NEHEMIJA

1 Ovo su riječi Nehemije*,+ Hakalijinog sina: U mjesecu kislevu*, dvadesete godine*, bio sam u utvrdi* Šušanu*.+ 2 U to je vrijeme Hanani,+ jedan od moje braće, došao k meni s još nekim ljudima iz Jude. Upitao sam ih za ostatak Židova koji se vratio iz zarobljeništva+ i za Jeruzalem. 3 Oni su mi odgovorili: “Ostatak koji se vratio iz zarobljeništva i sad živi u pokrajini, u vrlo je teškom i sramotnom stanju.+ Jeruzalemski je zid razvaljen,+ a vrata su mu spaljena.”+

4 Kad sam čuo što su rekli, sjeo sam i zaplakao. Tugovao sam danima, postio sam+ i molio se Bogu nebeskom. 5 Rekao sam: “O, Jehova, Bože nebeski, Bože veliki, ti koji izazivaš strahopoštovanje, koji se držiš svog saveza i iskazuješ vjernu ljubav onima koji te vole i drže se tvojih zapovijedi!+ 6 Molim te, neka tvoje oči budu otvorene i neka tvoje uho pažljivo sluša molitvu tvog sluge koju ti danas upućujem cijeli dan i cijelu noć+ za tvoje sluge Izraelce, priznajući grijehe kojima ti je izraelski narod zgriješio. Zgriješili smo i ja i obitelj mog oca*.+ 7 Doista smo činili zlo pred tobom+ jer se nismo držali zapovijedi, uredbi i zakona koje si dao svom sluzi Mojsiju.+

8 Molim te, sjeti se onog što si rekao* svom sluzi Mojsiju: ‘Budete li postupali nevjerno, rasijat ću vas po narodima.+ 9 Ali ako se vratite meni i počnete se držati mojih zapovijedi i postupati po njima, čak i ako neki od vas budu rasijani nakraj svijeta, odande ću vas sakupiti+ i odvesti na mjesto koje sam izabrao da se u njemu slavi* moje ime.’+ 10 Oni su tvoji sluge i tvoj narod, koji si izbavio* svojom velikom silom i svojom moćnom rukom.+ 11 O, Jehova, molim te, neka tvoje uho sasluša molitvu tvog sluge i molitvu tvojih slugu koji od sveg srca pokazuju strahopoštovanje prema tebi*. Molim te, pomozi danas svom sluzi da ostvari što je naumio. Daj da mi se kralj smiluje!”+

A ja sam bio kraljev peharnik.+

2 U mjesecu nisanu*, dvadesete godine+ vladavine kralja Artakserksa,+ vino je stajalo pred njim, a ja sam, kao i obično, uzeo vino i dao ga kralju.+ No nikad prije nisam bio tužan pred njim. 2 Zato me kralj upitao: “Zašto ti je lice tužno, a nisi bolestan? To nije ništa drugo nego tuga u srcu.” A ja sam se jako uplašio.

3 Tada sam rekao kralju: “Živio kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad grad u kojem su pokopani moji preci leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena.”+ 4 Kralj me upitao: “Što bi htio učiniti?” Tada sam se pomolio Bogu nebeskom.+ 5 Zatim sam rekao kralju: “Ako je kralju po volji i ako ti je mio tvoj sluga, pošalji me u Judu, u grad u kojem su pokopani moji preci da ga obnovim.”+ 6 A kralj me upitao pred kraljicom, koja je sjedila pored njega: “Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?” Kralju je bilo po volji da me pusti+ i ja sam mu rekao koliko me neće biti.+

7 Još sam rekao kralju: “Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje Prekorječja*+ da mi omoguće siguran prolaz do Jude, 8 a i pismo za Asafa, čuvara Kraljevog perivoja*, da mi da drva za gradnju vrata na Utvrdi+ uz hram, gradskih zidina+ i kuće u kojoj ću živjeti.” I kralj mi ih je dao+ jer je moj dobri Bog bio uz mene*.+

9 I tako sam došao k upraviteljima Prekorječja i dao im kraljeva pisma. A kralj je sa mnom poslao i vojne zapovjednike i konjanike. 10 Kad su za to čuli Horonjanin Sanbalat+ i kraljev službenik* Amonac+ Tobija,+ razljutili su se zbog toga što je netko došao učiniti nešto dobro za izraelski narod.

11 Na koncu sam došao u Jeruzalem. Nakon tri dana 12 ja i nekoliko ljudi ustali smo po noći, ali nikom nisam govorio na što me moj Bog potaknuo* u vezi s Jeruzalemom. A nisam imao druge životinje osim one na kojoj sam jahao. 13 I izašao sam po noći na Dolinska vrata,+ prošao pored Izvora velike zmije i krenuo prema Smetlišnim vratima*.+ Pritom sam pregledavao jeruzalemske zidine, koje su bile srušene, i gradska vrata, koja su bila spaljena.+ 14 Došao sam do Izvorskih vrata+ i do Kraljevog jezerca, ali ondje nije bilo mjesta da prođe životinja na kojoj sam jahao. 15 Ipak, nastavio sam se pod okriljem noći uspinjati strminom koja se uzdiže iz doline*+ i pregledavati zidine. Na kraju sam opet došao do Dolinskih vrata i ušao u grad.

16 A namjesnici+ nisu znali kamo sam išao ni što sam radio, jer dotad još ništa nisam rekao Židovima, ni svećenicima, ni dostojanstvenicima, ni namjesnicima, ni ostalima koji su obavljali posao. 17 Naposljetku sam im kazao: “Vidite da smo u teškom stanju: Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Hajde, obnovimo jeruzalemske zidine, da nam više ne budu na sramotu!” 18 I ispričao sam im kako mi je moj dobri Bog pomogao,+ a prenio sam im i riječi koje mi je kazao kralj.+ Oni su nato rekli: “Hajde, počnimo graditi!” I ohrabrili su jedni druge da prionu na posao.*+

19 Kad su to čuli Horonjanin Sanbalat, kraljev službenik Amonac+ Tobija+ i Arapin Gešem,+ počeli su nam se rugati+ i prezirno govoriti: “Što to radite? Zar se bunite protiv kralja?”+ 20 A ja sam im odgovorio: “Sam Bog nebeski dat će nam da uspijemo,+ a mi, njegovi sluge, počet ćemo graditi. Ali vi nemate ništa s Jeruzalemom, ne polažete prava ni na što u njemu i niste dio njegove povijesti.”+

3 Tada su veliki svećenik Elijašib+ i njegova braća svećenici počeli graditi Ovčja vrata.+ Posvetili su ih*+ i postavili vratna krila, posvetili su taj dio zida sve do Kule Meaha+ i do Hananelove kule.+ 2 Do njih su gradili ljudi iz Jerihona,+ a do njih je gradio Imrijev sin Zakur.

3 Hasenaahovi sinovi gradili su Riblja vrata.+ Izradili su drveni okvir,+ a onda postavili vratna krila, klinove i zasune. 4 Do njih je zidine popravljao Urijin sin Meremot,+ Hakosov unuk, do njega je radio Berekijin sin Mešulam,+ Mešezabelov unuk, a do njega Baanin sin Sadok. 5 Do njega su radili Tekoanci,+ ali njihovim je uglednicima bilo ispod časti raditi* pod vodstvom onih koji su nadgledali posao.

6 Paseahov sin Jojada i Besodejin sin Mešulam popravljali su Vrata starog grada.+ Oni su izradili drveni okvir, a onda postavili vratna krila, klinove i zasune. 7 Do njih su popravke obavljali Gibeonjanin+ Melatija i Meronoćanin Jadon, ljudi iz Gibeona i Mispe,+ koji su bili pod vlašću upravitelja Prekorječja*.+ 8 Do njih je radio Harhajin sin Uziel, jedan od zlatara, a do njega Hananija, jedan od onih koji prave mirisna ulja. Oni su popločili* Jeruzalem sve do Širokog zida.+ 9 Do njih je radio Hurov sin Refaja, poglavar polovine jeruzalemskog okruga. 10 Do njega je radio Harumafov sin Jedaja pred svojom kućom, a do njega je radio Hašabnejin sin Hatuš.

11 Harimov sin+ Malkija i Pahat-Moabov sin+ Hašub popravljali su sljedeći dio*, uključujući i Kulu krušnih peći.+ 12 Do njih je radio Halohešev sin Šalum, poglavar polovine jeruzalemskog okruga, sa svojim kćerima.

13 Hanun i stanovnici Zanoaha+ popravljali su Dolinska vrata.+ Izgradili su ih, a onda su postavili vratna krila, klinove i zasune. Usto su izgradili i 1000 lakata* zida sve do Smetlišnih vrata.+ 14 Rekabov sin Malkija, poglavar okruga Bet-Hakerema,+ popravljao je Smetlišna vrata. On ih je izgradio te postavio vratna krila, klinove i zasune.

15 Kolhozin sin Šalun, poglavar okruga Mispe,+ popravljao je Izvorska vrata.+ On ih je izgradio, natkrio i postavio vratna krila, klinove i zasune. Usto je popravljao zid kod Kanalskog jezerca+ uz Kraljev vrt+ do Stepenica+ koje silaze iz Davidovog grada.+

16 Do njega je radio Azbukov sin Nehemija, poglavar polovine okruga Bet-Sura,+ od mjesta nasuprot Davidovim grobnicama+ do umjetnog jezerca+ i do Kuće junaka.

17 Do njega su radili leviti pod vodstvom Banijevog sina Rehuma. Do njega je za svoj okrug radio Hašabija, poglavar polovine okruga Keile.+ 18 Do njega su radila njihova braća leviti pod vodstvom Henadadovog sina Bavaja, poglavara polovine okruga Keile.

19 A do njega je Ješuin sin+ Ezer, poglavar Mispe, popravljao sljedeći dio, kod uspona kojim se ide do Oružarnice, kod Potpornja.+

20 Do njega je Zabajev+ sin Baruh marljivo radio i popravljao sljedeći dio, od Potpornja do ulaza u kuću velikog svećenika Elijašiba.+

21 Do njega je Urijin sin Meremot,+ Hakosov unuk, popravljao sljedeći dio, od ulaza u Elijašibovu kuću do kraja Elijašibove kuće.

22 Do njega su radili svećenici, ljudi iz jordanske ravnice*.+ 23 Do njih su radili Benjamin i Hašub pred svojim kućama. Do njih je radio Maasejin sin Azarija, Ananijin unuk, blizu svoje kuće. 24 Do njega je Henadadov sin Binuj popravljao sljedeći dio od Azarijine kuće do Potpornja+ i do ugla.

25 Do njega je Uzajev sin Palal radio kod Potpornja i gornje kule koja se izdiže iznad kraljevskog dvora,+ a nalazi se uz Stražarsko dvorište.+ Do njega je radio Parošev sin+ Pedaja.

26 A hramski sluge*+ koji su živjeli na Ofelu+ popravljali su zid sve do Vodenih vrata+ na istoku i do isturene kule.

27 Do njih su Tekoanci+ popravljali sljedeći dio kod velike isturene kule, sve do ofelskog zida.

28 Svećenici su radili poviše Konjskih vrata,+ svaki pred svojom kućom.

29 Do njih je radio Imerov sin Sadok+ pred svojom kućom.

Do njega je radio Šekanijin sin Šemaja, čuvar Istočnih vrata.+

30 Do njega su Šelemijin sin Hananija i Hanun, šesti Salafov sin, popravljali sljedeći dio.

Do njih je radio Berekijin sin Mešulam+ pred svojom kućom*.

31 Do njega je Malkija, koji je pripadao zlatarskoj udruzi, popravljao sve do prebivališta hramskih slugu+ i trgovaca, kod Nadgledničkih vrata, i sve do gornje sobe na uglu.

32 A između gornje sobe na uglu i Ovčjih vrata+ popravke su vršili zlatari i trgovci.

4 Kad je Sanbalat+ čuo da obnavljamo zidine, razljutio se i jako uznemirio* te se počeo rugati Židovima. 2 Ovako je rekao pred svojom braćom i pred samarijskom vojskom: “Što to rade ti jadni Židovi? Zar misle da mogu sami sve obnoviti? Hoće li prinositi žrtve? Zar misle da će u jedan dan sve završiti? Zar će iz gomile ruševina uzeti čađavo kamenje i vratiti ga u život?”+

3 A uz njega je stajao Amonac+ Tobija+ te rekao: “Da se lisica popne na kameni zid koji grade, srušila bi ga!”

4 A ja sam se molio: “Bože naš, čuj kako nas preziru!+ Okreni njihovo ruganje protiv njih samih*+ i daj da budu plijen, da postanu zarobljenici u tuđoj zemlji. 5 Nemoj zatvarati oči pred njihovim prijestupima i nemoj im izbrisati grijehe+ jer vrijeđaju graditelje.”

6 I tako smo nastavili graditi zid i uskoro je cijeli zid bio dovršen do pola visine. A narod je i dalje radio svim srcem.

7 Kad su Sanbalat, Tobija,+ Arapi,+ Amonci i stanovnici Ašdoda+ čuli da obnova jeruzalemskih zidina napreduje i da se zatvaraju porušeni dijelovi, jako su se razljutili. 8 Skovali su urotu da dođu i bore se protiv Jeruzalema i da u njemu naprave pomutnju. 9 A mi smo se molili svom Bogu i postavljali smo stražu danju i noću da bismo se obranili od njih.

10 Ali Judejci su govorili: “Radnike* izdaje snaga, a ruševina je mnogo. Nećemo moći dovršiti zidine.”

11 A naši su neprijatelji govorili: “Doći ćemo među njih prije nego išta doznaju ili primijete, pa ćemo ih pobiti i prekinuti njihov posao.”

12 Kad bi god Židovi koji su živjeli blizu njih došli k nama, uvijek iznova* govorili bi nam: “Napast će nas sa svih strana.”

13 Zato sam postavio ljude na najnižim mjestima iza zidina, na mjestima koja su izložena napadu. Postavio sam ih po njihovim porodicama, s mačevima, kopljima i lukovima. 14 Čim sam vidio da se boje, rekao sam dostojanstvenicima,+ namjesnicima i ostalom narodu: “Ne bojte ih se!+ Mislite na Jehovu, velikog Boga koji izaziva strahopoštovanje,+ i borite se za svoju braću, za svoje sinove i kćeri, za svoje žene i za svoje domove.”

15 Naši su neprijatelji čuli da smo doznali što namjeravaju učiniti i da je pravi Bog osujetio njihove namjere, ali mi smo svi nastavili obnavljati zidine. 16 Od tog je dana polovina mojih ljudi obavljala posao,+ a polovina je nosila koplja, štitove, lukove i oklope. A poglavari+ su podupirali sve ljude iz Judinog plemena* 17 koji su gradili zidine. Oni koji su nosili teret, jednom su rukom obavljali posao, a drugom su držali oružje*. 18 I svakom je graditelju mač bio pripasan uz bok dok je gradio, a uz mene je stajao onaj koji je puhao u rog.+

19 A ja sam rekao dostojanstvenicima, namjesnicima i ostalom narodu: “Posao je velik i opsežan, a mi smo se raširili po zidinama, daleko jedan od drugoga. 20 Kad čujete zvuk roga, dođite k nama! Naš će se Bog boriti za nas!”+

21 I dok smo mi radili, druga je polovina držala koplja od rane zore pa dok se nisu pojavile zvijezde. 22 U to sam vrijeme rekao narodu: “Neka svaki čovjek sa svojim slugom ostane noću u Jeruzalemu. Danju neka rade, a noću neka nam naizmjence čuvaju stražu.” 23 Stoga ni ja, ni moja braća, ni moji sluge,+ ni stražari koji su me pratili nismo skidali svoju odjeću i svatko od nas držao je oružje u desnoj ruci.

5 No u narodu su se neki zajedno sa svojim ženama počeli tužiti na svoju braću Židove.+ 2 Jedni su govorili: “Imamo mnogo sinova i kćeri. Treba nam žita da imamo što jesti i da ostanemo na životu.” 3 Drugi su govorili: “Svoja polja, vinograde i kuće dajemo u zalog da bismo pribavili žita dok traje glad.” 4 Treći su pak govorili: “Založili smo svoja polja i vinograde kako bismo imali novca da platimo danak kralju.+ 5 Mi smo ista krv kao naša braća*, naša djeca vrijede koliko i njihova djeca, ali mi svoje sinove i kćeri moramo davati u ropstvo, a neke naše kćeri već su postale robinje.+ Nikako to ne možemo spriječiti jer naša polja i vinogradi pripadaju drugima.”

6 Kad sam čuo njihove pritužbe, jako sam se razljutio. 7 Nakon što sam razmislio o njima, optužio sam dostojanstvenike i namjesnike rekavši im: “Svaki od vas traži kamate* od svog brata.”+

Zatim sam zbog njih sazvao velik skup. 8 I rekao sam im: “Koliko nam je god bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. Zar ćete vi sada prodavati svoju braću,+ pa da ih mi opet otkupljujemo?” Nato su ušutjeli i nisu znali što bi odgovorili. 9 Tada sam rekao: “Nije ispravno to što radite. Zar se po vašim postupcima ne bi trebalo vidjeti da se bojite Boga+ kako nam se ne bi rugali narodi, naši neprijatelji? 10 Ja i moja braća i moji sluge posuđujemo im novac i žito i ne tražimo kamate. Molim vas, neka se prestane posuđivati uz kamate!+ 11 Molim vas, vratite im još danas njihova polja,+ vinograde, maslinike i kuće te stoti dio* od novca, od žita, od mladog vina i od ulja što uzimate od njih kao kamate!”

12 A oni su odgovorili: “Vratit ćemo im sve to i nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo točno tako kako si rekao.” Tada sam pozvao svećenike i potaknuo ljude da se zakunu da će učiniti to što su obećali. 13 I istresao sam ono što je bilo u naborima moje haljine* te rekao: “Tako neka pravi Bog svakog čovjeka koji se ne bude držao tog obećanja istrese iz njegove kuće i iz njegove stečevine. Tako neka bude istresen i neka ostane bez ičega!” Nato su svi prisutni* rekli: “Neka bude tako!”* I počeli su hvaliti Jehovu. A narod je učinio kako je obećao.

14 Osim toga, od dana kad me kralj postavio za upravitelja+ u Judi, od dvadesete+ do trideset i druge godine+ vladavine kralja Artakserksa,+ dakle 12 godina, ni ja ni moja braća nismo od naroda uzimali hranu na koju upravitelj ima pravo.+ 15 A prijašnji upravitelji, moji prethodnici, opteretili su narod i svakog su dana od njega uzimali 40 šekela* srebra za kruh i vino. I njihovi su sluge tlačili narod. Ali ja nisam tako činio+ zbog straha pred Bogom.+

16 Usto sam pomagao u poslovima oko ovih zidina. I svi moji sluge radili su ondje, a nismo stekli ni jednu jedinu njivu.+ 17 Za mojim je stolom jelo 150 Židova i namjesnika, a sa mnom su jeli i oni koji su dolazili k nama iz okolnih naroda. 18 Svakog se dana o mom trošku* pripremao jedan bik, šest biranih ovaca i ptice, a svakih deset dana imali smo obilje svakovrsnog vina. Unatoč svemu tome nisam od naroda tražio hranu na koju sam kao upravitelj imao pravo, jer je narod već bio opterećen raznim obavezama prema kralju. 19 Sjeti me se po dobru, Bože moj, zbog svega što sam učinio za ovaj narod!+

6 Kad su Sanbalat, Tobija,+ Arapin Gešem+ i ostali naši neprijatelji čuli da sam obnovio zidine+ i da nijedan dio nije ostao srušen (iako do tog vremena još nisam bio postavio krila na gradskim vratima+), 2 Sanbalat i Gešem odmah su mi poslali poruku u kojoj je stajalo: “Dođi, nađimo se u neko doba u selima u dolini kod Ona.”+ Ali oni su smišljali kako da mi nanesu zlo. 3 Stoga sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: “U velikom sam poslu i ne mogu doći. Posao bi stao kad bih ga ostavio i otišao k vama.” 4 Četiri su mi puta poslali istu poruku, a ja sam im svaki put odvratio istim riječima.

5 A onda je Sanbalat po peti put poslao k meni svog slugu s istom porukom, s otvorenim pismom u ruci. 6 U njemu je pisalo: “Čuje se među narodima, a i Gešem+ to potvrđuje, da ti i Židovi spremate pobunu.+ Zato i gradite zidine, a govori se i da ćeš im ti biti kralj. 7 Čak si i proroke postavio da po cijelom Jeruzalemu za tebe govore: ‘Juda ima kralja!’ Sada će glas o tome doći do kralja. Zato dođi da o tome porazgovaramo!”

8 Ali ja sam mu poslao ovaj odgovor: “Ništa od onog što si rekao nije se dogodilo. Ti si sve to izmislio.*” 9 Naime, oni su nas svi pokušali zastrašiti, misleći: “Obeshrabrit će se*, pa neće dovršiti posao.”+ A sada te molim, Bože, ojačaj me!+

10 Zatim sam otišao u kuću Delajinog sina Šemaje, Mehetabelovog unuka, koji se ondje zatvorio*. I on je rekao: “Nađimo se u neko doba u domu pravog Boga, unutar hrama, i zatvorimo vrata hrama jer će doći da te ubiju. Doći će po noći da te ubiju.” 11 A ja sam odgovorio: “Zar da bježi čovjek kao što sam ja? Može li netko kao ja ući u hram i ostati živ?+ Neću ući u hram!” 12 I shvatio sam da ga nije poslao Bog, nego da su Tobija i Sanbalat+ unajmili tog proroka da me prevari*. 13 Unajmili su ga da me uplaši i navede da sagriješim kako bi me mogli dovesti na loš glas i osramotiti me.

14 Sjeti se, Bože moj, Tobije+ i Sanbalata i svega što su učinili, a i proročice Noadije i ostalih proroka koji su me neprestano pokušavali uplašiti.

15 I tako su zidine bile dovršene 25. dana mjeseca elula*, za 52 dana.

16 A kad su to čuli svi naši neprijatelji i kad su to vidjeli svi narodi oko nas, jako su se posramili+ i shvatili su da nam je naš Bog pomogao izvršiti taj posao. 17 U onim su danima Judini dostojanstvenici+ slali mnogo pisama Tobiji, a Tobija im je odgovarao. 18 Naime, mnogi u Judi bili su zakletvom vezani za njega jer je on bio zet Arahovog sina+ Šekanije, a njegov sin Johanan uzeo je za ženu kćer Berekijinog sina Mešulama.+ 19 I stalno su mi govorili dobro o Tobiji, a onda su njemu prenosili ono što sam ja govorio. A Tobija je slao pisma da me uplaši.+

7 Kad su zidine bile obnovljene,+ odmah sam namjestio vratna krila.+ Potom su bili postavljeni vratari,+ pjevači+ i leviti.+ 2 Zapovjedništvo nad Jeruzalemom povjerio sam svom bratu Hananiju+ te Hananiji, zapovjedniku Utvrde,+ jer je on bio vrlo pouzdan čovjek i bojao se pravog Boga+ više od mnogih drugih. 3 I rekao sam im: “Jeruzalemska vrata ne smiju se otvarati dok sunce ne upeče. Neka vratari koji ondje budu stajali zatvore vrata i navuku zasun. I neka Jeruzalemljani stražare, svaki na svom mjestu i svaki pred svojom kućom.” 4 Grad je bio prostran i velik, ali u njemu je živjelo malo ljudi+ i kuće još nisu bile sagrađene.

5 A moj me Bog potaknuo* da sakupim dostojanstvenike, namjesnike i narod kako bi se upisali u rodoslovni popis.+ Tada sam našao knjigu rodoslovlja onih koji su se prvi vratili i zapazio da u njoj piše:

6 Ovo su stanovnici pokrajine koji su se vratili iz zarobljeništva, oni koje je babilonski kralj Nebukadnezar*+ odveo u izgnanstvo+ i koji su se kasnije vratili u Jeruzalem i u Judu, svaki u svoj grad,+ 7 oni koji su došli sa Zerubabelom,+ Ješuom,+ Nehemijom, Azarijom, Raamijom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom i Baanahom.

Ovo je broj muškaraca iz Izraela koji su se vratili:+ 8 Paroševih sinova 2172; 9 Šefatijinih sinova 372; 10 Arahovih sinova+ 652; 11 Pahat-Moabovih sinova,+ od Ješuinih i Joabovih sinova,+ 2818; 12 Elamovih sinova+ 1254; 13 Zatuovih sinova 845; 14 Zakajevih sinova 760; 15 Binujevih sinova 648; 16 Bebajevih sinova 628; 17 Azgadovih sinova 2322; 18 Adonikamovih sinova 667; 19 Bigvajevih sinova 2067; 20 Adinovih sinova 655; 21 Aterovih sinova, od Ezekije, 98; 22 Hašumovih sinova 328; 23 Besajevih sinova 324; 24 Harifovih sinova 112; 25 ljudi iz Gibeona+ 95; 26 ljudi iz Betlehema i Netofe 188; 27 ljudi iz Anatota+ 128; 28 ljudi iz Bet-Azmaveta 42; 29 ljudi iz Kirijat-Jearima,+ Kefire i Beerota+ 743; 30 ljudi iz Rame i Gebe+ 621; 31 ljudi iz Mikmasa+ 122; 32 ljudi iz Betela+ i Aja+ 123; 33 ljudi iz drugog Neba 52; 34 sinova drugog Elama 1254; 35 Harimovih sinova 320; 36 ljudi iz Jerihona 345; 37 ljudi iz Loda, Hadida i Ona+ 721; 38 Senaahovih sinova 3930.

39 Svećenika:+ Jedajinih sinova iz Ješuine porodice 973; 40 Imerovih sinova 1052; 41 Pašhurovih sinova+ 1247; 42 Harimovih+ sinova 1017.

43 Levita:+ Ješuinih sinova iz Kadmielove porodice,+ od Hodevinih sinova, 74. 44 Pjevača:+ Asafovih+ sinova 148. 45 Vratara:+ Šalumovih sinova, Aterovih sinova, Talmonovih sinova, Akubovih+ sinova, Hatitinih sinova i Šobajevih sinova 138.

46 Hramskih slugu*:+ Sihinih sinova, Hasufinih sinova, Tabaotovih sinova, 47 Kerosovih sinova, Sijinih sinova, Padonovih sinova, 48 Lebaninih sinova, Hagabinih sinova, Šalmajevih sinova, 49 Hananovih sinova, Gidelovih sinova, Gaharovih sinova, 50 Reajinih sinova, Resinovih sinova, Nekodinih sinova, 51 Gazamovih sinova, Uzinih sinova, Paseahovih sinova, 52 Bezajevih sinova, Meunimovih sinova, Nefušesimovih sinova, 53 Bakbukovih sinova, Hakufinih sinova, Harhurovih sinova, 54 Baslitovih sinova, Mehidinih sinova, Haršinih sinova, 55 Barkosovih sinova, Siserinih sinova, Temahovih sinova, 56 Nesiahovih sinova, Hatifinih sinova.

57 Sinova Salamunovih slugu:+ Sotajevih sinova, Soferetovih sinova, Peridinih sinova, 58 Jaalinih sinova, Darkonovih sinova, Gidelovih sinova, 59 Šefatijinih sinova, Hatilovih sinova, Pokeret-Hasebajimovih sinova, Amonovih sinova. 60 Svih hramskih slugu+ i sinova Salamunovih slugu bilo je 392.

61 A ovo su oni koji su pošli iz Tel-Melaha, Tel-Harše, Keruba, Adona i Imera, ali nisu mogli dokazati iz kojeg su roda i kojeg su porijekla, odnosno jesu li Izraelci:+ 62 Delajini sinovi, Tobijini sinovi, Nekodini sinovi, njih 642. 63 A od svećenika: Habajini sinovi, Hakosovi sinovi,+ sinovi Barzilaja, koji je uzeo za ženu jednu od kćeri Gileadovca Barzilaja+ te je bio prozvan njihovim imenom. 64 Oni su pretraživali rodoslovne popise da bi dokazali svoje porijeklo, ali nisu mogli pronaći imena svojih obitelji, pa nisu smjeli služiti kao svećenici*.+ 65 Upravitelj*+ im je zabranio jesti ono što je posebno sveto+ sve dok se ne pojavi svećenik koji bi za to mogao pitati Boga pomoću Urima i Tumima.+

66 Svih koji su se vratili ukupno je bilo 42 360,+ 67 ne računajući njihove robove i robinje,+ kojih je bilo 7337. Bilo je i 245 pjevača i pjevačica.+ 68 Imali su 736 konja, 245 mula, 69 435 deva i 6720 magaraca.

70 Neki poglavari rodova dali su prilog za posao.+ I upravitelj je dao u riznicu 1000 zlatnih drahmi*, 50 zdjela te 530 svećeničkih haljina.+ 71 A neki od poglavara rodova u riznicu su za gradnju dali 20 000 zlatnih drahmi te 2200 mina* srebra. 72 Ostali je narod dao 20 000 zlatnih drahmi, 2000 mina srebra te 67 svećeničkih haljina.

73 Svećenici, leviti, vratari, pjevači,+ hramski sluge i ostali Izraelci nastanili su se u svojim gradovima.+ Tako su, kad je došao sedmi mjesec,+ svi Izraelci bili u svojim gradovima.+

8 I sav se narod složno okupio na trgu koji je pred Vodenim vratima.+ I rekli su prepisivaču* Ezri+ da donese knjigu Mojsijevog zakona,+ koji je Jehova dao Izraelu.+ 2 Stoga je svećenik Ezra prvog dana sedmog mjeseca+ donio Zakon pred okupljeni narod*,+ pred muškarce, žene i sve koji su mogli razumjeti ono što čuju. 3 I čitao je naglas iz njega+ na trgu koji je pred Vodenim vratima od svanuća do podneva pred muškarcima, ženama i svima koji su mogli razumjeti. Narod je pažljivo slušao+ čitanje knjige Zakona. 4 Prepisivač Ezra stajao je na drvenom postolju načinjenom za tu priliku. Njemu zdesna stajali su Matitija, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a slijeva Pedaja, Mišael, Malkija,+ Hašum, Haš-Badana, Zaharija i Mešulam.

5 Ezra je otvorio knjigu. Sav ga je narod mogao vidjeti jer je stajao poviše naroda. Kad ju je otvorio, svi su ustali. 6 Tada je Ezra izrekao hvalu Jehovi, velikom i pravom Bogu, a sav je narod podignutih ruku odgovorio: “Amen!* Amen!”+ Potom su se poklonili i pali ničice pred Jehovom. 7 A leviti Ješua, Bani, Šerebija,+ Jamin, Akub, Šabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad,+ Hanan i Pelaja objašnjavali su Zakon narodu,+ a narod je stajao. 8 I čitali su naglas iz knjige, iz Zakona pravog Boga, te su ga tumačili i objašnjavali njegov smisao. Tako su pomagali narodu da razumije pročitano.+

9 Potom su Nehemija, koji je tada bio upravitelj*, Ezra,+ koji je bio svećenik i prepisivač, i leviti koji su poučavali narod rekli cijelom narodu: “Ovaj je dan svet Jehovi, vašem Bogu.+ Ne tugujte i ne plačite!” To su rekli zato što je sav narod plakao dok je slušao riječi Zakona. 10 A Nehemija im je još rekao: “Idite, jedite najbolja jela i pijte slatka pića i pošaljite hranu na dar+ onima koji nemaju ništa za jelo jer je ovaj dan svet našem Gospodinu. I ne budite žalosni jer radost Jehovina vaša je utvrda*.” 11 I leviti su umirivali narod, govoreći: “Nemojte plakati, jer je ovaj dan svet. Nemojte biti žalosni.” 12 Tako je sav narod otišao da jede i pije i da šalje hranu na dar i da održi radosno slavlje+ jer su razumjeli riječi koje su im bile objavljene.+

13 A drugog su se dana poglavari rodova cijelog naroda, svećenici i leviti okupili oko prepisivača Ezre da nastave razmatrati riječi Zakona. 14 I našli su zapisano u Zakonu da je Jehova preko Mojsija zapovjedio Izraelcima da borave u sjenicama* za vrijeme blagdana u sedmom mjesecu+ 15 te da objave i oglase+ po svim svojim gradovima i po Jeruzalemu: “Idite u brda i donesite zelene grane s masline, bora, mirte, palme i ostalog drveća te načinite sjenice, kako je zapisano.”

16 I narod je otišao i donio grane te su načinili sebi sjenice, svaki na svom krovu, a i u svojim dvorištima, u dvorištima doma pravog Boga,+ na trgu kod Vodenih vrata+ i na trgu kod Efrajimovih vrata.+ 17 Tako su svi koji su se vratili iz zarobljeništva načinili sjenice i boravili u njima. A Izraelci nisu tako činili od vremena Nunovog sina Jošue+ sve do tog dana, pa je njihova radost bila vrlo velika.+ 18 I svaki se dan čitala knjiga Zakona pravog Boga,+ od prvog dana do posljednjeg dana. Sedam su dana slavili blagdan, a osmog je dana bio svečani skup, kako je bilo propisano.+

9 Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca Izraelci su se okupili. Postili su odjeveni u kostrijet, posuti prašinom.+ 2 Oni koji su po rođenju bili Izraelci odvojili su se od svih tuđinaca.+ I stajali su i priznavali svoje grijehe i grijehe svojih predaka.+ 3 Stojeći na svom mjestu, tri su sata* slušali čitanje knjige Zakona+ Jehove, svog Boga, a onda su tri sata priznavali grijehe i klanjali se Jehovi, svom Bogu.

4 A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija,+ Bani i Kenani popeli su se na postolje+ podignuto za levite i glasno zavapili k Jehovi, svom Bogu. 5 Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli su ovako: “Ustanite i hvalite Jehovu, svog Boga, u svu vječnost*!+ Neka je hvaljeno tvoje veličanstveno ime, koje je iznad svake slave i hvale!

6 Ti si jedini, Jehova!+ Ti si stvorio nebesa, nebo nad nebesima i svu njihovu vojsku, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima. Ti ih sve održavaš na životu i nebeska vojska klanja ti se. 7 Ti si, Jehova, pravi Bog, koji je izabrao Abrama+ i izveo ga iz Ura Kaldejskog+ i dao mu ime Abraham.+ 8 Vidio si da ti je njegovo srce vjerno+ i zato si s njim sklopio savez te si mu obećao dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana, obećao si je dati njegovom potomstvu.+ I ispunio si svoja obećanja jer si pravedan.

9 Vidio si nevolju naših predaka u Egiptu+ i čuo si njihov vapaj kod Crvenog mora. 10 I učinio si znakove i čuda kako bi kaznio faraona i sve njegove sluge i cijeli narod njegove zemlje+ jer si vidio da su drsko postupali+ s tvojim narodom. Proslavio si svoje ime i ono je ostalo slavno sve do danas.+ 11 More si pred njima razdvojio, pa su prešli posred mora po suhom,+ a njihove si progonitelje bacio u dubine kao kamen u nemirno more.+ 12 Danju si ih vodio stupom od oblaka, a noću stupom od vatre, kako bi im osvijetlio put kojim su trebali ići.+ 13 Sišao si na goru Sinaj+ i govorio im s neba+ te im dao pravedne naredbe, pouzdane zakone*, dobre uredbe i zapovijedi.+ 14 Objavio si im svoj sveti dan počinka+ i dao im zapovijedi, uredbe i zakon preko svog sluge Mojsija. 15 Dao si im kruh s neba kad su bili gladni+ i izveo im vodu iz stijene kad su bili žedni.+ I rekao si im neka idu u zemlju za koju si se zakleo* da ćeš im je dati i neka je zaposjednu.

16 Ali oni, naši preci, drsko su postupali+ i postali su tvrdoglavi*+ te nisu slušali tvoje zapovijedi. 17 Nisu htjeli slušati+ niti su se više sjećali čudesnih djela koja si učinio za njih, nego su postali tvrdoglavi i postavili su sebi vođu da se vrate u ropstvo u Egipat.+ Ali ti si Bog koji je spreman oprostiti, samilostan* i milosrdan, strpljiv* i pun vjerne ljubavi,+ pa ih nisi napustio.+ 18 I kad su sebi načinili zlatno* tele i rekli: ‘To je naš Bog koji nas je izveo iz Egipta’,+ i kad su svojim djelima pokazali velik prezir prema tebi, 19 ti ih, zbog svog velikog milosrđa, čak ni tada nisi napustio u pustinji.+ Stup od oblaka nije ih danju prestao voditi putem niti im je stup od vatre noću prestao osvjetljavati put kojim su trebali ići.+ 20 Dao si im svoj dobri duh da budu razboriti,+ njihovim ustima nisi uskratio svoju manu+ i dao si im vode kad su bili žedni.+ 21 Četrdeset godina opskrbljivao si ih hranom u pustinji.+ Ništa im nije nedostajalo. Njihova se odjeća nije trošila+ i njihove noge nisu oticale.

22 Dao si im kraljevstva i narode i razdijelio im njihovu zemlju dio po dio,+ tako da su zaposjeli zemlju hešbonskog+ kralja Sihona+ i zemlju bašanskog kralja Oga.+ 23 I njihove si sinove umnožio kao zvijezde na nebu.+ Potom si ih doveo u zemlju za koju si obećao njihovim praocima da će ući u nju i zaposjesti je.+ 24 Njihovi su sinovi ušli u zemlju i zaposjeli je,+ a ti si pokorio pred njima Kanaance,+ stanovnike te zemlje, i dao ih u njihove ruke – i njihove kraljeve i narode te zemlje – da rade s njima što god hoće. 25 I osvojili su utvrđene gradove+ i plodnu zemlju+ te su zaposjeli kuće pune svakakvog dobra, iskopane nakapnice, vinograde, maslinike+ i mnogo voćaka. I jeli su, sitili se i debljali te uživali u tvojoj velikoj dobroti.

26 Ali postali su neposlušni i pobunili su se protiv tebe+ te su okrenuli leđa tvom Zakonu. Ubijali su tvoje proroke, koji su ih opominjali kako bi ih vratili k tebi, i svojim su djelima pokazivali velik prezir prema tebi.+ 27 Zato si ih predavao u ruke njihovih protivnika,+ koji su im zadavali nevolje.+ A kad su u nevolji vapili k tebi, ti si ih čuo s neba i zbog svog velikog milosrđa davao si im spasitelje da bi ih izbavio iz ruku njihovih protivnika.+

28 Ali čim bi nevolje prestale, oni bi opet činili ono što je zlo pred tobom+ i ti bi ih prepuštao u ruke njihovih neprijatelja, koji bi ih tlačili.+ Tada bi ti se vratili i zvali te u pomoć,+ a ti bi čuo s neba i uvijek bi ih iznova izbavio zbog svog velikog milosrđa.+ 29 Premda si ih opominjao kako bi se opet držali tvog Zakona, oni su drsko postupali i nisu htjeli slušati tvoje zapovijedi+ i ogriješili su se o tvoje zakone, koji znače život onome tko ih se drži.+ Tvrdoglavo su ti okretali leđa, bili su nepokorni i nisu htjeli slušati. 30 A ti si mnogo godina bio strpljiv s njima+ i opominjao ih svojim duhom preko svojih proroka, ali nisu htjeli slušati. Na koncu si ih predao u ruke drugim narodima.+ 31 Ali u svom velikom milosrđu nisi ih istrijebio+ niti napustio jer ti si Bog samilostan i milosrdan.+

32 A sada, Bože naš, Bože veliki i moćni, ti koji izazivaš strahopoštovanje, koji se držiš svog saveza i pokazuješ vjernu ljubav,+ nemoj zaboraviti sve nevolje koje su snašle nas, naše kraljeve, poglavare,+ svećenike,+ proroke,+ pretke i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva+ pa do danas. 33 Ti si pravedno postupio u svemu što nas je snašlo, jer ti si postupao vjerno, a mi smo činili zlo.+ 34 Naši kraljevi, poglavari, svećenici i preci nisu se držali tvog Zakona, nisu slušali tvoje zapovijedi ni opomene koje si im davao. 35 Čak i kad su bili u svom kraljevstvu i uživali dobra koja si im u izobilju dao, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im podario, oni ti nisu služili+ i nisu prestali činiti zlo. 36 Evo, mi smo danas robovi+ – robovi smo u zemlji koju si dao našim precima da jedu njene plodove i njena dobra. 37 Njen obilan urod ide kraljevima koje si postavio nad nama zbog naših grijeha.+ Oni vladaju nad nama i nad našom stokom kako god žele, a mi smo u velikoj nevolji.

38 Zbog svega toga sklapamo pisani sporazum+ i ovjeravamo ga pečatom naših poglavara, levita i svećenika.”+

10 A svoje su pečate stavili:+

9 Zatim leviti: Azanijin sin Ješua, Binuj, jedan od Henadadovih potomaka, Kadmiel+ 10 i njihova braća Šebanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, 11 Mika, Rehob, Hašabija, 12 Zakur, Šerebija,+ Šebanija, 13 Hodija, Bani i Beninu.

14 Poglavari naroda: Paroš, Pahat-Moab,+ Elam, Zatu, Bani, 15 Buni, Azgad, Bebaj, 16 Adonija, Bigvaj, Adin, 17 Ater, Ezekija, Azur, 18 Hodija, Hašum, Besaj, 19 Harif, Anatot, Nebaj, 20 Magpiaš, Mešulam, Hezir, 21 Mešezabel, Sadok, Jadua, 22 Pelatija, Hanan, Anaja, 23 Hošea, Hananija, Hašub, 24 Haloheš, Pilha, Šobek, 25 Rehum, Hašabna, Maaseja, 26 Ahija, Hanan, Anan, 27 Maluk, Harim i Baanah.

28 A ostali iz naroda – svećenici, leviti, vratari, pjevači, hramski sluge* i svi koji su se odvojili od drugih naroda u skladu sa Zakonom pravog Boga+ te njihove žene, sinovi i kćeri, svi koji su mogli razumjeti* sporazum – 29 podržali su svoju braću, ugledne ljude, i svečano se zakletvom* obavezali da će živjeti* po Zakonu pravog Boga, koji je dan preko Mojsija, sluge pravog Boga, i da će se držati svih zapovijedi Jehove, našega Gospodina, njegovih zakona i uredbi. 30 Zakleli su se: “Nećemo davati svoje kćeri drugim narodima i njihove kćeri nećemo uzimati za svoje sinove.+

31 Ako drugi narodi na dan počinka donesu na prodaju robu i svakovrsno žito, ništa nećemo kupovati od njih na taj dan+ niti na bilo koji drugi sveti dan.+ I sedme ćemo se godine+ odreći prihoda sa zemlje i naplate svakog duga.+

32 Osim toga, sami se obavezujemo da ćemo svake godine svi davati trećinu šekela* za službu u domu* našeg Boga,+ 33 za naslagane kruhove*,+ redovitu žitnu žrtvu+ i redovitu žrtvu paljenicu koje se prinose na dane počinka+ i na mlađake,+ za propisane svetkovine,+ za svete stvari, za žrtve za grijeh+ da bi se vršio obred očišćenja za Izraela i za sav posao u domu našeg Boga.

34 Usto ćemo svake godine, u vrijeme koje je za to određeno, izvlačiti ždrijeb radi nabavljanja drva da ih svećenici, leviti i narod donose u dom našeg Boga po našim rodovima kako bi gorjela na žrtveniku Jehove, našeg Boga, kao što je zapisano u Zakonu.+ 35 I svake ćemo godine donijeti u Jehovin dom prvine sa svoje zemlje i prvine od svega uroda sa svakog drveta,+ 36 a donijet ćemo i prvorođenca od svojih sinova i prvorođeno od svojih domaćih životinja*+ – kako je zapisano u Zakonu – i prvorođeno od goveda te od ovaca i koza. Donosit ćemo sve to u dom našeg Boga, svećenicima koji služe u domu našeg Boga.+ 37 Osim toga, prvine svog grubog brašna,+ svoje priloge, plodove sa svakog drveta,+ mlado vino i ulje+ donosit ćemo svećenicima u spremišta* doma našeg Boga,+ a i desetinu od svoje zemlje levitima,+ jer leviti skupljaju desetinu u svim gradovima u kojima obrađujemo zemlju.

38 A svećenik, Aronov potomak, neka bude s levitima kad skupljaju desetinu. Neka Leviti potom donose desetinu od desetine u dom našeg Boga+ i stavljaju je u spremišta. 39 Naime, u ta spremišta Izraelci i leviti trebaju donositi priloge+ od žita, mladog vina i ulja.+ Ondje se nalazi pribor što pripada svetištu, a ondje su i svećenici koji obavljaju službu, vratari i pjevači. Nećemo zanemarivati dom svog Boga.”+

11 Narodni poglavari nastanili su se u Jeruzalemu,+ a ostali je narod izvlačio ždrijeb+ kako bi se na svakih deset Izraelaca izabrao jedan koji će se sa svojom obitelji nastaniti u svetom gradu Jeruzalemu. A preostalih devet ostalo je u drugim gradovima. 2 I narod je blagoslovio sve ljude koji su se dragovoljno nastanili u Jeruzalemu.

3 A ovo su poglavari iz pokrajine koji su se nastanili u Jeruzalemu. (Ostali Izraelci, svećenici, leviti, hramski sluge*+ i sinovi Salamunovih slugu+ nastanili su se u drugim gradovima Jude, svaki na svom posjedu u svom gradu.+

4 Osim toga, u Jeruzalemu su se nastanili neki iz Judinog i Benjaminovog plemena.) Iz Judinog plemena: Ataja, sin Uzije, sina Zaharije, sina Amarije, sina Šefatije, Mahalalelovog sina, jedan od Peresovih potomaka,+ 5 i Maaseja, sin Baruha, sina Kolhozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, Zaharijinog sina, iz porodice Šelinaca. 6 Svih Peresovih potomaka koji su se nastanili u Jeruzalemu bilo je 468 ljudi sposobnih za boj.

7 A iz Benjaminovog plemena: Salu,+ sin Mešulama, sina Joeda, sina Pedaje, sina Kolaje, sina Maaseje, sina Itiela, Ješajinog sina, 8 zatim Gabajev i Salajev dom, ukupno 928 ljudi. 9 Zikrijev sin Joel bio im je nadglednik, a Hasenuin sin Juda bio je njegov zamjenik u gradu.

10 Od svećenika: Jojaribov sin Jedaja, Jakin,+ 11 Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, Ahitubovog+ sina, predstojnik doma* pravog Boga, 12 i njihova braća koja su obavljala posao u domu, njih 822, i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura,+ Malkijinog sina, 13 i njegova braća, poglavari rodova, njih 242, i Amašaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, Imerovog sina, 14 i njihova braća, koji su bili silni i odvažni ljudi, njih 128, a njihov je nadglednik bio Zabdiel, član ugledne obitelji.

15 Od levita: Šemaja,+ sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabije, Bunijevog sina, 16 i Šabetaj+ i Jozabad,+ levitski poglavari, koji su nadgledali vanjske poslove u domu pravog Boga, 17 i Matanija,+ sin Mike, sina Zabdija, Asafovog sina,+ koji je ravnao zborom i predvodio upućivanje hvala u molitvi,+ i Bakbukija, njegov pomoćnik, i Abda, sin Šamue, sina Galala, Jedutunovog+ sina. 18 Svih levita u svetom gradu bilo je 284.

19 A vratari su bili Akub, Talmon+ i njihova braća koja su čuvala stražu na vratima, njih 172.

20 A ostali Izraelci, svećenici i leviti nastanili su se po svim drugim Judinim gradovima, svaki na svom naslijeđenom posjedu*. 21 Hramski sluge+ živjeli su na Ofelu,+ a Siha i Gišpa bili su nadglednici hramskim slugama.

22 A nadglednik levita u Jeruzalemu bio je Uzi, sin Banija, sina Hašabije, sina Matanije,+ Mikinog sina, jedan od Asafovih potomaka, pjevača. On je nadgledao posao u domu pravog Boga. 23 Za pjevače je bila izdana kraljeva zapovijed+ prema kojoj je bilo određeno da se svakodnevno podmiruju njihove potrebe. 24 Mešezabelov sin Petahija, potomak Judinog sina Zeraha, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.

25 A u mjestima oko kojih su bila polja nastanili su se neki iz Judinog plemena: u Kirijat-Arbi+ i okolnim gradovima, u Dibonu i okolnim gradovima, u Jekabseelu+ i okolnim mjestima, 26 u Ješui, u Moladi,+ u Bet-Peletu,+ 27 u Hasar-Šualu,+ u Beer-Šebi i njenim okolnim gradovima, 28 u Siklagu,+ u Mekoni i njenim okolnim gradovima, 29 u En-Rimonu,+ u Sori+ i u Jarmutu, 30 u Zanoahu+ i u Adulamu te njihovim okolnim mjestima, u Lakišu+ i njegovim poljima te u Azeki+ i njenim okolnim gradovima. Nastanili su se* od Beer-Šebe sve do doline Hinoma.+

31 A ljudi iz Benjaminovog plemena naselili su se u Gebi,+ Mikmašu, Aji, Betelu+ i njegovim okolnim gradovima, 32 Anatotu,+ Nobu,+ Ananiji, 33 Hasoru, Rami,+ Gitajimu, 34 Hadidu, Seboimu, Nebalatu, 35 Lodu i Onu,+ dolini zanatlija*. 36 A neke skupine levita iz Jude naselile su se na području Benjaminovog plemena.

12 Ovo su svećenici i leviti koji su došli sa Šealtielovim sinom Zerubabelom+ i s Ješuom:+ Seraja, Jeremija, Ezra, 2 Amarija, Maluk, Hatuš, 3 Šekanija, Rehum, Meremot, 4 Ido, Ginetoj, Abija, 5 Mijamin, Maadija, Bilga, 6 Šemaja, Jojarib, Jedaja, 7 Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili poglavari svećenika i njihove braće u Ješuinim danima.

8 A leviti su bili Ješua, Binuj, Kadmiel,+ Šerebija, Juda i Matanija,+ koji je sa svojom braćom ravnao zborom koji je pjevao zahvalnice. 9 Njihova braća Bakbukija i Uni stajala su nasuprot njima na stražarskoj dužnosti*. 10 Ješui se rodio Jojakim, Jojakimu se rodio Elijašib, a Elijašibu+ se rodio Jojada.+ 11 Jojadi se rodio Jonatan, a Jonatanu se rodio Jadua.

12 U Jojakimovim danima svećenici, poglavari rodova, bili su: od Serajinog+ roda Meraja, od Jeremijinog Hananija, 13 od Ezrinog+ Mešulam, od Amarijinog Johanan, 14 od Malukijevog Jonatan, od Šebanijinog Josip, 15 od Harimovog+ Adna, od Merajotovog Helkaj, 16 od Idovog Zaharija, od Ginetonovog Mešulam, 17 od Abijinog+ Zikri, od Minjaminovog...*, od Moadijinog Piltaj, 18 od Bilginog+ Šamua, od Šemajinog Jonatan, 19 od Jojaribovog Matenaj, od Jedajinog+ Uzi, 20 od Salajevog Kalaj, od Amokovog Eber, 21 od Hilkijinog Hašabija, od Jedajinog Netanel.

22 Poglavari levitskih rodova, a i svećenici, bili su popisani u danima Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue+ – sve do vladavine Darija Perzijanca.

23 Leviti koji su bili poglavari rodova bili su popisani u ljetopisima sve do vremena Elijašibovog sina Johanana. 24 A levitski poglavari bili su Hašabija, Šerebija i Kadmielov sin+ Ješua.+ Njihova braća stajala su nasuprot njima kako bi upućivala hvale i zahvalnice po uputama Davida,+ sluge pravog Boga. Straže su stajale jedna uz drugu. 25 Matanija,+ Bakbukija, Obadija, Mešulam, Talmon i Akub+ čuvali su stražu kao vratari,+ stražarili su kod spremišta blizu vrata. 26 Oni su služili u danima Ješuinog+ sina Jojakima, Josadakovog unuka, i u danima upravitelja Nehemije te svećenika i prepisivača* Ezre.+

27 Kad se trebala održati svečanost povodom podizanja jeruzalemskih zidina, potražili su levite i doveli ih u Jeruzalem iz svih mjesta u kojima su živjeli kako bi se svečanost održala u veselju, uz zahvalne pjesme,+ uz činele, psaltire i harfe. 28 I skupili su se uvježbani pjevači* iz obližnje ravnice*, iz svih krajeva oko Jeruzalema, iz sela u kojima žive Netofljani,+ 29 iz Bet-Gilgala+ i iz polja oko Gebe+ i Azmaveta.+ Naime, pjevači su sebi sagradili sela oko Jeruzalema. 30 Svećenici i leviti obredno su očistili sebe, a zatim narod,+ vrata+ i zidine.+

31 Potom sam doveo Judine poglavare na vrh zidina. I postavio sam dva velika zbora za pjevanje zahvalnica i ljude da u povorci idu za njima. Jedan je zbor krenuo zidinama nadesno prema Smetlišnim vratima.+ 32 Za njima su išli Hošaja i polovina Judinih poglavara, 33 zatim Azarija, Ezra, Mešulam, 34 Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija. 35 S njima su išli i neki svećenici* s trubama:+ Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, Asafovog sina,+ 36 i njegova braća Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani s glazbalima Davida,+ sluge pravog Boga. Prepisivač Ezra+ išao je pred njima. 37 A kod Izvorskih vrata+ krenuli su ravno uz Stepenice+ Davidovog grada+ zidnim usponom iznad Davidovog doma pa sve do Vodenih vrata+ na istoku.

38 Drugi zbor koji je pjevao zahvalnice išao je u suprotnom smjeru*, a za njim smo išli ja i polovina naroda, zidinama iznad Kule krušnih peći+ do Širokog zida,+ 39 zatim iznad Efrajimovih vrata+ do Vrata starog grada+ pa do Ribljih vrata,+ Hananelove kule,+ Kule Meaha i Ovčjih vrata.+ I stali smo kod Stražarskih vrata.

40 Naposljetku su se oba zbora koja su pjevala zahvalnice zaustavila pred domom pravog Boga. To sam učinio i ja i polovina namjesnika koji su bili sa mnom 41 te svećenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Eljoenaj, Zaharija i Hananija s trubama, 42 a isto tako i Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. A pjevači su glasno pjevali pod Izrahijinim ravnanjem.

43 I tog su dana prinijeli velike žrtve i radovali se+ jer ih je pravi Bog ispunio velikom radošću. Radovale su se i žene i djeca+ te se veselje Jeruzalema čulo nadaleko.+

44 Tog su dana bili postavljeni ljudi da nadgledaju spremišta+ za priloge,+ prvine+ i desetine.+ U njih se s gradskih polja skupljao dio koji Zakon propisuje+ za svećenike i levite.+ Judejci su sve to činili jer su se radovali zbog svećenika i levita koji su bili u službi. 45 Svećenici i leviti počeli su izvršavati dužnosti koje im je Bog povjerio te službu očišćenja za koju su bili zaduženi, a isto su činili i pjevači i vratari, prema uputama Davida i njegovog sina Salamuna. 46 Jer je od davnine, još od Davidovih i Asafovih dana, bilo ravnatelja* pjevača i ravnalo se zborom koji je pjevao hvalospjeve i zahvalnice Bogu.+ 47 U Zerubabelovim+ danima i u Nehemijinim danima svi su Izraelci davali hranu za pjevače+ i vratare,+ koliko im je svaki dan trebalo. Davali su hranu i za levite,+ a leviti su odvajali dio za Aronove potomke.

13 Tog se dana čitalo iz Mojsijeve knjige pred narodom+ i našlo se da u njoj piše kako Amonci i Moapci+ ne smiju nikad biti primljeni u zajednicu* pravog Boga+ 2 jer nisu Izraelce dočekali s kruhom i vodom, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune.+ Ali naš je Bog pretvorio prokletstvo u blagoslov.+ 3 A kad je narod čuo što piše u Zakonu, počeo je odvajati od Izraela sve tuđince*.+

4 A prije toga je spremišta* doma* našeg Boga+ nadgledao svećenik Elijašib,+ Tobijin+ rođak. 5 On je za njega uredio veliku prostoriju u spremištu*, u kojoj su se prije ostavljale žitne žrtve, tamjan, pribor, desetina od žita, mladog vina i ulja+ određena za levite,+ pjevače i vratare te prilozi za svećenike.+

6 Dok se sve to zbivalo, ja nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine+ vladavine babilonskog kralja Artakserksa+ otišao kralju. A nakon nekog vremena zamolio sam kralja za dopust. 7 Kad sam se vratio u Jeruzalem, saznao sam da je Elijašib+ radi Tobije+ učinio zlo djelo tako što je za njega uredio prostoriju u spremištu koje je bilo u dvorištu doma pravog Boga. 8 To mi je bilo vrlo mrsko. Zato sam iz te prostorije izbacio sve Tobijino pokućstvo. 9 Potom sam izdao zapovijed da se očiste spremišta i vratio sam u njih pribor iz doma pravog Boga+ te žitnu žrtvu i tamjan.+

10 Doznao sam i da leviti nisu dobivali ono što im pripada,+ pa su leviti i pjevači koji su služili u hramu otišli svaki na svoje polje.+ 11 Stoga sam prekorio namjesnike+ i rekao: “Zašto je dom pravog Boga zanemaren?”+ Zatim sam skupio one koji su bili otišli i vratio ih na njihovo mjesto. 12 A sav je Judin narod donio u spremišta+ desetinu+ od žita, mladog vina i ulja. 13 Zatim sam nad spremištima postavio svećenika Šelemiju, prepisivača* Sadoka i levita Pedaju, a Zakurov sin Hanan, Matanijin unuk, bio im je pomoćnik. Njih se smatralo pouzdanima, a dužnost im je bila da doneseno dijele svojoj braći.

14 Sjeti me se+ zbog toga, Bože moj, i nemoj iz sjećanja izbrisati vjernu ljubav koju sam pokazao prema tvom domu i prema službi koja se vrši u njemu!+

15 U to sam vrijeme u Judi vidio kako ljudi gaze grožđe u tijesku na dan počinka,+ skupljaju žito na hrpe i tovare ga na magarce, a isto tako i vino, grožđe, smokve i svakovrsne terete, te ih na taj dan donose u Jeruzalem.+ I opominjao sam ih da ne prodaju hranu na dan počinka*. 16 A Tirci koji su živjeli u gradu donosili su ribu i svakovrsnu robu te je na dan počinka prodavali Judinom narodu i stanovnicima Jeruzalema.+ 17 Zato sam prekorio Judine dostojanstvenike i rekao im: “Kakvo to zlo činite i oskvrnjujete dan počinka? 18 Nisu li tako činili vaši preci, pa je naš Bog nanio sve ove nevolje nama i ovom gradu? A vi potičete Boga da se još više ljuti na Izraela time što oskvrnjujete dan počinka.”+

19 I čim je uoči dana počinka počeo padati mrak u Jeruzalemu, izdao sam zapovijed da se zatvore gradska vrata. Još sam im rekao da ih ne otvaraju dok ne prođe dan počinka. Na vrata sam postavio nekoliko svojih slugu da se nikakav teret ne bi unio na taj dan. 20 A trgovci i prodavači svakovrsne robe prenoćili su izvan Jeruzalema jednom ili dvaput. 21 Tada sam ih upozorio: “Zašto noćite pred zidinama? Učinite li to još jednom, dići ću ruku na vas.” Otad više nisu dolazili na dan počinka.

22 Potom sam rekao levitima da se redovito obredno čiste te da dolaze čuvati vrata kako bi dan počinka ostao svet.+ Sjeti me se i po tome, Bože moj, i smiluj mi se zbog svoje velike vjerne ljubavi!+

23 U to sam vrijeme vidio i da su se neki Židovi oženili Ašdođankama,+ Amonkama i Moapkama.+ 24 Polovina njihove djece govorila je ašdodski, a polovina jezik nekog drugog naroda, ali nitko od njih nije znao govoriti jezik Židova. 25 Zato sam ih prekoravao i upozoravao da će ih Bog kazniti, a neke sam od njih tukao,+ čupao im kosu i zaklinjao ih Bogom: “Nemojte svoje kćeri davati njihovim sinovima i ne uzimajte njihove kćeri za svoje sinove ni za sebe!+ 26 Nije li zbog njih zgriješio i izraelski kralj Salamun? Ni u jednom narodu nije bilo kralja kao što je on.+ Njegov ga je Bog volio,+ te ga je postavio za kralja nad svim Izraelom. Ali i njega su tuđinke navele na grijeh.+ 27 Nije li sramotno to veliko zlo, ta nevjera koju činite našem Bogu time što se ženite tuđinkama?”+

28 Jedan od sinova Jojade,+ sina velikog svećenika Elijašiba,+ postao je zet Horonjanina Sanbalata.+ Zato sam ga otjerao od sebe.

29 Sjeti se tih ljudi i kazni ih, Bože moj, jer su okaljali svećeništvo te svećenički+ i levitski+ savez!

30 I očistio sam narod od sveg nečistog utjecaja tuđinaca i odredio sam dužnosti svećenicima i levitima, svakome u skladu sa službom koja mu je bila dodijeljena.+ 31 Pobrinuo sam se i da se u određeno vrijeme nabavljaju drva+ te da se donose prvine.

Bože moj, sjeti me se po dobru!+