PRVA KNJIGA O KRALJEVIMA

1 Kralj David bio je vrlo star+ i premda su ga pokrivali haljinama, nije se mogao ugrijati. 2 Stoga su mu njegovi sluge rekli: “Neka se za kralja, našeg gospodara, potraži djevojka, djevica, koja će ga posluživati i njegovati. Neka leži u njegovom naručju kako bi se naš gospodar, kralj, ugrijao.” 3 Tako su počeli tražiti lijepu djevojku po cijeloj izraelskoj zemlji i naposljetku su našli Šunamku+ Abišagu+ te je doveli kralju. 4 Djevojka je bila izuzetno lijepa. Njegovala je kralja i posluživala ga, ali kralj nije imao spolne odnose s njom.

5 U to se vrijeme Hagitin sin Adonija+ počeo uzvisivati i govoriti: “Ja ću biti kralj!” Nabavio je sebi kola s konjanicima, a imao je i 50 ljudi koji su trčali pred njim.+ 6 A njegov otac nikad ga nije prekorio niti ga je upitao*: “Zašto to činiš?” Osim toga, Adonija je bio vrlo lijep, a majka ga je rodila nakon Abšaloma. 7 Savjetovao se sa Serujinim sinom Joabom i sa svećenikom Ebjatarom,+ i oni su pristali uz njega i pomagali mu.+ 8 Ali svećenik Sadok,+ Jojadin sin Benaja,+ prorok Natan,+ Šimi,+ Rei i Davidovi hrabri ratnici+ nisu pristali uz Adoniju.

9 Nakon nekog vremena Adonija je kraj kamena Zoheleta, koji je blizu En-Rogela, prinio na žrtvu+ ovce, goveda i ugojenu telad te je pozvao svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve ljude u Judi koji su bili kraljevi sluge. 10 Ali nije pozvao proroka Natana, ni Benaju, ni Davidove hrabre ratnike, ni svog brata Salamuna. 11 Tada je Natan+ poručio Salamunovoj majci+ Bat-Šebi:+ “Zar nisi čula da je Hagitin sin Adonija+ postao kralj, a naš gospodar David ne zna ništa o tome? 12 Zato, molim te, dođi da ti dam savjet da spasiš život sebi i svom sinu Salamunu.+ 13 Otiđi kralju Davidu i reci mu: ‘Gospodaru moj, kralju, nisi li se ti zakleo svojoj sluškinji: “Tvoj sin Salamun bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju”?+ Zašto je onda Adonija postao kralj?’ 14 Dok ti još budeš razgovarala s kraljem, ja ću doći za tobom i potvrdit ću tvoje riječi.”

15 Tako je Bat-Šeba otišla kralju u odaju u kojoj je spavao. A kralj je bio vrlo star i posluživala ga je Šunamka Abišaga.+ 16 Bat-Šeba se poklonila i pala ničice pred kraljem, a on je upitao: “Što želiš?” 17 Ona mu je odgovorila: “Gospodaru moj, ti si se svojoj sluškinji zakleo Jehovom, svojim Bogom: ‘Tvoj sin Salamun bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju.’+ 18 Ali evo, Adonija je postao kralj, a moj gospodar, kralj, ne zna ništa o tome.+ 19 Prinio je na žrtvu mnogo goveda, ugojene teladi i ovaca i pozvao je sve kraljeve sinove, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba,+ ali tvog slugu Salamuna nije pozvao.+ 20 A sada su u tebe, gospodaru moj, kralju, uprte oči svih Izraelaca. Oni čekaju da im kažeš tko će poslije tebe sjesti na tvoje prijestolje. 21 Inače će se, čim moj gospodar, kralj, umre*, na mene i na mog sina Salamuna početi gledati kao na izdajice.”

22 I dok je ona još razgovarala s kraljem, došao je prorok Natan.+ 23 Odmah su javili kralju: “Došao je prorok Natan!” On je izašao pred kralja i pao ničice pred njim, licem do zemlje. 24 Natan je zatim kazao: “Gospodaru moj, kralju, jesi li ti rekao: ‘Adonija će biti kralj poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju’?+ 25 Jer on je danas otišao prinijeti na žrtvu+ mnogo goveda, ugojene teladi i ovaca i pozvao je sve kraljeve sinove, vojne zapovjednike i svećenika Ebjatara.+ Eno ondje jedu i piju s njim i govore: ‘Živio kralj Adonija!’ 26 Ali on nije pozvao mene, tvog slugu, ni svećenika Sadoka, ni Jojadinog sina Benaju,+ ni tvog slugu Salamuna. 27 Gospodaru moj, kralju, jesi li ti to odobrio a da nisi rekao svom sluzi tko će poslije tebe sjesti na tvoje prijestolje?”

28 Nato je kralj David odgovorio: “Pozovite mi Bat-Šebu!” I ona je došla i stala pred kralja. 29 Kralj je tada rekao: “Zaklinjem se Jehovom, živim Bogom koji me izbavio iz svih nevolja,+ 30 danas ću ispuniti ono za što sam ti se zakleo Jehovom, Izraelovim Bogom, kad sam rekao: ‘Tvoj sin Salamun bit će kralj poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju umjesto mene!’” 31 Tada se Bat-Šeba poklonila kralju i pala ničice pred njim te rekla: “Neka vječno živi moj gospodar, kralj David!”

32 Nato je kralj David naredio: “Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadinog sina Benaju!”+ I oni su došli pred kralja. 33 A kralj im je rekao: “Uzmite sa sobom sluge svog gospodara, posjednite mog sina Salamuna na moju mulu+ i odvedite ga do Gihona.+ 34 Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu+ za kralja nad Izraelom. A vi zatim zapušite u rog i recite: ‘Živio kralj Salamun!’+ 35 Potom se vratite s njim ovamo, a on neka dođe i sjedne na moje prijestolje. On će kraljevati umjesto mene i njega ću postaviti za vođu Izraelu i Judi.” 36 Nato je Jojadin sin Benaja rekao kralju: “Neka bude tako!* Neka to potvrdi Jehova, Bog moga gospodara, kralja. 37 Kako je Jehova bio uz mog gospodara, kralja, tako neka bude i uz Salamuna+ i neka uzvisi njegovo prijestolje još više nego prijestolje mog gospodara, kralja Davida.”+

38 Tada su svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja,+ Kerećani i Pelećani+ otišli i posjeli Salamuna na mulu kralja Davida+ te ga odveli do Gihona.+ 39 Svećenik Sadok uzeo je iz šatora+ rog s uljem+ i pomazao Salamuna.+ Onda su počeli puhati u rog, a sav je narod počeo klicati: “Živio kralj Salamun!” 40 Potom je sav narod pošao za njim. Svirali su frule i silno se veselili, tako da se zemlja tresla od njihove vike.+

41 A Adonija i svi njegovi uzvanici čuli su to upravo kad su završili s jelom.+ I čim je Joab začuo zvuk roga, upitao je: “Kakva je to vika i vreva u gradu?” 42 Dok je on još govorio, došao je Jonatan,+ sin svećenika Ebjatara. I Adonija je rekao: “Dođi, jer si dobar* čovjek i sigurno nosiš dobre vijesti!” 43 Ali Jonatan je odvratio Adoniji: “Ne nosim! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salamuna za kralja! 44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana, Jojadinog sina Benaju, Kerećane i Pelećane i oni su ga posjeli na kraljevu mulu.+ 45 Svećenik Sadok i prorok Natan na Gihonu su ga pomazali za kralja. Potom su svi otišli odande veseleći se i sav se grad uskomešao. To je vika koju ste čuli. 46 Salamun je već sjeo na kraljevsko prijestolje. 47 A i kraljevi sluge došli su čestitati našem gospodaru, kralju Davidu, govoreći: ‘Neka tvoj Bog proslavi Salamunovo ime više od tvog imena i uzvisi njegovo prijestolje više od tvog prijestolja!’ Nato se kralj na svojoj postelji poklonio Bogu. 48 Kralj je još rekao: ‘Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji je danas dopustio mom sinu da sjedne na moje prijestolje i dao mi da to vidim svojim očima!’”

49 Tada su se svi Adonijini uzvanici prestrašili te su ustali i otišli svaki svojim putem. 50 I Adonija se uplašio Salamuna, pa je ustao i otišao te se uhvatio za rogove žrtvenika.+ 51 Salamunu su javili: “Gle, Adonija se uplašio kralja Salamuna, pa se uhvatio za rogove žrtvenika i rekao: ‘Neka mi se kralj Salamun najprije zakune da svog slugu neće pogubiti mačem!’” 52 A Salamun je odvratio: “Bude li se ponašao kao čestit čovjek, neće mu pasti ni vlas s glave. Ali ako učini kakvo zlo,+ poginut će.” 53 Tada je kralj Salamun poslao svoje sluge da ga odvedu od žrtvenika. I on je došao te se poklonio kralju Salamunu, a Salamun mu je rekao: “Idi svojoj kući!”

2 Kad se Davidu približio smrtni čas, rekao je svom sinu Salamunu: 2 “Ja ću uskoro umrijeti.* Stoga budi jak+ i hrabar.+ 3 Čini ono što od tebe traži Jehova, tvoj Bog – idi njegovim putevima i drži se njegovih odredbi, zapovijedi, zakona i opomena, kako je zapisano u Mojsijevom zakonu.+ Tada ćeš imati uspjeha* u svemu što poduzmeš i kamo god da pođeš. 4 I Jehova će ispuniti obećanje koje mi je dao kad je rekao: ‘Budu li tvoji sinovi pazili na svoje korake i budu li mi vjerno služili svim srcem i svom dušom*,+ uvijek će netko od tvojih potomaka sjediti na izraelskom prijestolju.’+

5 Osim toga, dobro znaš što mi je učinio Serujin sin Joab, što je učinio dvojici zapovjednika izraelske vojske – Nerovom sinu Abneru+ i Jeterovom sinu Amasi.+ Ubio ih je, prolio je krv+ u miru kao u ratu te je tom krvlju natopio pojas oko svog struka i sandale na svojim nogama. 6 Zato postupi mudro i ne daj da se njegova sijeda glava u miru spusti u grob*.+

7 A sinovima Gileadovca Barzilaja+ iskaži vjernu ljubav. Neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su bili uz mene+ kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.+

8 Tu je i Šimi, sin Benjaminovca Gere iz Bahurima, koji me proklinjao užasnim kletvama+ onog dana kad sam išao u Mahanajim.+ Ali kad mi je došao u susret kod Jordana, zakleo sam mu se Jehovom: ‘Neću te pogubiti mačem!’+ 9 No ti ga nemoj ostaviti nekažnjenog+ jer si mudar čovjek i znaš što trebaš učiniti s njim. Njegovu sijedu glavu s krvlju otpremi u grob*.”+

10 Potom je David umro* i bio je pokopan u Davidovom gradu.+ 11 David je vladao nad Izraelom 40 godina. U Hebronu+ je vladao 7 godina, a u Jeruzalemu je vladao 33 godine.+

12 Zatim je Salamun sjeo na prijestolje svog oca Davida i učvrstio je svoju vlast.+

13 Nakon nekog vremena Hagitin sin Adonija došao je Salamunovoj majci Bat-Šebi. Kad ga je upitala: “Dolaziš li u miru?” odgovorio je: “Da, dolazim u miru.” 14 Potom je kazao: “Htio bih ti nešto reći.” A ona je odvratila: “Reci!” 15 On je kazao: “Ti dobro znaš da je kraljevstvo trebalo pripasti meni i da su svi Izraelci očekivali da ja postanem kralj.+ Ali to se nije dogodilo. Kraljevska vlast pripala je mom bratu jer je Jehova tako htio.+ 16 No sada te samo jedno molim. Nemoj me odbiti!” A ona mu je odvratila: “Reci!” 17 On je tada rekao: “Molim te, kaži kralju Salamunu – jer tebe neće odbiti – neka mi da za ženu Šunamku Abišagu.”+ 18 A Bat-Šeba mu je rekla: “Dobro, razgovarat ću s kraljem.”

19 I tako je Bat-Šeba došla kralju Salamunu da razgovara s njim o Adonijinoj molbi. Kralj je odmah ustao, pošao joj u susret i poklonio joj se. Zatim je sjeo na svoje prijestolje i zapovjedio da postave prijestolje za njegovu majku, da ona sjedne njemu zdesna. 20 Ona je tada rekla: “Htjela bih da udovoljiš jednoj mojoj maloj molbi. Nemoj me odbiti!” A kralj joj je odvratio: “Kaži, majko! Neću te odbiti.” 21 Tada je rekla: “Daj Šunamku Abišagu svom bratu Adoniji za ženu.” 22 Nato je kralj Salamun rekao svojoj majci: “Zašto tražiš Šunamku Abišagu za Adoniju? Mogla si onda tražiti i kraljevstvo za njega+ jer on je moj stariji brat,+ a podupiru ga i svećenik Ebjatar i Serujin sin Joab!”+

23 Tada se kralj Salamun zakleo Jehovom: “Neka me Bog strogo kazni ako Adonija svojim životom ne plati to što je zatražio! 24 Zaklinjem se Jehovom – koji me postavio na prijestolje mog oca Davida i učvrstio mi vlast+ te je utemeljio moju kraljevsku lozu*,+ kao što je i obećao – Adonija će danas biti pogubljen.”+ 25 Kralj Salamun odmah je poslao Jojadinog sina Benaju,+ koji je otišao i ubio Adoniju.

26 A svećeniku Ebjataru+ kralj je rekao: “Idi u Anatot+ na svoj posjed! Zaslužio si smrt, ali neću te danas pogubiti jer si nosio kovčeg Svevišnjeg Gospodina Jehove pred mojim ocem Davidom+ i jer si bio uz mog oca i podnosio s njim sve nevolje koje su ga snašle.”+ 27 Tako je Salamun otjerao Ebjatara da više ne služi kao Jehovin svećenik kako bi se ispunilo ono što je Jehova rekao u Šilu+ protiv Elijeve obitelji.+

28 Kad je vijest o tome stigla do Joaba – koji je pristao uz Adoniju,+ ali ranije nije pristao uz Abšaloma+ – on je pobjegao do Jehovinog šatora+ i uhvatio se za rogove žrtvenika. 29 Tada su javili kralju Salamunu: “Joab je pobjegao do Jehovinog šatora i stoji kraj žrtvenika.” A Salamun je poslao Jojadinog sina Benaju i rekao mu: “Idi i pogubi ga!” 30 Tako je Benaja otišao do Jehovinog šatora i rekao Joabu: “Kralj ti zapovijeda da izađeš!” Ali on je odvratio: “Neću izaći, ovdje ću umrijeti!” Nato je Benaja javio kralju: “Tako mi je Joab rekao i tako mi je odgovorio.” 31 Tada mu je kralj zapovjedio: “Učini kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga i tako skini s mene i s obitelji mog oca krv koju je Joab prolio bez opravdanog razloga.+ 32 Sam će pred Jehovom biti kriv za svoju smrt* jer je bez znanja mog oca Davida mačem pogubio dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe: Nerovog sina Abnera,+ zapovjednika Izraelove vojske,+ i Jeterovog sina Amasu,+ zapovjednika Judine vojske.+ 33 Neka krivnja za njihovu prolivenu krv zauvijek bude na* Joabu i njegovom potomstvu!+ A na Davidu i njegovom potomstvu, njegovoj lozi i njegovom prijestolju neka u svu vječnost počiva mir koji daje Jehova!” 34 Tako je Jojadin sin Benaja otišao i pogubio Joaba. Pokopali su ga kod njegovog doma u pustinji. 35 Tada je kralj umjesto njega nad vojskom postavio Jojadinog sina Benaju,+ a na Ebjatarovo mjesto postavio je svećenika Sadoka.+

36 Potom je kralj poslao po Šimija+ i rekao mu: “Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i živi ovdje. Nemoj nikamo odlaziti odavde! 37 Onog dana kad izađeš i prijeđeš dolinu Kidron+ sigurno ćeš poginuti! Sam ćeš biti kriv za svoju smrt.*” 38 A Šimi je odgovorio kralju: “Pravedno je to što si kazao. Tvoj će sluga učiniti ono što je rekao moj gospodar, kralj.” I Šimi je dugo živio u Jeruzalemu.

39 Ali poslije tri godine dva su Šimijeva roba pobjegla k Maakinom sinu Akišu,+ gatskom kralju. Kad su Šimiju javili: “Eno, tvoji su robovi u Gatu”, 40 Šimi je odmah osedlao magarca i otišao u Gat k Akišu da potraži svoje robove. Kad se sa svojim robovima vratio iz Gata, 41 Salamunu su javili: “Šimi je otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.” 42 Nato je kralj poslao po Šimija i rekao mu: “Nisam li te zakleo Jehovom i upozorio te: ‘Onoga dana kad izađeš odavde i pođeš bilo kamo sigurno ćeš poginuti’? I nisi li mi rekao: ‘Pravedno je to što si kazao. Učinit ću tako’?+ 43 Zašto se onda nisi držao zakletve koju si izgovorio pred Jehovom i zapovijedi koju sam ti dao?” 44 Kralj je potom rekao Šimiju: “Dobro znaš u svom srcu kakva si sve zla nanio mom ocu Davidu.+ Jehovi ćeš platiti za* sva ta zla koja si učinio.+ 45 A kralj Salamun bit će blagoslovljen+ i Davidovo prijestolje bit će utvrđeno pred Jehovom u svu vječnost.” 46 Tada je kralj zapovjedio Jojadinom sinu Benaji da pogubi Šimija. I on je otišao i ubio ga.+

Tako se kraljevstvo utvrdilo pod Salamunovom vlašću.+

3 Salamun se ženidbom povezao s faraonom, egipatskim kraljem. Oženio se faraonovom kćeri+ i doveo ju je u Davidov grad+ da ondje živi dok on ne dovrši gradnju svog dvora,+ Jehovinog doma+ i zida oko Jeruzalema.+ 2 Ali narod je još uvijek prinosio žrtve na uzvišicama+ jer dotad još nije bio sagrađen dom koji nosi Jehovino ime.+ 3 Salamun je volio Jehovu i živio po odredbama svog oca Davida, jedino što je na uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+

4 Kralj Salamun otišao je u Gibeon prinijeti žrtve jer je ondje bila najznačajnija uzvišica.+ Na tamošnjem je žrtveniku prinio 1000 žrtava paljenica.+ 5 U Gibeonu se Jehova po noći ukazao Salamunu u snu. Bog mu je rekao: “Traži što želiš da ti dam!”+ 6 A Salamun je odvratio: “Ti si svom sluzi Davidu, mom ocu, u velikoj mjeri iskazao vjernu ljubav jer ti je služio vjerno, pravedno i čestitog srca. I dan-danas mu u velikoj mjeri iskazuješ vjernu ljubav jer si dao da njegov sin sjedi na njegovom prijestolju.+ 7 I sada, Jehova, Bože moj, ti si svog slugu postavio za kralja nakon mog oca Davida iako sam još mlad i neiskusan.+ 8 Tvoj sluga vlada tvojim narodom koji si izabrao,+ narodom toliko velikim da se ne može izbrojiti niti mu se broj može odrediti. 9 Zato daj svom sluzi poslušno srce da može suditi tvom narodu+ i razlikovati dobro od zla,+ jer kako bih inače mogao suditi tvom mnogobrojnom* narodu?”

10 Jehovi je bilo drago što je Salamun to zatražio.+ 11 Bog mu je tada rekao: “Zato što nisi tražio dug život niti bogatstvo niti smrt svojih neprijatelja, nego si tražio razbor da možeš ispravno suditi,+ 12 udovoljit ću tvojoj molbi.+ Dat ću ti mudro i razumno srce+ da budeš čovjek kakvog nije bilo prije tebe niti će ga biti poslije tebe.+ 13 Dat ću ti i ono što nisi tražio+ – bogatstvo i slavu+ – tako da za cijelog tvog života nijedan kralj neće biti poput tebe.+ 14 Budeš li išao mojim putevima, držeći se mojih uredbi i mojih zapovijedi, kao što je to činio i tvoj otac David,+ dat ću ti i dug život.”+

15 Tada se Salamun probudio i shvatio da je to bio san. Potom je otišao u Jeruzalem, stao pred kovčeg Jehovinog saveza i prinio žrtve paljenice i žrtve zajedništva+ te priredio gozbu za sve svoje sluge.

16 U to su vrijeme dvije bludnice došle kralju i stale pred njega. 17 Jedna od njih rekla je: “Gospodaru moj, molim te, saslušaj me. Ova žena i ja živimo u istoj kući i ja sam rodila dok je ona bila u kući. 18 Trećeg dana nakon mog poroda rodila je i ova žena. Bile smo zajedno, samo nas dvije. Nije bilo nikoga drugog s nama u kući. 19 Jedne je noći sin ove žene umro jer je legla na njega. 20 I ona je ustala usred noći, uzela mog sina koji je bio uz mene dok sam ja, tvoja robinja, spavala. Potom ga je stavila sebi u naručje, a svog je mrtvog sina stavila meni u naručje. 21 Kad sam ujutro ustala da podojim svog sina, vidjela sam da je mrtav. A kad sam ga bolje pogledala, vidjela sam da to nije moj sin, dijete koje sam rodila.” 22 Ali druga je žena rekla: “Nije istina! Moj je sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi.” No prva je žena govorila: “Nije istina! Tvoj je sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi.” I tako su se prepirale pred kraljem.

23 Na koncu je kralj rekao: “Ova kaže: ‘Moj je sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi!’ a ona kaže: ‘Nije istina, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi!’” 24 Kralj je zatim naredio: “Donesite mi mač.” I kralju su donijeli mač. 25 A kralj je rekao: “Rasijecite živo dijete na dva dijela, pa polovicu dajte jednoj ženi, a polovicu drugoj.” 26 Tada je ženu čiji je sin bio živ steglo oko srca zbog njenog sina, pa je stala preklinjati kralja: “Molim te, gospodaru moj, njoj daj živo dijete! Samo ga nemoj ubiti!” Ali druga je žena govorila: “Neka ne bude ni moj ni tvoj! Rasijecite ga!” 27 Nato je kralj rekao: “Dajte prvoj ženi živo dijete! Nemojte ga ubiti! Ona mu je majka.”

28 I svi su Izraelci čuli kakvu je presudu donio kralj. Osjećali su strahopoštovanje prema kralju*+ jer su vidjeli da mu je Bog podario mudrost da pravedno sudi.+

4 Kralj Salamun vladao je nad cijelim Izraelom.+ 2 A ovo su njegovi visoki službenici: Sadokov+ sin Azarija bio je svećenik; 3 Šišini sinovi Elihoref i Ahija bili su pisari;+ Ahiludov sin Jošafat+ bio je ljetopisac; 4 Jojadin sin Benaja+ zapovijedao je vojskom; Sadok i Ebjatar+ bili su svećenici; 5 Natanov+ sin Azarija bio je nad namjesnicima; Natanov sin Zabud bio je svećenik i kraljev prijatelj;+ 6 Ahišar je bio upravitelj dvora, a Abdin sin Adoniram+ nadgledao je one koji su bili određeni da rade za kralja.+

7 Salamun je imao 12 namjesnika nad cijelim Izraelom koji su opskrbljivali hranom kralja i njegov dvor. Svaki je po mjesec dana u godini bio zadužen za opskrbu hranom.+ 8 Ovo su njihova imena: Hurov sin u efrajimskim brdima; 9 Dekerov sin u Makasu, Šaalbimu,+ Bet-Šemešu i Elon-Bet-Hananu; 10 Hesedov sin u Arubotu (pod njegovom su upravom bili Soko i cijelo područje Hefera); 11 Abinadabov sin u brdima kod Dora (žena mu je bila Salamunova kći Tafata); 12 Ahiludov sin Baana u Taanaku, Megidu+ i u cijelom Bet-Šeanu,+ koji se nalazi kraj Saretana podno Jizreela, od Bet-Šeana do Abel-Mehole i do jokmeamskog kraja;+ 13 Geberov sin u Ramot-Gileadu+ (pod njegovom su upravom bila sela u Gileadu+ u kojima se živjelo pod šatorima, ona sela koja je bio osvojio Manašeov sin Jair;+ pod njegovom je upravom bio i argopski kraj,+ koji je u Bašanu:+ 60 velikih gradova opasanih zidinama i s bakrenim zasunima na vratima); 14 Idov sin Ahinadab u Mahanajimu;+ 15 Ahimaas u Naftaliju (i on je uzeo za ženu jednu od Salamunovih kćeri, Basematu); 16 Hušajev sin Baana u Ašeru i Bealotu; 17 Paruahov sin Jošafat u Isakaru; 18 Elin sin Šimi+ u Benjaminu;+ 19 Urijev sin Geber u gileadskom kraju,+ zemlji amorejskog kralja Sihona+ i bašanskog kralja Oga.+ A jedan je namjesnik bio nad svim ostalim namjesnicima u zemlji.

20 Judejaca i Izraelaca bilo je mnogo kao što je mnogo pijeska na morskoj obali.+ Jeli su, pili i veselili se.+

21 Salamun je vladao nad svim kraljevstvima od Rijeke*+ do filistejske zemlje i do egipatske granice. I ta su kraljevstva donosila darove i služila Salamunu do kraja njegovog života.+

22 Salamunu je za hranu svaki dan trebalo 30 kora* finog brašna i 60 kora običnog brašna, 23 10 ugojenih goveda, 20 goveda s paše i 100 grla sitne stoke, a uz to i jelena, gazela, srndaća i ugojenih kukavica. 24 Vladao je nad svime s ove strane Rijeke*,+ od Tifsaha do Gaze,+ i nad svim kraljevima s ove strane Rijeke. I mir je vladao u svoj njegovoj zemlji i na svim njenim granicama.+ 25 Juda i Izrael živjeli su bez straha*, svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Beer-Šebe, u sve dane Salamunove.

26 I Salamun je u svojim stajama imao 4000* odjeljaka za konje koji su vukli bojna kola i imao je 12 000 konja*.+

27 Spomenuti namjesnici opskrbljivali su hranom kralja Salamuna i sve koji su jeli za njegovim stolom. Svaki je to činio po mjesec dana i brinuo se da ničega ne manjka.+ 28 Donosili su i ječam i slamu za zaprežne i ostale konje gdje god je trebalo, svaki kako mu je bilo određeno.

29 A Bog je Salamunu podario vrlo veliku mudrost i iznimnu razboritost te mu dao mnogo razuma* kao što je mnogo pijeska na morskoj obali.+ 30 Salamunova mudrost bila je veća od mudrosti svih ljudi na Istoku i od sve egipatske mudrosti.+ 31 Bio je mudriji od svih ljudi, od Ezrahovca Etana+ i od Maholovih sinova Hemana,+ Kalkola+ i Darde. Bio je slavan među svim okolnim narodima.+ 32 Izrekao* je 3000 mudrih izreka+ i spjevao 1005 pjesama.+ 33 Govorio je o drveću, od cedra na Libanonu do izopa+ koji niče na zidu. Govorio je o životinjama,+ o pticama,+ o stvorenjima što gmižu po zemlji*+ i o ribama. 34 Ljudi iz svih naroda dolazili su čuti Salamunovu mudrost, pa tako i kraljevi iz cijelog svijeta koji su čuli za njegovu mudrost.+

5 Kad je tirski+ kralj Hiram čuo da je Salamun pomazan za kralja nakon svog oca, poslao je svoje sluge k Salamunu jer je oduvijek bio Davidov prijatelj*.+ 2 A Salamun je poručio Hiramu:+ 3 “Ti dobro znaš da moj otac David nije mogao sagraditi dom koji bi nosio ime Jehove, njegovog Boga, zbog toga što je ratovao s neprijateljima koji su ga napadali sa svih strana, sve dok mu Jehova nije dao da ih pobijedi*.+ 4 A meni je sada Jehova, moj Bog, dao mir na svim mojim granicama.+ Nemam protivnika i u zemlji nema nikakvih nevolja.+ 5 Zato namjeravam sagraditi dom koji će nositi ime Jehove, mog Boga, kao što je Jehova obećao mom ocu Davidu kad mu je rekao: ‘Tvoj sin kojeg ću nakon tebe postaviti na tvoje prijestolje sagradit će dom koji će nositi moje ime.’+ 6 Zato sada zapovjedi svojim ljudima da mi nasijeku libanonske cedrove!+ Moji će sluge raditi s tvojim slugama i dat ću plaću tvojim slugama koliko god odrediš jer dobro znaš da nitko od nas ne zna sjeći drva kao Sidonci.”+

7 Kad je Hiram čuo Salamunove riječi, jako se obradovao te je rekao: “Neka je danas hvaljen Jehova jer je dao Davidu mudrog sina da vlada nad tim velikim narodom!”+ 8 I Hiram je poslao Salamunu ovaj odgovor: “Čuo sam što si mi poručio. Ispunit ću sve tvoje želje i poslat ću ti cedrovog drva i drva borovice.+ 9 Moji će ih sluge dopremiti s Libanona na more, a ja ću ih dati povezati i od njih načiniti splavi te morem dovesti do mjesta koje mi odrediš. Ondje ću ih dati rastaviti pa ih ti odnesi. A ti zauzvrat ispuni moju želju i pribavljaj hranu za ljude na mom dvoru.”+

10 Tako je Hiram davao Salamunu cedrovog drva i drva borovice koliko god je on želio. 11 A Salamun je Hiramu davao 20 000 kora* pšenice za hranu ljudima na njegovom dvoru i 20 kora najboljeg maslinovog ulja*. To je Salamun davao Hiramu svake godine.+ 12 A Jehova je Salamunu dao mudrost, kako mu je i obećao.+ Između Hirama i Salamuna vladao je mir i njih su dvojica sklopila savez.

13 Kralj Salamun izabrao je iz cijelog Izraela ljude koji su trebali raditi za njega. Onih koji su bili određeni za rad+ bilo je 30 000. 14 Slao ih je naizmjence na Libanon, po 10 000 svaki mjesec. Mjesec dana bili bi na Libanonu, a dva mjeseca kod kuće. Adoniram+ je nadgledao one koji su bili određeni za rad. 15 Salamun je imao 70 000 nosača* i 80 000 klesara+ u planini+ 16 te 3300 svojih namjesnika+ koji su nadzirali radnike. 17 Po kraljevoj su zapovijedi vadili gromade skupocjenog kamena+ i zatim su ga klesali+ kako bi se mogao upotrijebiti za polaganje temelja+ Božjeg doma. 18 Tako su Salamunovi graditelji, Hiramovi graditelji i Gebaljani+ klesali kamen te pripremali drvenu građu i kamenje za izgradnju Božjeg doma.

6 A 480. godine nakon što su Izraelci izašli iz Egipta,+ četvrte godine svog kraljevanja nad Izraelom, u mjesecu zivu*+ – to jest drugom mjesecu – Salamun je počeo graditi Jehovin dom*.+ 2 Dom koji je kralj Salamun gradio Jehovi bio je dug 60 lakata*, širok 20 lakata i visok 30 lakata.+ 3 Predvorje+ ispred Svetinje* bilo je široko 20 lakata, koliko je bio širok i dom, a dugo 10 lakata, mjereno od prednje strane doma.

4 Načinio je na domu prozore kojima su otvori s vanjske strane zida bili uži,+ a s unutarnje širi*. 5 Zatim je uza zid doma izgradio pobočnu zgradu. Ona je okruživala* zidove doma, odnosno Svetinje* i Svetinje nad svetinjama*.+ U toj je zgradi načinio pokrajnje prostorije.+ 6 Prizemlje s pokrajnjim prostorijama bilo je široko 5 lakata, prvi kat bio je širok 6 lakata, a drugi je bio širok 7 lakata. Salamun je, naime, unaokolo s vanjske strane doma načinio stepeničaste zasjeke da se grede ne moraju ugrađivati u zidove doma.+

7 Dom se gradio od kamena koji je već bio oklesan u kamenolomu,+ tako da se tijekom gradnje nisu čuli ni čekić ni sjekira ni bilo kakvo željezno oruđe. 8 U prizemlje s pokrajnjim prostorijama ulazilo se s južne* strane doma.+ Zavojitim stepenicama penjalo se na prvi kat, a s prvoga na drugi kat. 9 Salamun je nastavio graditi dom i dovršio sav preostali posao.+ Prekrio je dom cedrovim gredama i redovima dasaka od cedrovine.+ 10 Duž cijelog doma izgradio je pokrajnje prostorije,+ od kojih je svaka bila visoka 5 lakata. One su cedrovim gredama bile spojene s domom.

11 Tada je Salamunu došla Jehovina objava: 12 “Budeš li živio po mojim odredbama i izvršavao moje zakone i držao se svih mojih zapovijedi,+ onda ću i ja ispuniti na tebi obećanje koje sam dao tvom ocu Davidu,+ obećanje u vezi s ovim domom koji gradiš. 13 Prebivat ću među Izraelcima+ i neću ostaviti svoj narod, Izrael.”+

14 I tako je Salamun gradio Božji dom i dovršio ga. 15 Zidove unutar doma obložio je cedrovim daskama. Dom je iznutra od poda do stropnih greda obložio drvom, a pod u domu obložio je daskama od borovice.+ 16 Sa stražnje strane doma odijelio je dio od 20 lakata i obložio ga cedrovim daskama od poda do stropnih greda te je tako unutar doma načinio najskrovitiju prostoriju,+ Svetinju nad svetinjama.+ 17 A Svetinja*+ – to jest dio doma koji je bio ispred nje – imao je 40 lakata. 18 Na cedrovini unutar doma bile su izrezbarene tikve+ i cvjetovi.+ Sve je bilo od cedrovine, kamen se nigdje nije vidio.

19 A Svetinju nad svetinjama*+ u unutrašnjosti doma uredio je da u nju stavi kovčeg Jehovinog saveza.+ 20 Svetinja nad svetinjama bila je duga 20 lakata, široka 20 lakata i visoka 20 lakata.+ Obložio ju je čistim zlatom, a žrtvenik+ je obložio cedrovinom. 21 Salamun je iznutra dom obložio čistim zlatom+ i rastegnuo je zlatne lance ispred Svetinje nad svetinjama,+ koja je bila obložena zlatom. 22 Cijeli je dom u potpunosti obložio zlatom i sav žrtvenik+ ispred Svetinje nad svetinjama obložio je zlatom.

23 U Svetinji nad svetinjama načinio je dva keruba+ od borovine*. Svaki je bio visok 10 lakata.+ 24 Jedno krilo keruba imalo je 5 lakata, a i drugo krilo keruba imalo je 5 lakata. Od kraja jednog krila do kraja drugog krila bilo je 10 lakata. 25 I drugi je kerub bio visok 10 lakata. Oba su keruba bila iste veličine i istog oblika. 26 I jedan i drugi kerub bili su visoki 10 lakata. 27 Postavio je kerube+ u Svetinju nad svetinjama*. A kerubima su krila bila raširena, tako da je krilo jednog keruba dodirivalo jedan zid, a krilo drugog keruba dodirivalo je drugi zid, dok su u sredini doma krila dodirivala jedno drugo. 28 I kerube je obložio zlatom.

29 Na svim zidovima doma unaokolo, u prednjem i u stražnjem dijelu, izrezbario je likove keruba,+ palme+ i cvjetove.+ 30 Pod u domu, u prednjem i stražnjem dijelu, obložio je zlatom. 31 Na ulazu u Svetinju nad svetinjama načinio je dvoja vrata od borovine, polustupove i dovratnike, kao peti dio*. 32 Ta su dvoja vrata bila od borovine i na njima je izrezbario kerube, palme i cvjetove. Vrata je obložio zlatom, a kerube i palme okovao zlatom. 33 Tako je i za ulaz u Svetinju* načinio dovratnike od borovine koji su pripadali četvrtom dijelu*. 34 Načinio je dvoja vrata od drva borovice. Jedna vrata imala su dvoja krila koja su se okretala na nosačima, a i druga vrata imala su dvoja krila koja su se okretala na nosačima.+ 35 Izrezbario je kerube, palme i cvjetove, a onda je sve što je izrezbario obložio zlatom.

36 Izgradio je i unutarnje dvorište+ podignuvši zid od tri reda klesanog kamena i jednog reda cedrovih greda.+

37 Četvrte godine, u mjesecu zivu*, bio je položen temelj Jehovinog doma,+ 38 a jedanaeste godine, u mjesecu bulu* – to jest osmom mjesecu – dom je bio dovršen prema nacrtu+ i sa svim svojim pojedinostima. Salamun ga je gradio sedam godina.

7 A svoj je dvor+ Salamun gradio 13 godina, dok ga nije potpuno završio.+

2 Sagradio je i kuću zvanu Libanonska šuma,+ koja je bila duga 100 lakata*, široka 50 lakata i visoka 30 lakata te je počivala na četiri reda cedrovih stupova, a na stupovima su bile cedrove grede.+ 3 Oplata od cedrovine bila je postavljena na poprečnim nosačima, koji su ležali na stupovima. Njih* je bilo 45, po 15 u jednom redu. 4 Kuća je imala tri reda uokvirenih prozora, a prozori su stajali jedan nasuprot drugome, poredani u tri niza. 5 Sva vrata i dovratnici bili su četverokutni, kao i prozori koji su stajali jedan nasuprot drugome, poredani u tri niza.

6 Načinio je i Trijem sa stupovima dug 50 lakata i širok 30 lakata. Ispred njega bio je još jedan trijem sa stupovima i nadstrešnicom.

7 Načinio je i Prijestolni trijem,+ gdje je sudio – Sudski trijem+ – koji je od poda do stropnih greda bio obložen cedrovinom.

8 Dvor u kojem je trebao živjeti nalazio se iza Trijema*, u drugom dvorištu,+ i bio je sagrađen na sličan način kao i Trijem. Salamun je sagradio još jednu kuću sličnu Trijemu. U njoj je živjela faraonova kći, kojom se bio oženio.+

9 Sve te građevine, od temelja do vijenca na vrhu zida, i sve što je bilo vani u velikom dvorištu+ bilo je sagrađeno od skupocjenog kamena,+ klesanog po mjeri i sa svih strana rezanog pilom za kamen. 10 Temelji su im bili načinjeni od velikih komada skupocjenog kamena – neki su komadi imali 10 lakata, a neki 8 lakata. 11 Na njih je bio postavljen skupocjen kamen, klesan po mjeri, i cedrovina. 12 Veliko dvorište bilo je okruženo zidom od tri reda klesanog kamena i jednog reda cedrovih greda, a tako i unutarnje dvorište+ Jehovinog doma i predvorje doma.+

13 Kralj Salamun poslao je svoje sluge da dovedu Hirama+ iz Tira. 14 On je bio sin jedne udovice iz Naftalijevog plemena, a otac mu je bio iz Tira i radio je s bakrom*.+ Hiram je bio vrstan zanatlija, čovjek iskusan u svom poslu koji je znao svašta izrađivati+ od bakra. Tako je došao kralju Salamunu i napravio mu sav posao.

15 Salio je dva stupa od bakra.+ Svaki je stup bio visok 18 lakata i svakom od njih opseg je bio 12 lakata*.+ 16 Načinio je i dvije glave* salivene od bakra da se stave na vrh stupova. Jedna je glava bila visoka 5 lakata, a i druga je glava bila visoka 5 lakata. 17 Glave na vrhu stupova imale su mrežasti oplet s pletenim ukrasima u obliku lančića,+ sedam za glavu jednog stupa i sedam za glavu drugog stupa. 18 Načinio je dva reda šipaka na svakom opletu unaokolo da prekriju glave na vrhu stupova. Tako je načinio za glave obaju stupova. 19 Glave na vrhu stupova koji su stajali uz predvorje u gornjem su dijelu bile načinjene u obliku ljiljana i taj je dio bio visok 4 lakta. 20 Ti dijelovi glava stajali su na dva stupa, iznad zaobljene izbočine oko koje se nalazio mrežasti oplet. Oko svake glave bilo je 200 šipaka u redovima.+

21 Stupove je postavio uz predvorje hrama*.+ Jedan je stup postavio s desne* strane i nazvao ga Jakin*, a drugi je stup postavio s lijeve* strane i nazvao ga Boaz*.+ 22 Vrh stupova bio je načinjen u obliku ljiljana. Tako su stupovi bili dovršeni.

23 Potom je načinio lijevano more*.+ Ono je bilo okruglo, od jednog do drugog ruba imalo je 10 lakata, bilo je visoko 5 lakata, a opseg mu je bio 30 lakata*.+ 24 Ispod ruba imalo je ukrase u obliku tikve+ koji su ga okruživali svuda unaokolo – bilo ih je po deset na lakat. Bila su dva reda tikvi, salivenih zajedno s morem. 25 Ono je stajalo na 12 bikova,+ od kojih su tri gledala prema sjeveru, tri prema zapadu, tri prema jugu, a tri prema istoku. More je stajalo na tim bikovima, a njima je stražnji dio bio okrenut unutra. 26 More je bilo debelo 1 dlan*, a rub mu je bio izrađen kao rub čaše, nalik ljiljanovom cvijetu. U njemu je obično bilo 2000 bata* vode.

27 Potom je načinio deset kolica*+ od bakra. Svaka su kolica bila duga 4 lakta, široka 4 lakta i visoka 3 lakta. 28 Ovako su izgledala kolica: imala su stranice, a stranice su bile umetnute u okvire. 29 Na stranicama u okvirima bili su prikazani lavovi,+ bikovi i kerubi,+ a isto tako i na okvirima. Iznad i ispod lavova i bikova bili su načinjeni vijenci. 30 Svaka su kolica imala četiri bakrena kotača i bakrene osovine, a na svoja četiri ugla imala su nosače za osovine. Ispod spremnika za vodu bili su potpornji, saliveni zajedno s vijencima koji su se nalazili na njima. 31 Rub spremnika bio je umetnut u okvir. Od dna spremnika do ruba okvira bio je 1 lakat. Gornji dio okvira bio je okrugao te je zajedno s potpornjima činio postolje visoko lakat i pol. Na okviru su se nalazile rezbarije. Pločice na njemu bile su četverokutne, a ne okrugle. 32 Četiri kotača bila su ispod stranica kolica, a držači kotača bili su pričvršćeni za kolica. Svaki je kotač bio visok lakat i pol. 33 Kotači su bili izrađeni poput kotača na običnim kolima. Njihovi držači, naplatci, žbice i glavčine – sve je to bilo saliveno. 34 Na četiri ugla svakih kolica bila su četiri nosača. Nosači i kolica bili su saliveni kao jedna cjelina. 35 Na vrhu kolica bio je okrugao okvir visok pola lakta. Okvirići i pločice koji su se nalazili na vrhu kolica bili su saliveni s njima kao jedna cjelina. 36 Na okvirićima i pločicama izrezbario je kerube, lavove i palme, ovisno o tome koliko je na njima bilo mjesta, a unaokolo je načinio vijence.+ 37 Na taj je način izradio svih deset kolica.+ Sva su bila jednako salivena+ – bila su jednakih mjera i jednakog oblika.

38 Načinio je i deset bakrenih spremnika za vodu,+ a u svaki je stalo 40 bata vode. Svaki je spremnik imao 4 lakta*. Na svaka od deset kolica bio je stavljen po jedan spremnik. 39 Zatim je pet kolica postavio s desne strane doma, a pet s lijeve strane doma. More je postavio s desne strane doma, prema jugoistoku.+

40 Hiram+ je ujedno načinio spremnike za vodu, lopate+ i zdjele.+

Tako je Hiram dovršio sav posao na Jehovinom domu koji je obavljao za kralja Salamuna:+ 41 dva stupa+ i zdjelaste glave koje su bile na vrhu dvaju stupova; dva mrežasta opleta+ koja su prekrivala te dvije zdjelaste glave na vrhu stupova; 42 400 šipaka+ za dva mrežasta opleta, za svaki oplet po dva reda šipaka da prekriju dvije zdjelaste glave na vrhu dvaju stupova; 43 deset kolica+ i deset spremnika za vodu+ na kolicima; 44 more+ i 12 bikova ispod mora 45 te lonce, lopate, zdjele i sav pribor koji je Hiram od ulaštenog bakra načinio kralju Salamunu za Jehovin dom. 46 Kralj ih je dao saliti u kalupima od gline u jordanskoj ravnici*, između Sukota i Saretana.

47 Salamun nije ni vagao sav taj pribor jer ga je bilo izuzetno mnogo. Težina utrošenog bakra nije se mogla utvrditi.+ 48 Salamun je načinio i svu drugu opremu za Jehovin dom: zlatni žrtvenik;+ zlatni stol+ na koji su se kruhovi stavljali pred Boga; 49 svijećnjake+ od čistog zlata, pet s desne strane i pet s lijeve strane pred najskrovitijom prostorijom; zlatne cvjetove,+ uljanice i kliješta za gašenje stijenja;+ 50 umivaonike, podrezivače stijenja,+ zdjele, čaše,+ pepeonike,+ sve od čistog zlata, te zlatna ležišta za vrata najskrovitije prostorije,+ to jest Svetinje nad svetinjama, i za vrata hrama u domu.+

51 Tako je kralj Salamun dovršio sav posao oko Jehovinog doma. Potom je donio stvari koje je posvetio njegov otac David+ te je u riznicu Jehovinog doma stavio srebro, zlato i druge predmete.+

8 Tada je Salamun pozvao k sebi izraelske starješine, sve plemenske glavare i poglavare izraelskih rodova.+ Oni su došli kralju Salamunu u Jeruzalem kako bi donijeli kovčeg Jehovinog saveza iz Davidovog grada,+ to jest Siona.+ 2 Tako su se svi ljudi iz Izraela okupili pred kraljem Salamunom na blagdan* u mjesecu etanimu*, to jest sedmom mjesecu.+ 3 Kad su došli svi izraelski starješine, svećenici su ponijeli kovčeg.+ 4 Donijeli su Jehovin kovčeg, šator sastanka+ i sav sveti pribor koji je bio u šatoru. Sve su to donijeli svećenici i leviti*. 5 A kralj Salamun i svi Izraelci, koji su bili pozvani da dođu k njemu, okupili su se pred kovčegom. Žrtvovali su toliko ovaca i goveda+ da ih se nije moglo izbrojiti niti im se mogao odrediti broj.

6 Potom su svećenici unijeli kovčeg Jehovinog saveza na njegovo mjesto,+ u najskrovitiju prostoriju doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubima.+

7 A kerubima su krila bila raširena iznad mjesta na kojem je stajao kovčeg, tako da su kerubi odozgo zaklanjali kovčeg i njegove motke.+ 8 Motke+ su bile tako duge da su se njihovi krajevi vidjeli iz Svetinje, koja je bila pred najskrovitijom prostorijom, ali izvana se nisu vidjeli. Ondje stoje sve do današnjeg dana. 9 U kovčegu nije bilo ničega osim dviju kamenih ploča+ koje je Mojsije stavio u njega+ u Horebu*, kad je Jehova sklopio savez+ s Izraelcima nakon što su izašli iz Egipta.+

10 Kad su svećenici izašli iz svetog mjesta, oblak+ je ispunio Jehovin dom.+ 11 Svećenici nisu mogli od oblaka stajati ondje i vršiti svoju službu jer je Jehovina slava ispunila Jehovin dom.+ 12 Tada je Salamun kazao: “Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.+ 13 Ja sam ti sagradio veličanstven dom, mjesto na kojem ćeš zauvijek prebivati.”+

14 Potom se kralj okrenuo i počeo blagoslivljati sve okupljene Izraelce*, a oni su svi stajali ondje.+ 15 I rekao je: “Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji je sam* dao obećanje mom ocu Davidu te ispunio* obećanje koje je dao kad je rekao: 16 ‘Od dana kad sam iz Egipta izveo svoj narod, Izraelce, na području svih izraelskih plemena nisam izabrao niti jedan grad da se u njemu sagradi dom u kojem bi se slavilo* moje ime.+ Ali izabrao sam Davida da vlada nad mojim narodom Izraelom.’ 17 Moj je otac David svim srcem želio sagraditi dom koji će nositi ime Jehove, Izraelovog Boga.+ 18 No Jehova je rekao mom ocu Davidu: ‘Ti svim srcem želiš sagraditi dom koji će nositi moje ime i dobro je što u svom srcu imaš tu želju. 19 Ali nećeš ti sagraditi taj dom, nego tvoj sin koji će ti se roditi* – on će sagraditi dom koji će nositi moje ime.’+ 20 Jehova je ispunio obećanje koje je dao i ja sam naslijedio svog oca Davida i sjeo na izraelsko prijestolje, kao što je Jehova i obećao. I sagradio sam dom koji nosi ime Jehove, Izraelovog Boga,+ 21 i odredio u njemu mjesto za kovčeg u kojem su ploče saveza+ što ga je Jehova sklopio s našim precima kad ih je izveo iz Egipta.”

22 Potom je Salamun pred svim okupljenim Izraelcima stao pred Jehovin žrtvenik i podignuo ruke prema nebu+ 23 te rekao: “Jehova, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti+ gore na nebu ni dolje na zemlji. Ti se držiš saveza i iskazuješ vjernu ljubav+ onima koji ti služe* svim svojim srcem.+ 24 Ispunio si obećanje koje si dao svom sluzi Davidu, mom ocu. Sam si mu dao obećanje i danas si ga ispunio.+ 25 A sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao kad si rekao: ‘Budu li tvoji sinovi pazili na svoje korake i služili mi kao što si mi ti služio, uvijek će netko od tvojih potomaka sjediti preda mnom na izraelskom prijestolju.’+ 26 Molim te sada, Bože Izraelov, neka se ispuni obećanje koje si dao svom sluzi Davidu, mom ocu!

27 Ali hoćeš li ti, Bože, doista prebivati na zemlji?+ Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima nisu dovoljno veliki da bi ti u njima prebivao,+ a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!+ 28 Jehova, Bože moj, čuj molitvu i usrdnu molbu koju ti upućujem ja, tvoj sluga! Poslušaj moj vapaj i molitvu koju ti danas upućujem! 29 Neka tvoje oči noć i dan budno motre ovaj dom, ovo mjesto za koje si rekao: ‘Ondje će se slaviti moje ime’,+ i poslušaj molitvu koju ti uputim* okrenut prema ovom mjestu.+ 30 Poslušaj usrdnu molbu svog sluge i molbu svog naroda Izraela koju ti upute moleći se okrenuti prema ovom mjestu! Čuj iz svog prebivališta na nebu,+ čuj i oprosti!+

31 Ako tko bude optužen da je zgriješio svom bližnjem te se mora zakleti* i snositi posljedice svoje zakletve*, i ako pod zakletvom* dođe pred tvoj žrtvenik u ovom domu,+ 32 tada čuj s neba te budi sudac svojim slugama: zloga proglasi krivim* i kazni ga za ono što je učinio, a pravednoga proglasi nedužnim* i nagradi ga za njegovu pravednost.+

33 Ako tvoj narod, Izraela, poraze njegovi neprijatelji zato što ti je griješio,+ ali on se vrati k tebi i počne u ovom domu slaviti tvoje ime,+ moliti se tebi i preklinjati te za milost,+ 34 tada čuj s neba, oprosti grijeh svom narodu, Izraelu, i vrati ga u zemlju koju si dao njegovim precima.+

35 Ako se zatvori nebo i ne bude kiše+ jer su ti griješili,+ pa ti se pomole okrenuti prema ovom mjestu i počnu slaviti tvoje ime i prestanu griješiti jer si dao da ih snađu nevolje*,+ 36 tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svom narodu, Izraelu – jer ti ćeš ih učiti+ pravom putu kojim trebaju ići – i pusti kišu na svoju zemlju+ koju si dao svom narodu u nasljedstvo.

37 Ako u zemlji zavlada glad,+ pošast ili suša ili se pojavi plijesan,+ ako navale skakavci u jatu ili proždrljivi skakavci, ako ih opkoli neprijatelj u bilo kojem gradu u njihovoj zemlji, ako ih snađe bilo kakva druga nevolja ili bolest,+ 38 svaku molitvu, svaku usrdnu molbu+ koju ti uputi koji god čovjek ili sav tvoj narod Izrael – jer svatko zna bol u svom srcu+ – pružajući u molitvi ruke prema ovom domu, 39 ti čuj s neba, iz svog prebivališta,+ i oprosti+ te učini ono što si naumio. I daj svakome prema svim njegovim djelima+ – jer ti poznaješ njegovo srce, samo ti uistinu poznaješ srce svakog čovjeka+ – 40 da bi te se bojali sve dane dok žive na zemlji koju si dao našim precima.

41 Pa i kad tuđinac, koji ne pripada tvom narodu Izraelu, dođe iz daleke zemlje zbog tvog imena*+ 42 i pomoli se okrenut prema ovom domu (jer ljudi će čuti za tvoje veliko ime+ te za tvoju snažnu i moćnu ruku), 43 tada čuj s neba, iz svog prebivališta,+ i učini sve što te zamoli taj tuđinac da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime i bojali se tebe,+ kao i tvoj narod Izrael, i da bi znali da ovaj dom što sam ga sagradio nosi tvoje ime.

44 Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga pošalješ+ i pomoli se tebi,+ Jehova, okrenut prema gradu koji si izabrao+ i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime,+ 45 tada čuj s neba njihovu molitvu i njihovu usrdnu molbu i daj im pravdu.

46 Ako ti zgriješe – jer nema čovjeka koji ne griješi+ – i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neprijateljsku zemlju, daleko ili blizu,+ 47 a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo,+ vrate se k tebi+ i stanu te preklinjati za milost u zemlji svojih porobljivača,+ govoreći: ‘Zgriješili smo, krivo smo postupali, činili smo zlo’,+ 48 ako se vrate k tebi svim svojim srcem+ i svom svojom dušom* u zemlji svojih neprijatelja koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime,+ 49 tada čuj s neba, iz svog prebivališta,+ njihovu molitvu i njihovu usrdnu molbu, daj im pravdu 50 i oprosti svom narodu koji ti je zgriješio, oprosti mu sve prijestupe, sve što ti je skrivio. Daj da im budu milostivi njihovi porobljivači i da im se smiluju,+ 51 jer su tvoj narod i tvoje vlasništvo,+ narod koji si izveo iz Egipta,+ iz te peći u kojoj se tali željezo.+ 52 Obrati pažnju* na usrdnu molbu+ svog sluge i na usrdnu molbu svog naroda Izraela i usliši ih kad god te prizovu*.+ 53 Jer ti si ih, Svevišnji Gospodine Jehova, odvojio od svih naroda na zemlji da budu tvoji,+ kao što si i rekao preko svog sluge Mojsija kad si naše pretke izveo iz Egipta!”

54 A kad je Salamun završio cijelu ovu molitvu i usrdnu molbu upućenu Jehovi, ustao je ispred Jehovinog žrtvenika, gdje je bio klečao ruku podignutih prema nebu.+ 55 Stojeći tako blagoslovio je sve okupljene Izraelce glasno rekavši: 56 “Neka je hvaljen Jehova, koji je svom narodu Izraelu dao mir*, kao što je i obećao.+ Nije ostalo neispunjeno niti jedno obećanje od svih njegovih dobrih obećanja koja je dao preko svog sluge Mojsija.+ 57 Neka Jehova, naš Bog, bude s nama kao što je bio i s našim precima.+ Neka nas nikad ne ostavi i ne napusti.+ 58 Neka privuče naše srce k sebi+ da u svemu idemo njegovim putevima i držimo njegove zapovijedi, uredbe i zakone, koje je dao našim precima. 59 I neka ove moje riječi kojima sam Jehovu molio za milost pamti Jehova, naš Bog, danju i noću, da bi davao pravdu svojim slugama i svom narodu Izraelu, dan za danom kako bude potrebno, 60 kako bi svi narodi na zemlji znali da je Jehova pravi Bog+ i da nema drugoga.+ 61 Stoga svim svojim srcem budite odani+ Jehovi, našem Bogu, živeći po njegovim uredbama i držeći njegove zapovijedi kao danas!”

62 Tada su kralj i svi Izraelci koji su bili s njim prinijeli pred Jehovom veliku žrtvu.+ 63 Salamun je kao žrtvu zajedništva+ prinio Jehovi 22 000 goveda te 120 000 ovaca. Tako su kralj i svi Izraelci svečano otvorili Jehovin dom.+ 64 Tog je dana kralj morao posvetiti središnji dio dvorišta koji se nalazi ispred Jehovinog doma jer je ondje trebao prinositi žrtve paljenice, žitne žrtve i masne komade žrtava zajedništva. Morao je to učiniti jer je bakreni žrtvenik+ koji stoji pred Jehovom bio premalen za tolike žrtve paljenice, žitne žrtve i masne komade+ žrtava zajedništva. 65 U to je vrijeme Salamun slavio blagdan+ sa svim Izraelom, mnoštvom naroda iz cijele zemlje, od Lebo-Hamata* do potoka* Egipta,+ pred Jehovom, našim Bogom, 7 dana i još 7 dana, ukupno 14 dana. 66 Dan nakon toga* otpustio je ljude, a oni su blagoslovili kralja i otišli svojim kućama radosni i vesela srca zbog sve dobrote+ koju je Jehova iskazao svom sluzi Davidu i svojem narodu Izraelu.

9 Kad je Salamun završio gradnju Jehovinog doma, kraljevskog dvora+ i svega što je želio sagraditi,+ 2 Jehova se po drugi put ukazao Salamunu, kao što mu se bio ukazao u Gibeonu.+ 3 I Jehova mu je rekao: “Uslišio sam tvoju molitvu i usrdnu molbu koju si iznio preda mnom. Posvetio sam ovaj dom koji si mi sagradio i u njemu će se vječno slaviti* moje ime.+ Moje oči i moje srce uvijek će biti ovdje.+ 4 A ti, budeš li mi služio kao što mi je služio* tvoj otac David,+ čista srca+ i čestito,+ čineći sve što sam ti zapovjedio,+ i budeš li se držao mojih uredbi i zakona,+ 5 utvrdit ću za sva vremena prijestolje tvog kraljevstva nad Izraelom, kao što sam obećao tvom ocu Davidu kad sam mu rekao: ‘Uvijek će netko od tvojih potomaka sjediti na izraelskom prijestolju.’+ 6 Ali ako mi vi i vaši sinovi okrenete leđa i ako se ne budete držali mojih zapovijedi i odredbi koje sam vam dao, nego počnete štovati druge bogove i klanjati im se,+ 7 istrijebit ću Izraelce iz zemlje koju sam im dao.+ I dom koji sam posvetio svom imenu odbacit ću i više ga neću gledati,+ a Izraelce će svi narodi prezirati* i rugat će im se.+ 8 Od ovog doma ostat će samo ruševine.+ Tko god bude prolazio pokraj njega, ostat će zaprepašten te će se čuditi* i pitati: ‘Zašto je Jehova to učinio ovoj zemlji i ovom domu?’+ 9 Ljudi će mu odgovoriti: ‘Zato što su Izraelci ostavili Jehovu, svog Boga, koji je njihove pretke izveo iz Egipta, te su se priklonili drugim bogovima, klanjali im se i štovali ih. Zato im je Jehova nanio svu tu nevolju.’”+

10 Salamun je u 20 godina sagradio dvije građevine, Jehovin dom i kraljev dvor.+ 11 Tirski kralj Hiram+ dobavljao je Salamunu cedrovog drva, drva borovice i zlata koliko je god ovaj želio,+ pa je stoga kralj Salamun dao Hiramu 20 gradova u galilejskoj zemlji. 12 I Hiram je otišao iz Tira da vidi gradove koje mu je dao Salamun, ali nisu mu se svidjeli. 13 Rekao je: “Kakve si mi to gradove dao, brate moj?” Zato se oni sve do današnjeg dana zovu zemlja Kabul*. 14 A Hiram je bio poslao kralju 120 talenata* zlata.+

15 I kralj Salamun odredio je ljude za rad+ kako bi sagradio Jehovin dom,+ svoj dvor, Milo*,+ jeruzalemski zid, Hasor,+ Megido+ i Gezer.+ 16 (Faraon, egipatski kralj, bio je došao i osvojio Gezer te ga spalio vatrom i pobio Kanaance+ koji su živjeli u gradu. Potom ga je dao u miraz svojoj kćeri,+ Salamunovoj ženi.) 17 Salamun je ponovno sagradio* Gezer, Donji Bet-Horon,+ 18 Baalat,+ Tamar, koji je u pustinjskom dijelu zemlje, 19 sve svoje gradove sa žitnicama i skladištima, gradove za bojna kola,+ gradove za konjanike i sve što je god Salamun poželio graditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u cijeloj zemlji kojom je vladao. 20 A sve koji su preostali od Amorejaca, Hetita, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca,+ koji nisu pripadali izraelskom narodu,+ 21 njihove potomke koji su ostali u zemlji – one koje Izraelci nisu mogli istrijebiti – Salamun je odredio za ropski rad i tako je ostalo sve do danas.+ 22 Ali nikoga od Izraelaca Salamun nije učinio robom.+ Oni su bili njegovi ratnici, sluge, upravitelji, pobočnici i zapovjednici njegovih bojnih kola i konjanika. 23 Salamun je imao 550 glavnih namjesnika koji su nadgledali njegove radove i nadzirali ljude što su obavljali te radove.+

24 A faraonova kći+ otišla je iz Davidovog grada+ u kuću koju je Salamun za nju sagradio. Zatim je sagradio Milo.+

25 Salamun je tri puta na godinu+ prinosio žrtve paljenice i žrtve zajedništva na žrtveniku koji je podignuo Jehovi+ te je spaljivao prinose na žrtveniku koji je bio pred Jehovom. Tako je dovršio dom.+

26 Kralj Salamun sagradio je i brodovlje u Esjon-Geberu,+ koji je kraj Elota, na obali Crvenog mora u edomskoj zemlji.+ 27 Hiram je slao svoje sluge, iskusne mornare, da sa Salamunovim slugama plove na tim brodovima.+ 28 Svaki put kad bi oni otplovili u Ofir,+ odande bi uzeli 420 talenata zlata te ga dopremili kralju Salamunu.

10 A kraljica od Sabe čula je za Salamunovu slavu, koju je stekao zbog Jehovinog imena.+ Stoga je došla da ga iskuša teškim pitanjima*.+ 2 Stigla je u Jeruzalem s vrlo velikom pratnjom+ i s devama koje su nosile balzam,+ drago kamenje i vrlo mnogo zlata. Kad je došla k Salamunu, razgovarala je s njim o svemu što joj je bilo na umu. 3 A Salamun joj je odgovorio na sve što ga je pitala. Nije bilo ničega što joj kralj nije znao objasniti.

4 Kad je kraljica od Sabe vidjela svu Salamunovu mudrost,+ dom koji je sagradio,+ 5 jela na njegovom stolu,+ njegove dvorane kako sjede za stolom, njegove poslužitelje što su dvorili kod stola i njihovu odjeću, njegove peharnike i žrtve paljenice koje je prinosio u Jehovinom domu, zastao joj je dah. 6 Stoga je rekla kralju: “Istina je ono što sam čula u svojoj zemlji o tvojim djelima* i o tvojoj mudrosti. 7 Ali nisam povjerovala onome što se govori dok nisam došla i vidjela to svojim očima. Doista, ni pola mi nije bilo rečeno! Svojom mudrošću i blagostanjem uvelike nadmašuješ ono što sam čula o tebi. 8 Sretni su tvoji ljudi i sretni su tvoji sluge koji su svaki dan pred tobom i slušaju tvoju mudrost!+ 9 Neka je hvaljen Jehova,+ tvoj Bog, kojem si tako omilio da te postavio na izraelsko prijestolje! Jehova te zbog svoje vječne ljubavi prema Izraelu postavio za kralja da sudiš i dijeliš pravdu.”

10 Potom je dala kralju 120 talenata* zlata, drago kamenje+ i vrlo mnogo balzama.+ Nikad više nije bilo doneseno toliko balzama koliko je kraljica od Sabe dala kralju Salamunu.

11 Hiramovo brodovlje, kojim se dovozilo zlato iz Ofira,+ dopremalo je odande i vrlo mnogo algumovog drva+ te drago kamenje.+ 12 Kralj je od algumovog drva načinio potpornje u Jehovinom domu i u kraljevskom dvoru te harfe i psaltire za pjevače.+ Takvo algumovo drvo nikad više nije bilo dovezeno niti se vidjelo sve do današnjeg dana.

13 A kralj Salamun dao je kraljici od Sabe sve što je poželjela i zatražila, povrh onog što joj je već dao potaknut svojom darežljivošću. Ona je potom otišla te se sa svojim slugama vratila u svoju zemlju.+

14 Salamunu je svake godine stizalo 666 talenata zlata,+ 15 ne računajući ono što je pristizalo od trgovaca i prihod od prodavača, od svih arapskih kraljeva i od upraviteljā zemlje.

16 Kralj Salamun načinio je 200 velikih štitova od zlatne slitine+ (svaki je štit obložio sa 600 šekela* zlata)+ 17 i 300 malih štitova* od zlatne slitine (svaki je štit obložio s 3 mine* zlata). Zatim ih je kralj stavio u kuću zvanu Libanonska šuma.+

18 Kralj je načinio i veliko prijestolje+ od bjelokosti i obložio ga čistim zlatom.+ 19 Do prijestolja je vodilo šest stepenica, a straga je prijestolje bilo natkriveno okruglim svodom. S obje strane imalo je naslone za ruke, a uz naslone su stajala dva lava.+ 20 Na šest stepenica stajalo je 12 lavova, po jedan na svakom kraju svake stepenice. Takvo što nije bilo načinjeno ni u jednom drugom kraljevstvu.

21 Sve posude iz kojih je pio kralj Salamun bile su od zlata i sve posude u kući zvanoj Libanonska šuma+ bile su od čistog zlata. Ništa nije bilo načinjeno od srebra jer se u Salamunovo vrijeme ono smatralo bezvrijednim.+ 22 Kralj je imao na moru taršiško+ brodovlje, koje je plovilo s Hiramovim brodovljem. Svake treće godine taršiško je brodovlje dovozilo zlato, srebro, bjelokost,+ majmune i paunove.

23 Tako je kralj Salamun bogatstvom+ i mudrošću+ nadmašio sve druge kraljeve na svijetu. 24 I ljudi iz svih krajeva svijeta željeli su doći pred Salamuna i čuti njegovu mudrost, koju mu je Bog podario.+ 25 Svatko bi mu donio svoj dar – predmete od srebra i od zlata, haljine, oružje, balzam, konje i mule. Tako su činili iz godine u godinu.

26 Salamun je imao sve više bojnih kola i konja*. Nakupio je 1400 kola i 12 000 konja*+ te ih je rasporedio po gradovima u kojima je držao kola, a imao ih je i kod sebe u Jeruzalemu.+

27 Kralj je u Jeruzalemu nakupio toliko mnogo srebra da ga je bilo kao kamenja, a cedrovine kao divljih smokava u Šefeli.+

28 Salamun je uvozio konje iz Egipta*. Kraljevi trgovci nabavljali su konje* po određenoj cijeni.+ 29 Svaka kola dovezena iz Egipta plaćala su se 600 srebrnjaka, a konj se plaćao 150 srebrnjaka. Ti su ih trgovci prodavali i svim hetitskim+ i sirijskim kraljevima.

11 A kralj Salamun je osim faraonove kćeri+ volio i mnoge druge žene tuđinke:+ Moapke,+ Amonke,+ Edomke, Sidonke+ i Hetitkinje.+ 2 One su bile iz naroda za koje je Jehova rekao Izraelcima: “Ne odlazite k njima* i oni neka ne dolaze k vama! Oni će sigurno navesti vaše srce da se okrene njihovim bogovima.”+ Ali Salamun im se priklonio i volio ih je. 3 Imao je 700 žena, koje su uživale kraljevski ugled, i 300 inoča. Njegove su žene na koncu navele njegovo srce na krivi put.* 4 Kad je Salamun ostario,+ njegove su žene navele njegovo srce da se okrene drugim bogovima+ i srce mu više nije bilo potpuno odano Jehovi, njegovom Bogu, kao što je bilo srce njegovog oca Davida. 5 I Salamun je počeo štovati sidonsku božicu Aštartu+ i odvratnog amonskog boga Milkoma.+ 6 Salamun je činio ono što je zlo u Jehovinim očima i nije u svemu slušao Jehovu kao što je to činio njegov otac David.+

7 Tada je Salamun na gori nasuprot Jeruzalemu sagradio obrednu uzvišicu+ odvratnom moapskom bogu Kemošu, a i odvratnom amonskom bogu+ Moleku.+ 8 To je učinio za sve svoje žene tuđinke, koje su spaljivale prinose svojim bogovima i prinosile im žrtve.

9 Jehova se razgnjevio na Salamuna jer se njegovo srce odvratilo od Jehove, Izraelovog Boga,+ koji mu se dvaput ukazao+ 10 i zapovjedio mu* da ne štuje druge bogove.+ No on se nije držao toga što mu je Jehova zapovjedio. 11 Tada je Jehova rekao Salamunu: “Budući da si tako postupao i nisi se držao mog saveza ni odredbi koje sam ti dao, otrgnut ću kraljevstvo od tebe i dat ću ga jednom od tvojih slugu.+ 12 Ali zbog tvog oca Davida neću to učiniti za tvog života. Otrgnut ću ga iz ruku tvog sina,+ 13 no neću od njega otrgnuti cijelo kraljevstvo.+ Jedno ću pleme dati tvom sinu+ zbog mog sluge Davida i zbog Jeruzalema, koji sam izabrao.”+

14 Potom je Jehova poslao Salamunu neprijatelja,+ Edomca Hadada, koji je bio iz edomske kraljevske loze.+ 15 Kad je David porazio Edomce,+ došao je vojni zapovjednik Joab da pokopa pobijene. Htio je pobiti sve muškarce u Edomu. 16 (Naime, Joab je s čitavom izraelskom vojskom bio ondje šest mjeseci dok nije istrijebio sve muškarce u Edomu.) 17 Ali Hadad, koji je tada bio još malen dječak, pobjegao je s nekim Edomcima, slugama svog oca, i otišao u Egipat. 18 Nakon što su otišli iz Midjana, došli su u Paran. Uzeli su sa sobom ljude iz Parana+ i otišli u Egipat k faraonu, egipatskom kralju. On je Hadadu dao kuću i zemlju te je naredio da mu se daje hrana. 19 Hadad je stekao toliku naklonost faraona da mu je on za ženu dao sestru svoje žene, kraljice Tafnese. 20 Tafnesina sestra rodila mu je sina Genubata, a Tafnesa ga je odgojila na faraonovom dvoru, tako da je Genubat ostao na faraonovom dvoru među faraonovim sinovima.

21 Hadad je u Egiptu čuo da je David umro*+ te da ni vojni zapovjednik Joab više nije živ.+ Stoga je Hadad rekao faraonu: “Pusti me da idem u svoju zemlju!” 22 Ali faraon mu je rekao: “Što ti nedostaje kod mene da sada želiš ići u svoju zemlju?” On je odgovorio: “Ništa, ali molim te, pusti me da idem!”

23 Bog je Salamunu poslao još jednog neprijatelja,+ Elijadinog sina Rezona, koji je pobjegao od svog gospodara, sopskog kralja Hadadezera.+ 24 On je skupio ljude oko sebe i postao vođa razbojničke družine u vrijeme kad je David porazio* sopsku vojsku.+ Tada su otišli u Damask,+ nastanili se ondje i počeli vladati u Damasku. 25 Bio je neprijatelj Izraelu sve dok je Salamun bio živ te je kao i Hadad činio zlo Izraelu. Mrzio je Izraela dokle god je vladao nad Sirijom.

26 Bio je tu i Nebatov sin Jeroboam,+ Efrajimovac iz Serede, Salamunov sluga.+ Majka mu se zvala Serua i bila je udovica. On se također pobunio protiv kralja.+ 27 A evo zašto se pobunio: Dok je Salamun gradio Milo*+ i utvrđivao dio zida u gradu svog oca Davida,+ 28 vidio je Jeroboama, snažnog mladića, kako se trudi u poslu, pa ga je postavio nad svima+ iz Josipovog plemena koji su bili određeni za rad. 29 U to je vrijeme Jeroboam otišao iz Jeruzalema i na putu ga je susreo prorok Ahija+ iz Šila, koji je na sebi imao novi ogrtač. Njih su dvojica bili sami u polju. 30 Tada je Ahija uzeo novi ogrtač koji je imao na sebi i razderao ga na 12 komada. 31 Potom je rekao Jeroboamu:

“Uzmi sebi deset komada, jer ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Evo, istrgnut ću kraljevstvo iz Salamunove ruke i tebi ću dati deset plemena.+ 32 Ali jedno će pleme ostati njemu+ zbog mog sluge Davida+ i zbog Jeruzalema, grada koji sam izabrao između svih Izraelovih plemena.+ 33 To ću učiniti zato što su me ostavili+ i počeli se klanjati sidonskoj božici Aštarti, moapskom bogu Kemošu i amonskom bogu Milkomu. Nisu išli mojim putevima, nisu činili što je ispravno u mojim očima niti su se držali mojih odredbi i zakona kao što je to činio Salamunov otac David. 34 No neću uzeti cijelo kraljevstvo iz njegove ruke, nego ću ga ostaviti da bude poglavar do kraja svog života, zbog Davida, mog sluge kojeg sam izabrao,+ jer on se držao mojih zapovijedi i odredbi. 35 Ali uzet ću kraljevstvo iz ruke njegovog sina i dat ću ga tebi. Dat ću ti deset plemena.+ 36 A njegovom ću sinu dati jedno pleme, da bi moj sluga David uvijek imao svjetiljku* preda mnom u Jeruzalemu,+ gradu koji sam sebi izabrao da se u njemu slavi moje ime*. 37 Tebe ću postaviti da vladaš nad svim što želiš i bit ćeš kralj nad Izraelom. 38 Budeš li poslušao sve što ti zapovjedim i išao mojim putevima te činio što je ispravno u mojim očima, držeći se mojih odredbi i zapovijedi, kao što je to činio moj sluga David,+ ja ću biti s tobom. Načinit ću ti kraljevsku lozu koja će biti dugog vijeka*, kao što sam to učinio Davidu.+ Dat ću ti da vladaš nad Izraelom. 39 Ponizit ću Davidove potomke zbog njihovih zlih djela,+ ali ne zauvijek.’”+

40 Zato je Salamun htio pogubiti Jeroboama, ali Jeroboam je pobjegao u Egipat egipatskom kralju Šišaku.+ Ostao je u Egiptu+ sve do Salamunove smrti.

41 A ostali događaji iz Salamunovog života, sva njegova djela i njegova mudrost, sve je to zapisano u knjizi o Salamunovom životu.+ 42 Salamun je 40 godina vladao u Jeruzalemu nad cijelim Izraelom. 43 Potom je Salamun umro* i bio je pokopan u gradu svog oca Davida, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Roboam.+

12 Roboam je otišao u Šekem+ jer su svi Izraelci došli onamo da ga postave za kralja.+ 2 Za to je čuo Nebatov sin Jeroboam dok je još bio u Egiptu. (Naime, Jeroboam je pobjegao od kralja Salamuna i živio je u Egiptu.)+ 3 Tada su poslali po njega. Tako su Jeroboam i svi Izraelci koji su se ondje okupili* došli Roboamu i rekli mu: 4 “Tvoj je otac stavio na nas težak jaram.+ Ako nam olakšaš tešku službu koju nam je on nametnuo i težak jaram koji je stavio na nas, mi ćemo ti služiti.”

5 On im je nato rekao: “Idite pa za tri dana opet dođite k meni!” I narod je otišao.+ 6 Kralj Roboam potom se posavjetovao sa starijim muškarcima* koji su služili njegovom ocu Salamunu dok je bio živ i upitao ih je: “Što mi savjetujete da kažem ovom narodu?” 7 A oni su mu rekli: “Ako danas pokažeš da želiš služiti ovom narodu te udovoljiš njihovoj molbi i daš im ono što traže, oni će ti zauvijek biti sluge.”

8 Ali on se oglušio na savjet koji su mu dali stariji muškarci* i posavjetovao se s mlađim muškarcima koji su odrasli s njim i koji su bili u njegovoj službi.+ 9 Upitao ih je: “Što savjetujete da kažemo tom narodu koji mi je rekao: ‘Olakšaj jaram koji je tvoj otac stavio na nas’?” 10 A mlađi muškarci koji su odrasli s njim odgovorili su mu: “Narodu koji ti je rekao: ‘Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, a ti nam ga olakšaj’, kaži ovako: ‘Moj je mali prst deblji od bedara mog oca. 11 Moj otac stavio je na vas težak jaram, a ja ću vaš jaram učiniti još težim. Moj otac kažnjavao vas je bičevima, a ja ću vas kažnjavati bodljikavim bičevima.’”

12 Trećeg dana Jeroboam i sav narod došli su kralju Roboamu jer je bio rekao: “Dođite opet k meni trećeg dana.”+ 13 Kralj je oštro odgovorio narodu, oglušivši se na savjet koji su mu dali stariji muškarci*. 14 Odgovorio im je kako su ga savjetovali mlađi muškarci: “Moj otac stavio je na vas težak jaram, a ja ću vaš jaram učiniti još težim. Moj otac kažnjavao vas je bičevima, a ja ću vas kažnjavati bodljikavim bičevima.” 15 Dakle, kralj nije poslušao narod jer je Jehova tako vodio događaje.+ Jehova je to učinio kako bi ispunio obećanje koje je preko Ahije+ iz Šila dao Nebatovom sinu Jeroboamu.

16 Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj nije poslušao, odgovorili su mu: “Što mi imamo s Davidom? Nemamo mi nasljedstva s Jišajevim sinom! Vrati se svojim bogovima, Izraele! A vi, Davidovi potomci, sami se brinite za sebe!” I svi su Izraelci otišli u svoje domove*.+ 17 A Roboam je vladao nad Izraelcima koji su živjeli u Judinim gradovima.+

18 Potom je kralj Roboam poslao Izraelcima Adorama,+ koji je nadgledao one što su bili određeni za rad, ali Izraelci su ga kamenovali te je poginuo. A kralj Roboam uspio je uskočiti u kola i pobjeći u Jeruzalem.+ 19 I tako pobuna Izraelaca+ protiv Davidove kraljevske loze traje sve do današnjeg dana.

20 Kad su svi Izraelci čuli da se Jeroboam vratio, okupili su se i pozvali ga k sebi te su ga postavili za kralja nad cijelim Izraelom.+ Nitko iz naroda nije pristao uz Davidove potomke osim Judinog plemena.+

21 Čim je Roboam došao u Jeruzalem, okupio je sve ljude iz Judinog i Benjaminovog plemena, 180 000 vrsnih ratnika, da se bore protiv Izraelaca i da Salamunovom sinu Roboamu vrate vlast nad kraljevstvom.+ 22 Tada je Božjem sluzi Šemaji+ došla objava pravog Boga: 23 “Kaži Salamunovom sinu Roboamu, Judinom kralju, i svim ljudima iz Judinog i Benjaminovog plemena te ostalom narodu: 24 ‘Ovako kaže Jehova: “Ne idite i ne borite se protiv svoje braće Izraelaca! Vratite se svaki svojoj kući, jer ja sam prouzročio da se to dogodi.”’”+ I oni su poslušali Jehovinu riječ i vratili se kući kako im je Jehova rekao.

25 Jeroboam je utvrdio Šekem+ u efrajimskim brdima i nastanio se u njemu. Potom je otišao odande i utvrdio Penuel.+ 26 Jeroboam je pomislio*: “Sad će se kraljevska vlast vratiti Davidovim potomcima.+ 27 Bude li ovaj narod nastavio odlaziti u Jeruzalem da prinosi žrtve u Jehovinom domu,+ srce ovog naroda vratit će se njihovom gospodaru Roboamu, Judinom kralju. Oni će me ubiti i vratiti se Judinom kralju Roboamu.” 28 Nakon što je kralj razgovarao sa svojim savjetnicima, načinio je dva zlatna teleta+ i rekao narodu: “Preteško vam je odlaziti u Jeruzalem. Evo, Izraele, tvog Boga koji te izveo iz Egipta!”+ 29 I jedno je tele postavio u Betelu,+ a drugo u Danu.+ 30 Zbog toga je narod počeo griješiti.+ Ljudi su odlazili sve do Dana kako bi štovali tele koje se ondje nalazilo.

31 I načinio je svetišta na uzvišicama te je za svećenike postavio ljude iz običnog naroda, koji nisu bili Levijevci.+ 32 Osim toga, Jeroboam je uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestog dana u mjesecu, kao što je bio blagdan koji se slavio u Judi.+ Na žrtveniku koji je načinio u Betelu+ prinosio je žrtve kipovima teleta koje je izradio i postavio je svećenike u Betelu da služe na obrednim uzvišicama koje je načinio. 33 Petnaestog dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam odredio, počeo je prinositi žrtve na žrtveniku koji je bio načinio u Betelu. Tako je uveo blagdan za izraelski narod. Popeo se na žrtvenik da prinese žrtve i spali prinose.

13 Dok je Jeroboam stajao kraj žrtvenika+ i spaljivao prinose, neki je Božji sluga+ po Jehovinoj zapovijedi došao iz Jude u Betel. 2 Potom je po Jehovinoj zapovijedi povikao prema žrtveniku: “Žrtveniče, žrtveniče! Ovako kaže Jehova: ‘Evo, iz Davidove kraljevske loze doći će sin po imenu Jošija!+ On će na tebi žrtvovati svećenike s obrednih uzvišica, one koji na tebi spaljuju prinose, i spalit će na tebi ljudske kosti.’”+ 3 Tog je dana objavio znak od Boga. Rekao je: “Ovo je znak da su to Jehovine riječi: Evo, žrtvenik će se raspasti i prosut će se pepeo* koji je na njemu!”

4 Kad je kralj Jeroboam čuo riječi koje je sluga pravog Boga objavio protiv žrtvenika u Betelu, maknuo je ruku sa žrtvenika, ispružio je prema tom čovjeku i rekao: “Uhvatite ga!”+ Ali čim je ispružio ruku prema njemu, ruka mu se osušila* i nije ju više mogao privući k sebi.+ 5 A žrtvenik se raspao i prosuo se pepeo sa žrtvenika, kako je to sluga pravog Boga i najavio u skladu s onim što mu je Jehova rekao.

6 Nato je kralj rekao sluzi pravog Boga: “Molim te, zamoli Jehovu, svog Boga, da mi se smiluje* i pomoli se za mene kako bi mi ozdravila ruka!”+ Tada je sluga pravog Boga zamolio Jehovu za milost i kralju je ruka ozdravila te je bila kao prije. 7 Kralj je potom rekao sluzi pravog Boga: “Pođi sa mnom mojoj kući da nešto pojedeš, a dat ću ti i dar!” 8 Ali sluga pravog Boga odvratio je kralju: “Da mi daš i polovinu svoje kuće, ne bih pošao s tobom niti bih jeo kruha ili pio vode na ovom mjestu. 9 Jer od Jehove sam dobio ovu zapovijed: ‘Ne jedi kruha i ne pij vode niti se vraćaj putem kojim si došao.’” 10 Tako je otišao drugim putem, nije se vratio putem kojim je došao u Betel.

11 A u Betelu je živio neki stari prorok. Njegovi su sinovi došli kući i ispričali mu sve što je sluga pravog Boga učinio tog dana u Betelu i sve što je rekao kralju. Kad su to ispričali svom ocu, 12 on ih je upitao: “Kojim je putem otišao?” I njegovi sinovi pokazali su mu put kojim je sluga pravog Boga otišao iz Jude. 13 A on je rekao svojim sinovima: “Osedlajte mi magarca!” I oni su mu osedlali magarca, a on ga je uzjahao.

14 Pošao je za slugom pravog Boga i našao ga kako sjedi pod velikim stablom. Upitao ga je: “Jesi li ti sluga pravog Boga koji je došao iz Jude?”+ A on je odgovorio: “Jesam.” 15 Tada mu je rekao: “Pođi sa mnom kući da nešto pojedeš!” 16 Ali on je odgovorio: “Ne mogu se vratiti s tobom niti ući u tvoju kuću, ne smijem jesti ni piti s tobom na ovom mjestu. 17 Jer dobio sam zapovijed od Jehove: ‘Nemoj ondje jesti kruha ni piti vode! Ne vraćaj se putem kojim si došao!’” 18 On mu je nato rekao: “I ja sam prorok poput tebe i anđeo mi je prenio Jehovinu zapovijed: ‘Vrati ga sa sobom kući da jede kruha i pije vode!’” Ali prevario ga je. 19 Tako se ovaj vratio s njim te je u njegovoj kući jeo i pio.

20 Dok su sjedili za stolom, Jehovina objava došla je proroku koji ga je doveo natrag. 21 On je Božjem sluzi iz Jude glasno rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Zato što si se pobunio protiv Jehovine naredbe i nisi se držao zapovijedi koju ti je dao Jehova, tvoj Bog, 22 nego si se vratio ovamo da jedeš i piješ iako ti je bilo rečeno: “Ne jedi kruha i ne pij vode”, tvoje mrtvo tijelo neće biti položeno u grob tvojih predaka.’”+

23 Nakon što je sluga pravog Boga jeo i pio, stari prorok osedlao mu je magarca*. 24 Ovaj je potom otišao, no na putu ga je napao lav i usmrtio ga.+ Njegovo tijelo ležalo je na putu, a magarac i lav stajali su kraj mrtvog tijela. 25 Ljudi koji su prolazili onuda vidjeli su mrtvo tijelo koje je ležalo na putu i lava kako stoji kraj tijela. I otišli su odande i ispričali to u gradu u kojem je živio stari prorok.

26 Kad je to čuo prorok koji ga je bio nagovorio da se vrati, rekao je: “To je sluga pravog Boga koji se pobunio protiv Jehovine naredbe,+ pa je Jehova dao da ga lav napadne i usmrti, kao što mu je Jehova i rekao.”+ 27 Potom je kazao svojim sinovima: “Osedlajte mi magarca!” I osedlali su ga. 28 Tako je otišao i našao njegovo mrtvo tijelo kako leži na putu te magarca i lava kako stoje kraj tijela. Lav nije pojeo tijelo niti je napao magarca. 29 Prorok je podignuo tijelo sluge pravog Boga, stavio ga na magarca i odnio natrag u svoj grad da ga oplače i pokopa. 30 Položio je tijelo u svoj grob, a onda su ga oplakivali, govoreći: “Jao, brate moj!” 31 Nakon što ga je pokopao, prorok je rekao svojim sinovima: “Kad umrem, pokopajte me u grob u kojem je pokopan sluga pravog Boga. Moje kosti položite kraj njegovih kostiju.+ 32 Sigurno će se ispuniti Jehovina osuda koju je objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama+ u samarijskim gradovima.”+

33 Ni poslije tog događaja Jeroboam nije prestao činiti zlo, već je i dalje ljude iz običnog naroda postavljao za svećenike na obrednim uzvišicama.+ Svakoga tko je to htio postavio je za svećenika, govoreći: “Neka bude svećenik na obrednim uzvišicama!”+ 34 Zbog tog je grijeha Jeroboamov dom+ bio zatrt i istrijebljen s lica zemlje.+

14 U to vrijeme razbolio se Jeroboamov sin Abija. 2 I Jeroboam je rekao svojoj ženi: “Molim te, idi i preruši se da ne bi prepoznali da si moja žena, pa pođi u Šilo. Ondje je prorok Ahija. On mi je rekao da ću postati kralj nad ovim narodom.+ 3 Ponesi deset kruhova, pogače i vrč meda, pa otiđi k njemu. On će ti reći što će biti s našim sinom.”

4 Jeroboamova žena učinila je kako joj je on rekao. Spremila se i otišla u Šilo+ te je došla u Ahijinu kuću. A Ahija više ništa nije vidio jer je zbog starosti oslijepio.

5 Ali Jehova je rekao Ahiji: “Evo, dolazi Jeroboamova žena da te pita za svog sina jer je bolestan. Ja ću ti reći što ćeš joj kazati. A kad dođe, pretvarat će se da je neka druga žena.”

6 Čim je Ahija čuo njene korake kad je došla na vrata, rekao je: “Uđi, Jeroboamova ženo! Zašto se pretvaraš da si neka druga žena? Dobio sam zadatak da ti prenesem loše vijesti. 7 Idi i reci Jeroboamu: ‘Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: “Izabrao sam te iz tvog naroda da te postavim za vođu svom narodu Izraelu.+ 8 Oduzeo sam kraljevsku vlast Davidovim potomcima i dao je tebi.+ Ali ti nisi bio kao moj sluga David, koji se držao mojih zapovijedi i bio mi odan* svim svojim srcem te je činio samo ono što je ispravno u mojim očima.+ 9 Postupao si gore od svih svojih prethodnika i načinio si sebi drugog boga i lijevane* kipove kojima si me vrijeđao,+ a meni si okrenuo leđa.+ 10 Zato ću nanijeti nevolju Jeroboamovom potomstvu i istrijebit ću iz njegove obitelji sve što je muško*, čak i one najbjednije u Izraelu, i pomest ću Jeroboamovo potomstvo+ kao što se čisti izmet dok se posve ne ukloni. 11 Svakog Jeroboamovog potomka koji umre u gradu pojest će psi, a svakoga koji umre u polju pojest će ptice, jer tako kaže Jehova.”’

12 A sada ustani i pođi kući! Kad nogom kročiš u grad, dječak će umrijeti. 13 Sav će ga Izrael oplakivati i pokopat će ga. On je jedini iz Jeroboamove obitelji koji će biti položen u grob jer je iz cijele Jeroboamove obitelji samo kod njega Jehova, Izraelov Bog, našao nešto dobro. 14 Doći će dan – i to uskoro – kad će Jehova postaviti nad Izraelom kralja koji će istrijebiti Jeroboamove potomke.+ 15 Jehova će udariti Izraela i on će se zaljuljati kao trska u vodi. Iščupat će Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim precima+ i rasijati ih u krajeve preko Rijeke*+ jer su načinili sebi obredna debla*+ i tako vrijeđali Jehovu. 16 I napustit će Izraela zbog grijeha koje je počinio Jeroboam i na koje je navodio Izraela.”+

17 Tada je Jeroboamova žena ustala i otišla u Tirsu. Čim je stupila na kućni prag, njen je sin umro. 18 Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakivao, kao što je Jehova i rekao preko proroka Ahije, svog sluge.

19 A ostali događaji iz Jeroboamovog života, kako je ratovao+ i kako je vladao, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 20 Jeroboam je vladao 22 godine, a onda je umro*.+ Nakon njega počeo je vladati njegov sin Nadab.+

21 U to je vrijeme Salamunov sin Roboam kraljevao u Judi. Roboam je imao 41 godinu kad je postao kralj i vladao je 17 godina u Jeruzalemu, gradu koji je Jehova izabrao+ između svih gradova izraelskih plemena da se u njemu slavi* njegovo ime.+ Roboamova majka zvala se Naama i bila je Amonka.+ 22 Judejci su činili ono što je zlo u Jehovinim očima.+ Grijesima koje su činili izazivali su ga više nego svi njihovi preci.+ 23 I oni su gradili sebi obredne uzvišice, obredne stupove i obredna debla*+ na svakom visokom brdu+ i pod svakim stablom koje se zeleni.+ 24 U zemlji je bilo i hramskih bludnika.+ Judejci su činili sve gadosti što su ih činili narodi koje je Jehova otjerao pred Izraelcima.

25 Pete godine Roboamovog kraljevanja egipatski kralj Šišak+ napao je Jeruzalem.+ 26 Uzeo je blago iz Jehovinog doma i blago iz kraljevog dvora.+ Uzeo je sve, pa tako i sve zlatne štitove koje je načinio Salamun.+ 27 Umjesto njih kralj Roboam načinio je bakrene štitove i povjerio ih zapovjednicima straže koja je stajala na ulazu u kraljev dvor. 28 Kad je god kralj išao u Jehovin dom, stražari su ih nosili, a potom su ih vraćali u stražarnicu.

29 A ostali događaji iz Roboamovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva.+ 30 Roboam i Jeroboam neprestano su međusobno ratovali.+ 31 Naposljetku je Roboam umro* i bio je pokopan među svojim precima u Davidovom gradu.+ Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka.+ Nakon njega počeo je vladati njegov sin Abijam*.+

15 Osamnaeste godine kraljevanja Nebatovog sina Jeroboama+ Abijam je postao kralj u Judi.+ 2 Tri je godine vladao u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Maaka+ i bila je Abišalomova* unuka. 3 Činio je sve grijehe koje je činio i njegov otac prije njega i srce mu nije bilo potpuno odano Jehovi, njegovom Bogu, kao što je bilo srce njegovog pretka Davida. 4 Ali Jehova, njegov Bog, dao mu je zbog Davida+ svjetiljku* u Jeruzalemu+ tako što je postavio njegovog sina za kralja nakon njega i sačuvao Jeruzalem. 5 Jer David je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima i cijelog svog života nije odstupio ni od čega što mu je on zapovjedio, osim onog što je bilo s Hetitom Urijom.+ 6 A Roboam i Jeroboam međusobno su ratovali cijelog Roboamovog života.+

7 Ostali događaji iz Abijamovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva.+ Između Abijama i Jeroboama isto se vodio rat.+ 8 Naposljetku je Abijam umro* i pokopali su ga u Davidovom gradu. Nakon njega počeo je vladati njegov sin Asa.+

9 Dvadesete godine vladavine izraelskog kralja Jeroboama Asa je počeo vladati nad Judom. 10 Vladao je u Jeruzalemu 41 godinu. Baka mu se zvala Maaka+ i bila je Abišalomova unuka. 11 Asa je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima,+ poput svog pretka Davida. 12 Protjerao je iz zemlje hramske bludnike+ i uklonio sve odvratne idole* koje su načinili njegovi preci.+ 13 Čak je i svoju baku Maaku+ svrgnuo s položaja kraljice majke jer je načinila grozan idol koji se koristio u štovanju obrednog debla*. Asa je posjekao njen grozni idol+ i spalio ga u dolini Kidronu.+ 14 Ali obredne uzvišice nisu bile uklonjene.+ Ipak, Asino je srce bilo potpuno odano Jehovi cijelog njegovog života. 15 On je unio u Jehovin dom stvari koje su posvetili on i njegov otac: srebro, zlato i razno posuđe.+

16 Asa i izraelski kralj Baša+ neprestano su međusobno ratovali. 17 Izraelski kralj Baša napao je Judu i počeo utvrđivati Ramu+ da nitko ne bi mogao odlaziti od Judinog kralja Ase+ niti dolaziti k njemu*. 18 Tada je kralj Asa uzeo sve srebro i zlato što je ostalo u riznici Jehovinog doma i u riznici kraljevog dvora i dao ga svojim slugama. Potom ih je poslao sirijskom kralju+ Ben-Hadadu, Tabrimonovom sinu, Hezjonovom unuku, koji je živio u Damasku, te mu poručio: 19 “Sjeti se saveza koji postoji između mene i tebe, između mog oca i tvog oca. Šaljem ti na dar srebro i zlato. Hajde, raskini svoj savez s izraelskim kraljem Bašom da otiđe od mene!” 20 Ben-Hadad je poslušao kralja Asu i poslao zapovjednike svoje vojske na izraelske gradove te su oni osvojili Ijon,+ Dan,+ Abel-Bet-Maaku, sav Kineret i svu Naftalijevu zemlju. 21 Kad je Baša to doznao, odmah je prestao utvrđivati Ramu i vratio se u Tirsu.+ 22 Kralj Asa potom je okupio sve Judejce, bez izuzetka. I odnijeli su kamenje i drvenu građu kojima je Baša bio utvrđivao Ramu. Time je kralj Asa utvrdio Gebu+ na području Benjamina i Mispu.+

23 Svi ostali događaji iz Asinog života, svi njegovi pothvati, sva njegova djela i gradovi koje je sagradio*, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. A u starosti ga je mučila bolest nogu.+ 24 Naposljetku je Asa umro* i bio je pokopan među svojim precima u gradu svog pretka Davida. Nakon njega počeo je kraljevati njegov sin Jošafat.+

25 Jeroboamov sin Nadab+ postao je kralj u Izraelu druge godine vladavine Judinog kralja Ase i vladao je nad Izraelom dvije godine. 26 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima i išao je stopama svog oca,+ čineći grijehe koje je činio njegov otac i na koje je navodio Izraela.+ 27 Ahijin sin Baša, Isakarov potomak, skovao je urotu protiv njega. Baša ga je ubio kod Gibetona,+ koji je pripadao Filistejcima, dok su Nadab i svi Izraelci opsjedali Gibeton. 28 Baša ga je ubio treće godine vladavine Judinog kralja Ase te počeo vladati umjesto njega. 29 Čim je postao kralj, pobio je cijelu Jeroboamovu obitelj. Nije ostavio na životu nikoga* iz njegove obitelji. Istrijebio ih je prema proročanstvu koje je Jehova objavio preko svog sluge Ahije iz Šila.+ 30 To se dogodilo zbog grijeha koje je Jeroboam počinio i na koje je navodio Izraela i zbog toga što je silno vrijeđao Jehovu, Izraelovog Boga. 31 Ostali događaji iz Nadabovog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 32 A Asa i izraelski kralj Baša neprestano su međusobno ratovali.+

33 Treće godine vladavine Judinog kralja Ase Ahijin je sin Baša u Tirsi počeo kraljevati nad cijelim Izraelom i vladao je 24 godine.+ 34 No činio je ono što je zlo u Jehovinim očima+ i išao je Jeroboamovim stopama, čineći grijehe koje je on činio i na koje je navodio Izraela.+

16 Tada je Jehova preko Hananijevog+ sina Jehua+ objavio osudu Baši: 2 “Podignuo sam te iz prašine i postavio te za vođu svog naroda Izraela,+ a ti si pošao Jeroboamovim stopama i naveo moj narod, Izraelce, da griješe, tako da su me vrijeđali svojim grijesima.+ 3 Stoga ću zatrti Bašu i njegovu obitelj i učinit ću s njegovom obitelji kao s obitelji Nebatovog sina Jeroboama.+ 4 Tko iz Bašine obitelji umre u gradu, pojest će ga psi, a tko iz njegove obitelji umre u polju, pojest će ga ptice.”

5 A ostali događaji iz Bašinog života, sva njegova djela i njegovi pothvati, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 6 Naposljetku je Baša umro* i bio je pokopan u Tirsi.+ Nakon njega počeo je vladati njegov sin Ela. 7 A Jehova je preko proroka Jehua, Hananijevog sina, objavio osudu Baši i njegovoj obitelji zbog sveg zla koje je počinio pred Jehovom, vrijeđajući ga svojim djelima kao što je to činila i Jeroboamova obitelj, a i zbog toga što je ubio Nadaba.+

8 Dvadeset i šeste godine vladavine Judinog kralja Ase Bašin je sin Ela u Tirsi počeo kraljevati nad Izraelom i vladao je dvije godine. 9 Njegov sluga Zimri, koji je zapovijedao polovinom bojnih kola, urotio se protiv njega dok je on bio u Tirsi i opijao se u kući Arse, upravitelja njegovog dvora u Tirsi. 10 Zimri je došao, napao ga i ubio+ te počeo vladati umjesto njega. To se dogodilo dvadeset i sedme godine vladavine Judinog kralja Ase. 11 Čim je Zimri postao kralj i sjeo na prijestolje, pobio je svu Bašinu obitelj. Nije poštedio nijedno muško*, ni njegove rođake* ni prijatelje. 12 Tako je Zimri istrijebio cijelu Bašinu obitelj, čime se ispunilo ono što je Jehova ranije rekao protiv Baše preko proroka Jehua.+ 13 To se dogodilo zbog svih grijeha koje su počinili Baša i njegov sin Ela i zbog grijeha na koje su navodili Izraela, vrijeđajući Jehovu, Izraelovog Boga, svojim bezvrijednim idolima.+ 14 A ostali događaji iz Elinog života, sva njegova djela, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva.

15 Dvadeset i sedme godine vladavine Judinog kralja Ase Zimri je postao kralj i vladao je sedam dana u Tirsi, a vojska je u to vrijeme opsjedala Gibeton,+ koji je pripadao Filistejcima. 16 I vojnici u taboru čuli su da se govori: “Zimri je skovao urotu i ubio kralja.” Stoga su istog dana svi Izraelci u taboru postavili vojnog zapovjednika Omrija+ za kralja nad Izraelom. 17 Tada su Omri i svi Izraelci koji su bili s njim otišli od Gibetona i stali opsjedati Tirsu. 18 Kad je Zimri vidio da je grad osvojen, otišao je u kulu kraljevskog dvora i zapalio dvor te je poginuo u požaru.+ 19 To se dogodilo zbog grijeha koje je počinio tako što je radio ono što je zlo u Jehovinim očima i išao Jeroboamovim stopama, a i zbog grijeha na koje je navodio Izraela.+ 20 A ostali događaji iz Zimrijevog života i urota koju je skovao, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva.

21 Tada se izraelski narod razdijelio. Jedan dio naroda pristao je uz Ginatovog sina Tibnija i htio ga postaviti za kralja, a drugi je dio pristao uz Omrija. 22 No narod koji je pristao uz Omrija nadjačao je one koji su pristali uz Ginatovog sina Tibnija. Tibni je umro, a Omri je postao kralj.

23 Trideset i prve godine vladavine Judinog kralja Ase Omri je postao kralj Izraela i vladao je 12 godina. Šest je godina vladao u Tirsi. 24 Potom je od Šemera kupio goru Samariju za dva talenta* srebra i sagradio je grad na gori. Nazvao ga je Samarija*+ po Šemeru, kojem je prije pripadala ta gora*. 25 Omri je činio ono što je zlo u Jehovinim očima i bio je gori od svih svojih prethodnika.+ 26 U svemu je išao stopama Nebatovog sina Jeroboama te je činio grijehe koje je on činio i na koje je navodio Izraela, vrijeđajući Jehovu, Izraelovog Boga, svojim bezvrijednim idolima.+ 27 A ostali događaji iz Omrijevog života, sva njegova djela i njegovi pothvati, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 28 Naposljetku je Omri umro* i bio je pokopan u Samariji. Nakon njega počeo je vladati njegov sin Ahab.+

29 Omrijev sin Ahab postao je kralj Izraela trideset i osme godine vladavine Judinog kralja Ase. I Omrijev sin Ahab vladao je 22 godine nad Izraelom u Samariji.+ 30 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima i bio je gori od svih svojih prethodnika.+ 31 I kao da mu nije bilo dosta što je činio iste grijehe kao i Nebatov sin Jeroboam,+ nego je još i uzeo za ženu Izebelu,+ kćer sidonskog+ kralja Etbaala, te je počeo štovati Baala+ i klanjati mu se. 32 Usto je podignuo žrtvenik Baalu u Baalovom hramu+ koji je sagradio u Samariji. 33 Ahab je načinio i obredno deblo*.+ Vrijeđao je Jehovu, Izraelovog Boga, više od svih izraelskih kraljeva koji su bili prije njega.

34 Za njegovog je vremena Hiel iz Betela ponovno sagradio Jerihon. Svojim prvorođencem Abiramom platio je to što je položio temelj grada, a svojim najmlađim sinom Segubom platio je to što je postavio gradska vrata. Tako se ispunilo ono što je Jehova ranije rekao preko Nunovog sina Jošue.+

17 Tišbijac Ilija*,+ jedan od stanovnika Gileada,+ rekao je Ahabu: “Zaklinjem se Jehovom, Izraelovim Bogom kojem služim*, ovih godina neće biti ni rose ni kiše, osim po mojoj naredbi!”+

2 Potom mu je Jehova rekao: 3 “Otiđi odavde i kreni na istok pa se sakrij u dolini potoka Kerita*, što se nalazi istočno od Jordana. 4 Iz potoka ćeš piti, a gavranima ću zapovjediti da ti donose hranu.”+ 5 On je odmah otišao i učinio kako mu je Jehova rekao. Otišao je i boravio kod potoka Kerita, istočno od Jordana. 6 Gavrani su mu donosili kruha i mesa ujutro i isto tako kruha i mesa uvečer, a iz potoka je pio.+ 7 Ali nakon nekog vremena potok je presušio+ jer u cijeloj zemlji nije bilo kiše.

8 Tada mu je Jehova rekao: 9 “Pođi u Sarfatu, koja pripada Sidonu, i ostani ondje. Evo, zapovjedit ću jednoj udovici iz tog grada da te hrani.”+ 10 Tako je on otišao u Sarfatu. Kad je došao do gradskih vrata, ugledao je jednu udovicu koja je skupljala drva. Dozvao ju je i rekao joj: “Molim te, donesi mi malo vode da pijem!”+ 11 Kad je krenula po vodu, on joj je doviknuo: “Molim te, donesi mi i malo kruha!” 12 Ona je nato rekla: “Tako mi Jehove, tvog Boga, nemam kruha, već samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču.+ I evo, skupljam malo drva da odem i pripremim nešto za sebe i za svog sina da to pojedemo pa da umremo.”

13 Tada joj je Ilija rekao: “Ne boj se! Idi i učini kako si rekla! Samo od toga što imaš najprije napravi malenu pogaču za mene pa mi je iznesi. Poslije pripremi nešto za sebe i za svog sina. 14 Jer ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Brašno u ćupu neće se potrošiti niti će ulja u vrču nestati sve dok Jehova ne pusti kišu na zemlju.’”+ 15 Tako je ona otišla i učinila kako je rekao Ilija. I mnogo su dana imali što jesti on, ona i njeni ukućani.+ 16 Brašno u ćupu nije se potrošilo niti je ulja u vrču nestalo, kao što je Jehova rekao preko Ilije.

17 Poslije toga razbolio se sin te žene kod koje je Ilija boravio. Njegova je bolest bila sve teža te je na koncu izdahnuo.+ 18 Tada je žena rekla Iliji: “Što sam ti skrivila, slugo Božji? Jesi li došao da me podsjetiš na moje grijehe i da mi usmrtiš sina?”+ 19 No on joj je odvratio: “Daj mi svog sina!” Tada ga je uzeo iz njenog naručja i odnio ga u gornju sobu u kojoj je stanovao te ga je položio na svoju postelju.+ 20 I zazvao je Jehovu: “Jehova, Bože moj,+ zar ćeš i ovoj udovici kod koje boravim nanijeti zlo i usmrtiti joj sina?” 21 Potom se tri puta ispružio nad dječakom i zavapio k Jehovi: “Jehova, Bože moj, molim te, daj da se vrati život u ovo dijete!” 22 I Jehova je uslišio Ilijinu molbu+ te se život vratio u dječaka.+ 23 Tada je Ilija uzeo dječaka, donio ga iz gornje sobe u kuću i dao ga njegovoj majci, govoreći: “Evo, tvoj je sin živ!”+ 24 Nato je žena rekla Iliji: “Sad znam da si ti zaista Božji sluga+ i da je istina ono što Jehova govori preko tebe.”

18 Nakon nekog vremena, to jest treće godine,+ Jehova je rekao Iliji: “Idi i pokaži se Ahabu jer ću pustiti kišu na zemlju!”+ 2 Tako je Ilija otišao pokazati se Ahabu u vrijeme kad je u Samariji vladala velika glad.+

3 I Ahab je pozvao Obadiju, koji je bio upravitelj njegovog dvora. (A Obadija se veoma bojao Jehove. 4 Kad je Izebela+ ubijala Jehovine proroke, Obadija je odveo 100 proroka i sakrio ih u pećine, po 50 u svaku pećinu, te im je donosio kruha i vode.) 5 Potom je Ahab rekao Obadiji: “Obiđi sve izvore vode i sve doline* u zemlji! Možda pronađemo nešto trave da sačuvamo konje i mule na životu i da nam više ne ugiba stoka.” 6 Tako su podijelili među sobom zemlju koju će obići. Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je sam otišao drugim putem.

7 Dok je Obadija bio na putu, u susret mu je došao Ilija. Obadija ga je odmah prepoznao i pao ničice te rekao: “Jesi li to ti, gospodaru moj Ilija?”+ 8 A on mu je odgovorio: “Ja sam! Idi i reci svom gospodaru: ‘Došao je Ilija!’” 9 Ali on mu je rekao: “Koji sam grijeh počinio da svog slugu predaješ u ruke Ahabu da me pogubi? 10 Tako mi Jehove, tvog Boga, nema naroda ni kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. Kad su mu rekli: ‘Nije ovdje’, tražio je od tog kraljevstva ili naroda da se zakunu da te nisu našli.+ 11 A ti sad kažeš: ‘Idi i reci svom gospodaru: “Došao je Ilija!”’ 12 No kad ja odem od tebe, Jehovin duh odnijet će te+ tko zna kamo, pa kad javim Ahabu da si ovdje, a on te ne nađe, ubit će me. Ali tvoj se sluga od svoje mladosti boji Jehove. 13 Nije li moj gospodar čuo što sam učinio kad je Izebela ubijala Jehovine proroke, kako sam 100 Jehovinih proroka sakrio u pećine, po 50 u svaku pećinu, i donosio im kruha i vode?+ 14 A ti sad kažeš: ‘Idi i reci svom gospodaru: “Došao je Ilija!”’ On će me ubiti!” 15 No Ilija je rekao: “Zaklinjem se Jehovom nad vojskama, živim Bogom kojem služim*, danas ću mu se pokazati.”

16 Tada je Obadija pošao u susret Ahabu i javio mu vijest. I Ahab je krenuo u susret Iliji.

17 Čim je Ahab ugledao Iliju, rekao mu je: “Jesi li ti onaj koji Izraelu donosi tešku nevolju?”

18 On je nato odgovorio: “Ne donosim ja nevolju Izraelu, nego ti i obitelj tvog oca jer ste se prestali držati Jehovinih zapovijedi i počeli ste štovati Baale.+ 19 A sada zapovjedi da svi Izraelci dođu k meni na goru Karmel+ s 450 Baalovih proroka te s 400 proroka koji štuju obredno deblo*+ i jedu za Izebelinim stolom.” 20 Tako je Ahab pozvao sav izraelski narod i sakupio proroke na gori Karmelu.

21 Tada je Ilija pristupio narodu i rekao: “Dokle ćete biti neodlučni*?+ Ako je Jehova pravi Bog, služite njemu,+ a ako je Baal, služite njemu!” Ali narod mu nije odgovorio ni riječi. 22 A Ilija je rekao narodu: “Ja sam jedini preostao od Jehovinih proroka,+ a Baalovih proroka ima 450. 23 Neka nam daju dva junca pa neka oni izaberu jednog junca, isijeku ga na komade i stave na drva, ali neka ne potpale vatru. A ja ću pripremiti drugog junca i staviti ga na drva, ali neću potpaliti vatru. 24 Tada vi prizovite ime svog boga,+ a ja ću prizvati Jehovino ime. Bog koji odgovori vatrom pokazat će da je pravi Bog.”+ Nato je sav narod odgovorio: “Neka bude tako!”

25 Potom je Ilija rekao Baalovim prorocima: “Izaberite jednog junca i prvi ga pripremite, jer vas je više. I prizovite ime svog boga, ali nemojte potpaliti vatru.” 26 Tako su uzeli junca kojeg su izabrali. Pripremili su ga i prizivali Baalovo ime od jutra do podneva, govoreći: “Baale, usliši nas!” Ali nije bilo ni glasa ni odgovora.+ A oni su poskakivali* oko žrtvenika koji su načinili. 27 Oko podneva Ilija im se stao rugati: “Zovite ga na sav glas! Pa on je bog!+ Valjda se nešto zamislio ili je otišao obaviti nuždu*! A možda i spava, pa ga treba probuditi!” 28 I oni su vikali na sav glas te su se po svom običaju rezali bodežima i kopljima dok ih nije oblila krv. 29 Kad je prošlo podne, oni su se i dalje ponašali mahnito* sve dok nije došlo vrijeme da se prinese večernja žitna žrtva, ali nije bilo ni glasa ni odgovora. Nitko ih nije slušao.+

30 Naposljetku je Ilija rekao narodu: “Dođite k meni!” I sav mu je narod pristupio. Tada je počeo popravljati Jehovin žrtvenik koji je bio srušen.+ 31 Ilija je uzeo 12 kamenova, prema broju plemena što su potekla od sinova Jakova, kojem je Jehova rekao: “Ime će ti biti Izrael!”+ 32 Od tog je kamenja sagradio žrtvenik+ u čast Jehovinom imenu. Potom je oko žrtvenika načinio jarak. Taj je jarak okruživao površinu koja bi se mogla zasijati s 2 seaha* sjemena. 33 Zatim je naslagao drva, isjekao junca na komade i položio ga na drva.+ Tada je rekao: “Napunite vodom četiri ćupa i izlijte vodu na žrtvu paljenicu i na drva!” 34 Potom je rekao: “Učinite to još jednom!” I učinili su to još jednom. A on je rekao: “Učinite to i treći put!” I učinili su to i treći put. 35 I voda je potekla svuda oko žrtvenika. Ilija je i jarak napunio vodom.

36 Kad je došlo vrijeme da se prinese večernja žitna žrtva,+ prorok Ilija pristupio je žrtveniku i rekao: “Jehova, Bože Abrahamov,+ Izakov+ i Izraelov, neka danas svi spoznaju da si ti Bog u Izraelu i da sam ja tvoj sluga te da sam po tvojoj zapovijedi sve ovo učinio!+ 37 Usliši me, Jehova! Usliši me da bi ovaj narod znao da si ti, Jehova, pravi Bog i da ti želiš da se svim srcem vrate k tebi!”+

38 Tada je sišla vatra koju je poslao Jehova te je spalila žrtvu paljenicu,+ drva, kamenje i prašinu te popila vodu u jarku.+ 39 Kad je sav narod to vidio, pao je ničice i rekao: “Jehova je pravi Bog! Jehova je pravi Bog!” 40 Tada im je Ilija rekao: “Pohvatajte Baalove proroke! Ne dajte da ijedan pobjegne!” I pohvatali su ih, a Ilija ih je zatim odveo do potoka Kišona+ i ondje pobio.+

41 Potom je Ilija rekao Ahabu: “Pođi odavde te jedi i pij, jer već se čuje jak pljusak!”+ 42 I Ahab je otišao jesti i piti, a Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se k zemlji i stavio lice među koljena.+ 43 Zatim je rekao svom sluzi: “Molim te, idi gore i pogledaj prema moru!” I on je otišao i pogledao te je rekao: “Ništa se ne vidi.” Ilija mu je sedam puta rekao: “Idi ponovno!” 44 A sedmi put sluga mu je kazao: “Eno, s mora se diže oblak malen kao ljudski dlan!” Tada je Ilija rekao: “Idi i reci Ahabu: ‘Upregni konje u kola i pođi dolje da te ne uhvati pljusak!’” 45 Uto su nebo prekrili crni oblaci, zapuhao je vjetar i spustio se jak pljusak.+ A Ahab se na kolima odvezao u Jizreel.+ 46 No Jehova je dao snage Iliji te je on zataknuo skute svoje haljine za pojas i trčao pred Ahabom sve do Jizreela.

19 Ahab+ je ispričao Izebeli+ sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve proroke.+ 2 Tada je Izebela poslala Iliji glasnika i poručila mu: “Neka me bogovi strogo kazne ako sutra u ovo doba ne učinim tebi ono što si ti učinio svakom od njih!” 3 On se tada uplašio, pa je pobjegao da spasi živu glavu.+ Kad je došao u Beer-Šebu,+ koja je u Judi,+ ostavio je ondje svog slugu. 4 Otišao je dan hoda u pustinju, sjeo pod neko drvo i počeo moliti Boga da umre*. Rekao je: “Dosta mi je! Jehova, oduzmi mi život+ jer nisam ništa bolji od svojih predaka!”

5 Zatim je legao i zaspao pod tim drvetom. Ali najednom ga je dotaknuo anđeo+ i rekao mu: “Ustani i jedi!”+ 6 Kad je otvorio oči, kraj glave je ugledao pogaču na užarenom kamenju i vrč vode. Jeo je i pio pa je opet legao. 7 A Jehovin anđeo došao je i drugi put, dotaknuo ga i rekao: “Ustani i jedi jer pred tobom je težak put!” 8 Potom je Ilija ustao, jeo i pio te je tako okrijepljen hodao 40 dana i 40 noći sve do Horeba, gore pravog Boga.+

9 Ondje je ušao u neku pećinu+ da u njoj prenoći. I Jehova ga je upitao: “Što radiš ovdje, Ilija?” 10 A on je odgovorio: “Revno sam služio Jehovi, Bogu nad vojskama,+ ali Izraelci su se prestali držati tvog saveza,+ porušili su tvoje žrtvenike, a tvoje su proroke pobili mačem.+ Samo sam ja ostao, a sada i mene* žele ubiti.”+ 11 Ali Bog mu je rekao: “Izađi i stani pred Jehovu na ovoj gori!” I gle, Jehova je prolazio onuda,+ a silan i jak vjetar razdirao je gore i lomio litice pred Jehovom,+ ali Jehova nije bio u vjetru. Nakon vjetra došao je potres,+ ali Jehova nije bio u potresu. 12 Nakon potresa došla je vatra,+ ali Jehova nije bio u vatri. A nakon vatre začuo se glas, tih i blag.+ 13 Kad ga je Ilija čuo, pokrio je lice svojim ogrtačem+ te je izašao i stao na ulaz u pećinu. Potom mu je taj glas rekao: “Što radiš ovdje, Ilija?” 14 A on je odgovorio: “Revno sam služio Jehovi, Bogu nad vojskama, ali Izraelci su se prestali držati tvog saveza,+ porušili su tvoje žrtvenike, a tvoje su proroke pobili mačem. Samo sam ja ostao, a sada i mene žele ubiti.”+

15 Nato mu je Jehova rekao: “Idi i vrati se u damaščansku pustinju. Kad dođeš onamo, pomaži Hazaela+ za kralja nad Sirijom. 16 Nimšijevog unuka Jehua+ pomaži za kralja nad Izraelom, a Elizeja*, Šafatovog sina iz Abel-Mehole, pomaži da služi kao prorok nakon tebe.+ 17 Onoga tko umakne Hazaelovom maču+ pogubit će Jehu,+ a onoga tko umakne Jehuovom maču pogubit će Elizej.+ 18 U Izraelu još uvijek imam 7000 ljudi+ koji nisu kleknuli pred Baalom+ niti su ga poljubili.”+

19 Tako je on otišao odande i našao je Šafatovog sina Elizeja kako ore. Pred sobom je imao 12 jarmova bikova, a sam je bio kod dvanaestog. Ilija je otišao k njemu i bacio na njega svoj proročki ogrtač.+ 20 Tada je on ostavio bikove, potrčao za Ilijom i rekao: “Molim te, dopusti mi da poljubim svog oca i svoju majku, pa ću onda poći za tobom!” A on mu je odvratio: “Idi, vrati se, zar te ja sprečavam u tome?” 21 I on se vratio te je uzeo dva bika i zaklao* ih, a na drvima od pluga i jarma u koji su bili upregnuti bikovi skuhao je njihovo meso i dao ga narodu da jede. Potom je pošao za Ilijom i počeo mu služiti.+

20 Sirijski+ kralj Ben-Hadad+ skupio je svu svoju vojsku, a s njim su bila i 32 kralja sa svojim konjima i kolima. Otišao je opsjedati+ Samariju+ i boriti se protiv nje. 2 Poslao je u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu+ i poručio mu: “Ovako kaže Ben-Hadad: 3 ‘Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a i tvoje najljepše žene i tvoji najljepši sinovi moji su!’” 4 A izraelski kralj odgovorio je: “Kao što si rekao, gospodaru moj, kralju, tvoj sam ja i sve što imam.”+

5 No glasnici su ponovno došli i rekli: “Ovako kaže Ben-Hadad: ‘Poslao sam glasnike k tebi i poručio ti: “Svoje srebro, svoje zlato, svoje žene i svoje sinove dat ćeš meni.” 6 A ja ću sutra u ovo doba poslati svoje sluge k tebi da dobro pretraže tvoj dvor i kuće tvojih slugu. I sve što smatraš dragocjenim oni će uzeti i odnijeti.’”

7 Tada je izraelski kralj sazvao sve starješine u zemlji i rekao im: “Pogledajte, molim vas, kako se ovaj čovjek okomio na nas i želi nam nanijeti nevolju, jer tražio je da mu dam svoje žene, svoje sinove, svoje srebro i svoje zlato, i nisam mu to odbio dati!” 8 A svi starješine i sav narod rekli su mu: “Nemoj ga poslušati i nemoj na to pristati!” 9 Stoga je Ahab rekao Ben-Hadadovim glasnicima: “Ovako recite mom gospodaru, kralju: ‘Sve što si prvi put zatražio od svog sluge učinit ću, ali ovo ne mogu učiniti.’” I glasnici su otišli i prenijeli mu odgovor.

10 Tada mu je Ben-Hadad poručio: “Neka me bogovi strogo kazne ako od Samarije ostane toliko praha da svaki čovjek koji je sa mnom dobije po šaku!” 11 A izraelski je kralj odgovorio: “Ovako mu recite: ‘Neka se onaj koji se tek sprema u bitku ne hvali kao onaj koji je bitku već dobio!’”+ 12 Ben-Hadad je čuo taj odgovor dok je s kraljevima pio u šatorima i odmah je naredio svojim slugama: “Pripremite se za napad!” I oni su se pripremili da napadnu grad.

13 Ali jedan je prorok pristupio izraelskom kralju Ahabu+ i rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Jesi li vidio sve ovo silno mnoštvo? Evo, predat ću ga danas tebi u ruke i tada ćeš znati da sam ja Jehova!’”+ 14 Nato je Ahab upitao: “Preko koga ćeš to učiniti?” A prorok je odgovorio: “Ovako kaže Jehova: ‘Preko ljudi koji su u službi upraviteljā pokrajina.’” Potom je upitao: “Tko će započeti bitku?” A on je odgovorio: “Ti!”

15 Tada je Ahab prebrojio ljude koji su bili u službi upraviteljā pokrajina i bilo ih je 232, a potom je prebrojio sve izraelske vojnike i bilo ih je 7000. 16 Izašli su iz grada u podne, dok se Ben-Hadad opijao u šatorima s 32 kralja koji su mu došli pomoći. 17 Prvi su izašli ljudi koji su bili u službi upraviteljā pokrajina. Ben-Hadad je nato poslao glasnike i oni su mu javili: “Izašli su ljudi iz Samarije.” 18 Tada je rekao: “Ako su izašli radi mira, pohvatajte ih žive. A ako su izašli radi bitke, isto ih pohvatajte žive.” 19 A kad su ljudi koji su bili u službi upraviteljā pokrajina i vojska koja je išla za njima izašli iz grada, 20 napali su svaki svog protivnika. Tada su se Sirijci dali u bijeg,+ a Izraelci su krenuli u potjeru za njima. No sirijski kralj Ben-Hadad pobjegao je na konju zajedno s nekoliko konjanika. 21 Tada je došao izraelski kralj i udario na konje i kola te nanio težak poraz Sirijcima.

22 Poslije toga prorok+ je došao izraelskom kralju i rekao mu: “Idi, ojačaj svoje snage i razmisli što ćeš učiniti+ jer će početkom iduće godine* sirijski kralj opet doći i napasti te!”+

23 A sirijskom su kralju njegovi sluge rekli: “Njihov Bog je Bog gora. Zato su nas nadjačali. Ali budemo li se borili protiv njih u ravnici, mi ćemo njih nadjačati. 24 Dakle, učini ovako: Makni kraljeve+ s njihovih mjesta na čelu vojske i umjesto njih postavi upravitelje. 25 Potom skupi vojsku jednako veliku kao što je bila ona koju si izgubio, s jednako mnogo konja i kola. Povedimo bitku s njima u ravnici i sigurno ćemo ih nadjačati.” On je poslušao njihov savjet i učinio tako.

26 Početkom godine* Ben-Hadad je skupio Sirijce i krenuo u Afek+ u bitku protiv Izraelaca. 27 A i Izraelci su se skupili i opskrbili svime što im je bilo potrebno te im izašli u susret. Kad su se Izraelci utaborili ispred njih, bili su kao dva mala stada koza, a Sirijci su prekrili čitav taj kraj.+ 28 Tada je sluga pravog Boga došao izraelskom kralju i rekao mu: “Ovako kaže Jehova: ‘Zato što Sirijci kažu: “Jehova je Bog gora, a ne Bog ravnica”, sve ovo silno mnoštvo predat ću tebi u ruke+ i tada ćete znati da sam ja Jehova.’”+

29 Sedam su dana bili utaboreni jedni nasuprot drugima, a sedmog je dana započela bitka. Izraelci su u jednom danu pobili 100 000 sirijskih pješaka. 30 Oni koji su preostali pobjegli su u Afek,+ u sam grad. No zidine su se srušile na 27 000 ljudi koji su preostali. Ben-Hadad je isto pobjegao u grad te se sklonio u skrovitu sobu u nekoj kući.

31 I njegovi su mu sluge rekli: “Evo, čuli smo da su izraelski kraljevi milostivi*. Molimo te, dopusti nam da stavimo kostrijet oko bokova i konopce oko glave pa da izađemo pred izraelskog kralja. Možda će ti poštedjeti život*.”+ 32 Tako su oni stavili kostrijet oko bokova i vezali konopce oko glave pa su došli pred izraelskog kralja i rekli: “Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: ‘Molim te, ostavi me na životu!’” Nato je on upitao: “Zar je još živ? On mi je brat.” 33 A oni su to shvatili kao dobar znak i zaključili da doista tako misli, pa su rekli: “Ben-Hadad ti je brat.” A on je rekao: “Idite i dovedite ga!” Tada je Ben-Hadad došao k njemu i on ga je uzeo na kola.

34 A Ben-Hadad mu je rekao: “Vratit ću gradove koje je moj otac uzeo tvom ocu, a ti u Damasku izaberi sebi ulice u kojima ćeš trgovati kao što je moj otac izabrao sebi u Samariji!”

Nato je Ahab odvratio: “Sklopimo savez pod tim uvjetima i pustit ću te da odeš!”

Tako je sklopio savez s njim i pustio ga da ode.

35 A jedan od proročkih sinova*+ po Jehovinoj je zapovijedi rekao čovjeku koji je bio s njim: “Molim te, udari me!” Ali čovjek ga nije htio udariti. 36 Stoga mu je on rekao: “Budući da nisi poslušao Jehovu, čim odeš od mene, ubit će te lav.” I kad je taj čovjek otišao od njega, napao ga je lav i ubio ga.

37 Potom je naišao na drugog čovjeka i rekao mu: “Molim te, udari me!” I on ga je izudarao i izranjavao.

38 Tada je prorok otišao i stao kraj puta da dočeka kralja, a preko očiju je stavio povez da ga ne prepoznaju. 39 I kad je kralj prolazio onuda, on je povikao kralju: “Tvoj je sluga otišao u najžešću bitku. Uto je jedan čovjek izašao iz boja i doveo mi nekog zarobljenika te mi rekao: ‘Čuvaj ovog čovjeka! Ako pobjegne, svojom ćeš glavom platiti za njega+ ili ćeš dati talenat* srebra.’ 40 I dok je tvoj sluga bio zaokupljen svojim poslom, čovjek je nestao.” Nato mu je izraelski kralj rekao: “Eto ti presude! Sam si je izrekao.” 41 Tada je ovaj brzo skinuo povez s očiju i izraelski je kralj prepoznao da je on jedan od proroka.+ 42 I on je rekao kralju: “Ovako kaže Jehova: ‘Budući da si pustio čovjeka kojeg sam odredio da se pogubi,+ svojom ćeš glavom platiti za njega+ i tvoj će narod biti zatrt umjesto njegovog naroda.’”+ 43 Tada je izraelski kralj zlovoljan i potišten otišao svojoj kući u Samariju.+

21 Poslije tih događaja zbilo se ovo: Jizreelac Nabot imao je vinograd u Jizreelu,+ kraj palače samarijskog kralja Ahaba, 2 pa je Ahab rekao Nabotu: “Daj mi svoj vinograd da mi služi kao povrtnjak jer je blizu moje kuće. Ja ću ti za njega dati bolji vinograd. Ili, ako ti je draže, platit ću ti ga novcem.” 3 Ali Nabot je odgovorio Ahabu: “Nipošto ti ne mogu dati nasljedstvo svojih predaka jer bi to u Jehovinim očima bilo neispravno.”+ 4 Tako se Ahab vratio kući zlovoljan i potišten jer mu je Jizreelac Nabot rekao: “Neću ti dati nasljedstvo svojih predaka.” Legao je na svoju postelju, okrenuo lice prema zidu i nije htio ništa jesti.

5 A njegova žena Izebela+ došla je k njemu i upitala ga: “Zašto si tako žalostan da nećeš ni jesti?” 6 A on joj je odgovorio: “Zato što sam rekao Jizreelcu Nabotu: ‘Daj mi svoj vinograd za novac. Ili, ako ti je draže, dat ću ti za njega drugi vinograd.’ Ali on je kazao: ‘Neću ti dati svoj vinograd.’” 7 Tada mu je njegova žena Izebela rekla: “Zar ti nisi kralj nad Izraelom? Ustani, jedi i budi veseo! Ja ću ti dati vinograd Jizreelca Nabota.”+ 8 Potom je u Ahabovo ime napisala pisma i zapečatila ih njegovim pečatom.+ Pisma je poslala starješinama+ i dostojanstvenicima koji su živjeli u Nabotovom gradu. 9 U pismima je napisala: “Oglasite post i posjednite Nabota pred sav narod. 10 Nasuprot njemu posjednite dva zla čovjeka koja će svjedočiti protiv njega+ i reći: ‘Prokleo si Boga i kralja!’+ Tada ga izvedite van i kamenujte ga da pogine.”+

11 I ljudi iz njegovog grada – starješine i dostojanstvenici koji su živjeli u njegovom gradu – učinili su kako je pisalo u pismima koja im je Izebela poslala. 12 Oglasili su post i posjeli Nabota pred sav narod. 13 Potom su došla dva zla čovjeka i sjela nasuprot njemu. Oni su pred narodom svjedočili protiv Nabota i rekli: “Nabot je prokleo Boga i kralja!”+ Zatim ga je narod izveo iz grada i kamenovao, tako da je poginuo.+ 14 Tada su poručili Izebeli: “Nabot je kamenovan i mrtav je.”+

15 Kad je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je mrtav, rekla je Ahabu: “Idi i uzmi vinograd Jizreelca Nabota,+ koji ti on nije htio dati za novac, jer Nabot više nije živ – mrtav je.” 16 Čim je Ahab čuo da je Jizreelac Nabot mrtav, pošao je u njegov vinograd da ga uzme.

17 No Jehova je rekao Tišbijcu Iliji:+ 18 “Brzo pođi u susret izraelskom kralju Ahabu, koji vlada u Samariji!+ Eno ga u Nabotovom vinogradu! Otišao je onamo da ga uzme. 19 Reci mu: ‘Ovako kaže Jehova: “Jesi li ubio čovjeka+ i oteo mu posjed?”’+ Potom mu reci: ‘Ovako kaže Jehova: “Na mjestu na kojem su psi lizali Nabotovu krv i tvoju će krv lizati psi!”’”+

20 Ahab je rekao Iliji: “Vidim da si me pronašao, neprijatelju moj!”+ A ovaj je odgovorio: “Pronašao sam te! ‘Budući da uporno činiš ono što je zlo u Jehovinim očima,+ 21 ja ću ti nanijeti nevolju. Zatrt ću te i istrijebit ću u Ahabovom domu sve što je muško*,+ čak i one najbjednije u Izraelu.+ 22 Učinit ću s tvojom obitelji kao s obitelji Nebatovog sina Jeroboama+ i kao s obitelji Ahijinog sina Baše+ jer si me rasrdio i naveo Izraelce na grijeh.’ 23 A za Izebelu ovako kaže Jehova: ‘Psi će proždrijeti Izebelu na jizreelskom polju!+ 24 Tko god iz Ahabove obitelji umre u gradu, pojest će ga psi, a tko god umre u polju, pojest će ga ptice!+ 25 Nikada nitko nije poput Ahaba+ tako uporno činio ono što je zlo u Jehovinim očima, na što ga je navodila njegova žena Izebela.+ 26 Postupao je krajnje ogavno i štovao odvratne idole* kao što su to činili Amorejci, koje je Jehova otjerao pred Izraelcima.’”+

27 Kad je Ahab čuo te riječi, razderao je svoje haljine i obukao kostrijet na golo tijelo. Postio je, spavao u kostrijeti i hodao sav potišten. 28 Tada je Jehova rekao Tišbijcu Iliji: 29 “Jesi li vidio kako se Ahab ponizio preda mnom?+ Budući da se ponizio preda mnom, neću nanijeti onu nevolju za njegovog života. U vrijeme njegovog sina nanijet ću nevolju njegovoj obitelji.”+

22 Tri godine nije bilo rata između Sirije i Izraela. 2 Treće je godine Judin kralj Jošafat+ došao izraelskom kralju.+ 3 I izraelski kralj rekao je svojim dvoranima: “Znate li da Ramot-Gilead+ pripada nama? A mi oklijevamo vratiti taj grad koji je oteo sirijski kralj.” 4 Zatim je upitao Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom u bitku za Ramot-Gilead?” A Jošafat je odgovorio izraelskom kralju: “Ti i ja smo jedno. Moj će narod ići s tvojim narodom. Moji će konji ići s tvojim konjima.”+

5 Ali Jošafat je rekao izraelskom kralju: “Molim te, upitaj najprije što kaže Jehova!”+ 6 Tako je izraelski kralj okupio proroke, oko 400 ljudi, i upitao ih: “Da li da krenem u rat protiv Ramot-Gileada ili da odustanem od toga?” A oni su odgovorili: “Idi, Jehova će ga predati kralju!”

7 Tada je Jošafat upitao: “Zar nema ovdje i koji Jehovin prorok? Pitajmo i preko njega!”+ 8 Nato je izraelski kralj rekao Jošafatu: “Ima još jedan čovjek preko kojeg možemo pitati Jehovu za savjet,+ ali ja ga mrzim+ jer mi nikad ne proriče dobro, nego samo zlo.+ To je Imlin sin Mikaja.” Ali Jošafat je odvratio: “Neka kralj ne govori tako!”

9 Tada je izraelski kralj dozvao nekog dvoranina i rekao mu: “Brzo dovedi Imlinog sina Mikaju!”+ 10 Izraelski kralj i Judin kralj Jošafat sjedili su svaki na svom prijestolju, odjeveni u kraljevske odore, na gumnu kod samarijskih vrata, a svi su proroci prorokovali pred njima.+ 11 Tada je Kenaanin sin Sidkija načinio sebi željezne rogove i rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Njima ćeš bosti Sirijce dok ih ne istrijebiš.’” 12 Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Idi na Ramot-Gilead i pobijedit ćeš! Jehova će ga predati kralju.”

13 A glasnik koji je otišao po Mikaju rekao mu je: “Evo, proroci složno navješćuju dobro kralju. Molim te, reci isto što i oni. I ti mu proreci dobro!”+ 14 Ali Mikaja je odgovorio: “Zaklinjem se Jehovom, što mi Jehova kaže, to ću govoriti!” 15 Zatim je došao pred kralja, a kralj ga je upitao: “Mikaja, da li da krenemo u rat protiv Ramot-Gileada ili da odustanemo od toga?” A on mu je odgovorio: “Idi i pobijedit ćeš! Jehova će ga predati kralju.” 16 Nato mu je kralj rekao: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi govoriš samo istinu u Jehovino ime?” 17 Tada je on odvratio: “Vidim sve Izraelce rasijane po gorama+ kao ovce koje nemaju pastira. Jehova je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se svi u miru vrate svojim kućama!’”

18 Nato je izraelski kralj rekao Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati dobro, nego samo zlo?”+

19 Tada je Mikaja rekao: “Sada čuj Jehovinu riječ: Vidio sam Jehovu kako sjedi na svom prijestolju+ i svu nebesku vojsku kako mu stoji zdesna i slijeva.+ 20 I Jehova je rekao: ‘Tko će prevariti Ahaba da krene na Ramot-Gilead i ondje pogine?’ I jedan je rekao ovako, a drugi onako. 21 Naposljetku je istupio jedan duh*,+ stao pred Jehovu i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ A Jehova ga je upitao: ‘Kako ćeš to učiniti?’ 22 Ovaj je odgovorio: ‘Otići ću i navest ću sve njegove proroke da prorokuju laži*.’+ A on je rekao: ‘Uspjet ćeš ga prevariti. Idi i učini tako!’ 23 I tako je Jehova naveo sve ove tvoje proroke da prorokuju laži*,+ ali Jehova ti navješćuje nevolju.”+

24 Tada je Kenaanin sin Sidkija pristupio Mikaji, ošamario ga i rekao: “Želiš li reći da je Jehovin duh otišao od mene, pa sada govori preko tebe?”+ 25 A Mikaja je odgovorio: “Saznat ćeš to onog dana kad uđeš u najskrovitiju sobu da se sakriješ.” 26 Tada je izraelski kralj rekao: “Uzmite Mikaju i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljevom sinu Joašu! 27 I recite im: ‘Ovako kaže kralj: “Bacite ovoga u zatvor+ i držite ga na malo kruha i vode dok se ne vratim živ i zdrav!”’” 28 Mikaja je nato rekao: “Ako se zaista vratiš živ i zdrav, onda Jehova nije govorio preko mene.”+ Potom je dodao: “Zapamtite to svi*!”

29 Tako su izraelski kralj i Judin kralj Jošafat otišli na Ramot-Gilead.+ 30 Izraelski kralj rekao je Jošafatu: “Ja ću se prerušiti i tako poći u bitku, a ti obuci svoju kraljevsku odoru!” Tako se izraelski kralj prerušio+ i otišao u bitku. 31 A sirijski kralj naredio je trideset i dvojici zapovjednika svojih bojnih kola:+ “Ne napadajte nikoga, ni maloga ni velikoga, osim izraelskog kralja!” 32 Čim su zapovjednici kola vidjeli Jošafata, pomislili su: “To je sigurno izraelski kralj!” I krenuli su na njega, a Jošafat je stao dozivati u pomoć. 33 No kad su zapovjednici kola vidjeli da to nije izraelski kralj, prestali su ga progoniti.

34 Ali neki je čovjek odapeo luk i slučajno pogodio izraelskog kralja ondje gdje mu se sastavljao oklop. Tada je kralj rekao vozaču svojih kola: “Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam teško ranjen!”+ 35 Žestoka bitka trajala je cijeli dan i kralja su morali držati uspravno u kolima nasuprot Sirijcima. Krv iz njegove rane tekla je u kola, a navečer je umro.+ 36 U vrijeme zalaska sunca taborom je odjeknuo povik: “Svatko neka se vrati u svoj grad! Svatko neka se vrati u svoju zemlju!”+ 37 Tako je kralj umro te su ga odnijeli u Samariju. Ondje su ga i pokopali. 38 Kad su prali bojna kola kraj samarijskog jezerca, psi su lizali njegovu krv i bludnice su se ondje kupale*, kao što je Jehova i rekao.+

39 A ostali događaji iz Ahabovog života, što je sve učinio i kako je izgradio dvor od bjelokosti+ i sve svoje gradove, sve je to zapisano u ljetopisima izraelskih kraljeva. 40 Naposljetku je Ahab umro*,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Ahazija.+

41 Asin sin Jošafat+ postao je kralj u Judi četvrte godine vladavine izraelskog kralja Ahaba. 42 Jošafat je imao 35 godina kad je postao kralj i vladao je 25 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Azuba, a bila je Šilhijeva kći. 43 U svemu je išao stopama svog oca Ase.+ Nije odstupio od toga i činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima.+ No obredne uzvišice nisu bile uklonjene te je narod još uvijek na njima prinosio žrtve i spaljivao prinose.+ 44 Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.+ 45 A ostali događaji iz Jošafatovog života, njegovi pothvati i ratovi koje je vodio, sve je to zapisano u ljetopisima Judinih kraljeva. 46 Osim toga, odstranio je iz zemlje hramske bludnike+ koji su ostali od vremena njegovog oca Ase.+

47 U to vrijeme u Edomu+ nije bilo kralja, nego je namjesnik služio kao kralj.+

48 Jošafat je načinio i taršiške brodove* da idu u Ofir po zlato.+ Ali brodovi nisu otišli jer su se razbili kod Esjon-Gebera.+ 49 Tada je Ahabov sin Ahazija rekao Jošafatu: “Neka moji sluge idu s tvojim slugama na brodove”, ali Jošafat nije pristao na to.

50 Naposljetku je Jošafat umro*+ i bio je pokopan među svojim precima u gradu svog pretka Davida, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Joram.+

51 Ahabov sin Ahazija+ u Samariji je počeo kraljevati nad Izraelom sedamnaeste godine vladavine Judinog kralja Jošafata i vladao je nad Izraelom dvije godine. 52 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima te je išao stopama svog oca+ i svoje majke+ i stopama Nebatovog sina Jeroboama, koji je Izraela navodio na grijeh.+ 53 Štovao je Baala+ i klanjao mu se te je vrijeđao Jehovu, Izraelovog Boga,+ kao što je to činio i njegov otac.