KNJIGA O ESTERI

1 Ovo je izvještaj o tome što se dogodilo u danima Ahasvera*, onog Ahasvera koji je kraljevao nad 127 pokrajina+ od Indije do Etiopije*. 2 U one dane kad je kralj Ahasver sjedio na svom kraljevskom prijestolju u utvrdi* Šušanu*,+ 3 treće godine svog kraljevanja, priredio je gozbu za sve svoje velikodostojnike i službenike. Vojska Perzije+ i Medije,+ dostojanstvenici i upravitelji pokrajina došli su k njemu na gozbu. 4 I on im je mnogo dana – punih 180 dana – pokazivao bogatstvo svog veličanstvenog kraljevstva te svoju uzvišenost i moć. 5 Kad su prošli ti dani, kralj je u vrtnom trijemu kraljevske palače priredio sedmodnevnu gozbu za sve koji su se nalazili u utvrdi Šušanu, od najuglednijih ljudi do onih najneznatnijih. 6 Prostor je bio ukrašen zavjesama od lana, pamuka i plave tkanine koje su vrpcama od finog prediva i purpurne vune bile vezane za srebrne kolutove, a oni su bili pričvršćeni za mramorne stupove. Na podu od porfira*, mramora, sedefa i crnog mramora nalazili su se ležajevi načinjeni od zlata i srebra.

7 Vino se služilo u zlatnim peharima, od kojih je svaki bio drugačiji, a kraljevskog je vina bilo u izobilju, kao što i dolikuje kralju. 8 Tom je prilikom vrijedilo pravilo da se nikoga ne smije sprečavati* da pije jer kralj je rekao svim upraviteljima svog dvora neka dopuste svakome da pije koliko želi.

9 I kraljica Vašti+ priredila je gozbu za žene u kraljevskom dvoru kralja Ahasvera.

10 Sedmog dana, kad je srce kralja Ahasvera bilo veselo od vina, on je zapovjedio Mehumanu, Bizeti, Harboni,+ Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici dvorana koji su mu služili, 11 da pred njega dovedu kraljicu Vašti s kraljevskim turbanom na glavi kako bi pokazao narodima i velikodostojnicima njenu ljepotu, jer je bila vrlo lijepa. 12 Ali kraljica Vašti nikako se nije htjela odazvati na kraljevu zapovijed koju su joj prenijeli dvorani. Nato se kralj jako razljutio i njegov se gnjev rasplamsao.

13 Tada se kralj obratio mudracima koji su poznavali stare običaje* (jer kralj se inače tako savjetovao s onima koji su bili upućeni u zakon i pravo, 14 a najbliži su mu bili Karšena, Šetar, Admata, Taršiš, Meres, Marsena i Memukan, sedam velikodostojnika+ Perzije i Medije, koji su imali pristup kralju i koji su zauzimali najviše položaje u kraljevstvu). 15 Kralj ih je upitao: “Kako prema zakonu treba postupiti s kraljicom Vašti jer nije poslušala zapovijed kralja Ahasvera koju su joj prenijeli dvorani?”

16 Nato je Memukan odgovorio pred kraljem i velikodostojnicima: “Kraljica Vašti nije osramotila samo kralja+ nego i sve velikodostojnike i sve narode koji žive u svim pokrajinama kralja Ahasvera. 17 Jer za kraljičin će postupak doznati sve žene, pa će prezirati svoje muževe i govoriti: ‘Kralj Ahasver naredio je da dovedu pred njega kraljicu Vašti, ali ona nije htjela doći.’ 18 Već će danas žene perzijskih i medijskih velikodostojnika koje čuju za kraljičin postupak tako govoriti svim kraljevim velikodostojnicima, pa će to izazvati mnogo prezira i srdžbe. 19 Ako je kralju po volji, neka izda naredbu i neka se ona upiše u zakone Perzije i Medije, koji se ne mogu opozvati,+ da se Vašti više ne smije pojaviti pred kraljem Ahasverom. I neka kralj postavi za kraljicu ženu koja je bolja od nje. 20 A kad se kraljeva odredba razglasi po svim krajevima njegovog ogromnog kraljevstva, sve će žene poštovati svoje muževe, od najuglednijih do najneznatnijih.”

21 Taj se prijedlog svidio kralju i velikodostojnicima, pa je kralj učinio ono što je Memukan rekao. 22 Stoga je poslao pisma u sve pokrajine svog kraljevstva+ – napisana svakoj pokrajini njenim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. U njima je bilo rečeno da svaki muž treba biti gospodar u svome domu i govoriti jezikom svog naroda*.

2 Poslije tih događaja, kad se stišao gnjev kralja Ahasvera,+ on se sjetio onog što je Vašti učinila+ i što je odlučio poduzeti kako bi je kaznio.+ 2 Tada su dvorani koji su služili kralju rekli: “Neka se kralju potraže mlade, lijepe djevice. 3 I neka kralj postavi povjerenike u svim pokrajinama svog kraljevstva+ da mu dovedu sve lijepe mlade djevice u utvrdu* Šušan*, u kuću za žene*. Neka budu pod nadzorom Hegaja,+ kraljevog eunuha i čuvara žena, i neka ih se uljepšava*. 4 A djevojka koja se posebno svidi kralju neka postane kraljica umjesto Vašti.”+ To je kralju bilo po volji i on je tako postupio.

5 U utvrdi Šušanu+ bio je neki Židov po imenu Mordokaj,+ Jairov sin, Šimijev unuk, Kišev praunuk, Benjaminovac,+ 6 koji je bio odveden iz Jeruzalema s prognanicima što ih je babilonski kralj Nebukadnezar* odveo u izgnanstvo zajedno s Judinim kraljem Jekonijom*.+ 7 On je bio skrbnik Hadase*, to jest Estere, kćeri svog strica,+ jer ona nije imala ni oca ni majke. Djevojka je bila lijepog stasa i lijepog lica. Poslije smrti njenog oca i majke Mordokaj ju je usvojio. 8 Kad se razglasila kraljeva riječ i njegov zakon, mnogo je djevojaka bilo dovedeno u utvrdu Šušan pod nadzor Hegaja,+ čuvara žena. I Estera je bila među djevojkama koje su bile dovedene u kraljev dvor pod nadzor Hegaja.

9 Djevojka se svidjela Hegaju i stekla je njegovu naklonost*, pa se on brzo pobrinuo za njeno uljepšavanje+ i za to da dobiva birana jela te joj je dao sedam odabranih djevojaka iz kraljevog dvora. I premjestio je nju i djevojke koje su joj služile u najbolji dio kuće za žene. 10 Estera nije govorila ni o svom narodu+ ni o svojoj obitelji jer joj je Mordokaj+ zapovjedio da o tome nikome ne govori.+ 11 Mordokaj je svakog dana dolazio pred dvorište kuće za žene da dozna kako je Estera i što se s njom događa.

12 Nakon propisanih 12 mjeseci pripreme sve su djevojke redom odlazile kralju Ahasveru. A ovako je protjecalo razdoblje njihovog uljepšavanja*: šest mjeseci mazalo ih se uljem od smirne,+ a šest mjeseci balzamom+ i raznim uljima za uljepšavanje*. 13 Potom je svaka djevojka bila spremna doći pred kralja. Sve što bi zatražila iz kuće za žene mogla je dobiti i uzeti sa sobom u kraljev dvor. 14 Uvečer bi ušla, a ujutro bi otišla* u drugu kuću za žene, koja je bila pod nadzorom kraljevog eunuha+ Šaašgaza, čuvara inoča. Nakon toga više ne bi dolazila kralju, osim ako mu se ne bi posebno svidjela, pa bi bila pozvana po imenu.+

15 Kad je došao red da kralju dođe Estera, Abihajilova kći, sestrična Mordokaja, koju je on usvojio,+ ona nije zatražila ništa osim onog što joj je savjetovao kraljev eunuh Hegaj, čuvar žena. (Za sve to vrijeme Estera je stjecala sve veću naklonost svih koji su je promatrali.) 16 Tako su Esteru odveli kralju Ahasveru u njegov kraljevski dvor u desetom mjesecu, to jest mjesecu tebetu*, sedme godine+ njegovog kraljevanja. 17 I kralj je zavolio Esteru više od svih drugih žena. Ona mu se jako svidjela i stekla je njegovu naklonost* više od svih drugih djevica. Stoga joj je na glavu stavio kraljevski turban i učinio je kraljicom+ umjesto Vašti.+ 18 I kralj je priredio veliku gozbu za sve svoje velikodostojnike i službenike, gozbu u čast Esteri. Svim je pokrajinama udijelio oprost i davao je darove kakvi i dolikuju kralju.

19 Kad su djevice*+ bile sakupljene po drugi put, Mordokaj je sjedio kod kraljevih vrata. 20 A Estera nije govorila ni o svojoj obitelji ni o svom narodu,+ kao što joj je Mordokaj i zapovjedio. Estera je i dalje činila ono što bi joj Mordokaj rekao, kao i prije dok je bila pod njegovim skrbništvom.+

21 U te dane, kad je Mordokaj sjedio kod kraljevih vrata, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, vratara, razgnjevili su se te su skovali zavjeru da ubiju* kralja Ahasvera. 22 No Mordokaj je to doznao i odmah javio kraljici Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime to rekla kralju. 23 Nakon što je stvar bila istražena i potvrđena, obojica su bila obješena na stup. Sve je to bilo zapisano pred kraljem u ljetopise.+

3 Nakon toga kralj Ahasver unaprijedio je Hamana,+ sina Agagovca+ Hamedate. Uzvisio ga je i dao mu veću vlast nego svim drugim velikodostojnicima* koji su bili s njim.+ 2 I svi kraljevi sluge što su bili kod kraljevih vrata klanjali su se Hamanu i padali ničice pred njim jer je kralj tako naredio. Ali Mordokaj mu se nije htio klanjati niti padati ničice pred njim. 3 Stoga su kraljevi sluge koji su bili kod kraljevih vrata govorili Mordokaju: “Zašto ne želiš poslušati kraljevu zapovijed?” 4 To su mu govorili iz dana u dan, ali on nije mario za to. Potom su to javili Hamanu. Mordokaj im je rekao da je Židov,+ pa su htjeli vidjeti hoće li mu biti dopušteno da se i dalje tako ponaša.+

5 Kad je Haman vidio da mu se Mordokaj ne želi klanjati niti padati ničice pred njim, jako se razljutio.+ 6 Ali nije mu bilo dovoljno ubiti samo Mordokaja, jer su mu rekli iz kojeg je on naroda. Zato je Haman počeo tražiti način da istrijebi sve Židove koji su živjeli diljem Ahasverovog kraljevstva, cijeli Mordokajev narod.

7 Prvog mjeseca, to jest mjeseca nisana*, dvanaeste godine+ Ahasverovog kraljevanja, pred Hamanom se izvlačio pur,+ odnosno ždrijeb, kako bi se utvrdio dan i mjesec u koji će se to izvršiti. I ždrijeb je pao na dvanaesti mjesec, to jest na adar*.+ 8 Haman je zatim rekao kralju Ahasveru: “Ima jedan narod rasijan i raspršen među narodima+ u svim pokrajinama tvog kraljevstva,+ narod čiji su zakoni drugačiji od zakona svih ostalih naroda. Taj se narod ne drži kraljevih zakona, pa nije za kraljevo dobro da ih pusti na miru. 9 Ako je kralju po volji, neka se izda pismeni nalog da se oni istrijebe. Ja ću kraljevim službenicima dati 10 000 talenata* srebra da ih odnesu u kraljevu riznicu.*”

10 Nato je kralj skinuo s ruke pečatnjak+ i dao ga Hamanu,+ sinu Agagovca+ Hamedate, koji je bio neprijatelj Židova. 11 Kralj je rekao Hamanu: “Evo ti srebro i taj narod, pa učini s njima što god želiš.” 12 Tako su trinaestog dana prvog mjeseca bili sazvani kraljevi pisari.+ Oni su zapisali+ sve što je Haman naredio kraljevim satrapima, upraviteljima pokrajina i velikodostojnicima iz raznih naroda. Naredba je bila napisana svakoj pokrajini njenim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Sve je bilo napisano u ime kralja Ahasvera i zapečaćeno kraljevim pečatnjakom.+

13 U sve su kraljeve pokrajine po glasnicima bila razaslana pisma s naredbom da se u jednom danu – trinaestog dana dvanaestog mjeseca, to jest mjeseca adara+ – istrijebe, pobiju i zatru svi Židovi, mladi i stari, čak i žene i djeca, te da se zaplijeni njihova imovina.+ 14 Ono što je pisalo u toj ispravi trebalo je postati zakonom u svakoj pokrajini i biti objavljeno svim narodima, tako da budu spremni za taj dan. 15 Glasnici su po kraljevoj naredbi brzo krenuli na put.+ Zakon je bio izdan u utvrdi* Šušanu*.+ Kralj i Haman potom su sjeli i pili, a u gradu Šušanu ljudi su se uznemirili.

4 Kad je Mordokaj+ saznao što se sve dogodilo,+ razderao je svoje haljine, obukao se u kostrijet i posuo pepelom. Potom je pošao u središte grada, gorko jadikujući na sav glas. 2 Došao je samo do kraljevih vrata jer nitko nije smio proći kroz kraljeva vrata obučen u kostrijet. 3 A u svakoj pokrajini+ u koju su stigle kraljeva riječ i njegova odredba zavladala je velika žalost među Židovima. Oni su postili,+ plakali i naricali. Mnogi su ležali na kostrijeti i pepelu.+ 4 Kad su Esterine sluškinje i njeni eunusi došli i rekli joj što se dogodilo, kraljicu je to jako pogodilo. I poslala je Mordokaju haljine da ih obuče umjesto kostrijeti, ali on ih nije htio uzeti. 5 Tada je Estera pozvala Hataka, jednog od kraljevih eunuha, kojeg je on zadužio da joj služi, i zapovjedila mu da dozna od Mordokaja zašto je tako postupio i što se događa.

6 I Hatak je otišao k Mordokaju na gradski trg, pred kraljeva vrata. 7 A Mordokaj mu je ispričao sve što mu se dogodilo i podrobno ga izvijestio o tome koliko je novca+ Haman obećao dati u kraljevu riznicu za istrebljenje Židova.+ 8 Dao mu je i prijepis odredbe o njihovom istrebljenju, koja je bila izdana u Šušanu*.+ On ga je trebao pokazati Esteri, objasniti joj što se zbiva i reći joj da ode kralju+ kako bi ga molila za milost i zauzela se za svoj narod.

9 Hatak se vratio i ispričao Esteri što je Mordokaj rekao. 10 A Estera mu je zapovjedila da poruči Mordokaju:+ 11 “Svi kraljevi sluge i narod u kraljevim pokrajinama znaju da za svakoga tko nepozvan dođe kralju u unutarnje dvorište,+ bio to muškarac ili žena, vrijedi samo jedan zakon: Tko to učini, mora se pogubiti. Ostat će na životu samo ako kralj prema njemu pruži svoje zlatno žezlo.+ A ja već 30 dana nisam bila pozvana da dođem kralju.”

12 Kad su Mordokaju javili Esterine riječi, 13 on joj je poručio: “Nemoj misliti da ćeš proći išta bolje od ostalih Židova i biti pošteđena samo zato što si u kraljevom dvoru! 14 Jer budeš li u ovom času šutjela, Židovima će pomoć i izbavljenje doći s druge strane,+ a ti i dom tvog oca poginut ćete. A tko zna nisi li postala kraljica upravo zbog ove nevolje koja nas je zadesila?”+

15 Nato je Estera poručila Mordokaju: 16 “Idi, sakupi sve Židove koji se nalaze u Šušanu i postite+ za mene. Tri dana i tri noći nemojte jesti ni piti.+ I ja ću postiti sa svojim sluškinjama. A onda ću otići kralju, iako to nije po zakonu, pa ako trebam poginuti, neka poginem.” 17 I Mordokaj je otišao i učinio sve što mu je Estera zapovjedila.

5 Trećeg dana+ Estera je obukla svoju kraljevsku odjeću i stala u unutarnje dvorište kraljevog dvora, nasuprot dvoru, a kralj je sjedio na svom prijestolju u kraljevskom dvoru nasuprot ulazu. 2 Čim je kralj ugledao kraljicu Esteru kako stoji u dvorištu, obradovao se što je vidi, pa je pružio prema njoj zlatno žezlo+ koje je držao u ruci. Estera je nato pristupila i dotaknula vrh žezla.

3 Kralj ju je upitao: “Što se dogodilo, kraljice Estero? Što želiš? Ako tražiš i polovinu mog kraljevstva, dobit ćeš je!” 4 Estera je odgovorila: “Ako je kralju po volji, neka dođe kralj s Hamanom+ danas na gozbu koju sam mu priredila.” 5 Stoga je kralj zapovjedio svojim ljudima: “Recite Hamanu da odmah dođe, kao što je Estera zatražila!” Tako su kralj i Haman otišli na gozbu koju je priredila Estera.

6 Dok se na gozbi pilo vino, kralj je rekao Esteri: “Koja je tvoja molba? Samo reci i uslišit ću je! Što tražiš? Ako želiš i polovinu mog kraljevstva, dobit ćeš je!”+ 7 Estera mu je odgovorila: “Ovo je moja molba i ovo tražim: 8 Ako sam stekla kraljevu milost i ako je kralju po volji da usliši moju molbu i učini ono što želim, neka kralj i Haman dođu na gozbu koju ću i sutra prirediti za njih, pa ću sutra reći kralju koja je moja molba.”

9 Haman je tog dana otišao radostan i dobro raspoložen. No kad je kod kraljevih vrata ugledao Mordokaja i vidio da on nije ustao niti je zadrhtao od straha pred njim, jako se naljutio na njega.+ 10 No Haman se ipak svladao i otišao je kući. Tada je poslao po svoje prijatelje i po svoju ženu Zerešu.+ 11 Haman se pred njima hvalisao svojim silnim bogatstvom, mnoštvom svojih sinova+ i time što ga je kralj uzvisio i postavio iznad svih svojih velikodostojnika i službenika.+

12 Potom je Haman rekao: “Povrh svega, kraljica Estera nije pozvala nikoga osim mene da s kraljem dođe na gozbu koju je priredila.+ A i sutra me pozvala da budem s njom i s kraljem.+ 13 Ali ništa me od svega toga ne veseli dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi kod kraljevih vrata.” 14 Tada su mu njegova žena Zereša i svi njegovi prijatelji rekli: “Naredi da se podigne stup visok 50 lakata*. A ujutro reci kralju neka na njega objese Mordokaja.+ Potom idi s kraljem i uživaj na gozbi.” Taj se prijedlog Hamanu učinio dobrim, pa je dao podignuti stup.

6 Te noći kralj nije mogao zaspati. Zato je naredio da mu donesu knjigu s povijesnim zapisima+ te su je počeli čitati kralju. 2 U njoj su našli zapis o tome kako je Mordokaj razotkrio Bigtanu i Tereša, dva kraljeva dvoranina, vratara, koji su skovali zavjeru da ubiju* kralja Ahasvera.+ 3 Tada je kralj upitao: “Kako je Mordokaju iskazana čast i koju je nagradu dobio za to?” Nato su dvorani koji su služili kralju odgovorili: “Ništa mu od toga nije učinjeno.”

4 Kralj je nešto kasnije upitao: “Tko je u dvorištu?” A Haman je upravo bio ušao u vanjsko dvorište+ kraljevog dvora kako bi zatražio od kralja da Mordokaja objese na stup koji je pripremio za njega.+ 5 Kraljevi sluge odgovorili su: “Haman+ stoji u dvorištu.” Stoga je kralj rekao: “Neka uđe!”

6 Kad je Haman ušao, kralj ga je upitao: “Što treba učiniti čovjeku kojem kralj želi iskazati čast?” A Haman je rekao u sebi*: “Kome bi kralj želio iskazati čast ako ne meni?”+ 7 Zato je Haman rekao kralju: “Čovjeku kojem kralj želi iskazati čast 8 treba donijeti kraljevsku odjeću+ u koju se kralj oblači i dovesti konja na kojem kralj jaše i na čijoj je glavi kraljevski ukras. 9 Odjeću i konja treba predati jednom od kraljevih visokih dostojanstvenika. I neka kraljevi sluge obuku čovjeka kojem kralj želi iskazati čast i neka ga provedu na konju po gradskom trgu. Neka uzvikuju pred njim: ‘Ovako se postupa s čovjekom kojem kralj želi iskazati čast!’”+ 10 Nato je kralj rekao Hamanu: “Požuri, uzmi odjeću i konja, pa to što si sad rekao učini Židovu Mordokaju koji sjedi kod kraljevih vrata. Učini sve to što si rekao!”

11 Stoga je Haman uzeo odjeću i konja, obukao Mordokaja+ i proveo ga na konju po gradskom trgu, uzvikujući pred njim: “Ovako se postupa s čovjekom kojem kralj želi iskazati čast!” 12 Nakon toga Mordokaj se vratio do kraljevih vrata, a Haman je brzo otišao kući, sav žalostan i pokrivene glave. 13 Kad je Haman ispričao svojoj ženi Zereši+ i svim svojim prijateljima što mu se sve dogodilo, njegovi savjetnici* i njegova žena Zereša rekli su mu: “Ako je Mordokaj, pred kojim si počeo padati, od židovskog roda, nećeš ga nadvladati. Sigurno ćeš pred njim pasti.”

14 Dok su oni još razgovarali s njim, došli su kraljevi dvorani i žurno odveli Hamana na gozbu koju je priredila Estera.+

7 Tako su kralj i Haman+ došli na gozbu kraljici Esteri. 2 Dok se na gozbi pilo vino, kralj je i tog drugog dana upitao Esteru: “Koja je tvoja molba, kraljice Estero? Samo reci i uslišit ću je! Što tražiš? Ako želiš i polovinu mog kraljevstva, dobit ćeš je!”+ 3 Kraljica Estera je odgovorila: “Ako sam stekla tvoju naklonost, kralju, i ako je kralju po volji, neka usliši moju molbu i pokloni mi život. Neka učini što tražim i poštedi moj narod.+ 4 Jer prodani smo,+ ja i moj narod, da nas se istrijebi, pobije i zatre.+ Da smo samo prodani u ropstvo, šutjela bih. Ali nemoj dopustiti da se dogodi takva nevolja jer će to kralju biti na štetu.”

5 Nato je kralj Ahasver rekao kraljici Esteri: “Tko je taj? Gdje je taj koji se usudio učiniti takvo što?” 6 Estera je odvratila: “To je učinio ovaj zli Haman! On je naš protivnik i neprijatelj!”

A Haman se jako uplašio kralja i kraljice. 7 Tada je kralj sav bijesan napustio gozbu i otišao u vrt palače, a Haman je ustao i počeo preklinjati kraljicu Esteru da mu spasi život jer je vidio da ga je kralj odlučio kazniti. 8 Kad se kralj vratio iz vrta u kuću u kojoj se pilo vino, vidio je da se Haman bacio na ležaj na kojem je bila Estera. Kralj je povikao: “Zar će još i kraljicu silovati u mojoj kući?” Čim je kralj izgovorio te riječi, Hamanu su pokrili lice. 9 A Harbona,+ jedan od kraljevih dvorana, rekao je: “Haman je pripremio stup za Mordokaja,+ koji je svojim upozorenjem spasio kralja.+ Stup se nalazi kod Hamanove kuće i visok je 50 lakata*.” Nato je kralj zapovjedio: “Objesite Hamana na taj stup!” 10 Tako su Hamana objesili na stup koji je pripremio za Mordokaja, pa se kraljev gnjev stišao.

8 Onog je dana kralj Ahasver dao kraljici Esteri kuću* Hamana,+ neprijatelja Židova,+ a Mordokaj je došao pred kralja jer je Estera rekla kralju u kojem je srodstvu s njim.+ 2 Kralj je tada skinuo svoj pečatnjak+ koji je bio oduzeo Hamanu te ga je dao Mordokaju. A Estera je postavila Mordokaja nad Hamanovom kućom*.+

3 Nakon toga Estera se opet obratila kralju. Bacila mu se pred noge i u suzama ga preklinjala da osujeti zli naum Agagovca Hamana i urotu koju je skovao protiv Židova.+ 4 Kralj je prema Esteri pružio zlatno žezlo,+ a ona je ustala i stala pred njega. 5 I rekla je: “Ako je kralju po volji i ako sam stekla njegovu naklonost te ako mu se to čini ispravnim i ako sam mu omiljela, neka se napiše naredba kojom će se opozvati pisma urotnika Hamana,+ sina Agagovca+ Hamedate, koja je napisao u namjeri da istrijebi Židove što žive po svim kraljevim pokrajinama. 6 Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi zadesilo moj narod i kako bih mogla gledati propast svoje obitelji?”

7 Nato je kralj Ahasver odgovorio kraljici Esteri i Židovu Mordokaju: “Eto, Hamanovu sam kuću* dao Esteri,+ a njega sam dao objesiti na stup+ jer je namjeravao napasti Židove. 8 Sada u kraljevo ime napišite ono što smatrate dobrim za Židove i zapečatite to kraljevim pečatnjakom jer se odredba koja je napisana u kraljevo ime i zapečaćena kraljevim pečatnjakom ne može opozvati.”+

9 Stoga su u to vrijeme, dvadeset i trećeg dana trećeg mjeseca, to jest mjeseca sivana*, bili sazvani kraljevi pisari. Oni su napisali sve što je Mordokaj zapovjedio Židovima te satrapima,+ namjesnicima i upraviteljima 127 pokrajina+ od Indije do Etiopije. Odredba je bila napisana svakoj pokrajini njenim pismom i svakom narodu njegovim jezikom, a Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom.

10 I Mordokaj je napisao odredbu u ime kralja Ahasvera, zapečatio je kraljevim pečatnjakom+ te razaslao pisma po glasnicima koji su jahali brze konje uzgojene u kraljevim konjušnicama, a koristili su se za poštansku službu. 11 U tim je pismima kralj dopustio Židovima u svim gradovima da se okupe i da se brane te da istrijebe, pobiju i zatru sve naoružane ljude iz svakog naroda ili pokrajine koji bi ih napali, pa čak i žene i djecu, a njihovu imovinu da zaplijene.+ 12 To se trebalo dogoditi istog dana u svim pokrajinama kralja Ahasvera, trinaestog dana dvanaestog mjeseca, to jest mjeseca adara*.+ 13 Ono što je pisalo u pismima trebalo je postati zakonom u svim pokrajinama i biti objavljeno svim narodima da bi Židovi tog dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima.+ 14 Glasnici koji su jahali konje kraljevske poštanske službe po kraljevoj su se naredbi odmah spremili i žurno krenuli na put. Zakon je bio izdan u utvrdi* Šušanu*.+

15 Mordokaj je otišao od kralja odjeven u kraljevsku odjeću od plave i bijele tkanine, s velikom zlatnom krunom te ogrtačem od finog platna i purpurne vune.+ A grad Šušan klicao je od radosti. 16 Židovi su osjetili olakšanje te su se radovali i veselili, a ljudi su ih poštovali. 17 U svakoj pokrajini i u svakom gradu, kamo god da je stigla kraljeva odredba i njegov zakon, Židovi su se veselili i radovali te priređivali gozbe i proslave. I mnogi ljudi iz drugih naroda prihvatili su židovstvo+ jer ih je spopao strah od Židova.

9 Trinaestog dana dvanaestog mjeseca, to jest mjeseca adara*,+ kad je trebalo izvršiti kraljevu naredbu i provesti njegov zakon,+ onog dana kad su se neprijatelji Židova nadali da će ih nadvladati, dogodilo se suprotno. Židovi su nadvladali one koji su ih mrzili.+ 2 Židovi su se okupili u svojim gradovima po svim pokrajinama kralja Ahasvera+ da napadnu one koji su im htjeli nauditi. I nitko im se nije mogao oduprijeti jer su ih se svi narodi počeli bojati.+ 3 Svi upravitelji pokrajina, satrapi,+ namjesnici i oni koji su vršili kraljeve poslove pomagali su Židovima jer su se bojali Mordokaja. 4 A Mordokaj je postao utjecajan+ na kraljevom dvoru i glas o njegovoj slavi širio se po svim pokrajinama jer je postajao sve moćniji.

5 Židovi su sve svoje neprijatelje sasjekli mačem, pobili i zatrli. Onima koji su ih mrzili radili su što su htjeli.+ 6 U utvrdi* Šušanu*+ Židovi su smaknuli i pobili 500 ljudi. 7 Ubili su i Paršandatu, Dalfona, Aspatu, 8 Poratu, Adaliju, Aridatu, 9 Parmaštu, Arisaja, Aridaja i Vajzatu, 10 deset sinova Hamedatinog sina Hamana, neprijatelja Židova.+ No nakon što su ih pobili, nisu uzeli nikakav plijen.+

11 Kralju su još istoga dana javili broj ubijenih u utvrdi Šušanu.

12 Tada je kralj rekao kraljici Esteri: “Židovi su u utvrdi Šušanu smaknuli i pobili 500 ljudi i deset Hamanovih sinova. A što li su tek učinili u ostalim kraljevim pokrajinama?+ Koja je sad tvoja molba? Samo reci i uslišit ću je! Što još tražiš? Dobit ćeš to!” 13 Estera je nato rekla: “Ako je kralju po volji,+ neka se Židovima u Šušanu dopusti da i sutra postupe po današnjoj odredbi+ i neka se deset Hamanovih sinova objesi na stup.”+ 14 I kralj je naredio da se tako učini. U Šušanu je bila izdana odredba i deset Hamanovih sinova bilo je obješeno.

15 Židovi u Šušanu okupili su se i četrnaestog dana mjeseca adara,+ pa su u Šušanu pobili još 300 ljudi, ali nisu uzeli nikakav plijen.

16 I ostali Židovi u drugim kraljevim pokrajinama okupili su se i branili.+ Oslobodili su se svojih neprijatelja+ pobivši 75 000 onih koji su ih mrzili, ali nisu uzeli nikakav plijen. 17 To je bilo trinaestog dana mjeseca adara. A četrnaestog dana prestali su se boriti i tog su se dana gostili i veselili.

18 Židovi u Šušanu okupili su se trinaestog+ i četrnaestog dana+ kako bi se borili, a petnaestog dana prestali su se boriti i tog su se dana gostili i veselili. 19 No Židovi koji su živjeli po raznim gradovima u drugim pokrajinama veselili su se i gostili već četrnaestog dana mjeseca adara te su tog dana slavili+ i slali jedni drugima hranu na dar.+

20 Mordokaj+ je zapisao te događaje i razaslao pisma svim Židovima po svim pokrajinama kralja Ahasvera, i onima koji su bili blizu i onima koji su bili daleko. 21 Naredio im je da svake godine slave četrnaesti i petnaesti dan mjeseca adara 22 jer su se u te dane Židovi oslobodili svojih neprijatelja i jer se tog mjeseca njihova žalost pretvorila u radost, a njihova tuga+ u slavlje. U te su se dane trebali gostiti i veseliti te slati jedni drugima hranu na dar i dijeliti poklone siromasima.

23 I Židovi su pristali svake godine slaviti te dane i činiti ono što im je napisao Mordokaj. 24 Jer Haman,+ sin Agagovca+ Hamedate, neprijatelj svih Židova, bio je skovao urotu protiv njih kako bi ih istrijebio+ i dao je izvlačiti pur,+ to jest ždrijeb, da im se utjera strah u kosti i da ih se istrijebi. 25 Ali kad je Estera došla pred kralja, on je izdao pismenu zapovijed:+ “Neka se podla urota koju je Haman skovao protiv Židova+ obori na njegovu glavu.” Tako su njega i njegove sinove objesili na stup.+ 26 Stoga su te dane nazvali Purim, po riječi pur*.+ Zbog svega što je stajalo u tom pismu i što su u vezi s tim vidjeli i doživjeli, 27 Židovi su obavezali sebe, svoje potomke i sve one koji će im se pridružiti+ da svake godine, bez iznimke, u vrijeme koje je za to određeno slave ta dva dana i izvršavaju ono što je bilo propisano za te dane. 28 Tih su se dana trebali sjećati i slaviti ih iz naraštaja u naraštaj u svakoj obitelji, u svakoj pokrajini i u svakom gradu. Ti dani Purima ne smiju se prestati slaviti među Židovima i njihovi ih potomci ne smiju zaboraviti.

29 Potom su se kraljica Estera, Abihajilova kći, i Židov Mordokaj pozvali na sve svoje ovlasti i pismeno potvrdili ono što stoji u drugom pismu o Purimu. 30 I on je svim Židovima u 127 pokrajina+ Ahasverovog kraljevstva+ razaslao pisma u kojima je pisao o miru i vjernosti*. 31 Tim se pismima potvrđivalo da trebaju slaviti Purim u vrijeme koje je za to bilo određeno – prema zapovijedi Židova Mordokaja i kraljice Estere+ te u skladu s onim na što su obavezali sebe i svoje potomke+ – i da pritom trebaju postiti+ i moliti se Bogu za pomoć.+ 32 Na Esterinu su zapovijed ovi propisi o Purimu+ bili potvrđeni i to je bilo zapisano u knjigu.

10 Kralj Ahasver odredio je prisilan rad ljudima diljem svog kraljevstva – i na kopnu i na otocima daleko na moru.

2 A sva njegova silna i moćna djela te podroban izvještaj o tome kako je kralj uzvisio+ Mordokaja,+ sve je to zapisano u ljetopisima+ kraljeva Medije i Perzije.+ 3 Jer Židov Mordokaj bio je prvi do kralja Ahasvera. Bio je vrlo uvažen među Židovima i sva su ga njegova braća poštovala. Uvijek je radio za dobro pripadnika svog naroda i zalagao se za dobrobit* svih njihovih potomaka.