinogradima! 21 I kad vidite da su djevojke iz Šila izašle plesati kolo, neka svaki od vas istrči iz vinograda i otme neku od djevojaka iz Šila sebi za ženu pa se onda vratite u Benjaminovu zemlju. 22 A ako njihovi očevi ili njihova braća dođu k nama s pritužbom, mi ćemo im reći: ‘Smilujte im se zbog nas, jer nismo uspjeli za svakoga od njih uzeti ženu u ratu,+ a vi im niste mogli dati ženu jer biste inače prekršili zakletvu.’”+

23 I Benjaminovci su postupili tako te je svaki uzeo sebi za ženu neku od djevojaka koje su plesale. Potom su se vratili u zemlju koju su dobili u nasljedstvo te su obnovili gradove+ i naselili se u njima.

24 A Izraelci su se tada razišli odande. I svaki se vratio u svoje pleme i u svoju porodicu. Svaki se vratio na zemlju koju je dobio u nasljedstvo.

25 U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu.+ Svatko je činio ono što je smatrao ispravnim.