DRUGA KNJIGA LJETOPISA

1 Davidov sin Salamun učvrstio je svoju kraljevsku vlast i Jehova, njegov Bog, bio je s njim i veoma ga uzvisio.+

2 Salamun je sazvao sve Izraelce – tisućnike, stotnike, suce i sve glavare iz cijelog Izraela, poglavare rodova. 3 Potom su Salamun i sav narod* otišli na uzvišicu u Gibeonu+ jer je ondje bio šator sastanka koji je pripadao pravom Bogu, šator koji je Jehovin sluga Mojsije načinio u pustinji. 4 No David je kovčeg pravog Boga prenio iz Kirijat-Jearima+ na mjesto koje je pripremio za njega. Naime, za njega je bio razapeo šator u Jeruzalemu.+ 5 Bakreni žrtvenik+ koji je načinio Besalel,+ Urijev sin, Hurov unuk, nalazio se pred Jehovinim šatorom. Salamun i sav narod dolazili su onamo da se mole Bogu*. 6 Salamun je ondje prinio žrtve pred Jehovom – prinio je 1000 žrtava paljenica na bakrenom žrtveniku+ koji je bio pred šatorom sastanka.

7 Te se noći Bog ukazao Salamunu i rekao mu: “Traži što želiš da ti dam!”+ 8 A Salamun je odvratio Bogu: “Ti si mom ocu Davidu u velikoj mjeri iskazao vjernu ljubav+ i mene si postavio za kralja nakon njega.+ 9 Jehova Bože, neka se sada ispuni obećanje koje si dao mom ocu Davidu,+ jer si me postavio za kralja nad narodom kojeg ima mnogo kao zemaljskog praha.+ 10 Daj mi sada mudrosti i znanja+ da mogu voditi ovaj narod jer kako bih inače mogao suditi tvom velikom narodu?”+

11 Tada je Bog rekao Salamunu: “Zato što si to zaželio, a nisi tražio izobilje, ni bogatstvo, ni slavu, ni smrt* onih koji te mrze niti si tražio dug život, nego si tražio mudrost i znanje da možeš suditi mom narodu nad kojim sam te postavio za kralja,+ 12 dat ću ti mudrost i znanje. Ali dat ću ti i izobilje i bogatstvo i čast kakvu nije imao nijedan kralj prije tebe i kakvu neće imati nijedan poslije tebe.”+

13 I Salamun je sišao s uzvišice u Gibeonu,+ gdje se nalazio šator sastanka, i vratio se u Jeruzalem. Ondje je kraljevao nad Izraelom. 14 Salamun je imao sve više bojnih kola i konja*. Nakupio je 1400 kola i 12 000 konja*+ te ih je rasporedio po gradovima u kojima je držao kola,+ a imao ih je i kod sebe u Jeruzalemu.+ 15 Kralj je u Jeruzalemu nakupio toliko mnogo srebra i zlata da ga je bilo kao kamenja,+ a cedrovine kao divljih smokava u Šefeli.+ 16 Salamun je uvozio konje iz Egipta*.+ Kraljevi trgovci nabavljali su konje* po određenoj cijeni.+ 17 Svaka kola dovezena iz Egipta plaćala su se 600 srebrnjaka, a konj se plaćao 150 srebrnjaka. Ti su ih trgovci prodavali i svim hetitskim i sirijskim kraljevima.

2 Salamun je izdao zapovijed da se sagradi dom koji će nositi Jehovino ime+ i kraljevski dvor njemu samom.+ 2 I Salamun je odredio 70 000 ljudi za nosače*, 80 000 za klesare u planini+ i 3600 za nadglednike nad njima.+ 3 Potom je Salamun poručio tirskom kralju Hiramu:+ “Kao što si mom ocu Davidu učinio dobro i poslao mu cedrovine da sagradi dvor u kojem će živjeti,+ tako učini i meni. 4 Evo ja namjeravam sagraditi dom koji će nositi ime Jehove, mog Boga, i posvetiti ga njemu, da se pred njim pali mirisni kad,+ da se redovito postavljaju naslagani kruhovi*+ i da se prinose žrtve paljenice ujutro i uvečer,+ na dane počinka,+ na mlađake+ i na blagdane+ Jehove, našeg Boga. Tako se zauvijek treba činiti u Izraelu. 5 Dom koji ću graditi bit će velik jer je naš Bog veći od svih drugih bogova. 6 Tko bi mu mogao sagraditi dom kad ni nebesa ni nebo nad nebesima nisu dovoljno veliki da bi on u njima prebivao?+ Tko sam onda ja da mu sagradim dom? Mogu samo sagraditi zdanje u kojem će se pred njim spaljivati prinosi. 7 Zato mi sada pošalji zanatliju koji zna raditi sa zlatom, srebrom, bakrom,+ željezom, purpurnom vunom, grimizom i plavim predivom te koji zna rezbariti. On će raditi u Judi i u Jeruzalemu zajedno s mojim vještim zanatlijama, koje je izabrao moj otac David.+ 8 Pošalji mi iz Libanona cedrovog drva, drva borovice+ i algumovog drva,+ jer znam da su tvoji sluge vješti u sječi libanonskih drva.+ Moji će sluge raditi s tvojim slugama+ 9 kako bi mi pripremili mnogo drva, jer će dom koji namjeravam graditi biti izuzetno velik. 10 Evo dat ću hranu tvojim slugama,+ drvosječama koji će obarati drva: 20 000 kora* pšenice, 20 000 kora ječma, 20 000 bata* vina i 20 000 bata ulja.”

11 Tada je tirski kralj Hiram poslao Salamunu ovaj pismeni odgovor: “Jehova voli svoj narod i zato te postavio za kralja nad njim.” 12 Hiram je još rekao: “Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji je stvorio nebesa i zemlju, jer je dao kralju Davidu mudrog sina,+ obdarenog razboritošću i razumom,+ koji će sagraditi dom Jehovi i kraljevski dvor sebi. 13 Zato ti sada šaljem Hiram-Abija,+ vještog zanatliju i razumnog čovjeka, 14 sina jedne žene iz Danovog plemena, kojem je otac iz Tira. On zna raditi sa zlatom, srebrom, bakrom, željezom, kamenom, drvom, purpurnom vunom, plavim predivom, finim platnom i grimizom.+ Zna izrađivati svakovrsne rezbarije i praviti nacrte za sve što mu se povjeri.+ On će raditi s tvojim zanatlijama i zanatlijama mog gospodara Davida, tvog oca. 15 Neka sada moj gospodar pošalje svojim slugama pšenice, ječma, ulja i vina, kao što je obećao.+ 16 A mi ćemo posjeći drva na Libanonu+ koliko ti god treba pa ćemo ih povezati i od njih načiniti splavi te ih morem dopremiti tebi do Jope.+ Ti ih onda otpremi u Jeruzalem.”+

17 Salamun je potom prebrojio sve došljake koji su bili u izraelskoj zemlji,+ kao što je to ranije učinio njegov otac David,+ i bilo ih je 153 600. 18 Od njih je odredio 70 000 ljudi za nosače*, 80 000 za klesare+ u planini i 3600 za nadglednike koji će nadzirati radnike.+

3 I tako je Salamun počeo graditi Jehovin dom+ u Jeruzalemu na brdu Moriji,+ gdje se Jehova ukazao njegovom ocu Davidu,+ na mjestu koje je pripremio David, na gumnu Jebusejca Ornana.+ 2 Počeo je graditi drugog dana drugog mjeseca četvrte godine svog kraljevanja. 3 Temelji za dom pravog Boga koje je Salamun položio na početku gradnje bili su dugi 60 lakata, a široki 20 lakata,+ po staroj mjeri lakta*. 4 Predvorje ispred doma bilo je široko 20 lakata, koliko je bio širok dom, a visoko 120*.+ Iznutra ga je Salamun obložio čistim zlatom. 5 Veliku prostoriju* obložio je drvom borovice i prekrio čistim zlatom,+ a potom je načinio ukrase u obliku palmi+ te lance.+ 6 Zatim je dom ukrasio predivnim dragim kamenjem.+ Zlato+ je bilo iz Parvajima. 7 Zlatom je obložio dom:+ stropne grede, pragove, zidove i vrata. Na zidovima je izrezbario kerube.+

8 Načinio je i Svetinju nad svetinjama.+ Ta je prostorija bila duga 20 lakata, koliko je bio širok dom, a široka 20 lakata. Obložio ju je sa 600 talenata* čistog zlata.+ 9 Zlato za čavle težilo je 50 šekela*. I gornje sobe obložio je zlatom.

10 Za Svetinju nad svetinjama načinio je dva kipa keruba i obložio ih zlatom.+ 11 Krila tih keruba+ protezala su se 20 lakata u dužinu. Prvom je kerubu jedno krilo bilo dugo 5 lakata i dodirivalo je zid doma, a i drugo krilo bilo mu je dugo 5 lakata te je dodirivalo krilo drugog keruba. 12 Tako je i drugom kerubu jedno krilo bilo dugo 5 lakata i dodirivalo je drugi zid doma, a i drugo krilo bilo mu je dugo 5 lakata te je dodirivalo krilo prvog keruba. 13 Raširena krila tih keruba imala su ukupno 20 lakata. Kerubi su stajali uspravno, licem okrenuti prema unutrašnjosti doma*.

14 Načinio je i zavjesu+ od plavog prediva, purpurne vune, grimiza i finog platna te je na njoj izvezao kerube.+

15 Načinio je dva stupa+ pred domom. Bili su visoki 35 lakata, a na svakome je bila glava* od 5 lakata.+ 16 Potom je načinio lančiće te ih je poput ogrlice stavio na vrh stupova. Načinio je 100 šipaka i objesio ih na lančiće. 17 Stupove je postavio pred hramom, jedan s desne* strane, a drugi s lijeve*. Desni je nazvao Jakin*, a lijevi Boaz*.

4 Načinio je bakreni žrtvenik+ dug 20 lakata, širok 20 lakata i visok 10 lakata.

2 Potom je načinio lijevano more*.+ Ono je bilo okruglo, od jednog do drugog ruba imalo je 10 lakata, bilo je visoko 5 lakata, a opseg mu je bio 30 lakata*.+ 3 Ispod ruba imalo je ukrase u obliku tikve+ koji su ga okruživali svuda unaokolo – bilo ih je po deset na lakat. Bila su dva reda tikvi, salivenih zajedno s morem. 4 Ono je stajalo na 12 bikova,+ od kojih su tri gledala prema sjeveru, tri prema zapadu, tri prema jugu, a tri prema istoku. More je stajalo na tim bikovima, a njima je stražnji dio bio okrenut unutra. 5 More je bilo debelo 1 dlan*, a rub mu je bio izrađen kao rub čaše, nalik ljiljanovom cvijetu. Moglo je primiti 3000 bata* vode.

6 Hiram je načinio i deset spremnika za vodu koji su služili za pranje. Pet ih je stavio s desne strane, a pet s lijeve.+ Vodom iz njih prale su se žrtve paljenice.+ A more je bilo namijenjeno svećenicima da se peru vodom iz njega.+

7 Zatim je prema uputama+ načinio deset zlatnih svijećnjaka+ i stavio ih u hram, pet s desne strane, a pet s lijeve.+

8 Potom je načinio deset stolova i postavio ih u hramu, pet s desne strane, a pet s lijeve.+ Načinio je i 100 zlatnih zdjela.

9 Onda je načinio dvorište+ za svećenike,+ veliko dvorište+ i vrata u velikom dvorištu, a vrata je obložio bakrom. 10 More je postavio s desne strane, prema jugoistoku.+

11 Hiram je ujedno načinio lonce, lopate i zdjele.+

Tako je Hiram dovršio posao na domu pravog Boga koji je obavljao za kralja Salamuna:+ 12 dva stupa+ i zdjelaste glave koje su bile na vrhu dvaju stupova; dva mrežasta opleta+ koja su prekrivala te dvije zdjelaste glave na vrhu stupova; 13 400 šipaka+ za dva mrežasta opleta, za svaki oplet po dva reda šipaka da prekriju dvije zdjelaste glave na vrhu stupova;+ 14 deset kolica* i deset spremnika za vodu na kolicima;+ 15 more i 12 bikova ispod njega+ 16 te lonce, lopate, vilice+ i sav drugi pribor koji je Hiram-Abiv+ načinio od ulaštenog bakra kralju Salamunu za Jehovin dom. 17 Kralj ih je dao saliti u kalupima od gline u jordanskoj ravnici*, između Sukota+ i Serede. 18 Salamun je načinio tako mnogo tog pribora da se težina utrošenog bakra nije mogla utvrditi.+

19 Salamun je načinio i svu drugu opremu+ za dom pravog Boga: zlatni žrtvenik;+ stolove+ na koje su se kruhovi stavljali pred Boga;+ 20 svijećnjake s uljanicama od čistog zlata+ koji su se prema propisu trebali paliti pred najskrovitijom prostorijom; 21 zlatne cvjetove, uljanice i kliješta za gašenje stijenja, sve od najčišćeg zlata, 22 te podrezivače stijenja, zdjele, čaše i pepeonike, sve od čistog zlata. I ulaz u dom, unutarnja vrata Svetinje nad svetinjama+ i vrata hrama u domu bila su od zlata.+

5 Tako je Salamun dovršio sav posao oko Jehovinog doma.+ Potom je donio stvari koje je posvetio njegov otac David+ te je u riznicu doma pravog Boga stavio srebro, zlato i sve druge predmete.+ 2 Tada je Salamun pozvao k sebi izraelske starješine, sve plemenske glavare i poglavare izraelskih rodova. Oni su došli u Jeruzalem kako bi donijeli kovčeg Jehovinog saveza iz Davidovog grada,+ to jest Siona.+ 3 Tako su se svi ljudi iz Izraela okupili pred kraljem na blagdan* koji se slavi u sedmom mjesecu.+

4 Kad su došli svi izraelski starješine, Levijevci su ponijeli kovčeg.+ 5 Donijeli su kovčeg, šator sastanka+ i sav sveti pribor koji je bio u šatoru. Sve su to donijeli svećenici i leviti*. 6 A kralj Salamun i svi Izraelci, koji su bili pozvani da dođu k njemu, okupili su se pred kovčegom. Žrtvovali su toliko ovaca i goveda+ da ih se nije moglo izbrojiti niti im se mogao odrediti broj. 7 Potom su svećenici unijeli kovčeg Jehovinog saveza na njegovo mjesto, u najskrovitiju prostoriju doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubima.+ 8 A kerubima su krila bila raširena iznad mjesta na kojem je stajao kovčeg, tako da su kerubi odozgo zaklanjali kovčeg i njegove motke.+ 9 Motke su bile tako duge da su se njihovi krajevi vidjeli iz Svetinje, koja je bila pred najskrovitijom prostorijom, ali izvana se nisu vidjeli. Ondje stoje sve do današnjeg dana. 10 U kovčegu nije bilo ničega osim dviju ploča koje je Mojsije stavio u njega u Horebu*,+ kad je Jehova sklopio savez+ s Izraelcima nakon što su izašli iz Egipta.+

11 Kad su svećenici izašli iz svetog mjesta (jer su se svi svećenici koji su bili ondje posvetili,+ bez obzira na to kojoj su skupini pripadali+), 12 svi levitski pjevači+ koje su predvodili Asaf,+ Heman,+ Jedutun,+ njihovi sinovi i njihova braća stajali su istočno od žrtvenika s činelama, psaltirima i harfama, odjeveni u haljine od finog platna. S njima je bilo 120 svećenika koji su trubili u trube.+ 13 I dok su trubači i pjevači složno hvalili Jehovu i zahvaljivali mu i dok se razlijegao zvuk truba, činela i drugih glazbala te je odjekivala pjesma kojom su hvalili Jehovu: “Jer je dobar, jer njegova vjerna ljubav traje vječno”,+ oblak je ispunio dom,+ Jehovin dom. 14 Svećenici nisu mogli od oblaka stajati ondje i vršiti svoju službu jer je Jehovina slava ispunila dom pravog Boga.+

6 Tada je Salamun kazao: “Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami.+ 2 Ja sam ti sagradio veličanstven dom, mjesto na kojem ćeš zauvijek prebivati.”+

3 Potom se kralj okrenuo i počeo blagoslivljati sve okupljene Izraelce*, a oni su svi stajali ondje.+ 4 I rekao je: “Neka je hvaljen Jehova, Izraelov Bog, koji je sam* dao obećanje mom ocu Davidu te ispunio* obećanje koje je dao kad je rekao: 5 ‘Od dana kad sam iz Egipta izveo svoj narod, Izraelce, na području svih izraelskih plemena nisam izabrao niti jedan grad da se u njemu sagradi dom u kojem bi se slavilo* moje ime+ niti sam izabrao ikoga za vođu svom narodu Izraelu. 6 Ali sada sam izabrao Jeruzalem+ da se u njemu slavi moje ime i izabrao sam Davida da vlada nad mojim narodom Izraelom.’+ 7 Moj je otac David svim srcem želio sagraditi dom koji će nositi ime Jehove, Izraelovog Boga.+ 8 No Jehova je rekao mom ocu Davidu: ‘Ti svim srcem želiš sagraditi dom koji će nositi moje ime i dobro je što u svom srcu imaš tu želju. 9 Ali nećeš ti sagraditi taj dom, nego tvoj sin koji će ti se roditi* – on će sagraditi dom koji će nositi moje ime.’+ 10 Jehova je ispunio obećanje koje je dao i ja sam naslijedio svog oca Davida i sjeo na izraelsko prijestolje,+ kao što je Jehova i obećao.+ I sagradio sam dom koji nosi ime Jehove, Izraelovog Boga, 11 i ondje stavio kovčeg u kojem su ploče saveza+ što ga je Jehova sklopio s izraelskim narodom.”

12 Potom je pred svim okupljenim Izraelcima stao pred Jehovin žrtvenik i podignuo ruke.+ 13 (Naime, Salamun je bio načinio bakreno postolje i postavio ga nasred dvorišta.+ Bilo je dugo 5 lakata*, široko 5 lakata i visoko 3 lakta. I Salamun je stajao na njemu.) I kleknuo je pred svim okupljenim Izraelcima i podignuo ruke prema nebu+ 14 te rekao: “Jehova, Bože Izraelov, nema Boga kao što si ti na nebu ni na zemlji. Ti se držiš saveza i iskazuješ vjernu ljubav onima koji ti služe* svim svojim srcem.+ 15 Ispunio si obećanje koje si dao svom sluzi Davidu, mom ocu.+ Sam si mu dao obećanje i danas si ga ispunio.+ 16 A sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni svom sluzi Davidu, mom ocu, ono što si mu obećao kad si rekao: ‘Ako tvoji sinovi budu pazili na svoje korake i živjeli po mom zakonu kao što si ti živio po mojoj volji, uvijek će netko od tvojih potomaka sjediti preda mnom na izraelskom prijestolju.’+ 17 Molim te sada, Jehova, Bože Izraelov, neka se ispuni obećanje koje si dao svom sluzi Davidu!

18 Ali hoćeš li ti, Bože, doista prebivati s ljudima na zemlji?+ Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima nisu dovoljno veliki da bi ti u njima prebivao,+ a kamoli ovaj dom koji sam sagradio!+ 19 Jehova, Bože moj, čuj molitvu i usrdnu molbu koju ti upućujem ja, tvoj sluga! Poslušaj moj vapaj i molitvu koju ti upućujem! 20 Neka tvoje oči dan i noć budno motre ovaj dom, ovo mjesto za koje si rekao da će se u njemu slaviti tvoje ime,+ i poslušaj molitvu koju ti uputim* okrenut prema ovom mjestu. 21 Poslušaj molbe za pomoć koje ti uputi tvoj sluga i molbe svog naroda Izraela koje ti upute moleći se okrenuti prema ovom mjestu!+ Čuj iz svog prebivališta na nebu,+ čuj i oprosti!+

22 Ako tko bude optužen da je zgriješio svom bližnjem te se mora zakleti* i snositi posljedice svoje zakletve*, i ako pod zakletvom* dođe pred tvoj žrtvenik u ovom domu,+ 23 tada čuj s neba te budi sudac svojim slugama: zloga kazni za ono što je učinio,+ a pravednoga proglasi nedužnim* i nagradi ga za njegovu pravednost.+

24 Ako tvoj narod, Izraela, poraze njegovi neprijatelji zato što ti je griješio,+ ali on se vrati k tebi i počne u ovom domu slaviti tvoje ime,+ moliti se tebi+ i preklinjati te za milost,+ 25 tada čuj s neba,+ oprosti grijeh svom narodu, Izraelu, i vrati ga u zemlju koju si dao njemu i njegovim precima.+

26 Ako se zatvori nebo i ne bude kiše+ jer su ti griješili,+ pa ti se pomole okrenuti prema ovom mjestu i počnu slaviti tvoje ime i prestanu griješiti jer si dao da ih snađu nevolje*,+ 27 tada čuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svom narodu, Izraelu – jer ti ćeš ih učiti pravom putu kojim trebaju ići+ – i pusti kišu+ na svoju zemlju koju si dao svom narodu u nasljedstvo.

28 Ako u zemlji zavlada glad,+ pošast+ ili suša ili se pojavi plijesan,+ ako navale skakavci u jatu ili proždrljivi skakavci,+ ako ih opkole neprijatelji u bilo kojem gradu u njihovoj zemlji,+ ako ih snađe bilo kakva druga nevolja ili bolest,+ 29 svaku molitvu,+ svaku usrdnu molbu+ koju ti uputi koji god čovjek ili sav tvoj narod Izrael – jer svatko zna svoju nevolju i svoju bol+ – pružajući u molitvi ruke prema ovom domu,+ 30 ti čuj s neba, iz svog prebivališta,+ i oprosti+ te daj svakome prema svim njegovim djelima – jer ti poznaješ njegovo srce, samo ti uistinu poznaješ čovjekovo srce+ – 31 da bi te se bojali i išli tvojim putevima sve dane dok žive na zemlji koju si dao našim precima.

32 Pa i kad tuđinac, koji ne pripada tvom narodu Izraelu, dođe iz daleke zemlje zbog tvog velikog imena*+ i tvoje snažne i moćne ruke te se pomoli okrenut prema ovom domu,+ 33 tada čuj s neba, iz svog prebivališta, i učini sve što te zamoli taj tuđinac da bi svi narodi na zemlji upoznali tvoje ime+ i bojali se tebe, kao i tvoj narod Izrael, i da bi znali da ovaj dom što sam ga sagradio nosi tvoje ime.

34 Ako tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja putem kojim ga pošalješ+ i pomoli se tebi+ okrenut prema ovom gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime,+ 35 tada čuj s neba njihovu molitvu i njihovu usrdnu molbu i daj im pravdu.+

36 Ako ti zgriješe – jer nema čovjeka koji ne griješi+ – i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih njihovi porobljivači odvedu u zarobljeništvo u neku zemlju, daleko ili blizu,+ 37 a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, vrate se k tebi i stanu te preklinjati za milost u zemlji u kojoj su zarobljeni, govoreći: ‘Zgriješili smo, krivo smo postupali, činili smo zlo’,+ 38 ako se vrate k tebi svim svojim srcem+ i svom svojom dušom* u zemlji svojih porobljivača+ koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si izabrao+ i prema domu koji sam sagradio i koji nosi tvoje ime, 39 tada čuj s neba, iz svog prebivališta, njihovu molitvu i njihovu usrdnu molbu, daj im pravdu+ i oprosti svom narodu koji ti je zgriješio.

40 Sada te molim, Bože moj, obrati pažnju* na svaku molitvu upućenu s ovog mjesta* i saslušaj je!+ 41 Jehova Bože, pođi sada na mjesto na kojem ćeš počivati,+ ti i kovčeg koji predočava tvoju snagu. Neka se tvoji svećenici, Jehova Bože, obuku u spasenje i neka se tvoji vjerni sluge raduju tvojoj dobroti.+ 42 Jehova Bože, nemoj odbaciti svog pomazanika!+ Sjeti se svoje vjerne ljubavi koju si iskazao svom sluzi Davidu.”+

7 Kad je Salamun završio molitvu,+ vatra je sišla s neba+ i spalila žrtvu paljenicu i druge žrtve, a Jehovina slava ispunila je dom.+ 2 Svećenici nisu mogli ući u Jehovin dom jer je Jehovina slava ispunila Jehovin dom.+ 3 Kad su svi Izraelci vidjeli kako se vatra spustila s neba i kako se Jehovina slava pojavila nad domom, poklonili su se i pali ničice na popločeni pod, licem do zemlje, i zahvaljivali su Jehovi “jer je dobar, jer njegova vjerna ljubav traje vječno”.

4 Tada su kralj i sav narod prinijeli žrtve pred Jehovom.+ 5 Kralj Salamun prinio je na žrtvu 22 000 goveda i 120 000 ovaca. Tako su kralj i sav narod svečano otvorili dom pravog Boga.+ 6 Svećenici su stajali na svojim mjestima, a i leviti su stajali na svojim mjestima s glazbalima uz koja su pjevali u čast Jehovi.+ (Kralj David načinio je ta glazbala da bi svirajući na njima* zahvaljivao Jehovi i upućivao mu hvale – “jer njegova vjerna ljubav traje vječno”.) A pred njima su svećenici glasno trubili u trube,+ dok su svi Izraelci stajali.

7 Tada je Salamun posvetio središnji dio dvorišta koji se nalazio ispred Jehovinog doma jer je ondje morao prinositi žrtve paljenice+ i masne komade žrtava zajedništva. Salamun je morao to učiniti jer na bakreni žrtvenik+ koji je dao izraditi nisu mogle stati tolike žrtve paljenice, žitne žrtve+ i masni komadi.+ 8 U to je vrijeme Salamun sedam dana slavio blagdan+ sa svim Izraelom, silnim mnoštvom naroda iz cijele zemlje, od Lebo-Hamata* do potoka* Egipta.+ 9 A osmog su dana* održali svečani skup+ jer je svečanost povodom postavljanja žrtvenika trajala sedam dana i blagdan još sedam dana. 10 Dvadeset i trećeg dana sedmog mjeseca otpustio je ljude njihovim kućama. I oni su otišli radosni+ i vesela srca zbog sve dobrote koju je Jehova iskazao Davidu i Salamunu i svojem narodu Izraelu.+

11 Tako je Salamun završio Jehovin dom i kraljevski dvor+ i uspješno je izvršio sve što je naumio u vezi s Jehovinim domom i svojim dvorom.+ 12 I Jehova se po noći ukazao Salamunu+ i rekao mu: “Uslišio sam tvoju molitvu i izabrao ovo mjesto da mi bude dom u kojem će se prinositi žrtve.+ 13 Ako zatvorim nebo da ne pada kiša i zapovjedim skakavcima da poharaju zemlju i ako pošaljem pošast na svoj narod, 14 pa se moj narod, koji nosi moje ime,+ ponizi+ i pomoli i potraži me te prestane činiti zlo,+ ja ću tada čuti s neba i oprostiti im grijeh i učinit ću da se njihova zemlja oporavi.+ 15 Moje će uši uvijek slušati one koji mi upućuju molitve s ovog mjesta i moje će ih oči gledati.+ 16 Zato sam izabrao i posvetio ovaj dom da se u njemu vječno slavi* moje ime.+ Moje oči i moje srce uvijek će biti ovdje.+

17 A ti, budeš li mi služio kao što mi je služio* tvoj otac David, čineći sve što sam ti zapovjedio, i budeš li se držao mojih uredbi i zakona,+ 18 utvrdit ću tvoje prijestolje i kraljevsku vlast,+ držeći se saveza koji sam sklopio s tvojim ocem Davidom+ kad sam rekao: ‘Uvijek će netko od tvojih potomaka vladati Izraelom.’+ 19 Ali ako mi okrenete leđa i prestanete se držati mojih odredbi i zapovijedi koje sam vam dao te počnete štovati druge bogove i klanjati im se,+ 20 istrijebit ću Izraelce iz zemlje koju sam im dao.+ I ovaj dom koji sam posvetio svom imenu odbacit ću i više ga neću gledati, pa će ga svi narodi prezirati* i rugat će mu se.+ 21 Od ovog doma ostat će samo ruševine. Tko god bude prolazio pokraj njega zaprepašteno će pitati:+ ‘Zašto je Jehova to učinio ovoj zemlji i ovom domu?’+ 22 Ljudi će mu odgovoriti: ‘Zato što su Izraelci ostavili Jehovu,+ Boga svojih predaka, koji ih je izveo iz Egipta,+ te su se priklonili drugim bogovima, klanjali im se i štovali ih.+ Zato im je on nanio svu tu nevolju.’”+

8 Salamun je u 20 godina sagradio Jehovin dom i svoj dvor.+ 2 Nakon toga utvrdio je gradove koje mu je dao Hiram+ i u njima je naselio Izraelce. 3 Potom je Salamun krenuo na Hamat-Sobu i osvojio je. 4 Zatim je utvrdio* Tadmor u pustinji i sve gradove sa žitnicama i skladištima+ koje je sagradio u Hamatu.+ 5 Ujedno je sagradio* Gornji Bet-Horon+ i Donji Bet-Horon,+ utvrđene gradove sa zidinama, vratima i zasunima, 6 zatim Baalat+ i sve svoje gradove sa žitnicama i skladištima, sve gradove za bojna kola+ i gradove za konjanike i sve što je god Salamun poželio graditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u cijeloj zemlji kojom je vladao.

7 A sve koji su preostali od Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca,+ koji nisu bili Izraelci,+ 8 njihove potomke koji su ostali u zemlji – one koje Izraelci nisu istrijebili+ – Salamun je odredio za rad i tako je ostalo sve do danas.+ 9 Ali nikoga od Izraelaca Salamun nije učinio robom za svoj posao.+ Oni su bili ratnici, zapovjednici njegovih pobočnika te zapovjednici njegovih bojnih kola i konjanika.+ 10 Kralj Salamun imao je 250 glavnih namjesnika koji su nadzirali radnike.+

11 Osim toga, Salamun je preselio faraonovu kćer+ iz Davidovog grada u kuću koju je za nju sagradio.+ Rekao je: “Premda mi je žena, neće živjeti u domu izraelskog kralja Davida jer je svako mjesto na koje je došao Jehovin kovčeg sveto.”+

12 Tada je Salamun počeo prinositi žrtve paljenice+ Jehovi na Jehovinom žrtveniku+ koji je načinio ispred predvorja.+ 13 Svakog je dana prinosio žrtve, a prinosio je i žrtve koje su prema Mojsijevoj zapovijedi bile propisane za dane počinka+ i mlađake+ te za tri blagdana koja su se slavila tijekom godine+ – Blagdan beskvasnih kruhova,+ Blagdan tjedana+ i Blagdan sjenica*.+ 14 I postavio je skupine svećenika+ da vrše svoje službe, kako je propisao njegov otac David. I levite je postavio na njihove dužnosti da pjevaju hvalospjeve+ i da služe pred svećenicima svaki dan te vratare po njihovim skupinama za svaka vrata,+ jer je tako zapovjedio David, sluga pravog Boga. 15 I ni u čemu nisu odstupili od zapovijedi koju je kralj dao za svećenike i levite i za spremišta. 16 Tako je Salamun dobro uredio* sav posao oko gradnje hrama, od dana kad je bio položen temelj Jehovinog doma+ pa sve dok nije bio dovršen. I tako je bila završena gradnja Jehovinog doma.+

17 Tada je Salamun otišao u Esjon-Geber+ i u Elot,+ koji se nalaze na morskoj obali u edomskoj zemlji.+ 18 Hiram+ mu je po svojim slugama slao brodove i iskusne mornare. Svaki put kad bi oni i Salamunovi sluge otplovili u Ofir,+ odande bi uzeli 450 talenata* zlata+ te ga dopremili kralju Salamunu.+

9 A kraljica od Sabe+ čula je za Salamunovu slavu. Stoga je došla u Jeruzalem da iskuša Salamuna teškim pitanjima*. Stigla je s vrlo velikom pratnjom i s devama koje su nosile balzam, drago kamenje i vrlo mnogo zlata.+ Kad je došla k Salamunu, razgovarala je s njim o svemu što joj je bilo na umu.+ 2 A Salamun joj je odgovorio na sve što ga je pitala. Nije bilo ničega što joj Salamun nije znao objasniti.

3 Kad je kraljica od Sabe vidjela Salamunovu mudrost,+ dom koji je sagradio,+ 4 jela na njegovom stolu,+ njegove dvorane kako sjede za stolom, njegove poslužitelje što su dvorili kod stola i njihovu odjeću, njegove peharnike i njihovu odjeću te žrtve paljenice koje je prinosio u Jehovinom domu,+ zastao joj je dah. 5 Stoga je rekla kralju: “Istina je ono što sam čula u svojoj zemlji o tvojim djelima* i o tvojoj mudrosti. 6 Ali nisam povjerovala onome što se govori dok nisam došla i vidjela to svojim očima.+ Doista, ni pola mi nije bilo rečeno o tvojoj velikoj mudrosti!+ Ti uvelike nadmašuješ ono što sam čula o tebi.+ 7 Sretni su tvoji ljudi i sretni su tvoji sluge koji su svaki dan pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 8 Neka je hvaljen Jehova, tvoj Bog, kojem si tako omilio da te postavio na svoje prijestolje da kraljuješ u ime Jehove, svog Boga! Tvoj Bog voli Izraela+ i želi da on zauvijek postoji, pa te zato postavio za kralja da sudiš i dijeliš pravdu.”

9 Potom je dala kralju 120 talenata* zlata,+ drago kamenje i vrlo mnogo balzama. Nikad više nije bilo doneseno toliko balzama koliko je kraljica od Sabe dala kralju Salamunu.+

10 Osim toga, Hiramovi sluge i Salamunovi sluge, koji su dovozili zlato iz Ofira,+ dopremali su algumovo drvo te drago kamenje.+ 11 Kralj je od algumovog drva načinio stepenice u Jehovinom domu+ i u kraljevskom dvoru+ te harfe i psaltire za pjevače.+ Takvo se drvo nikad prije nije vidjelo u Judinoj zemlji.

12 A kralj Salamun dao je kraljici od Sabe sve što je poželjela i zatražila – dao joj je više od onog* što je ona donijela kralju. Potom je otišla te se sa svojim slugama vratila u svoju zemlju.+

13 Salamunu je svake godine stizalo 666 talenata zlata,+ 14 ne računajući ono što je pristizalo od trgovaca i od prodavača. I svi arapski kraljevi i upravitelji zemlje donosili su Salamunu zlato i srebro.+

15 Kralj Salamun načinio je 200 velikih štitova od zlatne slitine+ (svaki je štit obložio sa 600 šekela* zlatne slitine)+ 16 i 300 malih štitova* od zlatne slitine (svaki je štit obložio s 3 mine* zlata). Zatim ih je kralj stavio u kuću zvanu Libanonska šuma.+

17 Kralj je načinio i veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga čistim zlatom.+ 18 Do prijestolja je vodilo šest stepenica, a za prijestolje je bila pričvršćena zlatna klupica za noge. S obje strane imalo je naslone za ruke, a uz naslone su stajala dva lava.+ 19 Na šest stepenica stajalo je 12 lavova,+ po jedan na svakom kraju svake stepenice. Takvo što nije bilo načinjeno ni u jednom drugom kraljevstvu. 20 Sve posude iz kojih je pio kralj Salamun bile su od zlata i sve posude u kući zvanoj Libanonska šuma bile su od čistog zlata. Ništa nije bilo načinjeno od srebra jer se u Salamunovo vrijeme ono smatralo bezvrijednim.+ 21 Kraljevi su brodovi plovili u Taršiš,+ a njima su upravljali Hiramovi sluge.+ Svake treće godine taršiško je brodovlje dovozilo zlato, srebro, bjelokost,+ majmune i paunove.

22 Tako je kralj Salamun bogatstvom i mudrošću nadmašio sve druge kraljeve na svijetu.+ 23 I kraljevi iz svih krajeva svijeta željeli su doći pred Salamuna i čuti njegovu mudrost, koju mu je podario pravi Bog.+ 24 Svatko bi mu donio svoj dar – predmete od srebra i od zlata, haljine,+ oružje, balzam, konje i mule. Tako su činili iz godine u godinu. 25 Salamun je u svojim stajama imao 4000 odjeljaka za konje koji su vukli bojna kola i imao je 12 000 konja*.+ Rasporedio ih je po gradovima u kojima je držao kola, a imao ih je i kod sebe u Jeruzalemu.+ 26 I vladao je nad svim kraljevima od Rijeke* do filistejske zemlje i do egipatske granice.+ 27 Kralj je u Jeruzalemu nakupio toliko mnogo srebra da ga je bilo kao kamenja, a cedrovine kao divljih smokava u Šefeli.+ 28 I Salamunu su dovodili konje iz Egipta+ i iz svih drugih zemalja.

29 A ostali događaji iz Salamunovog života,+ od početka do kraja, sve je to zabilježeno u zapisima proroka Natana,+ u proročanstvu Ahije+ iz Šila i u zapisima vidioca Ida,+ koji je imao viđenja o Nebatovom sinu Jeroboamu.+ 30 Salamun je 40 godina vladao u Jeruzalemu nad cijelim Izraelom. 31 Potom je Salamun umro* te su ga pokopali u gradu njegovog oca Davida,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Roboam.+

10 Roboam je otišao u Šekem+ jer su svi Izraelci došli onamo da ga postave za kralja.+ 2 Kad je za to čuo Nebatov sin Jeroboam,+ vratio se iz Egipta. (Naime, Jeroboam je bio u Egiptu jer je pobjegao od kralja Salamuna.)+ 3 Tada su poslali po Jeroboama te su on i svi Izraelci došli Roboamu i rekli mu: 4 “Tvoj je otac stavio na nas težak jaram.+ Ako nam olakšaš tešku službu koju nam je on nametnuo i težak jaram koji je stavio na nas, mi ćemo ti služiti.”

5 On im je nato rekao: “Za tri dana opet dođite k meni!” I narod je otišao.+ 6 Kralj Roboam potom se posavjetovao sa starijim muškarcima* koji su služili njegovom ocu Salamunu dok je bio živ i upitao ih je: “Što mi savjetujete da kažem ovom narodu?” 7 A oni su mu rekli: “Ako budeš dobar prema ovom narodu te im udovoljiš i daš im ono što traže, oni će ti zauvijek biti sluge.”

8 Ali on se oglušio na savjet koji su mu dali stariji muškarci* i posavjetovao se s mlađim muškarcima koji su odrasli s njim i koji su bili u njegovoj službi.+ 9 Upitao ih je: “Što savjetujete da kažemo tom narodu koji mi je rekao: ‘Olakšaj jaram koji je tvoj otac stavio na nas’?” 10 A mlađi muškarci koji su odrasli s njim odgovorili su mu: “Narodu koji ti je rekao: ‘Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, a ti nam ga olakšaj’, kaži ovako: ‘Moj je mali prst deblji od bedara mog oca. 11 Moj otac stavio je na vas težak jaram, a ja ću vaš jaram učiniti još težim. Moj otac kažnjavao vas je bičevima, a ja ću vas kažnjavati bodljikavim bičevima.’”

12 Trećeg dana Jeroboam i sav narod došli su kralju Roboamu jer je bio rekao: “Dođite opet k meni trećeg dana.”+ 13 Kralj im je oštro odgovorio. Tako se kralj Roboam oglušio na savjet koji su mu dali stariji muškarci*. 14 Odgovorio im je kako su ga savjetovali mlađi muškarci: “Učinit ću vaš jaram još težim, još ću ga otežati. Moj otac kažnjavao vas je bičevima, a ja ću vas kažnjavati bodljikavim bičevima.” 15 Dakle, kralj nije poslušao narod jer je pravi Bog tako vodio događaje.+ Jehova je to učinio kako bi ispunio obećanje koje je preko Ahije+ iz Šila dao Nebatovom sinu Jeroboamu.

16 Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj nije poslušao, odgovorili su mu: “Što mi imamo s Davidom? Nemamo mi nasljedstva s Jišajevim sinom! Neka se svatko vrati svojim bogovima, Izraele! A vi, Davidovi potomci, sami se brinite za sebe!”+ I svi su Izraelci otišli u svoje domove*.+

17 A Roboam je vladao nad Izraelcima koji su živjeli u Judinim gradovima.+

18 Potom je kralj Roboam poslao Izraelcima Hadorama,+ koji je nadgledao one što su bili određeni za rad, ali Izraelci su ga kamenovali te je poginuo. A kralj Roboam uspio je uskočiti u kola i pobjeći u Jeruzalem.+ 19 I tako pobuna Izraelaca protiv Davidove kraljevske loze traje sve do današnjeg dana.

11 Čim je Roboam došao u Jeruzalem, okupio je ljude iz Judinog i Benjaminovog plemena,+ 180 000 vrsnih ratnika, da se bore protiv Izraela i da vrate kraljevstvo Roboamu.+ 2 Tada je Šemaji,+ sluzi pravog Boga, došla Jehovina objava: 3 “Kaži Salamunovom sinu Roboamu, Judinom kralju, i svim Izraelcima u Judi i Benjaminu: 4 ‘Ovako kaže Jehova: “Ne idite i ne borite se protiv svoje braće! Vratite se svaki svojoj kući, jer ja sam prouzročio da se to dogodi.”’”+ I oni su poslušali Jehovinu riječ i vratili se kući te nisu napali Jeroboama.

5 Roboam je živio u Jeruzalemu i utvrdio je gradove u Judi. 6 Utvrdio je Betlehem,+ Etam, Tekou,+ 7 Bet-Sur, Soko,+ Adulam,+ 8 Gat,+ Marešu, Zif,+ 9 Adorajim, Lakiš,+ Azeku,+ 10 Soru, Ajalon+ i Hebron.+ To su bili gradovi koje je utvrdio u Judi i Benjaminu. 11 Osim toga, ojačao je te gradove. Postavio je u njima zapovjednike i dopremio zalihe hrane, ulja i vina 12 te je u svaki grad dopremio velike štitove i koplja. Tako ih je veoma ojačao. A Juda i Benjamin ostali su pod njegovom vlašću.

13 Svećenici i leviti, koji su živjeli diljem Izraela, došli su k njemu iz svih svojih krajeva i stali na njegovu stranu. 14 Levijevci su ostavili svoje pašnjake i posjede+ te su došli u Judu i Jeruzalem jer im Jeroboam i njegovi sinovi više nisu dali da služe kao Jehovini svećenici.+ 15 Jeroboam je postavio svoje svećenike za obredne uzvišice+ te za štovanje demona jarčjeg lika*+ i kipova teleta koje je načinio.+ 16 Ljudi iz svih izraelskih plemena koji su svim srcem odlučili služiti Jehovi*, Izraelovom Bogu, došli su za Levijevcima u Jeruzalem kako bi prinosili žrtve Jehovi, Bogu svojih predaka.+ 17 Tri su godine jačali Judino kraljevstvo i podupirali Salamunovog sina Roboama. Tri su godine išli Davidovim i Salamunovim stopama.

18 Roboam je uzeo za ženu Mahalatu, koja je bila kći Davidovog sina Jerimota i Abihajile, kćeri Jišajevog sina Elijaba.+ 19 Ona mu je rodila sinove Jeuša, Šemariju i Zahama. 20 Poslije nje za ženu je uzeo Abšalomovu+ unuku Maaku. Ona mu je rodila Abiju,+ Ataja, Zizu i Šelomita. 21 Roboam je Abšalomovu unuku Maaku volio više od svih svojih žena i inoča,+ a imao je 18 žena i 60 inoča, koje su mu rodile 28 sinova i 60 kćeri. 22 Roboam je postavio Maakinog sina Abiju za poglavara i vođu svojoj braći jer ga je htio postaviti za kralja. 23 Postupio je mudro i poslao neke od svojih sinova u sve krajeve Jude i Benjamina, u sve utvrđene gradove.+ Obilno ih je opskrbio svime što su trebali te ih je oženio s mnogo žena.

12 Ubrzo nakon što je Roboam učvrstio svoju kraljevsku vlast+ i postao moćan, prestao se držati Jehovinog zakona,+ a svi su se Izraelci poveli za njim. 2 Pete godine Roboamovog kraljevanja egipatski je kralj Šišak+ krenuo u pohod na Jeruzalem jer je narod bio nevjeran Jehovi. 3 Imao je 1200 bojnih kola, 60 000 konjanika i nebrojeno mnogo vojnika – Libijaca, Sukijaca i Etiopljana+ – koji su došli s njim iz Egipta. 4 Osvojio je utvrđene gradove u Judi i došao do Jeruzalema.

5 Tada je prorok Šemaja+ došao k Roboamu i Judinim poglavarima koji su se skupili u Jeruzalemu zbog Šišaka te im rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas+ i predajem vas u ruke Šišaku.’” 6 Tada su se izraelski poglavari i kralj ponizili+ te su rekli: “Jehova je pravedan.” 7 Kad je Jehova vidio da su se ponizili, Šemaji je došla Jehovina objava: “Ponizili su se. Neću ih zatrti,+ nego ću ih uskoro izbaviti. Neću izliti svoj gnjev na Jeruzalem preko Šišaka. 8 Ali postat će njegovi sluge, pa će shvatiti kako je služiti meni, a kako je služiti kraljevima drugih zemalja.”

9 Tako je egipatski kralj Šišak napao Jeruzalem. Uzeo je blago iz Jehovinog doma+ i blago iz kraljevog dvora. Uzeo je sve, pa tako i zlatne štitove koje je načinio Salamun.+ 10 Umjesto njih kralj Roboam načinio je bakrene štitove i povjerio ih zapovjednicima straže koja je stajala na ulazu u kraljev dvor. 11 Kad je god kralj išao u Jehovin dom, stražari su dolazili i nosili ih, a potom su ih vraćali u stražarnicu. 12 Budući da se kralj ponizio, Jehova se prestao gnjeviti na njega+ i nije potpuno zatro grad.+ A i kod Judejaca se našlo nešto dobro.+

13 Kralj Roboam učvrstio je svoju vlast u Jeruzalemu i nastavio vladati. Roboam je imao 41 godinu kad je postao kralj i vladao je 17 godina u Jeruzalemu, gradu koji je Jehova izabrao između svih gradova izraelskih plemena da se u njemu slavi* njegovo ime. Kraljeva majka zvala se Naama i bila je Amonka.+ 14 Ali činio je zlo jer nije u svom srcu odlučio služiti Jehovi*.+

15 Ostali događaji iz Roboamovog života, od početka do kraja, sve je to navedeno u rodoslovnom zapisu, među zapisima proroka Šemaje+ i vidioca Ida.+ A Roboam i Jeroboam neprestano su međusobno ratovali.+ 16 Naposljetku je Roboam umro* i bio je pokopan u Davidovom gradu.+ Nakon njega počeo je vladati njegov sin Abija.+

13 Osamnaeste godine Jeroboamovog kraljevanja Abija je postao kralj u Judi.+ 2 Tri je godine vladao u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Mikaja+ i bila je kći Uriela iz Gibee.+ Između Abije i Jeroboama izbio je rat.+

3 Abija je pošao u boj s vojskom od 400 000 hrabrih, vrsnih ratnika.+ Jeroboam se s 800 000 vrsnih i hrabrih ratnika postrojio za boj protiv njega. 4 Abija je stao na obronak Semarajimske gore, koja je u efrajimskim brdima, pa je rekao: “Čujte me, Jeroboame i svi Izraelci! 5 Ne znate li da je Jehova, Izraelov Bog, na temelju osoljenog saveza* dao Davidu – njemu i njegovim sinovima+ – kraljevsku vlast nad Izraelom za sva vremena?+ 6 Ali Nebatov sin Jeroboam,+ sluga Davidovog sina Salamuna, pobunio se protiv svog gospodara.+ 7 Oko njega su se skupili besposleni i pokvareni ljudi. Oni su nadjačali Salamunovog sina Roboama, koji je bio mlad i strašljiv te im se nije mogao oduprijeti.

8 A vi sada mislite da se možete oduprijeti Jehovinom kraljevstvu koje je u ruci Davidovih potomaka jer vas je mnogo i imate sa sobom zlatnu telad koju je Jeroboam načinio da vam budu bogovi.+ 9 Niste li otjerali Jehovine svećenike,+ Aronove potomke, i levite te postavili svoje svećenike kao narodi drugih zemalja?+ Tko je god došao i prinio junca i sedam ovnova mogao je postati svećenik lažnih bogova*. 10 Ali naš je Bog Jehova,+ mi ga nismo ostavili. Naši svećenici, koji su Aronovi potomci, služe Jehovi, a leviti im pomažu. 11 Oni svako jutro i svaku večer+ spaljuju Jehovi žrtve paljenice, a i mirisni kad.+ Brinu se da na stolu od čistog zlata budu naslagani kruhovi*+ i svaku večer pale uljanice+ na zlatnom svijećnjaku.+ Mi činimo ono što od nas traži Jehova, naš Bog, a vi ste ga ostavili. 12 Znajte da je uz nas pravi Bog, on nas vodi. Njegovi svećenici spremni su trubama oglasiti poziv za boj protiv vas. Izraelci, nemojte se boriti protiv Jehove, Boga svojih predaka, jer nećete pobijediti!”+

13 Ali Jeroboam je poslao ljude da im dođu s leđa i postave zasjedu, tako da je Judejcima sprijeda bila vojska, a straga zasjeda. 14 Kad su se Judejci okrenuli, vidjeli su da ih napadaju i sprijeda i straga. Stoga su zavapili k Jehovi,+ a svećenici su glasno zatrubili u trube. 15 I Judejci su se oglasili bojnim poklikom. A kad su uzviknuli bojni poklik, pravi je Bog porazio Jeroboama i sve Izraelce pred Abijom i Judejcima. 16 Izraelci su se dali u bijeg pred Judejcima i Bog ih je predao njima u ruke. 17 Abija i njegovi ljudi pobili su ih u velikom pokolju – palo je 500 000 vrsnih izraelskih ratnika. 18 Tako su Izraelci tada bili poniženi, a Judejci su ih nadjačali jer su se uzdali u Jehovu, Boga svojih predaka.+ 19 Abija je krenuo u potjeru za Jeroboamom i oduzeo mu njegove gradove – Betel+ s okolnim mjestima, Ješanu s okolnim mjestima i Efrajin+ s okolnim mjestima. 20 Za vrijeme Abijinog života Jeroboam više nikad nije stekao moć koju je imao prije. Na koncu ga je Jehova kaznio te je umro.+

21 No Abija je postao moćan. Imao je 14 žena,+ koje su mu rodile 22 sina i 16 kćeri. 22 A ostali događaji iz Abijinog života, njegova djela i njegove riječi, sve je to zabilježeno u zapisima* proroka Ida.+

14 Naposljetku je Abija umro* i pokopali su ga u Davidovom gradu.+ Nakon njega počeo je vladati njegov sin Asa. U njegovo je vrijeme zemlja bila u miru deset godina.

2 Asa je činio ono što je dobro i ispravno u očima Jehove, njegovog Boga. 3 Uklonio je žrtvenike tuđih bogova+ i obredne uzvišice, porazbijao obredne stupove+ i posjekao obredna debla*.+ 4 I naredio je Judejcima da štuju* Jehovu, Boga svojih predaka, i da se drže Zakona i zapovijedi. 5 Ujedno je iz svih Judinih gradova uklonio obredne uzvišice i kadione stalke.+ Za njegove je vladavine u kraljevstvu vladao mir. 6 Sagradio je utvrđene gradove u Judi+ jer je u zemlji vladao mir. Nitko se nije zaratio s njim tih godina jer mu je Jehova dao mir.+ 7 Asa je rekao Judejcima: “Sagradimo te gradove i opašimo ih zidinama, načinimo kule,+ gradska vrata i zasune! Zemlja je još uvijek naša jer smo služili Jehovi*, svom Bogu. Služili smo mu i on nam je dao mir na svim našim granicama.” Tako su sagradili te gradove.+

8 Asa je imao vojsku od 300 000 Judejaca, koji su nosili velike štitove i koplja, te 280 000 Benjaminovaca, hrabrih ratnika koji su nosili male štitove* i bili naoružani lukovima.+

9 Na njih je krenuo Etiopljanin Zerah s vojskom od 1 000 000 ljudi i 300 bojnih kola.+ Kad je došao do Mareše,+ 10 Asa je pošao u boj protiv njega. I postrojili su se u dolini Sefati kod Mareše. 11 Tada je Asa zavapio k Jehovi, svom Bogu:+ “Jehova, tebi je svejedno trebaš li pomoći moćnom* ili nejakom narodu.+ Pomozi nam, Jehova, Bože naš, jer se u tebe uzdamo+ i u tvoje smo ime krenuli na ovo mnoštvo.+ Jehova, ti si naš Bog, ne daj da te smrtni čovjek nadjača!”+

12 Tako je Jehova porazio Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te su se Etiopljani dali u bijeg.+ 13 Asa i ljudi koji su bili s njim progonili su ih sve do Gerara.+ Ubijali su Etiopljane dok ih nisu sve pobili. Tako su ih Jehova i njegova vojska potukli. Nakon toga Judejci su odnijeli vrlo velik plijen. 14 Potom su osvojili sve gradove oko Gerara jer je njihove stanovnike obuzeo strah od Jehove. I oplijenili su sve te gradove jer je u njima bilo mnogo toga što su mogli odnijeti. 15 Napali su i pastirske šatore te su zaplijenili mnogo sitne stoke i deva, a zatim su se vratili u Jeruzalem.

15 Božji duh sišao je na Odedovog sina Azariju. 2 On je došao pred Asu i rekao mu: “Čujte me, Asa i sav narode Judin i Benjaminov! Jehova će biti s vama sve dok vi budete s njim.+ Ako ga budete tražili, dat će vam da ga nađete,+ ali ako ga ostavite, i on će ostaviti vas.+ 3 Izraelci su dugo bili bez pravog Boga, bez svećenika koji bi ih poučavao i bez zakona.+ 4 Ali kad su se u svojoj nevolji vratili Jehovi, Izraelovom Bogu, i počeli ga tražiti, on im je dao da ga nađu.+ 5 U to se vrijeme nije moglo sigurno putovati jer su među svim stanovnicima ove zemlje vladali veliki nemiri. 6 Jedno je pleme uništavalo drugo i jedan je grad zatirao drugi jer je Bog prouzročio da među njima vlada nered zbog svakojakih nevolja.+ 7 A vi budite jaki i nemojte se obeshrabriti*+ jer će vaša djela biti nagrađena!”

8 Kad je Asa čuo te riječi i proročanstvo proroka Odeda, ohrabrio se i uklonio odvratne idole iz sve Judine+ i Benjaminove zemlje te iz gradova koje je osvojio u efrajimskim brdima. Obnovio je Jehovin žrtvenik koji se nalazio ispred predvorja Jehovinog doma.+ 9 I skupio je sve Judejce i Benjaminovce te došljake iz Efrajima, Manašea i Šimuna,+ koji su u velikom broju prebjegli k njemu iz Izraela kad su vidjeli da je s njim Jehova, njegov Bog. 10 Skupili su se u Jeruzalemu trećeg mjeseca petnaeste godine Asinog kraljevanja. 11 Tog su dana prinijeli Jehovi žrtve od plijena koji su donijeli: 700 goveda i 7000 ovaca. 12 I sklopili su savez kojim su se obavezali da će tražiti Jehovu, Boga svojih predaka, svim svojim srcem i svom svojom dušom*+ 13 i da će svatko tko ne bude tražio Jehovu, Izraelovog Boga, biti pogubljen, bio malen ili velik*, muškarac ili žena.+ 14 Tako su se zakleli Jehovi jakim glasom, radosno kličući i trubeći u trube i rogove. 15 Svi Judejci radovali su se zbog te zakletve jer su se zakleli svim srcem i revno su ga tražili, pa im je on dao da ga nađu.+ I Jehova im je dao mir na svim njihovim granicama.+

16 Kralj Asa čak je i svoju baku Maaku+ svrgnuo s položaja kraljice majke jer je načinila grozan idol koji se koristio u štovanju obrednog debla*.+ Asa je posjekao njen grozni idol, satro ga i spalio u dolini Kidronu.+ 17 Ali obredne uzvišice nisu bile uklonjene+ iz Izraela.+ Ipak, Asino je srce bilo potpuno odano Bogu cijelog njegovog života.+ 18 On je unio u dom pravog Boga stvari koje su posvetili on i njegov otac: srebro, zlato i razno posuđe.+ 19 I nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asinog kraljevanja.+

16 Trideset i šeste godine Asinog kraljevanja izraelski kralj Baša+ napao je Judu i počeo utvrđivati Ramu+ da nitko ne bi mogao odlaziti od Judinog kralja Ase niti dolaziti k njemu*.+ 2 Tada je Asa iznio srebro i zlato iz riznice Jehovinog doma+ i iz riznice kraljevog dvora i poslao ga sirijskom kralju Ben-Hadadu,+ koji je živio u Damasku, te mu poručio: 3 “Sjeti se saveza koji postoji između mene i tebe, između mog oca i tvog oca. Šaljem ti srebro i zlato. Hajde, raskini svoj savez s izraelskim kraljem Bašom da otiđe od mene!”

4 Ben-Hadad je poslušao kralja Asu i poslao zapovjednike svoje vojske na izraelske gradove te su oni osvojili Ijon,+ Dan,+ Abel-Majim i sva skladišta u Naftalijevim gradovima.+ 5 Kad je Baša to doznao, odmah je prestao utvrđivati Ramu i obustavio je posao. 6 Kralj Asa okupio je sve Judejce te su odnijeli kamenje i drvenu građu kojima je Baša bio utvrđivao Ramu.+ Time je Asa utvrdio Gebu+ i Mispu.+

7 U to je vrijeme vidjelac Hanani+ došao k Judinom kralju Asi i rekao mu: “Zato što si se uzdao u sirijskog kralja, a nisi se uzdao u Jehovu, svog Boga, vojska sirijskog kralja izmaknula ti je iz ruke.+ 8 Nisu li Etiopljani i Libijci imali vrlo veliku vojsku s mnogo bojnih kola i konjanika? No Jehova ti ih je predao u ruke zato što si se uzdao u njega.+ 9 Jer Jehova svojim očima pretražuje svu zemlju+ da pokaže svoju snagu i zaštiti one* kojima je srce potpuno odano njemu.+ Nerazumno si postupio i zato će se odsad voditi ratovi protiv tebe.”+

10 Ali Asa se razljutio na vidioca zbog onog što mu je rekao. Toliko se razgnjevio na njega da ga je bacio u zatvor*. U to je vrijeme Asa počeo zlostavljati i druge ljude iz naroda. 11 A događaji iz Asinog života, od početka do kraja, zapisani su u Knjizi o Judinim i Izraelovim kraljevima.+

12 Trideset i devete godine svog kraljevanja Asa je obolio od teške bolesti nogu, ali ni u svojoj bolesti nije tražio pomoć od Jehove, nego od liječnika. 13 Naposljetku je Asa umro*+ četrdeset i prve godine svog kraljevanja. 14 I položili su ga u grobnicu koju je bio načinio sebi u Davidovom gradu.+ Položili su ga na odar koji je bio pun balzama i posebne mješavine različitih vrsta mirisnih ulja.+ I u njegovu čast zapalili su vrlo mnogo mirisnih tvari.

17 Njegov sin Jošafat+ počeo je kraljevati nakon njega i ojačao je svoju vlast nad Izraelom. 2 Razmjestio je vojsku po svim Judinim utvrđenim gradovima i postavio čete po Judinoj zemlji i po Efrajimovim gradovima koje je osvojio njegov otac Asa.+ 3 Jehova je bio s Jošafatom jer je išao stopama svog pretka Davida+ i nije štovao* Baale. 4 Štovao je Boga svog oca+ te je živio po njegovim zapovijedima i nije se povodio za onim što su činili Izraelci.+ 5 Jehova je učvrstio njegovu kraljevsku vlast.+ I svi su Judejci donosili darove Jošafatu, pa je stekao veliko bogatstvo i slavu.+ 6 Odvažno se držao Jehovinih puteva i uklonio je iz Jude obredne uzvišice+ i obredna debla*.+

7 Treće godine svog kraljevanja pozvao je svoje službenike Ben-Hajila, Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju te ih je poslao da poučavaju narod u Judinim gradovima. 8 S njima su pošli leviti Šemaja, Netanija, Zebadija, Asahel, Šemiramot, Jonatan, Adonija, Tobija i Tob-Adonija te svećenici Elišama i Joram.+ 9 Oni su poučavali narod u Judi, noseći sa sobom knjigu Jehovinog zakona.+ Obilazili su sve Judine gradove i poučavali narod.

10 Strah od Jehove obuzeo je sva kraljevstva po zemljama oko Jude, tako da se nisu usudila ratovati protiv Jošafata. 11 Filistejci su donosili Jošafatu darove i plaćali mu danak, a Arapi su mu iz svojih stada dovodili po 7700 ovnova i 7700 jaraca.

12 Jošafat je bio sve moćniji+ i u Judi je gradio utvrde+ i gradove sa žitnicama i skladištima.+ 13 Mnogo je toga napravio u Judinim gradovima. U Jeruzalemu je imao vojnike, hrabre ratnike. 14 Oni su bili raspoređeni po svojim rodovima. Iz Judinog plemena tisućnici su bili: vojskovođa Adna, uz kojeg je bilo 300 000 hrabrih ratnika;+ 15 pod njegovim je zapovjedništvom bio zapovjednik Johanan, uz kojeg je bilo 280 000 ratnika; 16 pod njegovim je zapovjedništvom bio i Zikrijev sin Amazija, koji se dragovoljno stavio u službu Jehovi, a uz njega je bilo 200 000 hrabrih ratnika. 17 Iz Benjaminovog plemena+ bio je hrabri ratnik Elijada, uz kojeg je bilo 200 000 ljudi naoružanih lukom i štitom.+ 18 Pod njegovim je zapovjedništvom bio Jozabad, uz kojeg je bilo 180 000 ljudi opremljenih za boj. 19 Oni su služili kralju, pored onih koje je kralj postavio u utvrđene gradove po svoj Judinoj zemlji.+

18 Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu.+ Međutim, ženidbom se povezao s Ahabom.+ 2 Poslije nekoliko godina otišao je k Ahabu u Samariju.+ I Ahab je prinio na žrtvu mnogo ovaca i goveda za njega i za ljude koji su bili s njim. Potom ga je stao nagovarati da pođe s njim u pohod na Ramot-Gilead.+ 3 Tako je izraelski kralj Ahab upitao Judinog kralja Jošafata: “Hoćeš li poći sa mnom na Ramot-Gilead?” A on mu je odgovorio: “Ti i ja smo jedno i moj je narod uz tvoj narod. Podržat ću te u ratu.”

4 Ali Jošafat je rekao izraelskom kralju: “Molim te, upitaj najprije što kaže Jehova!”+ 5 Tako je izraelski kralj okupio proroke, njih 400, i upitao ih: “Da li da krenemo u rat protiv Ramot-Gileada ili da odustanem od toga?” A oni su odgovorili: “Idi, pravi će ga Bog predati kralju!”

6 Tada je Jošafat upitao: “Zar nema ovdje i koji Jehovin prorok?+ Pitajmo i preko njega!”+ 7 Nato je izraelski kralj rekao Jošafatu: “Ima još jedan čovjek+ preko kojeg možemo pitati Jehovu za savjet, ali ja ga mrzim jer mi nikad ne proriče dobro, nego mi uvijek proriče zlo.+ To je Imlin sin Mikaja.” Ali Jošafat je odvratio: “Neka kralj ne govori tako!”

8 Tada je izraelski kralj dozvao nekog dvoranina i rekao mu: “Brzo dovedi Imlinog sina Mikaju!”+ 9 Izraelski kralj i Judin kralj Jošafat sjedili su svaki na svom prijestolju, odjeveni u kraljevske odore. Sjedili su na gumnu kod samarijskih vrata, a svi su proroci prorokovali pred njima. 10 Tada je Kenaanin sin Sidkija načinio sebi željezne rogove i rekao: “Ovako kaže Jehova: ‘Njima ćeš bosti Sirijce dok ih ne istrijebiš.’” 11 Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: “Idi na Ramot-Gilead i pobijedit ćeš!+ Jehova će ga predati kralju.”

12 A glasnik koji je otišao po Mikaju rekao mu je: “Evo, proroci složno navješćuju dobro kralju. Molim te, reci isto što i oni.+ I ti mu proreci dobro!”+ 13 Ali Mikaja je odgovorio: “Zaklinjem se Jehovom, svojim Bogom, što mi on kaže, to ću govoriti!”+ 14 Zatim je došao pred kralja, a kralj ga je upitao: “Mikaja, da li da krenemo u rat protiv Ramot-Gileada ili da odustanem od toga?” A on mu je odgovorio: “Idi i pobijedit ćeš! Bit će vam predani u ruke.” 15 Nato mu je kralj rekao: “Koliko ću te puta zaklinjati da mi govoriš samo istinu u Jehovino ime?” 16 Tada je on odvratio: “Vidim sve Izraelce rasijane po gorama kao ovce koje nemaju pastira.+ Jehova je rekao: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se svi u miru vrate svojim kućama!’”

17 Nato je izraelski kralj rekao Jošafatu: “Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati dobro, nego samo zlo?”+

18 Tada je Mikaja rekao: “Sada čuj Jehovinu riječ: Vidio sam Jehovu kako sjedi na svom prijestolju+ i svu nebesku vojsku+ kako mu stoji zdesna i slijeva.+ 19 I Jehova je rekao: ‘Tko će prevariti izraelskog kralja Ahaba da krene na Ramot-Gilead i ondje pogine?’ I jedan je rekao ovako, a drugi onako. 20 Naposljetku je istupio jedan duh*,+ stao pred Jehovu i rekao: ‘Ja ću ga prevariti.’ A Jehova ga je upitao: ‘Kako ćeš to učiniti?’ 21 Ovaj je odgovorio: ‘Otići ću i navest ću sve njegove proroke da prorokuju laži*.’ A on je rekao: ‘Uspjet ćeš ga prevariti. Idi i učini tako!’ 22 I tako je Jehova naveo sve ove tvoje proroke da prorokuju laži*,+ ali Jehova ti navješćuje nevolju.”

23 Tada je Kenaanin sin Sidkija+ pristupio Mikaji,+ ošamario ga+ i rekao: “Želiš li reći da je Jehovin duh otišao od mene, pa sada govori preko tebe?”+ 24 A Mikaja je odgovorio: “Saznat ćeš to onog dana kad uđeš u najskrovitiju sobu da se sakriješ.” 25 Tada je izraelski kralj rekao: “Uzmite Mikaju i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljevom sinu Joašu! 26 I recite im: ‘Ovako kaže kralj: “Bacite ovoga u zatvor+ i držite ga na malo kruha i vode dok se ne vratim živ i zdrav!”’” 27 Mikaja je nato rekao: “Ako se zaista vratiš živ i zdrav, onda Jehova nije govorio preko mene.”+ Potom je dodao: “Zapamtite to svi*!”

28 Tako su izraelski kralj i Judin kralj Jošafat otišli na Ramot-Gilead.+ 29 Izraelski kralj rekao je Jošafatu: “Ja ću se prerušiti i tako poći u bitku, a ti obuci svoju kraljevsku odoru!” Tako se izraelski kralj prerušio te su otišli u bitku. 30 A sirijski kralj naredio je zapovjednicima svojih bojnih kola: “Ne napadajte nikoga, ni maloga ni velikoga, osim izraelskog kralja!” 31 Čim su zapovjednici kola vidjeli Jošafata, pomislili su: “To je izraelski kralj!” I krenuli su na njega. Ali Jošafat je stao dozivati u pomoć+ te mu je Jehova Bog pomogao i odmah ih je odvratio od njega. 32 Kad su zapovjednici kola vidjeli da to nije izraelski kralj, prestali su ga progoniti.

33 Ali neki je čovjek odapeo luk i slučajno pogodio izraelskog kralja ondje gdje mu se sastavljao oklop. Tada je kralj rekao vozaču svojih kola: “Okreni kola i izvedi me iz boja jer sam teško ranjen!”+ 34 Žestoka bitka trajala je cijeli dan i izraelskog su kralja morali držati uspravno u kolima nasuprot Sirijcima sve do večeri. U sumrak je umro.+

19 A Judin kralj Jošafat vratio se živ i zdrav+ u svoj dvor u Jeruzalemu. 2 Tada je Jehu,+ sin vidioca Hananije,+ izišao pred kralja Jošafata i rekao mu: “Je li ispravno da pomažeš zlima+ i da voliš one koji mrze Jehovu?+ Zato se Jehova razgnjevio na tebe. 3 Ipak, kod tebe se našlo i nešto dobro+ jer si uklonio obredna debla* iz zemlje i u svom si srcu odlučio štovati* pravog Boga.”+

4 Jošafat je živio u Jeruzalemu. Opet je obilazio narod od Beer-Šebe do efrajimskih brda+ kako bi ih obratio Jehovi, Bogu njihovih predaka.+ 5 I postavio je suce po cijeloj zemlji, u svim Judinim utvrđenim gradovima, u svakom gradu.+ 6 Rekao je sucima: “Pazite što radite jer ne sudite u ime čovjeka, nego u ime Jehove! On je s vama dok donosite presude.+ 7 Zato se sada bojte Jehove!+ Pazite što radite jer kod Jehove, našeg Boga, nema nepravednosti,+ ni pristranosti,+ ni uzimanja mita.”+

8 Jošafat je i u Jeruzalemu postavio neke levite i svećenike te neke poglavare izraelskih rodova da sude u Jehovino ime i da rješavaju sporove stanovnika Jeruzalema.+ 9 I zapovjedio im je: “Ovako trebate postupati, bojeći se Jehove i služeći mu vjerno i potpuno odana srca: 10 Kad god vaša braća koja žive u drugim gradovima iznesu pred vas neku parnicu u kojoj je riječ o prolijevanju krvi+ ili prestupanju zakona, zapovijedi, uredbi ili propisa, trebate ih upozoriti da ne budu krivi pred Jehovom. Ako to ne učinite, on će se razgnjeviti na vas i na vašu braću. Tako trebate postupati da na sebe ne navučete krivnju. 11 Svećenički glavar Amarija bit će nad vama u rješavanju svih sporova koji se tiču službe Jehovi.+ Jišmaelov sin Zebadija bit će kao poglavar Judinog plemena odgovoran za rješavanje svih sporova koji su u nadležnosti kralja. A leviti će služiti kao vaši upravitelji. Budite jaki i krenite na posao! Jehova neka bude uz one koji ispravno postupaju*.”+

20 Poslije toga su Moapci+ i Amonci,+ a s njima i neki Amonimci*, krenuli u boj protiv Jošafata. 2 Jošafatu su javili: “Na tebe dolazi veliko mnoštvo s one strane mora*, iz Edoma.+ Eno ih u Hasason-Tamaru, to jest u En-Gediju.”+ 3 Nato se Jošafat uplašio te je odlučio tražiti Jehovu.+ Stoga je oglasio post po svoj Judi. 4 I Judejci su se skupili da traže savjet od Jehove.+ Došli su iz svih Judinih gradova da Jehovu upitaju za savjet.

5 Tada je Jošafat stao pred okupljene stanovnike* Jude i Jeruzalema u Jehovinom domu, ispred novog dvorišta, 6 i rekao je:

“Jehova, Bože naših predaka! Nisi li ti Bog na nebu+ i ne vladaš li ti nad kraljevstvima svih naroda?+ U tvojoj su ruci sila i moć i nitko ti se ne može oduprijeti.+ 7 Nisi li ti, Bože naš, otjerao stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom i dao je u trajni posjed potomstvu tvog prijatelja Abrahama?+ 8 I oni su se naselili u njoj i sagradili ti u njoj svetište koje nosi tvoje ime+ te su rekli: 9 ‘Ako na nas dođe nevolja – mač, osuda, pošast ili glad – stat ćemo pred ovaj dom i pred tebe (jer ovaj se dom zove tvojim imenom)+ da te prizovemo u pomoć u svojoj nevolji, a ti nas usliši i izbavi.’+ 10 A sada su došli Amonci i Moapci i ljudi iz seirskih brda,+ kroz čiju zemlju nisi dao Izraelcima da prođu kad su izlazili iz Egipta. Izraelci su ih zaobišli i nisu ih istrijebili.+ 11 A oni nam sada uzvraćaju time što nas dolaze otjerati iz tvoje zemlje koju si nam dao u nasljedstvo.+ 12 Bože naš, zar im nećeš presuditi?+ Jer mi smo nemoćni pred ovim velikim mnoštvom koje dolazi na nas. Mi ne znamo što nam je činiti.+ Naše su oči uprte u tebe.”+

13 Za to su vrijeme svi Judejci stajali pred Jehovom sa svojim ženama i djecom, čak i onom malenom.

14 Tada je usred okupljenog mnoštva Jehovin duh sišao na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, Matanijinog sina, levita od Asafovih potomaka. 15 On je rekao: “Poslušajte, svi Judejci i stanovnici Jeruzalema i ti, kralju Jošafate! Ovako vam kaže Jehova: ‘Ne bojte se i ne plašite se tog velikog mnoštva jer ovo nije vaš rat, nego Božji!+ 16 Sutra siđite i krenite na njih! Oni će se penjati usponom Sisom, a vi ćete ih sresti na kraju doline* pred jeruelskom pustinjom. 17 Nećete se vi boriti u ovom boju. Samo se postavite, mirno stojte+ i gledajte kako će vas Jehova spasiti.+ Juda i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se!+ Sutra krenite na njih i Jehova će biti s vama.’”+

18 Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje, a i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema pali su pred Jehovom da se poklone Jehovi. 19 A leviti iz porodice Kehatovaca+ i Korahovaca ustali su i na sav glas hvalili Jehovu, Izraelovog Boga.+

20 Sutradan su rano ujutro ustali i krenuli prema tekoanskoj+ pustinji. Kad su odlazili, Jošafat je stao pred njih i rekao: “Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Uzdajte se u Jehovu, svog Boga, pa ćete biti nepokolebljivi*. Uzdajte se u njegove proroke+ i pobijedit ćete.”

21 Nakon što se posavjetovao s narodom, izabrao je ljude da pjevaju+ Jehovi te da mu odjeveni u sveto ruho upućuju hvale idući pred naoružanim ratnicima i govoreći: “Zahvaljujte Jehovi, jer njegova vjerna ljubav traje vječno!”+

22 Kad su oni počeli radosno pjevati hvalospjeve, Jehova je postavio zasjedu Amoncima i Moapcima i ljudima iz seirskih brda koji su došli napasti Judu, tako da su oni počeli ubijati jedni druge.+ 23 Amonci i Moapci navalili su na stanovnike seirskih brda+ da ih pobiju i istrijebe. A nakon što su istrijebili stanovnike seirskih brda, međusobno su se pobili.+

24 Kad su Judejci došli do stražarske kule u pustinji+ i pogledali prema mnoštvu, ugledali su mrtva tijela koja su ležala po zemlji.+ Nitko nije preživio. 25 I Jošafat je sa svojim ljudima došao pokupiti plijen. Našli su kod njih mnogo blaga, odjeće i dragocjenosti. Uzimali su plijen sve dok ga nisu toliko nakupili da više nisu mogli nositi.+ Trebala su im tri dana da odnesu plijen jer ga je bilo mnogo. 26 Četvrtog dana skupili su se u dolini Beraki i ondje su hvalili* Jehovu. Zato su toj dolini dali ime Beraka*,+ koje nosi do današnjeg dana.

27 Potom su se svi Judejci i stanovnici Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, radosno vratili u Jeruzalem jer ih je Jehova razveselio pobjedom nad njihovim neprijateljima.+ 28 Ušli su u Jeruzalem sa psaltirima, harfama+ i trubama+ te su došli do Jehovinog doma.+ 29 Strah od Boga obuzeo je sva kraljevstva na zemlji kad su čula da se Jehova borio protiv Izraelovih neprijatelja.+ 30 Tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u miru i njegov Bog dao mu je mir na svim njegovim granicama.+

31 I Jošafat je kraljevao nad Judom. Imao je 35 godina kad je postao kralj i vladao je 25 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Azuba, a bila je Šilhijeva kći.+ 32 Išao je stopama svog oca Ase.+ Nije odstupio od toga i činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima.+ 33 No obredne uzvišice nisu bile uklonjene.+ Narod još nije u svom srcu odlučio služiti* Bogu svojih predaka.+

34 A ostali događaji iz Jošafatovog života, od početka do kraja, zabilježeni su u zapisima Hananijevog+ sina Jehua,+ koji su uvršteni u Knjigu o izraelskim kraljevima. 35 Kasnije je Judin kralj Jošafat sklopio savez s izraelskim kraljem Ahazijom, koji je činio zlo.+ 36 Udružio se s njim da naprave brodove koji će ploviti u Taršiš.+ Tako su napravili brodove u Esjon-Geberu.+ 37 Ali Eliezer, sin Dodavahua iz Mareše, prorokovao je protiv Jošafata i rekao mu: “Budući da si sklopio savez s Ahazijom, Jehova će uništiti tvoja djela.”+ Tako su se brodovi razbili+ i nisu mogli ploviti u Taršiš.

21 Naposljetku je Jošafat umro* i bio je pokopan među svojim precima u Davidovom gradu, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Joram.+ 2 Njegova braća, Jošafatovi sinovi, bili su Azarija, Jehiel, Zaharija, Azarija, Mihael i Šefatija. Svi su oni bili sinovi izraelskog kralja Jošafata. 3 Njihov im je otac darovao mnogo srebra, zlata i dragocjenosti, a uz to i utvrđene gradove u Judi.+ A vlast nad kraljevstvom dao je Joramu+ jer je bio prvorođenac.

4 Kad je Joram počeo vladati kraljevstvom svog oca, učvrstio je svoju vlast tako što je mačem pobio svu svoju braću,+ a i neke izraelske poglavare. 5 Joram je imao 32 godine kad je postao kralj i vladao je osam godina u Jeruzalemu.+ 6 Išao je stopama izraelskih kraljeva,+ kao što su to činili i članovi Ahabove obitelji, jer mu je Ahabova kći bila žena.+ Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima. 7 Ali Jehova nije htio zatrti Davidovu lozu zbog saveza koji je sklopio s Davidom,+ jer obećao je da će dati svjetiljku* njemu i njegovim sinovima zauvijek.+

8 U Joramovo se vrijeme Edom pobunio protiv Jude+ i postavio je sebi kralja.+ 9 Zato je Joram pošao onamo sa svojim zapovjednicima i sa svim svojim bojnim kolima te je po noći napao i porazio Edomce koji su opkolili njega i zapovjednike kola. 10 No Edom se nastavio buniti protiv Jude sve do današnjeg dana. U to se vrijeme i Libna+ pobunila protiv Joramove vlasti jer je on ostavio Jehovu, Boga svojih predaka.+ 11 Načinio je i obredne uzvišice+ po Judinim brdima te je tako naveo stanovnike Jeruzalema da budu nevjerni Bogu* i odveo je Judu na krivi put.

12 I došlo mu je pismo od proroka Ilije:+ “Ovako kaže Jehova, Bog tvog pretka Davida: ‘Nisi išao stopama svog oca Jošafata+ niti stopama Judinog kralja Ase.+ 13 Naprotiv, išao si stopama izraelskih kraljeva+ te si naveo Judejce i stanovnike Jeruzalema da mi budu nevjerni*+ kao što mi je nevjerna Ahabova obitelj.+ Osim toga, pobio si svoju braću,+ sinove svog oca, koji su bili bolji od tebe. 14 Zato će Jehova zadati težak udarac tvom narodu, tvojim sinovima, tvojim ženama i svemu što imaš. 15 I oboljet ćeš od mnogih bolesti. Bolest će ti zahvatiti i crijeva te će svakim danom biti sve teža, dok ti na kraju od te bolesti ne izađu crijeva.’”

16 Potom je Jehova potaknuo+ Filistejce+ i Arape+ koji su živjeli pored Etiopljana da napadnu Jorama. 17 Oni su napali Judu i prodrli u zemlju te odnijeli sve blago koje se našlo u kraljevom dvoru,+ a usto su odveli njegove žene i njegove sinove. Od sinova mu je ostao samo onaj najmlađi, Joahaz*.+ 18 Poslije svega toga Jehova je kaznio Jorama neizlječivom bolešću crijeva.+ 19 I tako su prolazili dani, a nakon dvije godine zbog njegove su mu bolesti izašla crijeva te je umro u strašnim bolovima. Narod nije palio mirisne tvari u njegovu čast kao što je palio njegovim precima.+ 20 Imao je 32 godine kad je postao kralj i vladao je osam godina u Jeruzalemu. Nitko nije žalio za njim kad je umro. I pokopali su ga u Davidovom gradu,+ ali ne u kraljevskoj grobnici.+

22 Jeruzalemljani su Joramovog najmlađeg sina Ahaziju postavili za kralja nakon njega jer su mu razbojnici koji su s Arapima napali tabor pobili sve starije sinove.+ Tako je Joramov sin Ahazija počeo kraljevati u Judi.+ 2 Ahazija je imao 22 godine kad je postao kralj i vladao je godinu dana u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Atalija+ i bila je Omrijeva+ unuka.

3 On je isto išao stopama Ahaba i njegovih potomaka+ jer ga je majka svojim savjetima navodila na zlo. 4 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima, kao što su to činili Ahab i njegova obitelj, jer su mu oni bili savjetnici nakon smrti njegovog oca i to ga je na koncu odvelo u propast. 5 Poslušao je njihov savjet te je s Joramom, sinom izraelskog kralja Ahaba, krenuo u rat protiv sirijskog kralja Hazaela+ kod Ramot-Gileada.+ Ondje su strijelci ranili Jorama. 6 On se vratio u Jizreel+ da se oporavi od rana koje su mu zadali kod Rame kad se borio protiv sirijskog kralja Hazaela.+

A Judin kralj Ahazija*, Joramov+ sin, otišao je u Jizreel da posjeti Ahabovog sina Jorama+ jer je on bio ranjen*.+ 7 Ali Bog je učinio da Ahaziju snađe propast zato što je otišao u posjet Joramu. Kad je došao onamo, otišao je s Joramom u susret Nimšijevom unuku Jehuu,+ kojeg je Jehova bio pomazao da istrijebi Ahabove potomke.+ 8 Kad je Jehu počeo izvršavati presudu nad Ahabovim potomcima, našao je Judine poglavare i sinove Ahazijine braće, koji su bili u Ahazijinoj službi, te ih je pobio.+ 9 Potom je poslao ljude u potragu za Ahazijom. Oni su ga uhvatili dok se skrivao u Samariji, doveli ga Jehuu i pogubili. Poslije su ga pokopali+ jer su zaključili: “On je unuk Jošafata, koji je svim srcem služio Jehovi*.”+ I više nije bilo nikoga iz Ahazijine loze tko bi mogao vladati kao kralj.

10 Kad je Ahazijina majka Atalija+ vidjela da joj je sin mrtav, odlučila je pobiti sve pripadnike Judine kraljevske loze.+ 11 Ali kraljeva kći Jošabata potajno je odvela Ahazijinog sina Joaša+ od kraljevih sinova koji su trebali biti ubijeni te je njega i njegovu dadilju sklonila u spavaću sobu. Jošabata, kći kralja Jorama,+ koja je bila žena svećenika Jojade+ i Ahazijina sestra, sakrila ga je od Atalije, pa ga ona nije pogubila.+ 12 Šest je godina ostao sakriven kod njih u domu pravog Boga dok je Atalija vladala zemljom.

23 A sedme se godine Jojada ohrabrio i sklopio savez sa stotnicima:+ Jerohamovim sinom Azarijom, Johananovim sinom Jišmaelom, Obedovim sinom Azarijom, Adajinim sinom Maasejom i Zikrijevim sinom Elišafatom. 2 Potom su oni počeli obilaziti Judu i skupljati Levijevce+ iz svih Judinih gradova i poglavare rodova u Izraelu. Kad su došli u Jeruzalem, 3 svi okupljeni sklopili su savez+ s kraljem u domu pravog Boga. Nakon toga Jojada im je rekao:

“Evo, kraljev će sin vladati, kao što je Jehova obećao za Davidove sinove.+ 4 Ovako učinite: Jedna trećina svećenika i levita koji će biti na dužnosti+ u subotu* neka bude zadužena za vrata,+ 5 druga trećina neka bude u kraljevom dvoru,+ posljednja trećina neka bude kod Vrata temelja, a sav narod neka bude u dvorištima Jehovinog doma.+ 6 Neka nitko ne ulazi u Jehovin dom osim svećenika i levita koji su u službi.+ Oni smiju ući jer su posvećeni, a sav narod neka izvrši svoje dužnosti prema Jehovi. 7 Leviti neka okruže kralja, svaki s oružjem u ruci. Svatko tko pokuša ući u hram neka bude pogubljen. Budite uz kralja kuda god bude išao.”

8 Leviti i svi Judejci učinili su upravo onako kako im je zapovjedio svećenik Jojada. Svaki od njih poveo je svoje ljude koji su bili na dužnosti u subotu* i one koji nisu bili na dužnosti u subotu+ jer svećenik Jojada nije njihove skupine+ otpustio s dužnosti. 9 Tada je svećenik Jojada dao stotnicima+ koplja, male štitove* i okrugle štitove kralja Davida,+ koji su bili u domu pravog Boga.+ 10 I postavio je ljude, svakog s oružjem u ruci, od desne strane doma do lijeve strane doma, kod žrtvenika i kod doma, tako da su okružili budućeg kralja. 11 Tada su izveli kraljevog sina+ i stavili mu na glavu krunu*, a iznad njegove glave držali su svitak u kojem je bio zapisan Božji zakon*+ te su ga tako postavili za kralja. Tada su ga Jojada i njegovi sinovi pomazali i uzviknuli: “Živio kralj!”+

12 Kad je Atalija čula ljude kako trče i veličaju kralja, pohitala je k narodu u Jehovin dom.+ 13 Ugledala je kralja kako stoji kod svog stupa na ulazu. Uz njega su bili zapovjednici+ i trubači, a sav se narod veselio+ i trubio u trube. Pjevači s glazbalima predvodili su u pjevanju hvalospjeva. Tada je Atalija razderala svoje haljine i povikala: “Urota! Urota!” 14 A svećenik Jojada poslao je stotnike, koji su zapovijedali vojskom, i rekao im: “Izvedite je iz redova stražara i ako bi tko pošao za njom, pogubite ga mačem!” Naime, svećenik je bio naredio: “Nemojte je pogubiti u Jehovinom domu!” 15 Tako su je uhvatili i odveli do Konjskih vrata kod kraljevog dvora te su je ondje pogubili.

16 Tada je Jojada sklopio savez između sebe, svega naroda i kralja, kojim su se obavezali da će i dalje biti Jehovin narod.+ 17 Zatim je sav narod otišao u Baalov hram i razorio ga.+ Porazbijao je njegove žrtvenike i njegove kipove,+ a Baalovog svećenika Matana pogubio+ je pred žrtvenicima. 18 Potom je Jojada povjerio nadzor nad Jehovinim domom svećenicima i levitima, koje je David bio razdijelio u skupine za službu u Jehovinom domu, da prinose žrtve paljenice Jehovi+ kako je zapisano u Mojsijevom zakonu,+ veselo i s pjesmom, prema Davidovim uputama. 19 Postavio je i vratare na vratima+ Jehovinog doma da ne bi mogao ući nitko tko se bilo čime onečistio. 20 Zatim je skupio stotnike,+ dostojanstvenike, narodne poglavare i sav narod pa je otpratio kralja iz Jehovinog doma. Potom su kroz gornja vrata ušli u kraljev dvor i posjeli kralja na kraljevsko prijestolje.+ 21 Sav se narod radovao i grad je bio u miru jer su Ataliju pogubili mačem.

24 Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj+ i vladao je 40 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer-Šebe.+ 2 Joaš je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima dok je god svećenik Jojada bio živ.+ 3 Jojada ga je oženio dvjema ženama, koje su mu rodile sinove i kćeri.

4 Poslije nekog vremena Joaš je odlučio* obnoviti Jehovin dom.+ 5 Stoga je skupio svećenike i levite te im rekao: “Otiđite u Judine gradove i skupite novac od svih Izraelaca da se dom vašeg Boga može popravljati+ iz godine u godinu. Brzo to učinite!” Ali Levijevci se nisu žurili.+ 6 Zato je kralj pozvao poglavara Jojadu i upitao ga:+ “Zašto ne tražiš od Levijevaca da donose iz Jude i Jeruzalema sveti porez koji je propisao Jehovin sluga Mojsije,+ porez određen izraelskom narodu za šator u kojem je kovčeg svjedočanstva?+ 7 Jer su sinovi zle Atalije+ bili provalili u dom pravog Boga+ i sve su svete stvari iz Jehovinog doma upotrijebili za štovanje Baalā.” 8 I kralj je zapovjedio da se napravi kovčeg+ i stavi izvana kod vrata Jehovinog doma.+ 9 Potom su oglasili po svoj Judinoj zemlji i Jeruzalemu da se Jehovi donosi sveti porez+ koji je Mojsije, sluga pravog Boga, propisao Izraelu u pustinji. 10 Tome su se obradovali svi glavari i sav narod+ te su donosili svoj prilog i bacali ga u kovčeg dok ga nisu napunili*.

11 Kad bi leviti vidjeli da u kovčegu ima mnogo novca, odnijeli bi ga da se preda kralju. Tada bi kraljev pisar i povjerenik svećeničkog glavara došli isprazniti kovčeg,+ a potom bi ga vratili na mjesto. Tako su činili svaki dan i skupili su mnogo novca. 12 Kralj i Jojada predavali su novac onima koji su nadgledali poslove u Jehovinom domu. Oni su pak unajmljivali klesare i druge zanatlije da rade na obnovi Jehovinog doma+ te ljude koji rade sa željezom i bakrom da vrše popravke na Jehovinom domu. 13 Nadglednici su se dali na posao i pod njihovim je vodstvom obnova dobro napredovala. Utvrdili su dom pravog Boga i vratili ga u prvobitno stanje. 14 Kad su sve završili, ostatak novca donijeli su kralju i Jojadi. Od toga su načinili pribor za Jehovin dom, pribor za službu i za prinošenje žrtava, čaše i druge predmete od zlata i srebra.+ Žrtve paljenice+ redovito su se prinosile u Jehovinom domu dok je god Jojada bio živ.

15 Jojada je doživio duboku starost i nauživao se života, a potom je umro. Bilo mu je 130 godina kad je umro. 16 I pokopali su ga među kraljevima u Davidovom gradu+ jer je činio dobro u Izraelu,+ služio pravom Bogu i brinuo se za njegov dom.

17 Poslije Jojadine smrti došli su Judini glavari i poklonili se kralju, a kralj je poslušao ono što su mu rekli. 18 Ostavili su dom Jehove, Boga svojih predaka, te su počeli štovati obredna debla* i idole, pa se Bog razgnjevio na Judu i Jeruzalem zbog njihove krivnje. 19 Jehova im je slao svoje proroke da ih potaknu da se vrate k njemu. Oni su ih opominjali, ali ovi nisu htjeli slušati.+

20 Božji je duh sišao na Zahariju, sina svećenika Jojade,+ i on je stao pred narod te rekao: “Ovako kaže pravi Bog: ‘Zašto prestupate Jehovine zapovijedi? Nećete dobro proći! Ostavili ste Jehovu i zato će on ostaviti vas.’”+ 21 Ali oni su se urotili protiv njega+ i kamenovali ga po kraljevoj zapovijedi u dvorištu Jehovinog doma.+ 22 Kralj Joaš nije se sjećao vjerne ljubavi koju mu je iskazao Zaharijin otac Jojada, nego mu je ubio sina. I dok je Zaharija umirao, rekao je: “Neka Jehova vidi i neka te kazni!”+

23 Početkom iduće godine Joaša je napala sirijska vojska. Kad su došli u Judu i Jeruzalem,+ pobili su sve narodne poglavare,+ a sav plijen poslali su kralju u Damask. 24 Premda je sirijska vojska koja je napala zemlju imala malo ljudi, Jehova im je predao u ruke vrlo veliku vojsku+ jer je narod ostavio Jehovu, Boga svojih predaka. Tako su Sirijci izvršili presudu nad Joašem. 25 A kad su otišli od njega, ostavivši ga teško ranjenog*, njegovi su se sluge urotili protiv njega zato što je ubio* sinove* svećenika Jojade.+ Ubili su ga na njegovoj postelji.+ Tako je umro te je bio pokopan u Davidovom gradu,+ ali ne u kraljevskoj grobnici.+

26 Ovo su imena onih koji su se urotili+ protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. 27 A izvještaj o Joaševim sinovima, o mnoštvu objava izrečenih protiv njega+ i o obnovi doma pravog Boga+ – sve je to zapisano u tumačenju Knjige o kraljevima. Nakon njega počeo je vladati njegov sin Amasija.

25 Amasija je imao 25 godina kad je postao kralj i vladao je 29 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema.+ 2 Činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima, ali mu srce nije bilo potpuno odano njemu. 3 A kad je učvrstio svoju kraljevsku vlast, pobio je svoje sluge koji su ubili kralja, njegovog oca.+ 4 Ali njihove sinove nije pogubio, nego je postupio prema onome što je zapisano u Zakonu, u Mojsijevoj knjizi, gdje je Jehova zapovjedio: “Neka očevi ne budu pogubljeni zbog svojih sinova i neka sinovi ne budu pogubljeni zbog svojih očeva! Neka svatko bude pogubljen zbog vlastitog grijeha!”+

5 Amasija je skupio Judejce i zapovjedio da se svi Judejci i Benjaminovci poredaju po svojim rodovima, pod zapovjedništvom tisućnika i stotnika.+ Kad je popisao one od 20 godina naviše,+ utvrdio je da ima 300 000 vrsnih ratnika sposobnih za boj, koji se znaju služiti kopljem i velikim štitom. 6 Osim toga, u Izraelu je za 100 talenata* srebra unajmio još 100 000 hrabrih ratnika. 7 Ali došao mu je sluga pravog Boga i rekao mu: “Kralju, neka s tobom ne ide izraelska vojska jer Jehova nije s Izraelom.+ Nije ni s kim od Efrajimovaca. 8 Idi sam i hrabro se bori u boju! Ne postupiš li tako, pravi bi te Bog mogao oboriti pred neprijateljem jer Bog ima moć da pomogne+ i da obori.” 9 Tada je Amasija rekao sluzi pravog Boga: “Ali što će onda biti sa 100 talenata koje sam dao izraelskim vojnicima?” Nato mu je sluga pravog Boga odgovorio: “Jehova ti može dati puno više od toga.”+ 10 I Amasija je odvojio vojnike koji su mu došli iz Efrajima te ih je poslao kući. Ali oni su se jako razljutili na Judu i vratili su se kući plamteći od gnjeva.

11 Tada se Amasija ohrabrio i poveo svoju vojsku u Slanu dolinu.+ Ondje je pobio 10 000 Seiraca.+ 12 Judejci su zarobili još 10 000 ljudi. Odveli su ih na vrh stijene te ih pobacali odozgo, pa su se svi razmrskali kad su pali dolje. 13 A vojnici koje je Amasija poslao natrag da ne idu s njim u boj+ napadali su Judine gradove, od Samarije+ do Bet-Horona.+ U njima su pobili 3000 ljudi te su odnijeli velik plijen.

14 Nakon što je Amasija pobio Edomce, vratio se kući i donio sa sobom bogove koje su štovali Seirci te ih je postavio sebi za bogove.+ Počeo im se klanjati i spaljivati im prinose. 15 Stoga se Jehova silno razljutio na Amasiju i poslao mu proroka, koji ga je upitao: “Zašto štuješ bogove tog naroda, koji nisu mogli izbaviti vlastiti narod iz tvoje ruke?”+ 16 Dok mu je on to govorio, kralj ga je upitao: “Jesmo li te postavili za kraljevog savjetnika?+ Ušuti!+ Zašto da te pogube?” Nato je prorok ušutio, ali je još rekao: “Znam da te Bog odlučio uništiti jer tako postupaš, a ne slušaš moj savjet.”+

17 Nakon što je Judin kralj Amasija porazgovarao sa svojim savjetnicima, poslao je glasnike izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu, Jehuovom unuku, i poručio mu: “Dođi da odmjerimo snage u boju*!”+ 18 Izraelski kralj Joaš poslao je Judinom kralju Amasiji ovakav odgovor: “Trnoviti korov na Libanonu poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu!’ Ali neka libanonska divlja životinja prošla je onuda i izgazila trnoviti korov. 19 Ti kažeš: ‘Potukao sam Edomce.’+ Zbog toga ti se srce uzoholilo i tražiš slavu. No radije ostani kod kuće. Zašto izazivaš nevolju? Zar hoćeš da propadnete i ti i Juda s tobom?”

20 Ali Amasija nije poslušao.+ To se dogodilo jer je pravi Bog odlučio predati ih neprijatelju u ruke+ zato što su štovali edomske bogove.+ 21 Tako je došao izraelski kralj Joaš te su se on i Judin kralj Amasija sukobili kod Bet-Šemeša,+ koji pripada Judi. 22 I Izrael je porazio Judu, tako da su Judini vojnici pobjegli svaki svojoj kući*. 23 Izraelski kralj Joaš zarobio je kod Bet-Šemeša Judinog kralja Amasiju, Joaševog sina, Joahazovog* unuka. Potom ga je doveo u Jeruzalem te je srušio dio jeruzalemskog zida od Efrajimovih vrata+ pa do Ugaonih vrata,+ ukupno 400 lakata*. 24 Uzeo je sve zlato i srebro te sve predmete koji su bili u domu pravog Boga pod nadzorom Obed-Edoma* i u riznici kraljevog dvora,+ a usto je odveo taoce. Potom se vratio u Samariju.

25 Judin kralj Amasija,+ Joašev sin, živio je još 15 godina nakon smrti izraelskog kralja Joaša,+ Joahazovog sina.+ 26 A ostali događaji iz Amasijinog života, od početka do kraja, sve je to zapisano u Knjizi o Judinim i Izraelovim kraljevima. 27 Otkako je Amasija okrenuo leđa Jehovi, u Jeruzalemu se protiv njega kovala urota.+ Na koncu je pobjegao u Lakiš, ali za njim su u Lakiš poslali ljude koji su ga ondje ubili. 28 Odande su ga dovezli na kolima i pokopali ga među njegovim precima u Judinom gradu.

26 Tada su svi Judejci doveli Uziju,+ koji je imao 16 godina, i postavili ga za kralja umjesto njegovog oca Amasije.+ 2 On je Judi vratio Elot+ i obnovio ga nakon što je kralj* umro*.+ 3 Uzija+ je imao 16 godina kad je postao kralj i vladao je 52 godine u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jeruzalema.+ 4 Činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima, kao što je to činio i njegov otac Amasija.+ 5 Služio je Bogu* za života Zaharije, koji ga je učio da se boji pravog Boga. Dok je služio pravom Bogu, Jehovi, on ga je blagoslivljao.+

6 Krenuo je u rat protiv Filistejaca+ i probio zidine Gata,+ zidine Jabne+ i zidine Ašdoda.+ Potom je sagradio gradove na području Ašdoda i u drugim dijelovima filistejske zemlje. 7 Pravi mu je Bog pomagao protiv Filistejaca, protiv Arapa+ koji su živjeli u Gurbaalu i protiv Meunimaca. 8 Amonci+ su plaćali danak Uziji, a glas o njemu proširio se sve do Egipta jer je postao vrlo moćan. 9 Uzija je sagradio i utvrdio kule+ u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata,+ kod Dolinskih vrata+ i kod Potpornja. 10 Sagradio je kule+ i u pustinji te je iskopao mnogo nakapnica* jer je imao mnogo stoke. To je učinio i u Šefeli te na visoravni. Imao je ratare i vinogradare u brdima i na Karmelu jer je volio zemljoradnju.

11 Uzija je imao i vojsku opremljenu za rat, vojnike koji su u četama išli u pohode. Njih su izbrojili i popisali+ pisar+ Jeiel i upravitelj Maaseja, koji su bili pod zapovjedništvom Hananije, jednog od kraljevih vojskovođa. 12 Ukupan broj poglavara rodova koji su zapovijedali tim hrabrim ratnicima iznosio je 2600. 13 Pod njihovim je zapovjedništvom bila vojska od 307 500 ljudi spremnih za rat. Ta se moćna vojska borila za kralja u bitkama protiv njegovih neprijatelja.+ 14 Uzija je sve vojnike opremio štitovima, kopljima,+ kacigama, oklopima+ i lukovima te im je nabavio kamenje za praćke.+ 15 U Jeruzalemu je načinio ratne sprave prema zamislima vještih graditelja. One su služile za odapinjanje strijela i bacanje velikog kamenja s kula+ i uglova zidina. Tako je Uzija postao nadaleko poznat jer mu je Bog puno pomagao te je postao moćan.

16 Ali kad je postao moćan, srce mu se toliko uzoholilo da je sam sebe upropastio. Sagriješio je Jehovi, svom Bogu, i ušao je u Jehovin hram da pali kad na kadionom žrtveniku.+ 17 Za njim su odmah ušli svećenik Azarija i 80 drugih hrabrih Jehovinih svećenika. 18 Oni su se suprotstavili kralju Uziji i rekli mu: “Ne smiješ ti, Uzija, paliti kad Jehovi!+ Kâd trebaju paliti samo svećenici jer oni su Aronovi potomci.+ Oni su posvećeni za tu službu. Iziđi iz svetišta jer si postupio nevjerno i Jehova Bog neće ti za to iskazati čast.”

19 Tada se Uzija, koji je držao u ruci kadionicu za paljenje kada, jako razljutio.+ Ali dok se ljutio na svećenike i stajao pored kadionog žrtvenika u Jehovinom domu, pred svećenicima mu je izbila guba+ na čelu. 20 Kad su ga svećenički glavar Azarija i svi drugi svećenici pogledali, vidjeli su da mu je na čelu izbila guba! Stoga su pohitali da ga izvedu odande, a i sam je požurio da izađe jer ga je Jehova kaznio.

21 Kralj Uzija ostao je gubav sve do svoje smrti te je zbog gube živio u zasebnoj kući+ i više nije smio ići u Jehovin dom. Njegov sin Jotam upravljao je kraljevim dvorom i sudio narodu.+

22 A ostale događaje iz Uzijinog života, od početka do kraja, zapisao je prorok Izaija,+ Amosov sin. 23 Naposljetku je Uzija umro* i pokopali su ga među njegovim precima, ali na polju izvan kraljevskog groblja, jer su rekli: “Gubav je.” Nakon njega počeo je vladati njegov sin Jotam.+

27 Jotam+ je imao 25 godina kad je postao kralj i vladao je 16 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jeruša, a bila je Sadokova kći.+ 2 Činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima, kao što je to činio i njegov otac Uzija.+ Ali za razliku od njega on nije ušao u dio Jehovinog hrama u koji nije smio ući.+ Međutim, narod je i dalje činio zlo. 3 Jotam je sagradio gornja vrata na Jehovinom domu+ i izveo mnoge građevinske radove na zidinama Ofela.+ 4 Sagradio je i gradove+ u Judinim brdima,+ a u šumama je sagradio utvrde+ i kule.+ 5 Ratovao je s kraljem Amonaca+ i nadjačao ga, tako da su mu Amonci te godine dali 100 talenata* srebra, 10 000 kora* pšenice i 10 000 kora ječma. Isto toliko platili su mu Amonci i druge i treće godine.+ 6 Tako je Jotam bio sve moćniji jer je nepokolebljivo činio ono što je ispravno pred Jehovom, svojim Bogom.

7 A ostali događaji iz Jotamovog života, svi ratovi koje je vodio i sve što je činio, zapisani su u Knjizi o Izraelovim i Judinim kraljevima.+ 8 Imao je 25 godina kad je postao kralj i vladao je 16 godina u Jeruzalemu.+ 9 Naposljetku je Jotam umro* i pokopali su ga u Davidovom gradu,+ a nakon njega počeo je vladati njegov sin Ahaz.+

28 Ahaz+ je imao 20 godina kad je postao kralj i vladao je 16 godina u Jeruzalemu. Nije činio ono što je ispravno u Jehovinim očima kao što je to činio njegov predak David.+ 2 Naprotiv, išao je stopama izraelskih kraljeva+ i čak je načinio lijevane* kipove+ Baalā. 3 Osim toga, spaljivao je prinose u Dolini Hinomovog sina* i svoje je sinove spaljivao u vatri,+ po odvratnom običaju naroda+ koje je Jehova otjerao pred Izraelcima. 4 Ujedno je prinosio žrtve i spaljivao prinose na obrednim uzvišicama,+ na bregovima i pod svakim stablom koje se zeleni.+

5 Zato ga je Jehova, njegov Bog, predao u ruke sirijskom kralju,+ tako da ga je on porazio, zarobio velik broj njegovih ljudi i odveo ih u Damask.+ Bog ga je predao i u ruke izraelskom kralju, koji je nad njegovom vojskom izvršio velik pokolj. 6 Remalijin sin Pekah+ u jednom je danu u Judi pobio 120 000 ljudi, sve redom hrabrih ratnika, jer su Judejci ostavili Jehovu, Boga svojih predaka.+ 7 A Zikri, ratnik iz Efrajimovog plemena, ubio je kraljevog sina Maaseju, dvorskog upravitelja Azrikama i Elkanu, koji je bio prvi do kralja. 8 Osim toga, Izraelci su zarobili 200 000 svoje braće – žena, sinova i kćeri iz Jude. Usto su uzeli mnogo plijena i odnijeli ga u Samariju.+

9 A ondje je bio Jehovin prorok koji se zvao Oded. On je izišao pred vojsku koja je dolazila u Samariju i rekao im: “Jehova, Bog vaših predaka, rasrdio se na Judejce i zato ih je predao vama u ruke,+ a vi ste ih u bijesu pobili. Učinili ste to tako okrutno da je glas o tome dopro sve do neba. 10 I sada želite podjarmiti stanovnike Jude i Jeruzalema da vam budu sluge i sluškinje.+ Ali niste li i vi krivi pred Jehovom, svojim Bogom? 11 Zato me sada poslušajte i vratite zarobljenike koje ste zarobili među svojom braćom jer se Jehova jako razljutio na vas.”

12 Tada su se neki poglavari iz Efrajimovog plemena – Johananov sin Azarija, Mešilemotov sin Berekija, Šalumov sin Jehizkija i Hadlajev sin Amasa – usprotivili onima koji su se vraćali iz vojnog pohoda 13 i rekli im: “Nemojte ovamo dovoditi zarobljenike jer ćemo navući na sebe krivnju pred Jehovom! Time što ste naumili učiniti povećat ćete naše grijehe i našu krivnju, a naša je krivnja ionako velika i Bog je jako ljut na Izraela.” 14 Stoga su ratnici predali zarobljenike i plijen+ poglavarima i svima koji su se ondje okupili*. 15 Tada su ljudi koji su bili poimence određeni preuzeli zarobljenike. Svima koji su bili oskudno odjeveni* dali su odjeću iz plijena. Obukli su ih, dali im sandale, nahranili ih i napojili te su im dali ljekovito ulje. Sve iznemogle stavili su na magarce i odveli ih njihovoj braći u Jerihon, grad palmi. Potom su se vratili u Samariju.

16 U to je vrijeme kralj Ahaz zatražio pomoć od asirskih kraljeva.+ 17 Edomci su opet došli i napali Judu te odveli zarobljenike. 18 A Filistejci+ su napali gradove u Šefeli+ i Negebu, na području Jude, i osvojili Bet-Šemeš,+ Ajalon,+ Gederot, zatim Soko s okolnim gradovima, Timnu+ s okolnim gradovima i Gimzo s okolnim gradovima. I naselili su se ondje. 19 Jehova je nanio nevolju Judi* zbog izraelskog* kralja Ahaza, zato što je on naveo Judejce da postanu razuzdani, pa su svi činili mnoge grijehe i bili nevjerni Jehovi.

20 A asirski kralj Tilgat-Pilneser+ napao je Ahaza i počeo mu zadavati nevolje+ umjesto da mu pomogne. 21 Ahaz je bio ispraznio Jehovin dom, kraljev dvor+ i kuće dostojanstvenika da bi dao dar asirskom kralju, ali to mu nije pomoglo. 22 Dok je bio u nevolji, kralj Ahaz još je više griješio i bio nevjeran Jehovi. 23 Počeo je prinositi žrtve damaščanskim bogovima+ čiji su ga štovatelji porazili.+ Naime, mislio je: “Kad sirijskim kraljevima pomažu njihovi bogovi, prinosit ću žrtve tim bogovima da i meni pomognu.”+ No oni su njega i sav Izrael odveli u propast. 24 Ahaz je pokupio pribor iz doma pravog Boga. Zatim je polomio taj pribor,+ zatvorio vrata Jehovinog doma+ i načinio sebi žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu. 25 I po svim Judinim gradovima načinio je obredne uzvišice da se na njima spaljuju prinosi drugim bogovima+ te je vrijeđao Jehovu, Boga svojih predaka.

26 A ostali događaji iz njegovog života, sve što je činio, od početka do kraja, zapisani su u Knjizi o Judinim i Izraelovim kraljevima.+ 27 Naposljetku je Ahaz umro* i pokopali su ga u gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu položili u grobnicu izraelskih kraljeva.+ Nakon njega počeo je vladati njegov sin Ezekija.

29 Ezekija+ je imao 25 godina kad je postao kralj i vladao je 29 godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Abija, a bila je Zaharijina kći.+ 2 Ezekija je činio ono što je ispravno u Jehovinim očima,+ kao što je to činio i njegov predak David.+ 3 Prvog mjeseca prve godine svog vladanja otvorio je vrata Jehovinog doma i popravio ih.+ 4 Zatim je doveo svećenike i levite te ih skupio na trgu koji se nalazio na istočnoj strani grada. 5 I rekao im je: “Čujte me, Levijevci! Sada posvetite sebe+ i dom Jehove, Boga svojih predaka, i uklonite iz svetog mjesta sve što je nečisto.+ 6 Naši su očevi bili nevjerni Jehovi, našem Bogu, i činili su ono što je zlo u njegovim očima.+ Ostavili su Jehovu i nisu pokazivali poštovanje prema njegovom prebivalištu*. Okrenuli su leđa Bogu.+ 7 I zatvorili su vrata predvorja+ i pogasili uljanice.+ Prestali su paliti kad+ i prinositi žrtve paljenice+ Izraelovom Bogu na svetom mjestu. 8 Zato se Jehova razgnjevio na Judu i na Jeruzalem,+ pa je učinio da se nad njima svi zgražaju te da im se čude i rugaju*, kao što vidite svojim očima.+ 9 Zbog toga su naši preci bili poubijani mačem,+ a naši sinovi, naše kćeri i naše žene bili su odvedeni u zarobljeništvo.+ 10 Sada svim srcem želim sklopiti savez s Jehovom, Izraelovim Bogom,+ kako bi se on prestao žestoko gnjeviti na nas. 11 Sinovi moji, nemojte sada biti nemarni* jer je Jehova vas izabrao da stojite pred njim, služite mu+ i spaljujete mu prinose.”+

12 Tada su se leviti dali na posao: od Kehatovaca+ Amasajev sin Mahat i Azarijin sin Joel. Od Merarijevaca+ Abdijev sin Kiš i Jehalelelov sin Azarija. Od Geršonovaca+ Zimin sin Joah i Joahov sin Eden. 13 Od Elisafanovih sinova Šimri i Jeuel, a od Asafovih+ sinova Zaharija i Matanija. 14 Od Hemanovih+ sinova Jehiel i Šimi, a od Jedutunovih+ sinova Šemaja i Uziel. 15 Oni su skupili svoju braću te su se posvetili, a zatim su došli očistiti Jehovin dom, kako im je kralj zapovjedio po Jehovinoj riječi.+ 16 Potom su svećenici ušli u Jehovin dom da ga očiste. Iznijeli su sve nečiste predmete koje su našli u Jehovinom hramu i odnijeli ih u dvorište+ Jehovinog doma. Leviti su ih potom uzeli i odnijeli u dolinu Kidron.+ 17 Tako su prvog dana prvog mjeseca počeli posvećivati hram, a osmog dana tog mjeseca došli su do predvorja Jehovinog hrama.+ Osam su dana posvećivali Jehovin dom, a šesnaestog dana prvog mjeseca sve su završili.

18 Potom su došli kralju Ezekiji i rekli mu: “Očistili smo cijeli Jehovin dom, žrtvenik za žrtve paljenice+ i sav njegov pribor+ te stol za naslagane kruhove*+ i sav njegov pribor. 19 Sav pribor koji je nevjerni kralj Ahaz+ uklonio za vrijeme svog kraljevanja pripremili smo i posvetili.+ On se sada nalazi pred Jehovinim žrtvenikom.”

20 Kralj Ezekija ustao je rano ujutro i skupio gradske glavare te je s njima otišao u Jehovin dom. 21 I doveli su sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca kao žrtvu za grijeh kako bi ih prinijeli za kralja i njegov dom, za svetište i za Judu.+ Tada je Ezekija rekao svećenicima, Aronovim potomcima, da ih prinesu na Jehovinom žrtveniku. 22 I zaklali su goveda,+ a svećenici su uzeli krv i poškropili njome žrtvenik.+ Potom su zaklali ovnove i krvlju poškropili žrtvenik, a onda su zaklali i janjce te krvlju poškropili žrtvenik. 23 Zatim su pred kralja i pred narod doveli jarce za žrtvu za grijeh i položili ruke na njih. 24 Svećenici su ih potom zaklali i prinijeli na žrtveniku kao žrtvu za grijeh. Njihovu su krv stavili na žrtvenik da se očisti sav Izrael, jer je kralj zapovjedio da se žrtva paljenica i žrtva za grijeh prinesu za sav Izrael.

25 Ezekija je u Jehovinom domu dotad već postavio levite s činelama, psaltirima i harfama,+ kako su bili zapovjedili David,+ kraljev vidjelac Gad+ i prorok Natan.+ Tu je zapovijed Jehova dao preko svojih proroka. 26 Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama.+

27 Potom je Ezekija zapovjedio da se na žrtveniku prinesu žrtve paljenice.+ Kad su počeli prinositi žrtve paljenice, zapjevali su Jehovi uz pratnju glazbala izraelskog kralja Davida i uz zvuk truba. 28 I sav se narod poklonio dok je odjekivala pjesma i razlijegao se zvuk truba. Sve je to trajalo dok nije završilo prinošenje žrtava paljenica. 29 Kad je prinošenje žrtava završilo, kralj i svi koji su bili s njim poklonili su se i pali ničice. 30 Tada su kralj Ezekija i glavari zapovjedili levitima da hvale Jehovu hvalospjevima Davida+ i vidioca Asafa.+ Tako su oni puni radosti hvalili Boga te su pali ničice i poklonili se.

31 Potom je Ezekija rekao: “Sada kad ste posvećeni* da biste služili Jehovi, pristupite i donesite žrtve zahvalnice i druge žrtve u Jehovin dom.” Tako je narod počeo donositi žrtve zahvalnice i druge žrtve, a neki su spremna srca donijeli i žrtve paljenice.+ 32 Narod je za žrtve paljenice doveo 70 goveda, 100 ovnova, 200 janjaca – sve za žrtve paljenice Jehovi.+ 33 Za svete žrtve doveli su 600 goveda i 3000 ovaca. 34 No kako nije bilo dovoljno svećenika da oderu sve žrtve paljenice, pomagala su im njihova braća leviti+ sve dok se posao nije završio i dok se svećenici nisu posvetili+ jer su se leviti posvećivali s većom revnošću nego svećenici. 35 Bilo je i mnogo žrtava paljenica,+ a i sala od žrtava zajedništva+ te žrtava ljevanica za žrtve paljenice.+ Tako je bila ponovno uspostavljena služba u Jehovinom domu. 36 Ezekija i sav narod radovali su se onome što je pravi Bog učinio za svoj narod+ jer se sve to dogodilo tako brzo.

30 Ezekija je poručio svim Izraelcima+ i Judejcima, čak je i napisao pisma Efrajimovom i Manašeovom plemenu,+ da dođu u Jehovin dom u Jeruzalem kako bi proslavili Pashu u čast Jehovi, Izraelovom Bogu.+ 2 Kralj, poglavari i sav narod koji se okupio* u Jeruzalemu odlučili su proslaviti Pashu drugog mjeseca+ 3 jer je nisu mogli proslaviti u propisano vrijeme.+ Naime, tada nije bilo dovoljno svećenika koji su se posvetili,+ a narod se još nije bio skupio u Jeruzalemu. 4 Kralj i svi okupljeni tu su odluku smatrali ispravnom. 5 Stoga su odlučili oglasiti po svemu Izraelu, od Beer-Šebe do Dana,+ da ljudi dođu u Jeruzalem i proslave Pashu u čast Jehovi, Izraelovom Bogu, jer se prije toga nisu kao narod okupljali da bi je slavili kako je propisano u Zakonu.+

6 Potom su glasnici s pismima kralja i poglavara otišli po cijelom Izraelu i Judi, objavljujući prema kraljevoj zapovijedi: “Izraelci, vratite se Jehovi, Bogu Abrahama, Izaka i Izraela, pa će se i on vratiti k vama koji ste ostali, koji ste se izbavili iz ruku asirskih kraljeva.+ 7 Nemojte biti kao vaši preci i vaša braća, koji su bili nevjerni Jehovi, Bogu svojih predaka, zbog čega je on prouzročio da ih snađe propast*, kao što i sami vidite.+ 8 Nemojte biti tvrdoglavi kao što su bili vaši preci!+ Podložite se Jehovi i dođite u njegovo svetište+ koje je on posvetio zauvijek i služite Jehovi, svom Bogu, kako bi se on prestao gnjeviti na vas.+ 9 Jer kad se vratite Jehovi, vašoj će se braći i vašim sinovima smilovati oni koji su ih zarobili+ te će im dopustiti da se vrate u ovu zemlju,+ jer je Jehova, vaš Bog, samilostan* i milosrdan+ i neće okrenuti svoje lice od vas ako mu se vratite.”+

10 I glasnici su išli od grada do grada po svoj Efrajimovoj i Manašeovoj+ zemlji sve do Zebuluna, ali ljudi su im se podsmjehivali i rugali.+ 11 Međutim, neki iz Ašera, Manašea i Zebuluna ponizili su se i došli u Jeruzalem.+ 12 Pravi Bog iskazao je naklonost* Judejcima i pomogao im da jednodušno izvrše zapovijed koju su im kralj i poglavari dali po Jehovinoj riječi.

13 Mnoštvo ljudi skupilo se u Jeruzalemu da drugog mjeseca+ proslavi Blagdan beskvasnih kruhova.+ Okupljenog naroda bilo je vrlo mnogo. 14 Uklonili su žrtvenike podignute lažnim bogovima i sve kadione žrtvenike+ koji su bili u Jeruzalemu+ te su ih bacili u dolinu Kidron. 15 Potom su četrnaestog dana drugog mjeseca zaklali pashalnu žrtvu. Svećenici i leviti postidjeli su se, pa su se posvetili i počeli unositi žrtve paljenice u Jehovin dom. 16 I stali su na svoje mjesto, kako je propisano u zakonu dobivenom preko Mojsija, sluge pravog Boga. Zatim su svećenici škropili žrtvenik krvlju+ koju su uzimali iz ruku levita. 17 Među okupljenim narodom bilo je mnogo onih koji se nisu posvetili, pa su leviti bili zaduženi da kolju pashalne žrtve umjesto svih koji nisu bili čisti,+ kako bi ih posvetili Jehovi. 18 Mnogi iz naroda, naročito ljudi iz Efrajima, Manašea,+ Isakara i Zebuluna, nisu se očistili, ali su ipak jeli pashalnu žrtvu, protivno onome što je propisano. Ali Ezekija se molio za njih: “Neka dobri Jehova oprosti+ 19 svakome tko je u svom srcu odlučio štovati* pravog Boga,+ Jehovu, Boga svojih predaka, ali se nije propisno očistio za proslavu svetog blagdana.”+ 20 I Jehova je uslišio Ezekiju i oprostio narodu.

21 Tako su Izraelci koji su bili u Jeruzalemu s velikim veseljem+ sedam dana slavili Blagdan beskvasnih kruhova.+ Leviti i svećenici svaki su dan hvalili Jehovu i glasno svirali na slavu Jehovi.+ 22 I Ezekija se obratio ohrabrujućim riječima svim levitima koji su razborito izvršavali službu Jehovi. I sedam dana svi su jeli ono što je bilo propisano za svetkovinu,+ prinoseći žrtve zajedništva+ i upućujući zahvale Jehovi, Bogu svojih predaka.

23 Potom je sav narod odlučio slaviti blagdan još sedam dana, pa su ga s veseljem slavili još sedam dana.+ 24 Judin kralj Ezekija darovao je narodu 1000 junaca i 7000 ovaca, a poglavari su darovali narodu 1000 junaca i 10 000 ovaca.+ I posvetilo se mnogo svećenika.+ 25 Tako su se veselili svi okupljeni Judejci, svećenici, leviti, svi koji su došli iz Izraela+ te došljaci+ koji su došli iz izraelske zemlje i oni koji su živjeli u Judi. 26 U Jeruzalemu je vladalo veliko veselje jer se još od vremena izraelskog kralja Salamuna, Davidovog sina, takvo što nije dogodilo u Jeruzalemu.+ 27 Naposljetku su svećenici, Levijevci, blagoslovili narod.+ Bog je čuo njihov glas i njihova je molitva doprla do neba, do njegovog svetog prebivališta.

31 Kad je sve to završilo, svi Izraelci koji su bili ondje razišli su se po Judinim gradovima i počeli razbijati obredne stupove,+ sjeći obredna debla*+ te rušiti obredne uzvišice+ i žrtvenike+ po cijeloj Judinoj, Benjaminovoj, Efrajimovoj i Manašeovoj+ zemlji dok nisu sve uništili. Nakon toga svi su se Izraelci vratili u svoje gradove, svaki na svoj posjed.

2 Potom je Ezekija podijelio svećenike i levite u skupine,+ svakog svećenika i levita dodijelio je u određenu skupinu prema službi koju je vršio.+ Trebali su prinositi žrtve paljenice i žrtve zajedništva te vršiti svoju službu i upućivati zahvale i hvale kod vrata dvorišta Jehovinog hrama.+ 3 Kralj je priložio dio svog imetka za žrtve paljenice,+ za paljenice koje se prinose ujutro i uvečer+ te za paljenice koje se prinose na dane počinka,+ na mlađake+ i na blagdane,+ kako je zapisano u Jehovinom zakonu.

4 Zatim je Ezekija zapovjedio stanovnicima Jeruzalema da svećenicima i levitima+ daju dio koji im pripada kako bi se oni mogli potpuno posvetiti Jehovinom zakonu*. 5 Čim je bila objavljena ta zapovijed, Izraelci su počeli donositi velike količine prvina od žita, mladog vina, ulja,+ meda i svega uroda s polja.+ Donosili su desetinu svega i bilo je mnogo onog što su donosili.+ 6 Izraelci i Judejci koji su živjeli u Judinim gradovima donosili su i desetinu od goveda i ovaca te desetinu od svetih stvari+ posvećenih Jehovi, njihovom Bogu. Sve su to donosili i tako se skupilo jako mnogo priloga. 7 Trećeg mjeseca+ počeli su skupljati priloge, a sedmog su mjeseca+ završili. 8 Kad su Ezekija i poglavari došli i vidjeli koliko se priloga skupilo, hvalili su Jehovu i blagoslivljali njegov narod, Izraela.

9 Potom je Ezekija upitao svećenike i levite odakle se skupilo toliko priloga, 10 a Azarija, svećenički glavar iz Sadokove obitelji, rekao mu je: “Otkad su ljudi počeli donositi priloge u Jehovin dom,+ svi jedu do sita i još mnogo toga preostaje. Naime, Jehova je blagoslovio svoj narod i zato je svega ostalo u izobilju.”+

11 Tada im je Ezekija rekao da pripreme spremišta*+ u Jehovinom domu. I oni su ih pripremili. 12 Savjesno su unosili priloge, desetine+ i svete stvari. Levit Konanija bio je postavljen za nadglednika nad svim tim poslom, a njegov brat Šimi bio mu je zamjenik. 13 Jehiel, Azazija, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Ismakija, Mahat i Benaja bili su pomoćnici Konanije i njegovog brata Šimija, postavljeni po naredbi kralja Ezekije, a Azarija je bio predstojnik doma pravog Boga. 14 Imnahov sin Kore, levit koji je služio kao vratar na istočnoj strani,+ bio je odgovoran za ono što su ljudi dragovoljno prinosili+ pravom Bogu te je dijelio priloge koje su prinosili Jehovi+ i najsvetije darove.+ 15 Pod njegovim su vodstvom služili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarija i Šekanija, koji su bili u svećeničkim gradovima.+ Oni su imali odgovoran zadatak da ravnopravno dijele priloge svojoj braći po skupinama,+ kako velikima tako i malima. 16 Osim toga, dijelili su priloge onima koji su bili upisani u rodoslovni zapis, odnosno muškarcima koji su svaki dan dolazili u Jehovin dom da po svojoj dužnosti vrše službu po svojim skupinama te njihovim sinovima od tri godine naviše.

17 Svećenici su bili upisani u rodoslovni zapis po svojim rodovima,+ jednako kao i leviti od 20 godina naviše,+ po dužnostima koje su obavljali u svojim skupinama.+ 18 U rodoslovni zapis levita bila su upisana i sva njihova djeca, njihovi sinovi i kćeri, njihove žene – cijele njihove obitelji. Oni su uvijek pazili da budu posvećeni za obavljanje svete službe jer su im bili povjereni odgovorni zadaci. 19 U rodoslovni zapis bili su upisani i Aronovi potomci, svećenici koji su živjeli u područjima oko svojih gradova.+ U svakom gradu bili su poimence određeni ljudi koji su trebali davati hranu svakom muškom pripadniku svećeničke obitelji te svima koji su bili upisani u rodoslovni zapis levita.

20 Ezekija je tako učinio po cijeloj Judi. Činio je ono što je dobro i ispravno u očima Jehove, njegovog Boga, i bio mu je vjeran. 21 Sve što je činio da bi štovao svog Boga – sve što je imalo veze sa službom u domu pravog Boga+ te sa Zakonom i zapovijedima – radio je svim srcem i u svemu je imao uspjeha.

32 Nakon što je Ezekija učinio sva ta djela kojima je pokazao vjernost Bogu,+ došao je asirski kralj Sanherib i prodro u Judu. Opkolio je utvrđene gradove kako bi ih osvojio.+

2 Kad je Ezekija vidio da je Sanherib došao u namjeri da ratuje protiv Jeruzalema, 3 posavjetovao se sa svojim velikodostojnicima i ratnicima te je odlučio zatrpati vodene izvore koji su bili izvan grada.+ I oni su mu u tome pružili podršku. 4 Skupilo se mnogo naroda te su zatrpali sve izvore i potok koji teče tim krajem. Rekli su: “Zašto da asirski kraljevi nađu toliko vode kad dođu?”

5 Potom je odlučno nastavio posao i potpuno obnovio porušeni zid te podignuo kule na njemu, a izvana je sagradio još jedan zid. Usto je utvrdio Milo*+ u Davidovom gradu te načinio mnogo kopalja i štitova. 6 I postavio je vojne zapovjednike nad narodom i skupio ih na trgu pored gradskih vrata te ih bodrio ovim riječima: 7 “Budite hrabri i jaki! Ne bojte se i ne plašite se asirskog kralja+ i mnoštva koje je s njim jer naših ima više nego njihovih!+ 8 On se uzda u ljudsku snagu*, a s nama je Jehova, naš Bog, koji nam pomaže i vodi naše bitke.”+ I narod se ohrabrio kad je čuo te riječi Judinog kralja Ezekije.+

9 Poslije toga je asirski kralj Sanherib, dok je bio kod Lakiša+ sa svom svojom vojskom*, poslao svoje sluge u Jeruzalem Judinom kralju Ezekiji i svim Judejcima koji su bili u Jeruzalemu+ te im poručio:

10 “Ovako kaže asirski kralj Sanherib: ‘U što se vi to uzdate da tako mirno sjedite u Jeruzalemu dok je on pod opsadom?+ 11 Ne vidite li da vas Ezekija zavarava i pušta vas da umrete od gladi i žeđi, govoreći: “Jehova, naš Bog, izbavit će nas iz ruku asirskog kralja”?+ 12 Nije li sam Ezekija uklonio obredne uzvišice+ i žrtvenike+ vašeg Boga te potom zapovjedio Judi i Jeruzalemu: “Klanjajte se pred jednim žrtvenikom i na njemu spaljujte prinose”?+ 13 Zar ne znate što smo ja i moji preci učinili svim drugim narodima?+ Jesu li bogovi tih naroda mogli izbaviti svoju zemlju iz mojih ruku?+ 14 Koji je od svih bogova tih naroda koje su pobili moji preci mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku? Pa zar onda vaš Bog može vas izbaviti iz mojih ruku?+ 15 Zato ne dajte da vas Ezekija zavarava i da vas tako obmanjuje!+ Nemojte mu vjerovati jer nijedan bog bilo kojeg drugog naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoj narod iz mojih ruku ni iz ruku mojih predaka. Kako će onda vaš Bog vas izbaviti iz mojih ruku?’”+

16 Sanheribovi sluge još su se više rugali Jehovi, pravom Bogu, i njegovom sluzi Ezekiji. 17 Kralj je napisao i pisma+ u kojima je vrijeđao Jehovu, Izraelovog Boga,+ i ovako govorio protiv njega: “Kao što bogovi drugih naroda nisu izbavili svoj narod iz mojih ruku,+ tako ni Ezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku.” 18 I vikali su na sav glas jezikom Židova obraćajući se stanovnicima Jeruzalema koji su bili na zidu ne bi li ih zaplašili i smeli te tako osvojili grad.+ 19 Govorili su protiv jeruzalemskog Boga isto kao i protiv bogova drugih naroda, koji su djelo ljudskih ruku. 20 A kralj Ezekija i prorok Izaija,+ Amosov sin, molili su se zbog toga i zazivali u pomoć Boga koji je na nebu.+

21 Tada je Jehova poslao anđela koji je pobio sve hrabre ratnike,+ vojskovođe i zapovjednike u taboru asirskog kralja, tako da se kralj osramoćen vratio u svoju zemlju. Kad je jednog dana ušao u hram svog boga, ondje su ga neki od njegovih sinova ubili mačem.+ 22 Tako je Jehova izbavio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema iz ruku asirskog kralja Sanheriba i iz ruku svih drugih neprijatelja te im je dao mir na svim njihovim granicama. 23 I mnogi su donosili darove Jehovi u Jeruzalem. Donosili su i dragocjenosti Judinom kralju Ezekiji,+ koji je otada uživao velik ugled među svim narodima.

24 U to vrijeme Ezekija se teško razbolio i bio je na samrti. Stoga se u molitvi obratio Jehovi,+ a on mu je odgovorio i dao mu znak.+ 25 Ali Ezekija nije pokazao zahvalnost za dobrotu koja mu je bila iskazana jer se njegovo srce uzoholilo. Zato se Bog rasrdio na njega, a i na Judu i Jeruzalem. 26 Međutim, Ezekija se pokajao za to što je bio ohol+ te su se ponizili i on i stanovnici Jeruzalema. Stoga Jehovina srdžba nije došla na njih za Ezekijinog života.+

27 I Ezekija je stekao veliko bogatstvo i slavu.+ Načinio je sebi riznice+ za srebro, zlato, drago kamenje, balzam, štitove i svakojake dragocjenosti. 28 Načinio je i skladišta za žito, mlado vino i ulje, staje za svakojake domaće životinje i torove za stada. 29 Sagradio je i gradove te je imao mnogo sitne i krupne stoke jer mu je Bog dao veoma velik imetak. 30 Ezekija je zatrpao gornji izvor Gihona+ i usmjerio vodu+ dolje na zapadnu stranu Davidovog grada.+ Ezekija je imao uspjeha u svemu što je radio. 31 No kad su došli poslanici babilonskih poglavara, koji su bili poslani k njemu da se raspitaju o znaku+ koji se dogodio u zemlji,+ pravi ga je Bog pustio da sam odluči što će učiniti jer ga je htio iskušati+ i saznati sve što mu je u srcu.+

32 A ostali događaji iz Ezekijinog života i djela koja je činio potaknut vjernom ljubavlju,+ sve je to zabilježeno u zapisu o viđenju proroka Izaije,+ Amosovog sina, i u Knjizi o Judinim i Izraelovim kraljevima.+ 33 Naposljetku je Ezekija umro* i pokopali su ga na usponu kojim se ide prema grobnicama Davidovih potomaka.+ Kad je umro, svi Judejci i Jeruzalemljani odali su mu počast. Nakon njega počeo je vladati njegov sin Manaše.

33 Manaše+ je imao 12 godina kad je postao kralj i vladao je 55 godina u Jeruzalemu.+

2 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima i radio iste gadosti kao i narodi koje je Jehova otjerao pred Izraelcima.+ 3 Ponovno je načinio obredne uzvišice koje je porušio njegov otac Ezekija,+ podignuo je žrtvenike Baalima, načinio obredna debla* te se klanjao svoj nebeskoj vojsci* i štovao je.+ 4 Načinio je i žrtvenike u Jehovinom domu,+ za koji je Jehova rekao: “U Jeruzalemu će se vječno slaviti moje ime.”+ 5 I načinio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba dvorišta Jehovinog doma.+ 6 Vlastite je sinove žrtvovao u vatri*+ u Dolini Hinomovog sina,+ vračao je,+ gatao i čarao te je postavio ljude da prizivaju duhove i proriču budućnost.+ Činio je mnogo toga što je zlo u Jehovinim očima i tako ga je vrijeđao.

7 Načinio je i rezbareni kip te ga postavio u dom pravog Boga,+ za koji je Bog rekao Davidu i njegovom sinu Salamunu: “U ovom domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao između svih gradova izraelskih plemena, vječno će se slaviti moje ime.+ 8 I nikad više neću otjerati Izraelce iz zemlje koju sam dao njihovim precima budu li se savjesno držali svega što sam im zapovjedio, cijelog Zakona, uredbi i zapovijedi koje sam dao preko Mojsija.” 9 Manaše je stanovnike Jude i Jeruzalema odveo na krivi put. Naveo ih je da čine još gora nedjela nego narodi koje je Jehova istrijebio pred Izraelcima.+

10 Jehova je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu marili za to.+ 11 Stoga je Jehova doveo na njih vojne zapovjednike asirskog kralja i oni su uhvatili Manašea kukama*, okovali ga u bakrene okove i odveli u Babilon. 12 A kad se našao u nevolji, preklinjao je Jehovu, svog Boga, da mu iskaže milost* i veoma se ponizio pred Bogom svojih predaka. 13 Molio se Bogu i njega je dirnula njegova usrdna molitva, pa je uslišio njegovu molbu. Doveo ga je natrag u Jeruzalem i vratio mu kraljevsku vlast.+ Tada je Manaše spoznao da je Jehova pravi Bog.+

14 Poslije toga je uz Davidov grad+ sagradio vanjski zid koji se protezao zapadno od Gihona+ u dolini* pa sve do Ribljih vrata+ te uz Ofel.+ Zid koji je sagradio bio je vrlo visok. I postavio je vojne zapovjednike u svim utvrđenim gradovima u Judi. 15 Potom je uklonio tuđe bogove i rezbareni kip iz Jehovinog doma+ i sve žrtvenike koje je sagradio na gori Jehovinog doma+ i u Jeruzalemu te ih je bacio izvan grada. 16 Osim toga, obnovio je Jehovin žrtvenik+ i počeo na njemu prinositi žrtve zajedništva+ i žrtve zahvalnice,+ a Judi je zapovjedio da služi Jehovi, Izraelovom Bogu. 17 Ipak, narod je još uvijek prinosio žrtve na obrednim uzvišicama, ali prinosili su ih samo Jehovi, svom Bogu.

18 A ostali događaji iz Manašeovog života, njegova molitva Bogu i riječi koje su mu vidioci govorili u ime Jehove, Izraelovog Boga, zapisani su u zapisu o povijesti izraelskih kraljeva. 19 U zapisima njegovih vidjelaca zabilježeno je i kako se molio+ te kako je njegova molitva bila uslišena. Ondje su zapisani i svi njegovi grijesi, djela kojima je pokazao nevjernost+ i mjesta na kojima je načinio obredne uzvišice te postavio obredna debla*+ i rezbarene kipove prije nego što se ponizio. 20 Naposljetku je Manaše umro* i pokopali su ga kod njegovog dvora, a nakon njega počeo je vladati njegov sin Amon.+

21 Amon+ je imao 22 godine kad je postao kralj i vladao je dvije godine u Jeruzalemu.+ 22 Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima, kao što je to činio i njegov otac Manaše.+ Amon je prinosio žrtve svim rezbarenim kipovima koje je načinio njegov otac Manaše+ te ih je štovao. 23 Ali nije se ponizio pred Jehovom+ kao što se ponizio njegov otac Manaše.+ Naprotiv, Amon je bio kriv za još veće grijehe. 24 Na koncu su se njegovi sluge urotili protiv njega+ i ubili ga u njegovom dvoru. 25 No narod je pobio sve koji su se urotili protiv kralja Amona+ te je umjesto njega postavio za kralja njegovog sina Jošiju.+

34 Jošija+ je imao osam godina kad je postao kralj i vladao je 31 godinu u Jeruzalemu.+ 2 Činio je ono što je ispravno u Jehovinim očima i išao je stopama svog pretka Davida te nije skretao ni nadesno ni nalijevo.

3 Osme godine svog kraljevanja, dok je još bio dječak, počeo je služiti Bogu svog pretka Davida,+ a dvanaeste je godine počeo čistiti Judu i Jeruzalem+ od obrednih uzvišica,+ obrednih debla* te rezbarenih+ i lijevanih* kipova. 4 Pred njim su porušili žrtvenike Baalima, a on je polomio kadione stalke koji su bili na njima. Osim toga, sasjekao je obredna debla* i porazbijao rezbarene i lijevane kipove te ih je sve satro u prah, a njega je prosuo po grobovima onih što su im prinosili žrtve.+ 5 Kosti svećenika spalio je na njihovim vlastitim žrtvenicima.+ Tako je očistio Judu i Jeruzalem.

6 I u Manašeovim, Efrajimovim+ i Šimunovim gradovima sve do Naftalija, po svim njihovim opustošenim mjestima, 7 porušio je žrtvenike i obredna debla*, porazbijao rezbarene kipove+ i satro ih u prah. Polomio je sve kadione stalke diljem Izraela,+ a potom se vratio u Jeruzalem.

8 Osamnaeste godine svoje vladavine, kad je očistio zemlju i hram, poslao je Asalijinog sina Šafana,+ gradskog zapovjednika Maaseju i ljetopisca Joaha, Joahazovog sina, da poprave dom Jehove, njegovog Boga.+ 9 Oni su došli k velikom svećeniku Hilkiji i dali mu novac koji je bio donesen u Božji dom. Leviti koji su služili kao vratari skupili su taj novac od Manašeovog i Efrajimovog plemena i od svih ostalih Izraelaca+ te od Judinog i Benjaminovog plemena i od stanovnika Jeruzalema. 10 Potom su novac uručili onima koji su bili postavljeni da nadgledaju poslove u Jehovinom domu, a oni koji su radili u Jehovinom domu upotrebljavali su ga za obnovu i popravak doma. 11 Dali su ga graditeljima i drugim zanatlijama da kupe klesani kamen te drvo za potpornje i grede kako bi obnovili dijelove zdanja koje su Judini kraljevi pustili da propadnu.+

12 Ti su ljudi radili savjesno.+ Nad njima su kao nadglednici bili postavljeni leviti Jahat i Obadija od Merarijevaca+ te Zaharija i Mešulam od Kehatovaca.+ Leviti, koji su svi redom bili vrsni glazbenici,+ 13 bili su postavljeni nad nosačima* i nadgledali su sve one koji su radili različite poslove. A neki leviti bili su pisari, upravitelji i vratari.+

14 Dok su iznosili novac koji je bio donesen u Jehovin dom,+ svećenik Hilkija pronašao je knjigu Jehovinog zakona+ dobivenog preko Mojsija.+ 15 I Hilkija je rekao pisaru Šafanu: “Pronašao sam knjigu Zakona u Jehovinom domu.” Tada je Hilkija tu knjigu dao Šafanu. 16 A Šafan je knjigu odnio kralju i rekao mu: “Tvoji sluge čine sve za što su zaduženi. 17 Iz kovčega su istresli novac donesen u Jehovin dom i predali ga nadglednicima i radnicima.” 18 Pisar Šafan još je rekao kralju: “Svećenik Hilkija dao mi je ovu knjigu.”+ I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.+

19 Kad je kralj čuo riječi zapisane u Zakonu, razderao je svoje haljine.+ 20 I zapovjedio je Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu,+ Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevom sluzi Asaji: 21 “Idite i upitajte Jehovu za mene i za one koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte što znače riječi zapisane u knjizi koja je pronađena. Jehova će izliti na nas svoj silan gnjev zato što se naši preci nisu držali Jehovine riječi niti su činili ono što je zapisano u ovoj knjizi.”+

22 Tako su Hilkija i ljudi koje je poslao kralj otišli k proročici+ Huldi. Ona je bila žena Tikvinog sina Šaluma, Harhasovog unuka, čuvara odjeće, i živjela je u novom dijelu Jeruzalema. Kad su došli k njoj, kazali su joj što se dogodilo.+ 23 Ona im je nato rekla: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni: 24 “Ovako kaže Jehova: ‘Nanijet ću nevolju ovom mjestu i njegovim stanovnicima,+ učinit ću da ih snađu sve kletve što su zapisane u knjizi+ koju su čitali pred Judinim kraljem. 25 Budući da su me ostavili+ te sada spaljuju prinose drugim bogovima i vrijeđaju me+ svime što čine, moj će se gnjev izliti na ovo mjesto i neće se utišati.’”+ 26 A Judinom kralju, koji vas je poslao da pitate Jehovu, recite ovo: “Ovako kaže Jehova, Izraelov Bog, za riječi koje si čuo:+ 27 ‘Budući da je tvoje srce prihvatilo moje opomene pa si se ponizio pred Bogom kad si čuo što je rekao o ovom mjestu i njegovim stanovnicima i zato što si se ponizio preda mnom, razderao svoje haljine i plakao preda mnom, ja sam te uslišio’,+ kaže Jehova. 28 ‘Zato ću te pribrati k tvojim precima* i u miru ćeš biti položen u svoj grob, pa tvoje oči neće vidjeti svu tu nevolju koju ću nanijeti ovom mjestu i njegovim stanovnicima.’”’”+

I javili su kralju taj odgovor. 29 Tada je kralj poslao glasnike i sazvao sve Judine i jeruzalemske starješine.+ 30 Potom je kralj otišao u Jehovin dom, a s njim i svi Judejci, stanovnici Jeruzalema, svećenici i leviti – svi ljudi, od najvećeg do najmanjeg. Pročitao je pred njima sve riječi knjige saveza koja je bila pronađena u Jehovinom domu.+ 31 Stojeći na svom mjestu, kralj je sklopio* savez+ pred Jehovom i obećao da će svim srcem i svom dušom*+ slušati Jehovu i držati se njegovih zapovijedi, opomena i uredbi te da će izvršavati riječi saveza koje su zapisane u toj knjizi.+ 32 Zatim je zapovjedio svima koji su bili u Jeruzalemu i na području Benjaminovog plemena da se drže tog saveza. I Jeruzalemljani su počeli postupati prema odredbama saveza koji su sklopili s Bogom, s Bogom svojih predaka.+ 33 Potom je Jošija uklonio sve odvratne bogove iz svih krajeva Izraela+ i pozvao je sve koji su bili u Izraelu da počnu služiti Jehovi, svom Bogu. Cijelog njegovog života oni nisu prestali služiti Jehovi, Bogu svojih predaka.

35 Jošija je u Jeruzalemu priredio Pashu+ u čast Jehovi. I zaklali su pashalnu žrtvu+ četrnaestog dana prvog mjeseca.+ 2 Dodijelio je svećenicima njihova zaduženja i ohrabrio ih da vrše svoju službu u Jehovinom domu.+ 3 Zatim se obratio levitima, koji su poučavali sav Izrael+ te su bili posvećeni Jehovi. Rekao im je: “Stavite sveti kovčeg u dom koji je sagradio Salamun,+ sin izraelskog kralja Davida. Više ga nećete nositi na ramenima.+ Služite sada Jehovi, svom Bogu, i njegovom narodu Izraelu! 4 Pripremite se za službu po svojim rodovima i po svojim skupinama, kako su propisali izraelski kralj David+ i njegov sin Salamun.+ 5 Stojte na svetom mjestu podijeljeni po rodovima ovog naroda, vaše braće, jer svakom od tih rodova treba služiti jedan rod levita. 6 Zakoljite pashalnu žrtvu,+ posvetite se i pripremite sve za svoju braću kako biste izvršili ono što je Jehova rekao preko Mojsija.”

7 Jošija je darovao narodu sitnu stoku – janjce i jariće – da se prinese kao pashalna žrtva za sve koji su bili ondje. Darovao je ukupno 30 000 grla sitne stoke i još 3000 goveda. Sve je to bilo od kraljevog imetka.+ 8 I njegovi visoki službenici darovali su dragovoljnu žrtvu za narod, svećenike i levite. Hilkija,+ Zaharija i Jehiel, predstojnici u domu pravog Boga, dali su svećenicima 2600 grla sitne stoke za pashalne žrtve, a usto i 300 goveda. 9 Konanija i njegova braća Šemaja i Netanel te levitski poglavari Hašabija, Jeiel i Jozabad darovali su levitima 5000 grla sitne stoke za pashalne žrtve, a usto i 500 goveda.

10 Sve je bilo spremno za službu. Svećenici su stajali na svojim mjestima i leviti po svojim skupinama,+ kako je kralj zapovjedio. 11 I klali su pashalne žrtve.+ Svećenici su žrtvenik škropili krvlju koju su primali od levita,+ a leviti su životinjama derali kožu.+ 12 Potom su pripremili žrtve paljenice da ih daju narodu po njegovim rodovima kako bi one bile prinesene Jehovi, kao što je zapisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su učinili i s krupnom stokom. 13 Pashalnu žrtvu pripremali* su na vatri, kao što je bio običaj.+ Svete prinose kuhali su u loncima, kotlovima i tavama, a potom su ih brzo raznosili svemu narodu. 14 Zatim su pripremili pashalno jelo sebi i svećenicima jer su svećenici, Aronovi potomci, prinosili žrtve paljenice i masne komade sve do noći. Tako su leviti pripremili jelo sebi i svećenicima, Aronovim potomcima.

15 A pjevači, Asafovi+ potomci, bili su na svojim mjestima po zapovijedi Davida,+ Asafa,+ Hemana i kraljevog vidioca Jedutuna.+ Vratari su stajali na svakim vratima.+ Oni nisu trebali prekidati svoju službu jer su njihova braća leviti pripremili pashalno jelo za njih. 16 Tako je toga dana bilo pripremljeno sve što je Jehova odredio za proslavu Pashe+ i za prinošenje žrtava paljenica na Jehovinom žrtveniku, kako je zapovjedio kralj Jošija.+

17 Izraelci koji su bili u Jeruzalemu tada su slavili Pashu, a potom su sedam dana slavili Blagdan beskvasnih kruhova.+ 18 Pasha se nije tako slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela. Nijedan drugi izraelski kralj nije proslavio Pashu kao što su je proslavili Jošija,+ svećenici, leviti, svi Judejci i Izraelci koji su bili ondje te stanovnici Jeruzalema. 19 Ta se Pasha slavila osamnaeste godine Jošijinog kraljevanja.

20 Poslije svega toga, kad je Jošija obnovio hram, egipatski kralj Neho+ pošao je u bitku kod Karkemiša na Eufratu. I Jošija je krenuo u boj protiv njega.+ 21 A Neho mu je poslao glasnike i poručio mu: “Kralju Jude, zašto si krenuo u boj protiv mene? Ne idem danas ratovati s tobom, nego s drugim narodom. Bog mi je rekao da se požurim. Bolje ti je da se ne suprotstavljaš Bogu, koji je uz mene. Ako ne odustaneš, zatrt će te!” 22 Ali Jošija se nije htio povući, nego se prerušio+ i otišao je u boj protiv njega. Nije htio poslušati te Nehove riječi, koje su došle od samog Boga. Tako je došao da se bori u megidskoj+ ravnici.

23 I strijelci su pogodili kralja Jošiju, pa je on rekao svojim slugama: “Odvedite me odavde jer sam teško ranjen!” 24 Tako su ga njegovi sluge skinuli s kola i stavili u njegova druga bojna kola te su ga odvezli u Jeruzalem. Ondje je umro i bio je pokopan u grobnici svojih predaka.+ Svi Judejci i Jeruzalemljani tugovali su za Jošijom. 25 I Jeremija+ je ispjevao tužaljku za Jošijom. Svi pjevači i pjevačice+ do dan-danas spominju Jošiju u svojim tužaljkama. Pjevanje tih tužaljki postao je običaj* u Izraelu i one su zapisane među tužaljkama.

26 A ostali događaji iz Jošijinog života i djela koja je činio potaknut vjernom ljubavlju, držeći se onoga što je zapisano u Jehovinom zakonu, 27 sve što je činio, od početka do kraja, sve je to zapisano u Knjizi o Izraelovim i Judinim kraljevima.+

36 Potom je narod doveo Jošijinog sina Joahaza+ i postavio ga za kralja u Jeruzalemu nakon njegovog oca.+ 2 Joahaz je imao 23 godine kad je postao kralj i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. 3 Ali egipatski kralj svrgnuo ga je u Jeruzalemu te je zemlji nametnuo danak od 100 talenata* srebra i jednog talenta zlata.+ 4 Potom je egipatski kralj postavio Joahazovog brata Elijakima za kralja nad Judom i Jeruzalemom i promijenio mu je ime u Jojakim. A njegovog brata Joahaza Neho+ je odveo u Egipat.+

5 Jojakim+ je imao 25 godina kad je postao kralj i vladao je 11 godina u Jeruzalemu. Činio je ono što je zlo u očima Jehove, njegovog Boga.+ 6 Babilonski kralj Nebukadnezar*+ došao je ratovati protiv njega. Namjeravao ga je staviti u bakrene okove i odvesti u Babilon.+ 7 Nebukadnezar je odnio u Babilon dio pribora iz Jehovinog doma i stavio ga u svoju palaču u Babilonu.+ 8 A ostali događaji iz Jojakimovog života, gadosti koje je činio i sve zlo što se znalo o njemu, sve je to zapisano u Knjizi o Izraelovim i Judinim kraljevima. Nakon njega počeo je vladati njegov sin Jojakin.+

9 Jojakin+ je imao 18 godina kad je postao kralj i vladao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu. Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima.+ 10 Početkom sljedeće godine* kralj Nebukadnezar poslao je svoje sluge da ga dovedu u Babilon+ te da donesu dragocjenosti iz Jehovinog doma.+ I postavio je njegovog strica Sidkiju za kralja nad Judom i Jeruzalemom.+

11 Sidkija+ je imao 21 godinu kad je postao kralj i vladao je 11 godina u Jeruzalemu.+ 12 Činio je ono što je zlo u očima Jehove, njegovog Boga. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom,+ koji mu je govorio po Jehovinoj naredbi. 13 Još se i pobunio protiv kralja Nebukadnezara,+ koji ga je bio prisilio da mu se Bogom zakune na vjernost. Ostao je tvrdoglav* i srce mu je otvrdnulo te se nije htio vratiti Jehovi, Izraelovom Bogu. 14 Svi svećenički glavari i narod mnogo su griješili i bili nevjerni Bogu, držeći se svih odvratnih običaja drugih naroda. Oskvrnuli su Jehovin dom,+ koji je on bio posvetio u Jeruzalemu.

15 Jehova, Bog njihovih predaka, neprestano ih je opominjao preko svojih glasnika jer mu je bilo žao njegovog naroda i njegovog prebivališta. 16 Ali oni su se stalno rugali glasnicima pravog Boga,+ prezirali su njegove riječi+ i ismijavali njegove proroke+ sve dok nisu prevršili svaku mjeru, pa za njih više nije bilo lijeka. Stoga se Jehova razgnjevio na svoj narod.+

17 I doveo je na njih kaldejskog+ kralja, koji je njihove mladiće pobio mačem+ u njihovom svetištu.+ Nije se smilovao ni mladiću ni djevojci, ni starcu ni onemoćalome.+ Bog mu je sve predao u ruke.+ 18 Sav pribor iz doma pravog Boga, veliki i mali predmeti, te blago iz Jehovinog doma, kraljevo blago i blago njegovih velikodostojnika, sve je to odnio u Babilon.+ 19 Spalio je dom pravog Boga,+ srušio jeruzalemski zid,+ spalio sve kule i uništio sve dragocjenosti.+ 20 One koji nisu poginuli od mača odveo je u zarobljeništvo u Babilon.+ I bili su sluge njemu+ i njegovim sinovima sve dok tom zemljom nije zavladalo perzijsko kraljevstvo,+ 21 da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije.+ Zemlja je ostala pusta sve dok nije nadoknadila propuštene godine počinka*.+ Počivala je sve vrijeme dok je bila pusta, sve dok se nije navršilo 70 godina.+

22 Prve godine vladavine perzijskog kralja Kira,+ da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije,+ Jehova je potaknuo* perzijskog kralja Kira da napiše proglas i objavi ga po cijelom svom kraljevstvu. U njemu je stajalo:+ 23 “Ovako kaže Kir, kralj Perzije: ‘Jehova, Bog nebeski, dao mi je sva zemaljska kraljevstva+ i naredio mi da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judi.+ Tko god među vama pripada njegovom narodu, neka Jehova, njegov Bog, bude s njim i neka ide u Jeruzalem.’”+