KNJIGA O JOBU
1 U zemlji Usu živio je čovjek po imenu Job*.+ On je bio čestit* i pravedan,+ bojao se Boga i klonio se zla.+ 2 Rodilo mu se sedam sinova i tri kćeri. 3 Imao je puno stoke – 7000 ovaca, 3000 deva, 1000 goveda* i 500 magarica – te veoma mnogo slugu. Bio je najbogatiji* među svim ljudima na Istoku.
4 A svaki od njegovih sinova priređivao je gozbu u svojoj kući u točno određeni dan*. Pozivali bi svoje tri sestre da jedu i piju s njima. 5 Kad bi prošli dani gozbe, Job bi ih pozvao k sebi kako bi ih posvetio. Zatim bi ustao rano ujutro i prinio žrtve paljenice+ za svakoga od njih. Naime, Job je mislio: “Možda su moji sinovi zgriješili i prokleli Boga u svom srcu.” Job je uvijek tako činio.+
6 A stigao je dan kad su sinovi pravog Boga*+ došli pred Jehovu.+ Među onima koji su se okupili bio je i Sotona.+
7 Jehova je tada upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona je odgovorio Jehovi: “Prolazio sam zemljom i obilazio je.”+ 8 A Jehova je rekao Sotoni: “Jesi li zapazio mog slugu Joba? Nema na zemlji nikoga kao što je on. On je čestit* i pravedan čovjek,+ boji se Boga i kloni se zla.” 9 Nato je Sotona odgovorio Jehovi: “Nema li Job koristi od toga što se boji Boga?+ 10 Zar ti ne štitiš* njega,+ njegovu obitelj* i sve što ima? Blagoslovio si djelo njegovih ruku+ i stoka mu se toliko namnožila da je ima po cijeloj zemlji. 11 Ali pruži ruku i oduzmi mu sve što ima, pa će te prokleti u lice!” 12 Tada je Jehova rekao Sotoni: “Evo, sve što ima u tvojim je rukama*! Samo njega ne diraj!” I Sotona je otišao od Jehove*.+
13 Jednog su dana Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući svog najstarijeg brata.+ 14 A Jobu je došao glasnik i rekao: “Dok su goveda orala, a magarice kraj njih pasle, 15 napali su nas Sabejci i oteli ih, a sluge su pobili mačem. Ja sam jedini uspio pobjeći da ti to javim.”
16 Dok je on još govorio, došao je drugi i rekao: “Vatra je od Boga* sišla s neba, rasplamsala se među ovcama i slugama te ih progutala. Ja sam jedini uspio pobjeći da ti to javim.”
17 Dok je on još govorio, došao je treći i rekao: “Kaldejci+ su se svrstali u tri čete i napali nas. Oteli su deve, a sluge pobili mačem. Ja sam jedini uspio pobjeći da ti to javim.”
18 Dok je on još govorio, došao je četvrti i rekao: “Tvoji sinovi i tvoje kćeri jeli su i pili vino u kući svog najstarijeg brata. 19 Iznenada je iz pustinje zapuhao jak vjetar i potresao kuću tako snažno da se srušila na tvoju djecu i ona su poginula. Ja sam jedini uspio pobjeći da ti to javim.”
20 Tada je Job ustao, razderao svoj ogrtač i odrezao svu kosu. Zatim je pao na koljena i poklonio se Bogu 21 te rekao:
“Gol sam izašao iz majčine utrobe,
gol ću se i vratiti u prah.+
Jehova je dao,+ Jehova je i uzeo.
Neka je hvaljeno Jehovino ime.”
22 Unatoč svemu što je doživio Job nije sagriješio niti je optužio Boga da je učinio ikakvo zlo*.
2 Opet je stigao dan kad su sinovi pravog Boga*+ došli pred Jehovu.+ Među onima koji su došli pred Jehovu bio je i Sotona.+
2 Jehova je tada upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona je odgovorio Jehovi: “Prolazio sam zemljom i obilazio je.”+ 3 A Jehova je rekao Sotoni: “Jesi li zapazio mog slugu Joba? Nema na zemlji nikoga kao što je on. On je čestit* i pravedan čovjek,+ boji se Boga i kloni se zla. I dalje mi je odan*,+ iako me pokušavaš okrenuti protiv njega+ i navesti da ga upropastim bez razloga.” 4 Nato je Sotona odvratio Jehovi: “Koža za kožu! Čovjek će dati sve što ima da sačuva svoj život*. 5 Ali pruži ruku i dirni u njegove kosti i njegovo meso, pa će te prokleti u lice!”+
6 Tada je Jehova rekao Sotoni: “Evo, u tvojim je rukama*! Samo mu nemoj oduzeti život*!” 7 I Sotona je otišao od Jehove* te učinio da Jobu izbiju bolni čirevi+ od tabana do tjemena. 8 A Job je sjeo u pepeo+ i uzeo komad razbijene zemljane posude da se njime struže.
9 A njegova mu je žena rekla: “Zar si još uvijek odan Bogu?* Prokuni Boga pa umri!” 10 Ali on joj je rekao: “Govoriš poput bezumne žene. Ako od pravog Boga prihvaćamo ono što je dobro, zar ne bismo onda trebali prihvatiti i ono što je zlo?”+ Unatoč svemu što je doživio Job nije sagriješio riječima.+
11 A tri Jobova prijatelja* – Temanac Elifaz,+ Šuahovac+ Bildad+ i Naamac Sofar+ – čula su za sve nevolje koje su snašle Joba pa su se dogovorili da se sastanu i otiđu k njemu. Krenuli su svaki iz svog mjesta kako bi ga posjetili te tugovali s njim i utješili ga. 12 Kad su ga izdaleka ugledali, nisu ga prepoznali. Počeli su glasno plakati, razderali su svoje haljine te su bacali prašinu u zrak i sebi po glavi.+ 13 I sjedili su kraj njega na zemlji sedam dana i sedam noći. Nijedan mu nije rekao ni riječi jer su vidjeli da je njegova bol vrlo velika.+
3 Potom je Job progovorio i počeo proklinjati dan svog rođenja.+ 2 Rekao je:
3 “Ne bilo dana u koji sam se rodio+
i noći kad su rekli: ‘Rodio se dječak!’
4 Da se bar taj dan pretvorio u tamu!
Da ga je bar zaboravio Bog koji je na nebu
i da ga bar nije obasjala svjetlost!
5 Da ga je bar progutala gusta tama*,
da su se bar nad njim nadvili crni oblaci
i da ga je prekrila zastrašujuća tmina!
6 Da je bar mrkli mrak obavio onu noć,+
da se bar ta noć nije radovala s ostalim danima u godini
i da se ni u jedan mjesec nije ubrojila!
7 Bolje bi bilo da se te noći nitko nije rodio,
da se u njoj nije čulo radosno klicanje!
9 Bolje bi bilo da su te noći zvijezde potamnjele prije svanuća,
da je ta noć uzalud čekala svjetlost dana
i da nije ugledala zrake zore,
10 jer nije zatvorila vrata utrobe moje majke+
i nije sakrila nevolju od mojih očiju!
11 Zašto nisam umro čim sam se rodio?
Zašto nisam izdahnuo kad sam izašao iz majčine utrobe?+
12 Zašto me majka uzela u krilo?
Zašto me stavila na prsa i dojila?
14 s kraljevima i njihovim savjetnicima,
koji su sebi sagradili zdanja što su sada u ruševinama,
15 ili s velikašima koji su imali zlata,
čije su kuće bile pune srebra.
16 Zašto me majka nije izgubila dok me u utrobi nosila*?
Zašto nisam nestao poput djece koja nikad nisu ugledala svjetlost?
17 U grobu i zli prestaju bjesnjeti,
ondje iznemogli počivaju.+
18 Ondje su svi zatočenici u miru,
ne čuju glas onoga koji ih na rad tjera.
19 Mali i veliki ondje su jednaki,+
a rob je slobodan od svoga gospodara.
21 Zašto smrt ne dolazi onima koji za njom čeznu,+
koji tragaju za njom više nego za skrivenim blagom,
22 onima koji bi se silno radovali,
koji bi se veselili kad bi pronašli grob?
23 Zašto Bog daje život* čovjeku koji je izgubljen na svom putu?
Zašto ga je zagradio sa svih strana, tako da nema kud?+
25 jer snašlo me ono od čega sam strahovao,
zadesilo me ono čega sam se bojao.
26 Ni dosad nisam imao mira, spokoja ni počinka,
a nevolje i dalje pristižu.”
4 Nato je Temanac Elifaz+ rekao:
2 “Ako ti tko pokuša uputiti koju riječ, hoćeš li imati strpljenja saslušati ga?
Jer tko se može suzdržati da ništa ne kaže?
3 Ti si učio mnoge
i jačao si slabe.
4 Tvoje su riječi podizale svakoga tko bi posrnuo,
ti si jačao one kojima su koljena klecala.
5 Ali sad kad su nevolje snašle tebe, ti si klonuo.
Sad kad su pogodile tebe, postao si malodušan.
6 Zar ti tvoja bogobojaznost ne daje razloga za pouzdanje u Boga?
Zar ti tvoja odanost Bogu+ ne daje nadu?
7 Razmisli, molim te: Je li ikada nevin čovjek poginuo?
Kad su to izginuli čestiti?
8 Koliko sam ja vidio, oni koji oru* zlo
i siju nevolju, upravo to i žanju.
9 Od Božjeg daha ginu,
od provale njegovoga gnjeva nestaju.
10 Čuje se lavlja rika i glas mladog lava,
ali i snažnim se lavovima lome zubi.
11 Lav ugiba jer nema plijena,
a lavići se razilaze.
12 A ja sam u tajnosti začuo riječi
i neki je šapat došao do mojih ušiju.
13 Noću, kad ljudi spavaju dubokim snom,
imao sam viđenja koja su me uznemirila.
14 Počeo sam jako drhtati
i svaka kost u meni ispunila se jezom.
15 Neki je duh prošao iznad mog lica,
i sav sam se naježio.
16 Tada je stao,
ali nisam znao tko je to.
Neki lik bio mi je pred očima.
Bila je tišina. Najednom sam začuo glas:
17 ‘Može li smrtni čovjek biti pravedniji od Boga?
Može li čovjek biti čišći od svog Tvorca?’
18 On ne vjeruje svojim slugama
i traži greške svojim anđelima*.
19 A kako li tek gleda na one koji žive u glinenim kućama,
kojima je temelj u prahu,+
koje se zdrobi kao moljca!
20 Od jutra do večeri pretvore se u prah,
nestanu zauvijek i nitko za to ne mari.
21 Ne padaju li poput šatora kojem je užad izvučena?
Umiru a da nisu stekli mudrost.
5 Zazovi, molim te! Hoće li ti se tko odazvati?
Kojem ćeš se od svetih* obratiti?
2 Jer ogorčenost će ubiti ludoga
i zavist će usmrtiti lakovjernoga.
3 Vidio sam kako ludi napreduje,
ali odjednom mu kuća bude osuđena na propast.
5 Njegovu ljetinu jedu gladni,
otimaju mu čak i ono što raste u trnju,
a prepredeni ljudi proždiru imetak njegove obitelji.
6 No zlo ne izbija iz zemlje
i nevolja ne niče iz tla.
7 Zna se da čovjeka u životu čekaju nevolje,
kao što se zna da iskre lete uvis.
8 Ja bih se na tvom mjestu obratio Bogu,
njemu bih iznio svoj slučaj,
9 onome koji čini velika i neistraživa djela,
čuda kojima nema broja.
10 On daje da kiša pada na zemlju
i vode šalje na polja.
11 On visoko uzdiže ponižene
i podiže klonule darujući im spasenje.
12 On osujećuje spletke lukavih,
pa nemaju uspjeha u onome što rade.
13 On hvata mudrace u njihovom lukavstvu,+
pa se namjere prepredenih izjalovljuju.
14 Oni su usred dana obavijeni tamom,
u podne tapkaju kao da je noć.
15 On spašava čovjeka od njihovog jezika, koji je poput mača,
od ruke jakoga spašava siromaha,
16 pa ubogi* dobiva nadu,
a nepravedni moraju zatvoriti usta.
17 Eto, sretan je čovjek kojeg Bog ukorava!
Zato ne odbacuj opomene Svemogućega!
18 Jer on ranjava, ali i povija ranu,
udara, ali i liječi svojim rukama.
19 Iz šest nevolja izbavit će te,
a ni u sedmoj te neće snaći nikakvo zlo.
20 U gladi će te spasiti* od smrti,
a u ratu od mača.
21 Od zla jezika+ bit ćeš zaštićen,
nećeš se bojati pustošenja kad ono dođe.
22 Uništenju i gladi smijat ćeš se,
zvijeri se nećeš bojati.
23 Jer kamenje ti neće zadavati muku na polju*
i zvijeri će biti u miru s tobom.
24 Uživat ćeš u miru u svom šatoru
i kad obiđeš svoj pašnjak, vidjet ćeš da ti je sva stoka na broju.
25 Imat ćeš mnogo djece,
tvojih će potomaka biti kao trave na zemlji.
26 Još ćeš uvijek biti u snazi kad u grob odeš,
bit ćeš poput snopova žita skupljenih u vrijeme žetve.
27 Eto, to smo utvrdili, i to je tako.
Razmisli o tome i prihvati to!”
6 Nato je Job rekao:
2 “Kad bi se barem moja muka+ mogla izvagati,
kad bi se mogla s mojom nevoljom staviti na vagu!
3 Teža je od morskog pijeska.
Zato su moje riječi bile nepromišljene.+
4 Strijele Svemogućega probole su me,
njihov otrov prodire u moje tijelo.+
Bog je poslao strahote na mene.
5 Njače li divlji magarac+ ako ima trave,
muče li bik ako ima hrane?
6 Jede li se bljutava hrana bez soli?
Je li ukusno jesti sljezovu sluz?
7 Ne želim dotaknuti ništa takvo.
To mi je poput pokvarene hrane.
8 Kad bi bar moja molba bila uslišena
i kad bi mi Bog dao ono što želim!
9 Kad bi me bar Bog htio uništiti,
kad bi bar zamahnuo svojom rukom i ubio me!+
10 Čak bi mi i to donijelo utjehu,
poskočio bih od radosti iako sam u teškim mukama,
jer nisam zanemario riječi svetog Boga.+
11 Imam li snage čekati?+
Čemu se mogu nadati pa da imam razloga živjeti*?
12 Jesam li čvrst kao stijena?
Je li moje tijelo od bakra?
13 Mogu li sam sebi ikako pomoći
kad je sve na što bih se mogao osloniti nestalo?
15 Moja su me braća iznevjerila+ kao potoci koji teku samo zimi,
kao potoci koji zimi teku, a ljeti presuše.
16 Mutni su od leda,
u njima se krije snijeg koji se topi.
17 Ali kada dođe ljeto, presuše i nestanu,
kad sunce pripeče, iščeznu.
18 Njihov tok vijuga,
odlaze u pustoš i nestaju.
20 Ali kada dođu do njih, samo se razočaraju,
ostaju posramljeni jer su se uzalud nadali da će naći vodu.
21 Takvi ste i vi meni sada.+
Vidite koliko je strašna moja nevolja, pa ste se uplašili.+
22 Jesam li rekao: ‘Dajte mi štogod’?
Jesam li tražio da mi poklonite nešto od svog blaga?
23 Jesam li vas molio da me izbavite iz ruke neprijatelja,
da me spasite* od tlačitelja?
24 Poučite me, pa ću zašutjeti!+
Pomozite mi da shvatim u čemu sam pogriješio!
25 Istinite riječi ne bole!+
Ali od kakve je koristi vaš prijekor?+
26 Zar mislite da me morate prekoriti zbog mojih riječi,
riječi očajnika,+ koje ionako odlaze u vjetar?
28 Zato me sada pogledajte u oči,
neću vam lagati u lice!
29 Razmislite još jednom, molim vas, nemojte donositi pogrešan sud o meni!
Razmislite još jednom, jer sam još uvijek čestit!
30 Ima li nepravde na mojim usnama?
Zar nisam u stanju shvatiti* da me snašlo zlo?
7 Ne muči li se smrtni čovjek na zemlji kao da je na prisilnom radu?
Ne provodi li dane poput najamnika?+
2 Poput roba čezne za hladom,
poput najamnika čeka svoju plaću.+
3 Tako su i mene zapali mjeseci puni ispraznosti,
dane su mi noći pune jada.+
4 Kad legnem, pitam se: ‘Kada ću ustati?’+
A po noći, koja nikako da prođe, nemirno se prevrćem sve do svanuća.
8 Oči koje me sada gledaju više me neće vidjeti,
ti ćeš me pogledom tražiti, ali mene neće biti.+
10 Neće se više vratiti u svoj dom,
u njegovom mjestu više ga se nitko neće sjećati.+
11 Zato neću obuzdavati svoj jezik.
Govorit ću s velikom boli u srcu,
jadikovat ću s gorčinom u duši!+
12 Jesam li ja more ili morska neman,
pa da nada mnom postavljaš stražu?
13 Kad kažem: ‘Moj će me ležaj utješiti,
moja će mi postelja olakšati muku’,
14 ti me plašiš snovima
i strašiš me viđenjima,
15 pa bih najradije da me netko zadavi,
16 Gadi mi se moj život!+ Ne želim više živjeti!
Pusti me jer moji su dani samo dah!+
17 Što je smrtni čovjek da obraćaš pažnju na njega
i da ga pozorno gledaš?+
18 Zašto ga provjeravaš svakog jutra
i svaki ga čas iskušavaš?+
19 Kad ćeš skinuti pogled s mene
i pustiti me na miru barem toliko da slinu progutam?+
20 Ako sam zgriješio, kako sam time naudio tebi koji promatraš ljude?+
Zašto sam ti ja na meti?
Jesam li ti postao teret?
21 Zašto mi ne oprostiš prijestup
i ne prijeđeš preko mog grijeha?
Jer uskoro ću leći u prah+
i ti ćeš me tražiti, ali mene neće biti.”
8 Nato je Šuahovac+ Bildad+ rekao:
2 “Dokle ćeš tako govoriti?+
Riječi koje izlaze iz tvojih usta nisu ništa drugo nego huk vjetra!
3 Zar Bog izvrće pravdu?
Zar Svemogući izvrće ono što je ispravno?
4 Sigurno su mu tvoji sinovi zgriješili,
pa ih je kaznio za njihov prijestup*.
5 Ali kad bi se ti obratio Bogu,+
kad bi Svemogućega zamolio za milost
6 i kad bi doista bio čist i čestit,+
on bi obratio pažnju na tebe*
i vratio bi ti ono što ti s pravom pripada.
7 I premda si sada neznatan,
čekala bi te blistava budućnost.+
8 Pitaj, molim te, prošle naraštaje,
razmisli o onome što su njihovi preci dokučili!+
9 Jer mi smo tek od jučer i ne znamo ništa
zato što su naši dani na zemlji kao sjena.
10 Neće li te prošli naraštaji poučiti,
neće li ti kazati ono što znaju*?
11 Zar će papirus narasti ondje gdje nema močvare?
Zar će trska narasti ondje gdje nema vode?
12 Dok su još u cvatu, nepokošeni,
osušit će se prije svake druge biljke.
13 Tako će završiti svi koji ne mare za Boga*,
jer neće se ostvariti nade bezbožnog čovjeka*,
14 koji se uzda u ono što je prolazno
i oslanja se na ono što je krhko poput paukove mreže.
15 Naslonit će se na njegovu mrežu*, ali ona će se pokidati,
uhvatit će se za nju, ali ona neće izdržati.
16 On je poput biljke koja se zeleni na suncu,
kojoj se mladice šire po cijelom vrtu.+
17 U gomili kamenja isprepliće svoje korijenje,
među kamenjem traži kuću*.
18 No kad ga iščupaju iz njegovog prebivališta,
ono će ga zanijekati i reći: ‘Nikad te nisam vidio!’+
19 Eto, tako će on nestati,+
a drugi će na njegovom mjestu niknuti iz praha.
21 Na koncu će ti usta ispuniti smijehom
i usne radosnim klicanjem.
22 A oni koji te mrze zaodjenut će se sramotom
i šatora zlih ljudi više neće biti.”
9 Nato je Job rekao:
2 “Dobro znam da je tako.
Ali kako smrtni čovjek može biti u pravu kad se spori s Bogom?+
3 Kad bi se netko htio raspravljati* s Bogom,+
ne bi mu mogao odgovoriti ni na jedno od tisuću pitanja.
4 On je mudra srca i silne moći.+
Tko mu se može usprotiviti i proći nekažnjeno?+
5 On premješta* gore a da to nitko i ne zna,
obara ih u svom gnjevu.
6 Potresa zemlju i pomiče je s njenog mjesta,
pa njeni stupovi podrhtavaju.+
7 Zapovijeda suncu neka ne sja
i zapečaćuje zvijezde da se ne vidi njihova svjetlost,+
8 sam razapinje nebesa+
i gazi po visokim morskim valovima.+
9 Stvorio je zviježđa Aš*, Kesil* i Kima*+
te zviježđa na južnom nebu*.
11 On prolazi pored mene, a ja ga ne vidim,
ide pokraj mene, a ja ga ne opažam.
12 Kad on nešto ugrabi, tko mu se može oduprijeti?
Tko mu može reći: ‘Što radiš?’+
14 A kako onda da mu ja odgovorim?
Morao bih pažljivo birati riječi da bih se mogao raspravljati s njim!
15 Čak i kad bih bio u pravu, ne bih mu odgovorio.+
Mogao bih jedino moliti svog suca* da mi se smiluje.
16 Kad bih ga dozvao, bi li mi se odazvao?
Ne vjerujem da bi htio čuti moj glas,
17 jer me on olujom satire
i zadaje mi ranu za ranom bez ikakvog razloga.+
18 Ne da mi da dođem do daha,
puni me gorčinom.
19 Kad je riječ o moći, on je najmoćniji.+
Kad je riječ o pravdi, on kaže: ‘Tko me može pozvati na red?’
20 Kad bih bio u pravu, moja bi me usta osudila.
Čak i kad bih ostao čestit*, on bi me proglasio krivim*.
21 Čak i kad bih ostao čestit, ne znam što bi se dogodilo sa mnom.
Omrznuo mi je ovakav život!
22 Svejedno mi je.* Zato kažem:
‘On uništava i nevinoga* i zloga.’
23 Kad bi bujica iznenada donijela smrt,
on bi se rugao očaju nevinih.
24 Zemlja je predana u ruke zlima,+
on zatvara oči njenim sucima.
Ako to ne čini on, tko to čini?
25 Dani moji prolaze brže od glasnika što trči,+
bježe a da nisu vidjeli ništa dobro.
26 Jure kao brodovi od trske,
kao orlovi kad se obrušavaju na plijen.
27 Kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje patnje,
promijenit ću izraz lica i razvedriti se’,
28 još bih uvijek bio u strahu zbog svih svojih boli,+
jer znam da me nećeš smatrati nevinim.
29 Sigurno ću biti proglašen krivim*.
Zašto se onda uzalud trudim?+
30 Kad bih se oprao u vodi od otopljenog snijega
31 ti bi me u kaljužu umočio,
pa bih i svojim haljinama bio odvratan.
32 Jer on nije čovjek kao ja da mu mogu odgovoriti
i da s njim idem na sud.+
34 Kad bi me prestao udarati*
i plašiti svojim strahotama,+
35 tada bih mu se bez straha obratio,
jer nemam razloga bojati se razgovora s njim.
10 Gadi mi se moj život!+
Dat ću oduška svom jadu.
Govorit ću s gorčinom u duši.
2 Reći ću Bogu: ‘Nemoj me proglasiti krivim!
Kaži mi zašto se raspravljaš sa mnom.
3 Imaš li koristi od toga što me ugnjetavaš,
što odbacuješ djelo svojih ruku,+
a blagonaklono gledaš na namjere zlih?
4 Gledaš li ti ljudskim očima?
Vidiš li ti kao što smrtni čovjek vidi?
5 Jesu li tvoji dani kao dani smrtnika
i tvoje godine kao čovječje godine,+
6 pa istražuješ moje prijestupe
i tragaš za mojim grijesima?+
8 Tvoje su me ruke oblikovale i načinile,+
a sada me želiš sasvim uništiti.
10 Nisi li me stavio u majčinu utrobu
i oblikovao me ondje?*
11 Odjenuo si me kožom i mesom,
protkao si me kostima i tetivama.+
12 Podario si mi život i iskazao vjernu ljubav.
13 Ali potajno si mi namjeravao nanijeti nevolju.*
Znam da sva ova zla dolaze od tebe.
14 Da zgriješm, ti bi me vidio+
i ne bi me oslobodio mog grijeha.
15 Ako sam kriv, teško meni!
16 Ako podignem glavu, ti me progoniš kao lav,+
opet iskazuješ svoju moć napadajući me.
17 Dovodiš nove svjedoke protiv mene
i još se više gnjeviš na mene.
Snalazi me nevolja za nevoljom.
18 Zašto si me izveo iz majčine utrobe?+
Da sam bar umro prije nego što me itko vidio.
19 Tada bi me iz majčine utrobe odnijeli u grob,
i bilo bi kao da nikad nisam ni postojao.’
20 Nije li mi preostalo još malo dana?+ Neka me on pusti na miru,
neka skine svoj pogled s mene, pa da barem nakratko osjetim olakšanje*+
21 prije nego odem onamo odakle se neću vratiti,+
22 u zemlju najcrnje tmine,
zemlju mrklog mraka i meteža,
gdje je i svjetlost nalik tmini.”
11 Nato je Naamac Sofar+ rekao:
2 “Zar će sve te riječi ostati bez odgovora?
Zar će mnogo riječi opravdati čovjeka*?
3 Zar će tvoje prazne riječi ušutkati ljude?
Zar te nitko neće prekoriti za tvoje podrugljive riječi?+
5 Ali kad bi barem Bog progovorio
i otvorio usta da ti se obrati!+
6 On bi ti otkrio tajne mudrosti,
jer mudrost se očituje na mnogo načina.
I spoznao bi da Bog neke tvoje prijestupe predaje zaboravu.
7 Možeš li proniknuti u duboke istine o Bogu?
Možeš li saznati sve o Svemogućemu*?
8 Mudrost je viša od neba. Možeš li išta od toga dokučiti?
Mudrost je dublja od groba*. Možeš li išta od toga shvatiti?
9 Duža je od zemlje
i šira od mora.
10 Prođe li on pokraj čovjeka i baci ga u zatvor te sazove sud,
tko mu se može oduprijeti?
11 Jer on dobro zna kad je netko prijetvoran*.
Kad vidi zlo, neće li na to obratiti pažnju?
12 Praznoglav čovjek postat će pametan
kad divlja magarica donese na svijet čovjeka*.
13 A ti pripremi svoje srce
i u molitvi pruži ruke prema Bogu!
14 Ako činiš nešto loše, prestani s tim!
Neka ne bude nepravde u tvojim šatorima.
15 Jer tada ćeš moći bez srama podignuti glavu,
stajat ćeš čvrsto i nećeš se bojati.
16 Zaboravit ćeš svoju nevolju,
više je se nećeš sjećati kao ni vode koja je otekla.
17 Tvoj će život biti sjajniji od sunca u podne,
tama će postati kao svjetlost svanuća.
18 Mirno ćeš čekati budućnost jer ćeš imati nadu.
Kad pogledaš oko sebe, sve će biti u redu te ćeš spokojan ići na počinak.
19 Leći ćeš i nitko te neće plašiti.
Mnogi će tražiti tvoju naklonost.
20 A zlima će se oči ugasiti.
Oni neće imati kamo pobjeći
i jedina nada bit će im smrt.”+
12 Nato je Job rekao:
2 “Da, vi sve znate,
s vama će izumrijeti mudrost!
3 Ali i ja imam razuma.
Ni u čemu ne zaostajem za vama.
Kome nije poznato ono što ste rekli?
Ljudi se podsmjehuju onome tko je pravedan i čestit.
5 Bezbrižan čovjek ruga se propasti,
misleći da ona čeka samo one koji posrću.
6 Spokojni su šatori pljačkaša,+
sigurnima se osjećaju oni koji gnjeve Boga,+
oni koji svog boga nose u ruci.
7 Ali pitaj, molim te, životinje, i poučit će te.
Pitaj ptice što lete nebom, i reći će ti.
8 Promotri stvorenja što su na zemlji*, i poučit će te,
ribe u moru ispričat će ti.
9 Tko od svih njih ne zna
da je sve to Jehovina ruka učinila?
12 Zar mudrost nije svojstvena starcima+
i zar dug život ne donosi razboritost?
14 Kad on nešto sruši, to se ne može ponovno sagraditi.+
Kad on nešto zatvori, nijedan čovjek to ne može otvoriti.
15 Kad on uskrati vodu, sve se osuši.+
Kad je pošalje, ona poplavi zemlju.+
16 On ima snagu i mudrost.+
U njegovoj je ruci onaj koji skreće s pravog puta i onaj koji druge navodi na krivi put.
18 Oduzima vlast kraljevima+
i na njih stavlja pojas ropstva.
20 On zatvara usta pouzdanim savjetnicima
i oduzima razumnost starcima.
22 On razotkriva ono što je skriveno duboko u tami+
i izvodi na svjetlo ono što je obavijeno tminom.
23 On narode čini moćnima, a onda ih zatire,
širi njihove granice, a onda ih odvodi u izgnanstvo.
24 On oduzima razum vođama naroda
i pušta ih da lutaju pustinjskim bespućima.+
13 Sve sam to vidio svojim očima,
čuo svojim ušima i razumio.
2 Ono što vi znate, i ja znam,
ni u čemu ne zaostajem za vama.
3 Ali ja bih se htio obratiti Svemogućemu,
želio bih Bogu obrazložiti svoju parnicu.+
4 A vi me lažima ocrnjujete.
Svi ste vi bezvrijedni liječnici.+
5 Kad biste barem zašutjeli!
Time biste pokazali da ste mudri.+
6 Molim vas, saslušajte dokaze koje ću iznijeti,
poslušajte obranu s mojih usana!
7 Zar u Božje ime iznosite nepravedne optužbe,
zar u njegovo ime govorite prijevarne riječi?
8 Zar ste vi stali na njegovu stranu?*
Zar vi zastupate pravog Boga na sudu?
9 Biste li dobro prošli da vas on ispita?+
Možete li ga prevariti kao što biste prevarili smrtnog čovjeka?
10 On će vas ukoriti
ako potajno pokazujete pristranost.+
11 Zar vas njegova veličanstvenost ne plaši
i zar se ne bojite Boga?
13 Šutite i pustite me da govorim,
a onda neka me snađe što god da me snađe!
14 Zašto ugrožavam svoj život,
zašto ga dovodim u opasnost?*
15 Čak i ako bi me na kraju ubio, ja bih i dalje čekao,+
branio bih se pred njim.
17 Pažljivo slušajte moje riječi,
obratite pažnju na ono što ću vam reći!
18 Evo, pripremio sam svoju parnicu
i znam da sam u pravu.
19 Tko se hoće rapravljati sa mnom?
Umrijet ću budem li i dalje šutio!*
20 Bože, ispuni mi dvije molbe,
pa se neću skrivati od tebe:
21 Udalji od mene svoju tešku ruku
i ne daj mi razloga da te se plašim!+
22 Ti me pozovi, a ja ću ti odgovarati,
ili daj da ja govorim, a ti mi odgovaraj.
23 Koje sam prijestupe i grijehe počinio?
Pokaži mi moj prijestup i moj grijeh!
25 Zar želiš plašiti list koji vjetar nosi
ili progoniti suhu slamu?
26 Jer ti bilježiš teške optužbe izrečene protiv mene
i tjeraš me da ispaštam za grijehe svoje mladosti.
27 Noge si mi stavio u klade.
Ti nadzireš sve moje staze
i pratiš svaki moj korak.
28 Zato se čovjek* raspada poput truleži,
poput haljine koju izjedaju moljci.
4 Može li onaj tko je nečist donijeti na svijet čistoga?+
Ne može!
5 Ograničen je čovjekov životni vijek,
u tvojoj je vlasti broj mjeseci njegovog života.
Postavio si mu granicu preko koje ne može prijeći.+
6 Skini svoj pogled s njega da se odmori
i pusti ga da, poput najamnika, završi svoj radni dan.+
7 Jer i za drvo ima nade.
Ako se posiječe, opet će potjerati izdanke,
nove će mladice iz njega rasti.
8 Ako mu korijen ostari u zemlji
i panj mu odumre u tlu,
9 potjerat će izdanke kad osjeti vodu
i pustit će grane kao mlada biljka.
10 Ali kad čovjek umre, iščezne sva njegova snaga.
Nakon što čovjek izdahne, gdje je on tada?+
11 Vode nestaju iz mora,
rijeka otječe i presušuje.
12 Tako i čovjek – kad legne, više ne ustaje.+
Dok neba ne nestane, neće se probuditi
niti će se prenuti iz sna.+
13 O, kad bi me u grob* sklonio,+
kad bi me sakrio dok se ne utiša tvoj gnjev,
kad bi mi rok odredio i onda me se sjetio!+
14 Kad čovjek umre, može li se vratiti u život?+
15 Zazvat ćeš, i ja ću ti se odazvati.+
Djelo svojih ruku poželjet ćeš.*
16 A sada brojiš moje korake,
zapažaš samo moje grijehe.
17 Moj je prijestup zapečaćen u vreći,
ti si pohranio moj grijeh i zapečatio ga ljepilom.
18 Kao što se gora ruši i raspada,
kao što se stijena odvaljuje sa svog mjesta,
19 kao što voda dere kamenje
i potoci odnose zemlju,
tako ti uništavaš nadu smrtnog čovjeka.
20 Nadjačavaš ga dok ne nestane,+
izobličuješ ga i šalješ ga u grob.
21 Ako su njegovi sinovi poštovani, on to ne zna.
Ako su prezreni, on nije svjestan toga.+
22 On osjeća bol samo dok je živ,
tuguje samo dok u njemu ima života.”
15 Nato je Temanac Elifaz+ rekao:
2 “Zar će mudar čovjek odgovarati iznoseći prazne tvrdnje*?
Zar će svoj trbuh napuniti istočnim vjetrom?
3 Od pukog ukoravanja riječima nema koristi
i pričanje samo po sebi neće pomoći.
4 Zbog tebe nestaje straha pred Bogom
i slabi svako zanimanje za Boga.
5 Tvoj prijestup kazuje ti što ćeš reći
i lukave riječi odabireš.
6 Tvoja te usta osuđuju, a ne ja,
tvoje usne svjedoče protiv tebe.+
7 Zar si ti prvi čovjek koji se rodio?
Zar si prije bregova rođen?
8 Zar ti slušaš ono što Bog u tajnosti govori?
Zar si samo ti mudar?
9 Što ti znaš, a da mi ne znamo?+
Što ti razumiješ, a da mi ne razumijemo?
10 Među nama ima i sijedih i starih,+
mnogo starijih od tvog oca.
11 Zar ti nije dovoljna Božja utjeha
i blage riječi koje su ti upućene?
12 Zašto te zanosi tvoje srce,
zašto iz tvojih očiju sijeva ljutnja?
13 Ti se ljutiš na Boga,
dopuštaš da takve riječi izlaze iz tvojih usta.
14 Kako bi smrtni čovjek mogao biti čist?
Kako bi itko koga je žena rodila mogao biti pravedan?+
15 Znaj, Bog ne vjeruje svojim svetim slugama,
čak ni nebesa ne smatra čistima.+
16 A kako li tek gleda na onoga tko je ogavan i pokvaren,+
koji žeđa za nepravednošću kao za vodom!
17 Reći ću ti nešto, poslušaj me!
Ispričat ću ti ono što sam vidio,
18 ono što su mudri čuli od svojih otaca+
i nisu to zadržali za sebe.
19 Njihova je zemlja pripadala samo njima
i nijedan tuđinac nikad nije došao među njih.
20 Zli se muči sve dane svog života,
nasilnik pati sve godine koje su mu dane.
21 Zastrašujući zvuci odzvanjaju mu u ušima.+
U vrijeme mira napadaju ga razbojnici.
22 Ne vjeruje da će umaknuti tami,+
čeka ga smrt od mača.
23 Tumara u potrazi za hranom*, pita se: ‘Gdje je?’
Dobro zna da mu se bliži dan odlaska u tamu.
24 Nevolja i tjeskoba plaše ga,
navaljuju na njega kao kralj spreman za napad.
25 To mu se događa jer diže ruku na Boga
i prkosi Svemogućemu*,
26 tvrdoglavo na njega nasrće
svojim debelim, jakim štitom.
27 Lice mu je obloženo salom
i nagomilao je salo na bokovima.
28 On prebiva u gradovima koji će biti uništeni,
u kućama u kojima više nitko neće živjeti,
koje će se pretvoriti u hrpe kamenja.
29 On se neće obogatiti i njegovo bogatstvo neće rasti,
njegov se imetak neće proširiti po zemlji.
30 On neće umaknuti tami,
plamen će spaliti njegovu mladicu*
i on će nestati u silovitom dahu Božjih usta.+
31 Neka se ne zavarava i neka se ne uzda u ono što je isprazno
jer će inače i dobiti ono što je isprazno.
32 To će mu se brzo dogoditi.
Njegove se grane nikad neće zazelenjeti.+
33 On će biti poput loze koja je sa sebe stresla još nedozrelo grožđe,
poput masline koja je odbacila svoje cvjetove.
35 Oni začinju nevolju i rađaju zlo,
iz njihove utrobe izlazi prijevara.”
16 Nato je Job rekao:
2 “Koliko sam se takvih riječi naslušao!
Svi ste vi mučni tješitelji!+
3 Ima li kraja ispraznim riječima*?
Što te* tjera da mi se tako obraćaš?
4 I ja bih mogao govoriti poput vas.
Kad biste vi bili na mom mjestu,
i ja bih se na vas mogao okomiti uvjerljivim riječima
i prezrivo vam odmahivati glavom.+
5 Ali ja to ne bih učinio, nego bih vas ojačao svojim riječima,
utjeha s mojih usana donijela bi vam olakšanje.+
6 Ako govorim, moja bol ne jenjava,+
a i ako šutim, moja se bol ne smiruje.
8 A usto me zgrabio, što se i vidi,
jer moja mršavost svjedoči protiv mene.
9 Bog me razdire u svom gnjevu i mrzi me.+
Zubima škrguće kad me vidi.
Moj me protivnik strijelja očima.+
10 Neprijatelji otvaraju usta i prijete mi,+
prezrivo me udaraju po obrazima,
u velikom broju nasrću na mene.+
11 Bog daje da me napadaju dječaci,
baca me u ruke zlima.+
13 Njegovi su me strijelci opkolili,+
strijelama on probada moje bubrege+ i nema samilosti,
izlijeva moju žuč na zemlju.
14 Uporno udara po meni i probija me kao da sam zid,
kao ratnik nasrće na mene.
15 Sašio sam pokrivač od kostrijeti da pokrijem svoju kožu+
16 Lice mi je crveno od plača,+
oko očiju mi je tamna sjena,
17 premda moje ruke nisu učinile nikakvo zlo,
premda je moja molitva iskrena*.
18 Zemljo, nemoj prekriti moju krv!+
Pusti je neka viče!
19 Već sad imam svjedoka na nebesima,
u visinama je onaj koji može svjedočiti za mene.
21 Neka netko presudi između čovjeka i Boga,
kao što bi presudio između čovjeka i njegovog bližnjeg.+
22 Jer malo mi je još godina preostalo,
pa ću poći na put bez povratka.+
17 Duh mi je slomljen, moji se dani gase,
grob me čeka.+
2 Okružili su me oni koji mi se rugaju,+
moje oči moraju gledati njihovo buntovništvo.
3 Molim te, jamči za mene!
Tko bi mi drugi dao ruku kao jamac?+
4 Od njih si sakrio razboritost.+
Zato im nećeš dati da pobijede.
5 Čovjek nudi svoje imanje prijateljima,
a njegovoj se djeci oči gase od gladi.
7 Od silne tuge oči su mi oslabjele,+
svi moji udovi postali su kao sjena.
8 Čestiti to u čudu gledaju,
nedužni su uznemireni zbog onoga što bezbožnici* čine.
10 A vi se možete i dalje obrušavati na mene svojim osudama,
jer nitko se od vas nije pokazao mudrim!+
12 Noć pretvarate u dan
i govorite: ‘Sada je mrak, ali bliži se svjetlost dana.’
14 Grobnoj jami+ reći ću: ‘Oče moj!’
a crvima: ‘Majko moja, sestro moja!’
15 Gdje je, dakle, moja nada?+
Misli li itko da za mene ima nade?
18 Nato je Šuahovac Bildad+ rekao:
2 “Kad ćeš prestati tako govoriti?
Urazumi se, pa ćemo onda razgovarati.
3 Zašto nas smatraš nerazumnim životinjama?+
Zašto misliš da smo bezumni*?
4 Čak i ako sam sebe uništiš u svom gnjevu,
hoće li zbog tebe zemlja opustjeti
i stijene se pomaknuti sa svog mjesta?
5 Ugasit će se svjetlo zloga,
neće sjati plamen njegove vatre.+
6 Potamnjet će svjetlo u njegovom šatoru,
ugasit će se svjetiljka nad njim.
7 Usporit će se njegov žustar korak,
srušit će ga vlastite zamisli.+
8 Jer noge će ga odvesti u mrežu,
kročit će na njenu užad.
9 Stupica će ga uhvatiti za petu,
zamka će ga zarobiti.+
10 Skrivena omča vreba ga na tlu
i klopka ga čeka na putu kojim ide.
11 Strahote ga plaše sa svih strana+
i progone ga u stopu.
12 Snaga ga izdaje.
Nevolja+ će ga pritisnuti, pa će posrtati.
13 Najstrašnija bolest* izjeda mu kožu,
proždire mu udove.
15 Tuđinci će se nastaniti u njegovom šatoru,
sumpor će se posuti po njegovom domu.+
16 Posušit će se njegovo korijenje ispod njega,
uvenut će njegove grane iznad njega.
17 Sjećanje na njega nestat će sa zemlje,
na ulici nitko neće znati njegovo ime*.
18 Prognat će ga iz svjetlosti u tamu,
otjerat će ga sa zemlje.
19 Neće imati ni djece ni potomaka u svom narodu,
neće biti preživjeloga u njegovom domu*.
20 Kad ga snađe nevolja, ljudi na zapadu zaprepastit će se,
a ljude na istoku obuzet će strah.
21 Tako prolaze zlikovci*
i oni koji ne poznaju Boga.”
19 Nato je Job rekao:
4 A ako sam i pogriješio,
to je moja stvar.
5 Ali ako me vi uporno gledate svisoka
i tvrdite da zaslužujem ovu sramotu,
6 znajte da me to Bog obmanuo
i uhvatio me u svoju lovačku mrežu.
7 Vičem: ‘Nepravda!’ ali nema odgovora.+
U pomoć zovem, ali nema pravde.+
8 Zagradio mi je put kamenim zidom, pa ne mogu proći,
staze mi je obavio tamom.+
9 Strgnuo je s mene moje dostojanstvo,
skinuo mi je krunu s glave.
10 Razdire me sa svih strana, pa nestajem,
čupa moju nadu kao drvo.
11 Gnjevi se na mene
i smatra me svojim neprijateljem.+
12 Njegova vojska dolazi i opkoljava me,
podiže tabor oko mog šatora.
13 Moju je braću otjerao od mene,
oni koji me poznaju okrenuli su mi leđa.+
15 Oni koji su bili gosti u mojoj kući+ i moje robinje gledaju na mene kao na stranca,
u njihovim očima ja sam tuđinac.
16 Zovem svog slugu, ali on se ne odaziva,
iako ga preklinjem da mi se smiluje.
18 I djeca me preziru.
Kad me vide, rugaju mi se.
20 Postao sam kost i koža,+
jedva sam umaknuo smrti.
21 Smilujte mi se, prijatelji, smilujte mi se,
jer Božja me ruka udarila!+
23 Kad bi se barem moje riječi zapisale,
kad bi se barem zabilježile u knjigu!
24 Kad bi se barem zauvijek upisale u stijenu,
uklesale željeznom pisaljkom i ispunile olovom!
25 Ali dobro znam da je moj otkupitelj+ živ.
On će doći kasnije i stati nad zemljom*.
26 Kad mi koža bude sasvim izjedena,
ali dok još budem živ, vidjet ću Boga,
27 njega ću ja sam vidjeti,
njega će vidjeti moje oči, a ne nečije tuđe.+
Ali sada sam posve shrvan*.
28 Vi govorite: ‘Kako ga mi to progonimo?’+
jer smatrate da sam ja kriv za sve.
29 Bojte se mača,+
jer mač kažnjava čovjeka za grijehe.
Znajte da ima suca!”+
20 Nato je Naamac Sofar+ rekao:
2 “Zbog onog što si rekao moje tjeskobne misli tjeraju me da ti odgovorim,
jer sam se uznemirio.
3 Čuo sam prijekor koji me uvrijedio,
pa me razum* potiče da ti odgovorim.
4 Ti sigurno dobro znaš
– jer tako se događa otkad je čovjek* stvoren na zemlji+ –
5 da klicanje zlih kratko traje,
6 Iako njegova oholost dopire do neba
i glava mu seže do oblaka,
7 on će poput svog izmeta nestati zauvijek.
Oni koji su ga viđali, pitat će se: ‘Gdje je?’
8 On će se rasplinuti kao san i nitko ga više neće naći,
nestat će kao prizor viđen noću u snu.
9 Oči koje su ga znale viđati, više ga neće vidjeti,
njegov ga dom više neće gledati.+
10 Njegova će se djeca dodvoravati siromasima,
a on će svojim rukama vraćati oteto blago.+
11 Njegove su kosti pune mladenačke snage,
ali ona* će zajedno s njim leći u prah.
12 Ako je zlo slatko njegovim ustima,
ako ga on čuva pod jezikom,
13 ako uživa u njemu i ne pušta ga,
nego ga drži u ustima,
14 postat će mu gorko kad mu dospije u trbuh,
bit će mu kao kobrin otrov.
15 Progutao je bogatstvo, ali izbljuvat će ga,
Bog će mu ga istjerati iz utrobe.
16 Kobrin će otrov sisati,
zubi* otrovnice ubit će ga.
17 Nikad neće vidjeti kako med i mlijeko*
teku u potocima.
18 Odreći će se svojih dobara ne okusivši ih,
neće uživati u bogatstvu koje je stekao trgovinom.+
19 Jer je tlačio siromahe i nije im pomagao,
otimao je kuće koje nije sagradio.
20 Ali neće osjećati mir u srcu,
njegovo ga blago neće izbaviti.
21 Nema više ničega što bi mogao proždrijeti,
zato njegovo blagostanje neće potrajati.
22 Kad postane bogatiji nego ikad, obuzet će ga tjeskoba,
nesreća će se svom silinom oboriti na njega.
23 Kad on napuni svoj trbuh,
Bog će na njega izliti svoju žestoku srdžbu,
pustit će je da se kao kiša sruči na njega i slije mu se u utrobu.
24 Kad pobjegne od željeznog oružja,
probost će ga strijele odapete iz bakrenog luka.
26 Crna tama progutat će mu blago,
a njega samog proždrijet će vatra koju nitko nije raspirio.
Ako netko iz njegovog šatora preživi, snaći će ga nevolja.
27 Nebo će otkriti njegov prijestup,
zemlja će se pobuniti protiv njega.
28 Poplava će mu odnijeti kuću,
bujice će navaliti na njega u dan Božjega gnjeva.
29 Tako zli čovjek prolazi kod Boga,
to je nasljedstvo koje mu Bog određuje.”
21 Nato je Job rekao:
2 “Slušajte dobro što ću vam reći
i tako me utješite!
3 Pustite da ja nešto kažem,
a kad kažem svoje, onda mi se rugajte!+
4 Zar su moje pritužbe upućene čovjeku?
Da jesu, ne bih li* izgubio strpljenje?
5 Pogledajte me i čudite se,
stavite ruku na usta!
6 Kad počnem razmišljati o svemu, uznemirim se
i cijelo mi tijelo zadrhti.
8 Njihova su djeca uvijek s njima,
a oni požive toliko da dočekaju i njihove potomke.
9 Kuće su njihove u miru, bez straha,+
Bog ih ne kažnjava svojim prutom.
10 Njihovi bikovi uvijek uspijevaju oploditi krave,
a one se tele i ne pobacuju.
11 Sinovi zlih trčkaraju vani bezbrižno kao stado,
djeca im poskakuju unaokolo.
12 Pjevaju uz def i harfu,
raduju se uz zvuk frule.+
14 A pravom Bogu govore: ‘Pusti nas na miru!
Ne želimo upoznati tvoje puteve.+
15 Tko je Svemogući da mu služimo?+
Što bismo imali od toga da ga upoznamo?’+
16 Ali znam da njihovo blagostanje nije u njihovim rukama.+
Daleko su od mene razmišljanja* zlih.+
17 Zar se svjetiljka zlih ikad ugasi?+
Zar njih ikad snađe nevolja?
Zar ih Bog ikad uništi u svom gnjevu?
18 Postanu li ikad kao slama na vjetru,
kao pljeva koju odnosi vihor?
19 Bog će čovjekovu kaznu čuvati za njegove sinove,
ali neka Bog kazni i njega tako da je i sam osjeti.+
20 Neka vlastitim očima vidi svoju propast
i neka sam pije srdžbu Svemogućega.+
21 Jer ako se skrati* broj njegovih mjeseci,+
neće mu biti važno što se događa s njegovim potomcima kad ga više ne bude.
25 Drugi čovjek umre u velikom jadu*
a da nikad nije uživao ni u čemu dobrom.
28 Jer kažete: ‘Gdje je moćnikova kuća?
Gdje je šator u kojem je zli čovjek živio?’+
29 Zar nikad niste pitali putnike?
Ne razmišljate li o njihovim zapažanjima,
30 naime da je zli čovjek pošteđen u dan nevolje
i izbavljen u dan gnjeva?
31 Tko će ga prekoriti za njegova djela?
Tko će ga kazniti za ono što je učinio?
32 Kad ga odnesu na groblje,
postavit će stražu nad njegovim grobom.
33 Mirno će počivati pod zemljom* u dolini.+
34 Zašto su vaše utjehe tako isprazne?+
Vaše su riječi samo prazna prijevara!”
22 Nato je Temanac Elifaz+ rekao:
2 “Ima li Bog ikakve koristi od čovjeka?
Ima li on ikakve koristi od razboritog čovjeka?+
3 Zar je Svemogućem stalo do toga* što si pravedan?
Ima li on išta od toga što živiš čestito*?+
4 Hoće li te kazniti
i parničiti se s tobom zbog tvoje bogobojaznosti?
5 Ne događa li ti se to zato što je tvoja zloća tako velika
i zato što nema kraja tvojim prijestupima?+
7 Umornome ne daješ vode,
gladnome uskraćuješ kruha.+
8 Zemlja pripada moćnom čovjeku,+
samo onaj koji je povlašten živi na njoj.
11 Zato si obavijen mrklim mrakom, pa ništa ne vidiš,
i prekrivaju te nabujale vode.
12 Ne prebiva li Bog u najvišim nebeskim visinama?
Pogledaj koliko su zvijezde visoko!
13 A ti kažeš: ‘Što Bog uopće zna?
Može li suditi kroz gustu tamu?
14 Dok hoda po nebeskom svodu*,
oblaci mu zaklanjaju pogled, pa ne vidi.’
15 Zar ćeš se držati drevnog puta
kojim od davnine idu zli ljudi,
16 ljudi koje smrt uzima prije nego što im dođe vrijeme,
17 Oni govore pravom Bogu: ‘Pusti nas na miru!’
I kažu: ‘Što nam može Svemogući?’
18 A on im je kuće napunio dobrima.
(Takvo zlo razmišljanje daleko je od mojega.)
19 Pravednici će vidjeti njihovu propast i radovat će se,
nevini će im se rugati i govoriti:
20 ‘Naši su protivnici istrijebljeni,
a vatra će proždrijeti one koji su preostali od njih.’
21 Upoznaj Boga i bit ćeš u miru s njim.
Tada će ti biti dobro u životu!
22 Prihvati zakon iz njegovih usta,
čuvaj njegove riječi u svom srcu!+
23 Ako se vratiš Svemogućemu, opet će ti biti kao nekada.+
Ako nepravdu odstraniš iz svog šatora,
24 ako zlato* baciš u prašinu
i ofirsko zlato+ među strme stijene,
25 Svemogući će postati tvoje zlato,
on će biti tvoje najčišće srebro.
26 Tada će Svemogući biti tvoja radost
i s pouzdanjem ćeš podignuti lice prema Bogu.
27 Molit ćeš mu se i on će te saslušati,
a ti ćeš izvršiti svoje zavjete.
28 Što god odlučiš, provest ćeš u djelo,
i svjetlost će ti obasjavati put.
29 Jer kad govoriš bahato, bit ćeš ponižen.
A on će spasiti ponizne*.
30 Izbavit će nevine.
Dakle, ako su ti ruke čiste, bit ćeš izbavljen.”
23 Nato je Job rekao:
2 “I danas ću se uporno* braniti.+
Ostao sam bez snage od uzdisanja.
3 Kad bih bar znao gdje mogu naći Boga!+
Otišao bih ravno do njegovog prebivališta.+
4 Obrazložio bih mu svoju parnicu
i naveo bih mnoštvo dokaza u svoju obranu.
5 Čuo bih njegov odgovor,
obratio bih pažnju na ono što bi mi rekao.
6 Bi li se on u svojoj velikoj moći prepirao sa mnom?
Ne bi, nego bi me saslušao.+
7 Tada bi čestit čovjek riješio stvari s njim,
moj bi me Sudac jednom zauvijek oslobodio optužbi.
8 Ali ako pođem na istok, njega nema.
Ako pođem na zapad, ne mogu ga naći.
9 Kad on nešto učini na sjeveru, ne mogu ga vidjeti.
Zatim se okrene prema jugu, a ja ga i dalje ne vidim.
10 Ali on zna put kojim idem.+
Kad me iskuša, izaći ću kao čisto zlato.+
11 Moje noge kroče njegovim stopama,
držim se njegovog puta i ne skrećem s njega.+
12 Ne odstupam od zapovijedi njegovih usana.
Njegove riječi čuvam u srcu+ još revnije nego što se to od mene očekuje*.
13 Kad on nešto odluči, tko mu se može usprotiviti?+
Kad on poželi nešto učiniti, to će i napraviti.+
14 Izvršit će sve što je naumio sa mnom,
a još mnogo toga tek sprema.
15 Zato zbog njega osjećam nemir.
Kad razmišljam o njemu, još ga se više bojim*.
16 Bog me učinio strašljivim,
Svemogući me ispunio strahom*.
17 Ali još me nije ušutkala tama
ni tmina koja mi je prekrila lice.
24 Zašto Svemogući ne odredi vrijeme suda?+
Zašto oni koji ga poznaju ne vide njegov dan suda?
2 Ljudi pomiču međe,+
otimaju stada i vode ih na svoje pašnjake.
3 Djeci bez oca odvode magarca,
udovici uzimaju bika u zalog.+
4 Siromahe tjeraju s puta,
pa se ti jadni stanovnici zemlje skrivaju od njih.+
5 Siromasi tragaju za hranom poput divljih magaraca+ u pustoši,
u pustinji traže hranu za svoju djecu.
6 Moraju žeti na tuđem polju*
i pabirčiti u vinogradu zloga.
7 Noću spavaju goli, bez odjeće,+
nemaju se čime pokriti kad je hladno.
8 Kisnu na gorskom pljusku,
privijaju se uza stijene jer nemaju zaklona.
9 Zli udovicama otimaju djecu s prsa,+
siromasima uzimaju haljine u zalog,+
10 pa oni hodaju goli, bez odjeće,
i gladni, iako nose snopove žita.
11 Po najvećoj žezi naporno rade* među kamenim zidovima na brežuljcima,
gaze grožđe u tijesku, a ostaju žedni.+
13 Ima onih koji se bune protiv svjetlosti.+
Oni ne poznaju njene puteve
i ne idu njenim stazama.
I pokrivalom zastire lice.
16 Po mraku zli provaljuju u kuće,
a danju se zatvaraju u svoje kuće.
Oni ne poznaju svjetlost.+
17 Jer zli se plaše jutra kao što se drugi plaše guste tame,
oni poznaju strahote koje se događaju u gustoj tami.
18 Ali vode ih brzo odnose.
Njihov posjed na zemlji bit će proklet.+
Neće se više vratiti u svoje vinograde.
20 Majka* će zaboraviti grešnika, crvi će se gostiti njime.
Nitko ga se više neće sjećati.+
A nepravda će se kao stablo skršiti.
21 Zli tlači nerotkinju
i čini zlo udovici.
22 Ali Bog će svojom snagom zatrti silnike.
Mogu oni stjecati moć, ali to im ne jamči da će ostati na životu.
23 Bog im pušta da budu samouvjereni i osjećaju se sigurnima,+
ali njegove oči promatraju sve što čine.+
24 Oni se nakratko uzdignu, a onda nestanu.+
Ruše se i umiru+ kao i svi drugi,
padaju pokošeni poput klasja.
25 Tko može dokazati da lažem
ili opovrgnuti moje riječi?”
25 Nato je Šuahovac Bildad+ rekao:
2 “Bog ima vlast i njegova moć ulijeva strah.
On stvara mir na nebesima*.
3 Ima li broja njegovim četama?
Ima li nekoga nad kim njegova svjetlost ne izlazi?
4 Kako onda smrtni čovjek može biti pravedan pred Bogom?+
Kako onaj kojeg je rodila žena može biti nedužan*?+
5 Njemu čak ni mjesec nema sjaja,
u njegovim očima ni zvijezde nisu čiste,
6 a kako li tek gleda na smrtnog čovjeka, koji je crv,
na sina čovječjeg, koji je bijedni crv!”
26 Nato je Job rekao:
2 “Baš si pomogao onome koji nema snage!
Doista si izbavio onoga kome su ruke iznemogle!+
3 Lijepo si savjetovao onoga koji nema mudrosti!+
Baš si pokazao da si mudar*!
4 Kome ti to govoriš?
Tko te potaknuo da kažeš takve riječi?
5 Nemoćni mrtvaci drhte,
počivaju ispod voda i onih koji žive u njima.
8 On svoje oblake puni vodama,+
no oblaci se ne razdiru od tolike vode.
9 Svoje prijestolje skriva od pogleda
razastirući oblak preko njega.+
11 Stupovi neba tresu se,
premru od straha kad on zaprijeti.
13 Svojim dahom* vedri nebo.
Njegova ruka probada brzu zmiju.
14 Eto, to su samo djelići njegovih djela,+
o njemu čujemo tek slabi šapat!
A tko će onda razumjeti njegov moćni grom?”+
27 Job je nastavio svoje izlaganje:
2 “Zaklinjem se živim Bogom, koji mi je uskratio pravdu,+
zaklinjem se Svemogućim, koji mi je zagorčao život,+
3 sve dok ima daha u meni
i Božjeg duha u mojim nosnicama,+
4 moje usne neće izgovoriti ništa nepravedno
i moj jezik neće izreći nikakvu prijevaru!
5 Nipošto ne mogu reći za vas da ste pravedni!
Dokle god sam živ, neću se odreći svoje odanosti Bogu*!+
6 Branit ću svoju pravednost i neću je odbaciti.+
Srce me neće osuđivati dokle god sam živ.
7 Neka moj neprijatelj prođe kao i zli,
neka oni koji me napadaju prođu kao i nepravedni.
9 Hoće li Bog čuti njegov vapaj
kad ga snađe nevolja?+
10 Hoće li Svemogući biti njegova radost?
Hoće li prizivati Boga u svako doba?
11 Poučit ću vas o Božjoj moći*,
neću vam ništa kriti o Svemogućemu.
12 Ako ste vi svi vidjeli viđenja,
zašto su onda vaše riječi posve isprazne?
13 Ovako će zli čovjek proći kod Boga,+
ovakvo će nasljedstvo nasilnici dobiti od Svemogućega:
14 Bude li imao mnogo sinova, oni će pasti od mača,+
a njegovi potomci neće imati dovoljno hrane.
15 One koji ga nadžive pošast će otjerati u grob,
a njihove udovice neće ih oplakivati.
16 Ako on zgrne srebra kao zemlje,
ako nakupi haljina kao blata,
17 ako i skupi sve to,
pravednik će odjenuti te haljine+
i nedužni će podijeliti njegovo srebro.
18 Kuća koju gradi krhka je poput kukuljice moljca,
poput sjenice+ koju je sebi podignuo čuvar.
19 On će bogat otići na spavanje, ali žetva će mu propasti.
Kad otvori oči, ničeg više neće biti.
20 Strahote će navaliti na njega kao bujica.
Oluja će ga ugrabiti kad padne noć.+
21 Istočni vjetar odnijet će ga i on će nestati,
pomest će ga s njegovog mjesta.+
28 Ima mjesto gdje se vadi srebro
i mjesto gdje se vadi zlato, koje se pročišćava.+
2 Željezo se uzima iz zemlje,
bakar se taljenjem izdvaja iz stijena.+
3 Čovjek pobjeđuje tamu.
U potrazi za rudom*
prodire do najvećih dubina u mraku i gustoj tami.
4 Kopa rovove daleko od mjesta na kojima ljudi borave,
na zaboravljenim mjestima, ondje gdje ljudska noga inače ne kroči.
Neki se ljudi spuštaju onamo i rade viseći na užadi.
5 Hrana raste na površini zemlje,
a ispod nje se ruje i pustoši, kao da hara vatra*.
6 Ondje u stijenama počivaju safiri,
a u prašini ima zlata.
7 Put dotamo nijedna ptica grabljivica ne zna,
oko crne lunje nikad ga nije vidjelo.
8 Velike zvijeri nikad nisu njime kročile,
lav nikad nije njime prošao.
9 Svojom rukom čovjek razbija kremen,
prevrće gore potkopavajući njihove temelje.
10 U stijenama prokopava prolaze za vodu,+
njegove oči zapažaju sve što je dragocjeno.
11 Zatvara mjesta gdje prodire voda,
iznosi na vidjelo ono što je skriveno.
12 Ali gdje se mudrost može naći?+
Gdje izvire razboritost?+
13 Nitko od ljudi ne prepoznaje njenu vrijednost,+
ne može je se naći u zemlji živih.
14 Vodeni bezdan kaže: ‘Nema je u meni!’
More govori: ‘Nije kod mene!’+
15 Ona se ni čistim zlatom ne može kupiti,
nema tog srebra kojim se može platiti.+
16 Ne može se kupiti ofirskim zlatom+
ni rijetkim kamenjem – oniksom ili safirom.
17 Zlato i staklo ne mogu se s njome usporediti.
Ona se ne može dobiti ni za posudu od suhog* zlata.+
18 U usporedbi s njom koralj i kristal nisu vrijedni spomena.+
Vreća mudrosti vrijedi više nego vreća bisera.
19 Topaz+ iz Kuša ne može se s njome usporediti,
ne može je se kupiti ni čistim zlatom.
20 Ali odakle dolazi mudrost?
Odakle izvire razboritost?+
21 Skrivena je od pogleda svih živih stvorenja,+
zaklonjena od ptica što lete nebom.
22 Propast i smrt govore:
‘Do naših je ušiju dopro samo glas o njoj.’
23 Bog zna kako je pronaći,
samo on zna gdje ona prebiva,+
24 jer njegov pogled seže do svih krajeva zemlje,
on vidi sve što je pod nebom.+
25 Kad je odredio snagu* vjetru+
i raspodijelio vode,+
26 kad je postavio zakon kiši+
i zacrtao put olujnim oblacima i gromovima,+
27 tada je vidio mudrost u svojim djelima i obznanio ju je,
tada ju je učvrstio i ispitao.
28 I rekao je čovjeku:
‘Bojati se Jehove* – to je mudrost!+
Kloniti se zla – to je razboritost!’”+
29 Job je nastavio svoje izlaganje:
2 “Kad bih se barem vratio u prijašnje mjesece,
u dane kad je Bog bdio nada mnom,
3 kad mi je njegova svjetiljka sjala nad glavom,
kad me njegovo svjetlo vodilo kroz mrak,+
4 kad sam proživljavao najljepše godine svog života,
kad se u mom domu moglo osjetiti da mi je Bog prijatelj,+
5 kad je Svemogući još bio uz mene,
kad su moja djeca* bila oko mene,
6 kad je mojim stazama tekao maslac,
a iz stijena mi se izlijevalo ulje u potocima!+
7 Kad sam išao do gradskih vrata+
kako bih sjeo na svoju stolicu na trgu,+
8 dječaci bi se sklanjali kad bi me vidjeli,
čak bi i starci ustajali i ostali stajati.+
9 Uglednici bi prestajali govoriti,
ruku bi stavljali na usta.
10 Glas dostojanstvenika utihnuo bi,
jezik bi im se zalijepio za nepce.
11 Tko god bi me čuo, govorio bi lijepo o meni,
oni koji bi me vidjeli, hvalili bi me.
12 Jer izbavljao sam siromahe kad su zvali u pomoć,+
djecu bez oca i svakoga tko nije imao pomoćnika.+
13 Oni koje sam spasio od pogibli, blagoslivljali su me,+
srce udovica pjevalo je od radosti jer sam im pomagao.+
14 Pravednost sam odijevao kao haljinu,
pravda mi je bila kao ogrtač i kao turban.
15 Slijepima sam bio oči,
a hromima noge.
17 Lomio sam čeljusti zlotvorima+
i čupao plijen iz njihovih zuba.
19 Moje će se korijenje pružati do vode,
rosa će cijelu noć biti na mojim granama.
20 Moj ugled nikad neće biti narušen,
luk u mojoj ruci uvijek će odapinjati strijele.’
21 Ljudi su me puni nade slušali,
u tišini su čekali da od mene čuju savjet.+
22 Kad bih ja rekao svoje, nisu imali što dodati,
moje su riječi godile* njihovim ušima.
23 Čekali su me kao što se čeka kiša,
željno su čekali moje riječi kao proljetni pljusak.+
24 Kad bih im se nasmiješio, nisu mogli vjerovati da to činim,
vedrina mog lica ohrabrila bi ih*.
25 Davao sam im upute kao njihov poglavar,
živio sam kao kralj među svojom vojskom,+
kao onaj koji tješi žalosne.+
30 A sada mi se smiju+
ljudi koji su mlađi od mene,
čije očeve ne bih poslao
ni među pse da s njima čuvaju moje stado.
2 Od kakve mi je koristi snaga njihovih ruku?
Nema jakosti u njima.
3 Oni su iznemogli od oskudice i gladi,
glođu što nađu na suhoj zemlji,
koja je poharana i opustošena.
4 Beru slano lišće s grmlja,
hrane se korijenom žutilovke.
5 Ljudi ih izgone iz svoje zajednice,+
viču za njima kao za lopovima.
6 Žive na liticama u klancima,
u jamama i među stijenama.
7 Zapomažu iz grmova,
šćućurili su se među koprivama.
8 Oni su sinovi bezumnih i bezimenih ljudi,
protjerani su* iz zemlje.
12 Zdesna navaljuju na mene poput nasilne svjetine,
tjeraju me u bijeg,
a onda mi postavljaju pogubne prepreke na putu.
14 Naviru kao kroz širok procjep u zidu,
obrušavaju se na mene u mojoj nevolji.
15 Silan me strah obuzima,
moje dostojanstvo nestaje kao da ga vjetar odnosi,
moja nada u spasenje iščezava poput oblaka.
19 Bog me oborio u blato,
od mene je ostao samo prah i pepeo.
20 Vapim k tebi, ali ti mi ne odgovaraš,+
stojim pred tobom, ali ti me samo gledaš.
21 Okrenuo si se protiv mene i postao okrutan prema meni,+
napadaš me svom snagom.
22 Podižeš me i odnosiš s vjetrom,
a zatim me bacaš amo-tamo u oluji*.
23 Znam da ćeš me odvesti u smrt,
u kuću u koju odlaze svi živi.
24 Ali nitko ne želi dokrajčiti slomljenog čovjeka*+
koji moli za pomoć u vrijeme nevolje.
25 Nisam li ja plakao nad onima kojima su došli teški dani?
Nisam li se žalostio zbog siromaha?+
26 Nadao sam se dobru, ali snašlo me zlo.
Čekao sam svjetlost, ali došao je mrak.
27 Sve se u meni komeša i nikako da se smiri,
dani nevolje došli su na mene.
28 Hodam smrknut,+ ne vidim svjetlost sunca.
Ustajem na skupu i molim za pomoć.
29 Postao sam brat šakalima
i prijatelj nojevima.+
31 Moja harfa sada svira samo tužaljke,
a moja frula samo jadikovke.
31 Sklopio sam savez sa svojim očima.+
Kako bih onda mogao požudno gledati* neku djevicu?+
2 Što bi mi tada Bog nebeski dao,
što bi mi Svemogući udijelio s visine?
3 Zar propast ne čeka zlotvore
i nevolja one koji čine zlo?+
4 Zar on ne vidi moje puteve,+
ne broji li on sve moje korake?
5 Jesam li ikad govorio neistinu?*
Jesam li ikad ikoga prevario?*+
7 Ako su moje noge zašle s pravog puta,+
ako se moje srce povelo za mojim očima+
ili ako su se moje ruke okaljale,
8 neka drugi jede ono što ja posijem+
i neka se iščupa ono što posadim*.
9 Ako je moje srce zavela neka žena+
i ako sam tražio priliku+ da zgriješim sa ženom svog bližnjeg,
10 neka moja žena drugome melje žito
i neka drugi spavaju s njom!+
11 Jer time bih počinio sramotna djela,
prijestupe koje bi suci trebali kazniti.+
12 Takva bi djela bila poput vatre koja guta i uništava sve pred sobom,+
13 Ako sam svom robu ili robinji uskraćivao pravdu
kad su se žalili na mene*,
14 što ću učiniti kad me Bog pozove na red?
Što ću mu odgovoriti kad zatraži da mu položim račun?+
15 Nije li onaj koji je mene načinio u majčinoj utrobi načinio i njih?+
Nije li nas isti tvorac sazdao prije nego što smo se rodili?+
16 Ako sam odbio dati siromasima ono što su željeli+
ili sam udovicama tjerao suze na oči,+
17 ako sam svoje obroke jeo sam,
a nisam ni zalogaja podijelio sa siročadi+
18 (naime, od moje mladosti siročad je uz mene rasla kao uz oca
i od djetinjstva sam pomagao udovicama),
19 ako sam gledao kako čovjek strada jer nema odjeće
ili kako se siromah nema čime pokriti,+
20 ako mi on nije zahvaljivao*+
za to što se grijao vunom mojih ovaca,
21 ako sam ikad šakom prijetio siročetu+
kad mu je trebala moja pomoć* na gradskim vratima,+
22 neka mi ruka ispadne iz ramena,
neka mi se ruka slomi u laktu*!
23 Ali nisam tako činio jer sam se bojao da me Bog ne kazni,
jer sam osjećao strahopoštovanje prema njemu*.
24 Ako sam se pouzdao u zlato
ili govorio čistom zlatu: ‘Uz tebe se osjećam sigurno’,+
25 ako sam se dičio svojim velikim bogatstvom+
jer sam puno toga stekao,+
26 ako sam gledao sunce kako sja
ili krasni mjesec kako putuje nebom+
27 pa se moje srce potajno dalo zavesti
te sam im rukom slao poljupce štujući ih kao bogove,+
28 to bi bio prijestup koji bi suci trebali kazniti,
jer bih se odrekao pravog Boga koji je na nebu.
29 Jesam li se radovao propasti svog neprijatelja+
ili se naslađivao kad ga je zadesilo zlo?
30 Nisam dopustio svojim ustima da zgriješe
proklinjući ga i zazivajući njegovu smrt.+
31 Nisu li ljudi iz mog šatora govorili:
‘Može li itko pronaći čovjeka koji se nije najeo za njegovim stolom*?’+
32 Došljaka nikad nisam ostavljao da noću spava vani,+
putnicima su moja vrata uvijek bila otvorena.
33 Jesam li ikad tajio svoje grijehe, kao što to čine drugi ljudi,+
i skrivao svoj prijestup u njedrima?
34 Jesam li se plašio mnoštva
ili se bojao da će me ljudi iz drugih obitelji prezirati,
pa sam šutio i od straha nisam izlazio iz kuće?
35 Kad bi me barem netko saslušao!+
Potpisao bih sve što sam rekao.*
Neka mi Svemogući odgovori!+
Kad bi barem moj optužitelj ispisao optužnicu protiv mene!
36 Ja bih je nosio na ramenu,
stavio bih je sebi na glavu kao krunu.
37 Položio bih mu račun za svaki svoj korak,
pristupio bih mu uzdignute glave, poput nekog vođe.
38 Ako je moja zemlja uzdisala zbog mene
i ako su njene brazde zajedno plakale,
39 ako sam jeo njen urod, a nisam ga platio,+
ili ako sam njene vlasnike bacio u očaj,+
40 neka mi umjesto pšenice rodi trnje,
a umjesto ječma smrdljivi korov!”
Ovdje završavaju Jobove riječi.
32 Tada su se ona tri čovjeka prestala raspravljati s Jobom jer je on bio uvjeren u to da je pravedan*.+ 2 No Elihu, sin Buzovca+ Barakela, iz Ramove porodice, jako se razljutio. Razgnjevio se na Joba zato što ih je uvjeravao da je on u pravu, a ne Bog.+ 3 Razgnjevio se i na tri Jobova prijatelja jer mu ni na što nisu odgovorili kako treba, nego su Boga proglasili zlim.+ 4 Budući da su svi oni bili stariji od njega, Elihu je čekao da kažu svoje pa da se onda obrati Jobu.+ 5 Kad je vidio da je to sve što ta tri čovjeka imaju reći, još se više razgnjevio. 6 Naposljetku je Elihu, sin Buzovca Barakela, progovorio i rekao:
“Ja sam mlad,
a vi ste starci.+
Zato sam se s poštovanjem povukao+
i nisam se usudio reći vam ono što znam.
7 Razmišljao sam: ‘Neka stariji govore,
neka mnoge godine pokažu mudrost.’
8 Ali Božji duh,
dah Svemogućega, daje ljudima razboritost.+
9 Godine same po sebi ne čine čovjeka mudrim
niti su samo starci oni koji znaju što je ispravno.+
10 Zato kažem: ‘Poslušaj me*,
pa ću i ja tebi reći ono što znam.’
12 Pažljivo sam vas slušao,
ali nitko od vas nije dokazao da je Job u krivu*
niti je opovrgnuo njegove tvrdnje.
13 Zato nemojte govoriti: ‘Mi smo mudri.
Njega Bog pobija, a ne čovjek.’
14 No njegove riječi nisu bile uperene protiv mene,
pa mu se neću obraćati vašim riječima.
15 Oni su ustuknuli, ponestalo im je riječi,
ne znaju više što bi rekli.
16 Ja sam čekao, ali oni više ne govore,
samo stoje i više ništa ne odgovaraju.
17 Sada ću ja preuzeti riječ.
I ja ću iznijeti ono što znam,
18 jer toliko toga imam reći,
duh koji je u meni tjera me na to.
19 U meni sve kipi poput vina u čvrsto zatvorenom mijehu,
poput vina u novom mijehu koji samo što se ne raspukne.+
20 Dajte mi da govorim, to će mi olakšati muku!
Otvorit ću svoja usta i dati odgovor.
21 Ni prema kome neću biti pristran!+
Nikome neću laskati,
22 a i ne znam laskati.
Jer kad bih to činio, moj bi me Tvorac brzo uklonio.
33 Molim te, Jobe, čuj moje riječi,
saslušaj sve što ću ti reći!
2 Evo moram otvoriti usta,
moj jezik* mora govoriti.
3 Moje riječi dolaze iz čestitosti mog srca,+
moje usne iskreno govore ono što znam.
5 Odgovori mi ako možeš,
iznesi svoje tvrdnje preda mnom, pripremi se na obranu!
6 Znaj, pred pravim Bogom ja sam isti kao ti,
i ja sam od gline načinjen.+
7 Zato nema razloga da me se plašiš,
težina mojih riječi neće te satrti.
8 No na svoje uši čuo sam,
tvoje mi riječi još uvijek odzvanjaju u ušima:
9 ‘Ja sam čist, nemam grijeha.+
Čist sam, nikakav prijestup nisam počinio.+
10 Ali Bog traži razloge da mi se suprotstavi,
smatra me svojim neprijateljem.+
11 Noge mi stavlja u klade.
Nadzire sve moje staze.’+
12 Nisi u pravu kad tako govoriš. Zato ti kažem:
Bog je mnogo veći od smrtnog čovjeka.+
13 Zašto se žališ na njega?+
Zar zato što ti nije odgovorio na sve ono što si rekao?+
14 Bog govori jednom, pa onda još jednom
– ali nitko na to ne obraća pažnju –
15 u snu, u viđenju po noći,+
kad ljudi utonu u dubok san,
kad spavaju na postelji.
16 Tada im on govori na uho,+
svoje im pouke usađuje* u um,
17 kako bi čovjeka odvratio od zlih djela+
i sačuvao ga od ponosa.+
19 Ukoravaju ga i bolovi na njegovoj postelji
i neprestana bol u njegovim kostima,
20 pa mu se gadi hrana,
ne želi okusiti ni najukusnije jelo.+
21 Naočigled mu nestaje mesa s kostiju
i one sada strše*, a prije se nisu vidjele.
22 Njegova se duša* približava grobnoj jami,
ubojice će mu uskoro oduzeti život.
23 Ako se za njega nađe glasnik*,
jedan zastupnik između njih tisuću,
koji bi razjasnio čovjeku kako može biti čestit,
24 tada će mu se Bog smilovati i reći:
‘Izbavi ga da ne ode u grobnu jamu!+
Našao sam otkupninu za njega!+
26 Zavapit će k Bogu+ i on će mu iskazati naklonost.
Gledat će Božje lice i radosno klicati,
a Bog će smrtnog čovjeka opet smatrati pravednim.
27 Taj će čovjek govoriti* drugima:
29 Doista, sve to Bog čini za čovjeka,
i to dvaput, pa i triput,
30 da ga izbavi iz grobne jame,
kako bi ga obasjala svjetlost života.+
31 Pazi, Jobe! Saslušaj me!
Šuti, a ja ću još govoriti!
32 Ako imaš što reći, reci mi!
Govori, jer bih rado potvrdio da si u pravu!
33 Ali ako nemaš što reći, onda me saslušaj!
Šuti i poučit ću te mudrosti!”
34 Elihu je još rekao:
2 “Slušajte moje riječi, vi koji ste mudri,
saslušajte me, vi koji puno toga znate!
3 Jer uho prosuđuje riječi
kao što jezik* kuša hranu.
4 Ispitajmo sami što je ispravno.
Odlučimo zajedno što je dobro.
6 Zar ću lagati i reći da ne zaslužujem povoljnu presudu?
Moja je rana neizlječiva iako nisam učinio nikakav prijestup.’+
7 Ima li čovjeka kao što je Job,
koji porugu pije kao vodu?
8 U društvu je zlotvora,
druži se sa zlikovcima.+
9 Jer rekao je: ‘Čovjek nema koristi
od toga što želi ugoditi Bogu.’+
10 Stoga me poslušajte, razboriti ljudi!
13 Tko mu je povjerio vlast nad zemljom?
Tko ga je postavio nad cijelim svijetom?
14 Ako se on okrene protiv ljudi,
ako k sebi uzme njihov duh i njihov dah,+
15 svi će izginuti
i čovječanstvo će se vratiti u prah.+
16 Zato, ako si razborit, poslušaj ovo!
Pažljivo slušaj što ću ti reći!
17 Zar bi netko tko mrzi pravdu mogao vladati?
Zar bi ti optužio moćnoga koji je pravedan?
18 Zar bi kralju rekao: ‘Nitkove’?
Ili dostojanstvenicima: ‘Zlikovci’?+
19 Bog nije pristran prema uglednicima
i bogataš* mu nije draži od siromaha,+
jer svi su oni djelo njegovih ruku.+
20 Oni mogu umrijeti iznenada,+ usred noći.+
Ljudi drhte i ginu,
čak i moćni pogibaju, ali ne od ljudske ruke.+
21 Jer Bog promatra čovjekove puteve,+
on vidi sve njegove korake.
22 Nema tog mraka ni guste tame
gdje bi se zlotvori mogli sakriti.+
23 Jer Bog nijednom čovjeku ne određuje vrijeme
kad će pred njega doći na sud.
24 On obara moćne a da ih i ne mora saslušati,
i zatim druge postavlja na njihovo mjesto.+
26 Udara ih zbog njihove zloće
na mjestu gdje svi to mogu vidjeti+
27 jer su mu okrenuli leđa+
i ne mare ni za koji njegov put.+
28 Zbog njih siromasi vape k Bogu,
a on sluša viku onih koji su potlačeni.+
29 Kad Bog ništa ne poduzima, tko ga može osuditi?
Kad okrene lice, tko ga može vidjeti?
Okrene li ga od cijelog naroda ili od jednog čovjeka, isto je.
31 Zar će itko reći Bogu:
‘Kažnjen sam iako nisam počinio nikakav prijestup.+
32 Pomozi mi da uvidim ono što dosad nisam uvidio.
Ako sam učinio nešto loše, neću to ponoviti.’
33 Hoće li te Bog nagraditi onako kako ti misliš iako odbacuješ njegovu presudu?
Ti trebaš donijeti odluku, a ne ja.
Reci mi, dakle, ono što tako dobro znaš!
34 Razboriti ljudi,
a i svaki mudar čovjek koji čuje moje riječi, reći će:
35 ‘Job govori, ali nema znanja,+
u njegovim riječima nema razboritosti.’
36 Neka se* Joba dokraja iskuša
jer odgovara poput zlih ljudi!
37 On svom grijehu dodaje još i pobunu,+
podrugljivo plješće rukama pred nama
i govori mnoštvo riječi protiv pravog Boga!”+
35 Elihu je još rekao:
2 “Zar si toliko uvjeren da si u pravu da govoriš:
‘Pravedniji sam od Boga’?+
3 Ti govoriš: ‘Od kakve ti* je koristi ako činim ono što je ispravno?
Je li mi sada bolje nego što bi mi bilo da sam činio grijehe?’+
4 Ja ću ti odgovoriti –
i tebi i tvojim prijateljima.+
5 Podigni oči prema nebu i pogledaj,
promotri oblake,+ koji su visoko iznad tebe.
6 Ako griješiš, hoćeš li time naštetiti Bogu?+
Ako gomilaš prijestupe, hoćeš li mu time nauditi?+
7 A ako si pravedan, što mu time daješ
i što on dobiva od tebe?+
8 Tvoja zloća može nauditi samo čovjeku kao što si ti,
a tvoja pravednost može koristiti samo sinu čovječjem.
9 Ljudi zapomažu kad ih se jako tlači,
vape za oslobođenjem od vlasti moćnika.+
10 Ali nitko ne kaže: ‘Gdje je Bog, moj Veliki Tvorac,+
onaj koji ljudima daje razloga da ga noću hvale pjesmom?’+
14 A kamoli kad se žališ da ga ne vidiš!+
Tvoja je parnica pred njim, zato ga željno čekaj!+
15 Jer on te nije gnjevno pozvao na odgovornost,
prešao je preko tvojih krajnje nepromišljenih riječi.+
16 Job uzalud otvara usta,
nema znanja, a gomila riječi.”+
36 Elihu je zatim rekao:
2 “Budi još malo strpljiv sa mnom da ti nešto objasnim
jer još nešto želim reći u Božje ime*.
3 Podrobno ću govoriti o onome što znam
i objavit ću da je moj Tvorac pravedan.+
4 Moje riječi doista nisu lažne,
one potječu od onoga koji ima savršeno znanje.+
5 Uistinu, Bog je moćan+ i nikoga neće odbaciti,
silan je u svojoj razboritosti.
7 Od pravednika ne odvraća svoje oči.+
Na prijestolje ih postavlja s kraljevima*+ da bi zauvijek bili uzvišeni.
8 No ako su okovani lancima
i svezani užetom nevolje,
9 on im ukazuje na njihova nedjela,
na njihove prijestupe počinjene iz oholosti.
10 Otvara im uši da čuju opomenu
i govori im da prestanu činiti zlo.+
11 Ako poslušaju i počnu mu služiti,
proživjet će svoje dane u blagostanju
i svoje godine u zadovoljstvu.+
13 Oni kojima je srce bezbožno*, bit će ogorčeni.
Oni ne mole za pomoć kad im on stavlja okove.
15 A Bog izbavlja one koji su u nevolji,
otvara im uši kada pate kako bi ga mogli čuti.
16 Izbavlja te iz nevolje+
i dovodi na prostrano mjesto, gdje te ništa ne sputava,+
i tješi te obiljem hrane na tvom stolu.+
17 Bit ćeš zadovoljan presudom koju će dobiti zli+
kad ona bude donesena i kad pobijedi pravda.
18 No pazi da te bijes ne navede da budeš pakostan*+
i ne daj da te veliko mito zavede.
19 Hoće li te tvoj vapaj
ili tvoj silan trud sačuvati od nevolje?+
20 Nemoj čeznuti za noći,
kad ljudi nestaju sa svog mjesta!
21 Pazi da ne počneš činiti zlo
zbog toga što ne želiš trpjeti nevolju.+
22 Gle, Bog je uzvišen u svojoj snazi!
Ima li učitelja poput njega?
23 Zar njemu itko određuje što treba činiti?*+
Može li mu itko reći: ‘Krivo si postupio’?+
25 Sav ih ljudski rod promatra,
smrtni čovjek gleda ih izdaleka.
26 Zaista, Bog je mnogo uzvišeniji nego što to možemo shvatiti,+
broj njegovih godina ne može se dokučiti.+
27 On crpi kapi vode u visinu,+
para se pretvara u kišne kapi,
28 a zatim one padaju iz oblaka,+
pljušte po ljudima.
29 Može li itko razumjeti širenje oblaka,
grmljavinu iz njegovog šatora?+
32 U svojim rukama on drži munju
i zapovijeda joj kamo da udari.+
33 Grom navješćuje njegov dolazak,
čak i stoka najavljuje tko* dolazi.
37 Zbog toga mi srce snažno lupa,
kao da će iskočiti sa svog mjesta.
2 Pažljivo slušajte tutnjavu njegovog glasa
i grmljavinu što izlazi iz njegovih usta.
3 On je pušta preko cijelog neba,
šalje svoje munje+ do svih krajeva zemlje.
4 Iza njih razliježe se tutnjava,
Bog grmi veličanstvenim glasom,+
a munje ne prestaju sijevati dok se njegov glas ori.
6 Jer snijegu govori: ‘Padni na zemlju!’+
i kiši: ‘Snažno zapljušti!’+
7 Bog zaustavlja sve čovjekove poslove*
da bi svaki smrtni čovjek upoznao njegova djela.
8 Divlje životinje ulaze u svoje brloge,
borave u svojim jazbinama.
11 Da, on oblake puni vodom,
prosipa munje+ iz oblaka,
12 pa one jure kamo god ih pošalje,
na površini nastanjene zemlje čine sve što im zapovjedi.+
14 Poslušaj ovo, Jobe,
stani i dobro razmisli o Božjim čudesnim djelima!+
15 Znaš li kako Bog upravlja* oblacima
i kako stvara munje koje sijevaju iz oblaka?
16 Znaš li kako oblaci plove?+
To su čudesna djela onoga koji ima savršeno znanje.+
17 Zašto ti se haljine užare
kad zemlja utihne zbog južnog vjetra?+
19 Reci nam što da mu kažemo!
Mi ne znamo odgovore jer smo u tami.
20 Zar ću reći Bogu da želim razgovarati s njim?
Je li itko rekao nešto toliko važno da bi on to trebao čuti?+
21 Ljudi ne mogu vidjeti sunčevu svjetlost,
iako ona blista na nebu,
sve dok ne dođe vjetar i ne rastjera oblake.
22 Sa sjevera dolazi zlatni sjaj.
Božja veličanstvenost+ budi strahopoštovanje.
23 Svemogući nam je nedokučiv.+
24 Zato ga se ljudi trebaju bojati!+
Njemu nisu dragi oni koji misle* da su mudri.”+
38 Nato se Jehova iz vihora obratio Jobu:+
2 “Tko to zamagljuje moje riječi
i govori, a ništa ne zna?+
3 Molim te, čovječe, pripremi se za ono što slijedi.
Ja ću te pitati, a ti mi odgovori.
4 Gdje si bio kad sam zemlju utemeljio?+
Reci mi ako misliš da razumiješ kako sam to učinio.
5 Znaš li možda tko je odredio njene mjere
i tko ju je mjernim užetom izmjerio?
6 Na čemu počivaju njeni temelji
i tko joj je položio ugaoni kamen+
7 dok su jutarnje zvijezde+ zajedno klicale
8 Tko je vratima zatvorio more+
kad je navrlo kao iz majčine utrobe,
9 kad sam ga odjenuo oblacima
i povio gustom tamom,
10 kad sam mu odredio granicu
i postavio vrata sa zasunima+
11 te rekao: ‘Dotle možeš dolaziti, ali ne dalje,
tu će se zaustavljati tvoji ponosni valovi’?+
12 Jesi li ikad jutru zapovjedio da svane
ili kazao zori gdje da se pojavi+
13 te da uhvati zemlju za krajeve
i s nje strese zle?+
14 Kad je obasja jutarnja svjetlost, zemlja se preobražava kao glina pod pečatom
i sve na njoj zablista poput ukrasa na haljini.
15 A zlima se uskraćuje njihova svjetlost
i slama se njihova podignuta ruka.
16 Jesi li ikad sišao do mjesta na kojima izvire more?
Jesi li istražio morske dubine?+
17 Jesu li ti se pokazala vrata smrti?+
Jesi li vidio vrata guste tame*?+
18 Jesi li upoznao zemljina prostranstva?+
Reci mi ako sve to znaš!
19 Znaš li gdje prebiva svjetlost+
i gdje boravi tama?
20 Možeš li ih onamo odnijeti?
Znaš li puteve do njihove kuće?
21 Znaš li sve to? Zar si već bio živ* kad sam sve to stvarao?
Imaš li doista toliko godina?
22 Jesi li ušao u riznice snijega+
i jesi li vidio riznice tuče,+
23 koje čuvam za vrijeme nevolje,
za dan boja i rata?+
25 Tko je na nebu napravio žljebove za kišu
i odredio put olujnim oblacima i gromovima+
26 da bi kiša padala ondje gdje nitko ne živi,
u pustim krajevima u kojima nema ljudi,+
27 da napoji golu pustoš
i učini da nikne trava?+
28 Ima li kiša oca?+
Tko je otac kapima rose?+
29 Iz čije utrobe izlazi led
i tko rađa inje što se spušta s neba?+
30 Tko čini da voda postane čvrsta poput kamena,
da se površina vodenog bezdana zaledi?+
34 Možeš li svojim glasom doviknuti oblacima
da izliju jaku kišu na tebe?+
35 Možeš li kamo poslati munje?
Hoće li one doći k tebi i reći: ‘Evo nas’?
36 Tko je mudrost stavio u oblake*+
i dao razbor nebeskim pojavama*?+
37 Tko je dovoljno mudar da prebroji oblake
i tko može prevrnuti nebeske ćupove s vodom,+
38 pa da se prašina pretvori u blato
i da se grude zemlje slijepe?
39 Možeš li lavu loviti plijen
i mladim lavovima utažiti glad+
40 dok vrebaju iz zaklona,
dok leže u zasjedi u svom skrovištu?
39 Znaš li kada je ženkama kozoroga vrijeme da se ojare?+
Jesi li ikad promatrao kako košute donose na svijet svoje mlade?+
2 Brojiš li koliko ih mjeseci nose?
Znaš li kada je vrijeme da se otele?
3 Zgrče se kad mlade donose na svijet,
a onda im bolovi prestanu.
4 Njihova mladunčad jača i raste u divljini,
a potom ode i više se ne vraća k njima.
5 Tko je divljeg magarca pustio na slobodu,+
tko mu je odriješio užad?
6 Pustinju sam učinio njegovim domom
i dao sam mu da živi na slanoj zemlji.
7 On prezire gradsku vrevu,
ne mora slušati povike goniča.
8 Luta po gorama u potrazi za pašnjacima
ne bi li pronašao kakvu zelenu biljku.
9 Hoće li ti divlji bik htjeti služiti?+
Hoće li provesti noć u tvojoj staji*?
10 Možeš li divljeg bika užetom vezati za plug*?
Hoće li on poći za tobom da ore* u dolini?
11 Hoćeš li se pouzdati u njegovu veliku snagu
i prepustiti mu svoj težak posao?
12 Hoćeš li se pouzdati u njega da će ti prikupiti žito
i da će ti ga dovesti na gumno?
13 Ženka noja veselo maše krilima,
no mogu li se njena krila i perje usporediti s rodinima?+
14 Ona svoja jaja ostavlja na zemlji,
grije ih u tlu.
15 Zaboravlja da bi ih nečija noga mogla zdrobiti
ili da bi ih neka životinja mogla zgaziti.
16 Nemilosrdno postupa sa svojim ptićima, kao da nisu njezini.+
Ne boji se da bi joj trud mogao biti uzaludan.
17 Jer Bog ju je lišio mudrosti*,
nije joj udijelio razboritosti.
18 A kad potrči i zamahne krilima,
smije se konju i njegovom jahaču.
19 Zar ti konju daješ snagu?+
Jesi li mu ti ukrasio vrat lepršavom grivom?
20 Možeš li učiniti da skače kao skakavac?
Zastrašujuće je njegovo ponosno rzanje.+
22 Strahu se smije i ničeg se ne plaši,+
pred mačem ne uzmiče.
23 Nad njim zvekeću strijele u tobolcu,
sijevaju koplje i sulica*.
25 Čim se oglasi rog, on uzbuđeno njišti.
Izdaleka njuši bitku,
čuje viku zapovjednika i ratni poklik.+
26 Jesi li ti naučio sokola da se vine uvis
i raširi svoja krila prema jugu?
27 Zar se na tvoju naredbu orao diže uvis+
i gradi svoje gnijezdo na visini+
28 te noć provodi na litici,
živi u svom zaklonu na vrhu litice?
29 Odande kreće u potragu za hranom,+
njegove oči vide daleko.
30 Njegovi ptići piju krv.
Gdje god ima leševa, ondje je i on.”+
40 Jehova je nadalje rekao Jobu:
2 “Hoće li se onaj koji prigovara prepirati sa Svemogućim?+
Neka odgovori onaj koji želi ukoriti Boga!”+
3 Nato je Job odgovorio Jehovi:
4 “Ja sam neznatan.+
Što da ti odgovorim?
Stavljam ruku na usta.+
5 Govorio sam jednom, ali više neću odgovarati,
dvaput sam govorio, ali više ništa neću reći.”
6 Nato je Jehova iz vihora rekao Jobu:+
7 “Molim te, čovječe, pripremi se za ono što slijedi.
Ja ću te pitati, a ti mi odgovori.+
8 Zar ćeš dovoditi u pitanje* moju pravdu?
Zar ćeš mene osuditi da bi sebe opravdao?+
9 Je li tvoja ruka moćna poput Božje?+
Može li tvoj glas grmjeti poput njegovog?+
10 Ukrasi se, molim te, slavom i veličanstvom,
odjeni se dostojanstvom i krasotom!
11 Iskali svoj žestoki gnjev,
pogledaj sve ohole i ponizi ih!
12 Pogledaj sve ohole i obori ih,
zgazi zle u trenu!
13 Sve ih sakrij u prahu,
sveži ih na skrivenom mjestu,
14 pa ću čak i ja priznati*
da te tvoja desnica može spasiti.
15 A sada promotri vodenkonja*, kojeg sam načinio kao i tebe.
On jede travu kao bik.
16 Gle kako su mu snažni bokovi,
koliko snage ima u mišićima na trbuhu!
17 Rep mu je čvrst kao cedar,
isprepletene su tetive njegovih bedara.
18 Njegove su kosti poput bakrenih cijevi,
noge su mu poput željeznih poluga.
19 On je najistaknutiji među Božjim djelima.
Samo mu se njegov Tvorac može približiti s mačem.
20 Čitave gore daju mu hranu,
a sve životinje igraju se na njima.
21 On leži pod lotosima,
zaklanja ga trska u močvari.
22 Lotosi mu daju hlad,
okružuju ga topole u dolini*.
23 Ako rijeka nabuja, on se ne plaši.
Miran je čak i kad mu Jordan+ navali u usta.
24 Može li ga itko uhvatiti dok su mu oči otvorene
ili mu kukom probiti nos?
3 Hoće li te moliti za milost
ili ti se obratiti blagim riječima?
4 Hoće li s tobom sklopiti savez,
pa da ti bude rob do kraja života?
5 Možeš li se igrati s njim kao s pticom
ili ga vezati uzicom da bi se s njim igrale tvoje djevojčice?
6 Hoće li ga ribari uloviti i cjenkati se za njega?
Hoće li ga raskomadati i prodati trgovcima?
7 Možeš li mu kožu isprobadati ribarskim kopljima+
ili glavu ostima?
8 Digneš li ruku na njega,
zapamtit ćeš borbu s njim i nećeš to ponoviti!
9 Uzaludno je nadati se da ćeš ga pokoriti.
Čim bi ga ugledao, ostao bi bez daha*.
10 Nitko se ne usudi izazivati ga.
A tko se onda može meni suprotstaviti?+
11 Je li meni itko išta dao, pa da mu se trebam odužiti?+
Sve što je pod nebom, moje je.+
12 Još ću nešto reći o njegovom tijelu,
o njegovoj snazi i o njegovoj skladnoj građi.
13 Tko mu može skinuti odjeću?
Tko smije ući među njegove razjapljene čeljusti?
14 Tko mu može otvoriti usta*?
Njegovi su zubi zastrašujući.
15 Na leđima mu se nižu ljuske*,
čvrsto priljubljene jedna uz drugu.
16 Toliko su zbijene
da ni vjetar ne može prodrijeti među njih.
17 Snažno prianjaju jedna uz drugu,
čvrsto se drže i ne mogu se razdvojiti.
18 Kad on ispusti zrak kroz nozdrve, svjetlost zabljesne,
a oči su mu poput sunčevih zraka u zoru.
19 Iz njegovih usta sijevaju munje,
iskaču ognjene iskre.
20 Iz njegovih nozdrva suklja dim,
kao iz peći u kojoj gori rogoz.
21 Njegov dah potpaljuje ugljevlje,
plamen izlazi iz njegovih usta.
22 Vrat mu je izuzetno snažan.
Pred njim se širi strah.
23 Izbrazdana koža na njegovom trbuhu jako je čvrsta,
poput oklopa salivenog od željeza koji se ne može skinuti s njega.
24 Srce mu je tvrdo kao kamen,
tvrdo je kao donji mlinski kamen.
25 Kad se podigne, i junaci se uplaše.
Kad udari po vodi, smetu se od straha.
26 Mač ga ne može nadvladati,
a ni koplje, ni strijela, ni strelica.+
27 Njemu je željezo kao slama,
bakar kao trulo drvo.
28 Strijela ga ne može natjerati u bijeg,
kamenje iz praćke za njega je kao slama.
29 I toljaga mu je kao slamka,
on se smije zveckanju koplja.
30 Na trbuhu kao da ima oštre krhotine lončarije.
U blatu ostavlja trag kao vršilica.+
31 Od njega dubina uzavri kao voda u loncu,
more se uspjeni kao mirisno ulje u loncu.
32 Za sobom ostavlja blistave brazde,
pa se čini kao da voda ima sijede vlasi.
33 Na zemlji mu ništa nije slično,
stvoren je da se ničega ne boji.
34 Neustrašivo promatra sve ohole životinje.
Kralj je nad svim veličanstvenim zvijerima.”
42 Nato je Job odgovorio Jehovi:
2 “Sada znam da ti sve možeš
i da tebi ništa što naumiš nije neostvarivo.+
3 Rekao si: ‘Tko to zamagljuje moje riječi, a ništa ne zna?’+
Eto, govorio sam, ali nisam razumio
ono što je prečudesno za mene, što ne poznajem.+
4 Rekao si: ‘Molim te, slušaj, a ja ću govoriti.
Ja ću te pitati, a ti mi odgovori.’+
5 Dosad sam samo slušao o tebi,
ali sada te vidim svojim očima.
7 I tako je Jehova završio razgovor s Jobom. Zatim je Jehova rekao Temancu Elifazu:
“Razgnjevio sam se na tebe i na tvoja dva prijatelja,+ jer niste o meni govorili istinu+ kao moj sluga Job. 8 Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova pa otiđite mom sluzi Jobu te prinesite za sebe žrtvu paljenicu. A moj sluga Job pomolit će se za vas.+ Uslišit ću njegovu molbu, te vas neću kazniti za vašu ludost, za to što niste o meni govorili istinu kao moj sluga Job.”
9 Tada su Temanac Elifaz, Šuahovac Bildad i Naamac Sofar otišli odande i učinili ono što im je Jehova rekao. I Jehova je uslišio Jobovu molitvu.
10 Nakon što se Job pomolio za svoje prijatelje,+ Jehova je otklonio njegove nevolje+ i ponovno mu podario blagostanje*. Jehova mu je svega dao dvostruko više nego što je prije imao.+ 11 Sva Jobova braća i sestre i svi njegovi nekadašnji prijatelji+ došli su k njemu i jeli s njim u njegovoj kući. Pokazali su mu suosjećanje i tješili ga zbog svih nevolja koje su ga snašle jer je Jehova to dopustio. Svatko od njih dao mu je na dar novac i zlatni prsten.
12 I tako je Jehova više blagoslovio Joba u kasnijim godinama njegovog života nego u njegovim mlađim danima,+ pa je Job imao 14 000 ovaca, 6000 deva, 2000 goveda* i 1000 magarica.+ 13 A dobio je i sedam sinova i tri kćeri.+ 14 Prvoj je dao ime Jemima, drugoj Kasija, a trećoj Keren-Hapuk. 15 U cijeloj zemlji nije bilo tako lijepih žena kao što su bile Jobove kćeri. Njihov im je otac dao nasljedstvo kao i njihovoj braći.
16 Poslije toga Job je poživio još 140 godina te je vidio svoje potomke sve do četvrtog naraštaja. 17 Na koncu je Job umro u dubokoj starosti, zadovoljan svojim životom.
“Job” znači “omražen”.
Ili: “odan Bogu”.
Ili: “500 jarmova goveda”.
Ili: “najugledniji”.
Ili: “kad bi došao red na njega”.
Riječ je o hebrejskom izrazu koji se odnosi na anđele.
Ili: “odan Bogu”.
Dosl.: “nisi ogradio”.
Ili: “kuću”.
Ili: “u tvojoj je vlasti”.
Dosl.: “Jehovinog lica”.
Moguće i: “Munja je”.
Ili: “niti je rekao išta loše o Bogu”.
Riječ je o hebrejskom izrazu koji se odnosi na anđele.
Ili: “odan Bogu”.
Ili: “I dalje je nepokolebljiv u svojoj odanosti meni”.
Ili: “svoju dušu”.
Ili: “u tvojoj je vlasti”.
Ili: “dušu”.
Dosl.: “Jehovinog lica”.
Ili: “Zar si još uvijek nepokolebljiv u svojoj odanosti Bogu?”
Ili: “poznanika”.
Ili: “tama i smrtna sjena”.
Smatra se da se ovaj izraz odnosi na krokodila ili na neku drugu veliku i snažnu životinju koja živi u vodi.
Ili: “izgubila dok me u utrobi nosila a da to nije ni znala”.
Ili: “kojima je gorčina u duši”.
Dosl.: “svjetlo”.
Ili: “smišljaju”.
Ili: “glasnicima”.
Moguće je da je riječ o anđelima.
Ili: “uskraćuje im se pravda”.
Ili: “bespomoćan; neznatan”.
Dosl.: “otkupiti”.
Ili: “kamenje u polju bit će u savezu s tobom”.
Ili: “produžiti svoj život”.
Ili: “povorka Sabejaca”.
Dosl.: “otkupite”.
Ili: “pogađati se za”.
Dosl.: “Zar moje nepce ne prepoznaje”.
Po svemu sudeći, Job se obraća Bogu.
Ili: “moje oko više nikad neće vidjeti dobra”.
Ili: “šeol”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
Ili: “da gledam ove svoje kosti”.
Dosl.: “pa ih je predao u ruke njihovom prijestupu”.
Ili: “ustao da te zaštiti”.
Dosl.: “iznijeti riječi iz svog srca”.
Ili: “koji zaboravljaju Boga”.
Ili: “otpadnika”.
Dosl.: “kuću”.
Ili: “on gleda kamenu kuću”.
Ili: “koji su mu odani”.
Dosl.: “držati za ruku”.
Ili: “suditi”.
Ili: “uklanja”.
Moguće je da je riječ o Velikom medvjedu (Velikim kolima).
Moguće je da je riječ o Orionu.
Moguće je da je riječ o Plejadama (Vlašićima) u zviježđu Bika.
Dosl.: “odaje juga”.
Moguće je da je riječ o nekoj velikoj morskoj nemani.
Moguće i: “protivnika u sporu”.
Ili: “kad bih ostao odan Bogu; kad bih bio nevin”.
Dosl.: “pokvarenim”.
Ili: “Nema nikakve razlike.”
Ili: “čestitoga”.
Dosl.: “zlim”.
Ili: “lugom”.
Ili: “bio posrednik”.
Dosl.: “stavio ruku na nas obojicu”.
Dosl.: “maknuo svoj prut s mene”.
Dosl.: “Nisi li me ulio poput mlijeka i zgrušao me poput sira?”
Ili: “dah; život”.
Dosl.: “Ali ovo si sakrio u svom srcu.”
Ili: “da se malo razvedrim”.
Ili: “tame i smrtne sjene”.
Ili: “hvalisavac biti u pravu”.
Ili: “pouke”.
Ili: “dokučiti veličinu Svemogućega”.
Ili: “šeola”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
Ili: “licemjeran”.
Ili: “kad se divlji magarac rodi kao čovjek”.
Moguće i: “Razgovaraj sa zemljom”.
Ili: “dah”.
Dosl.: “nepce”.
Ili: “lišava svega”.
Dosl.: “moćnima otpasuje pojas”.
Ili: “Zar ste vi pristrani prema njemu?”
Ili: “nezaboravne”.
Dosl.: “vaši su štitovi”.
Ili: “Zašto svoje tijelo nosim u zubima i stavljam svoju dušu na dlan?”
Ili: “otpadnik”.
Moguće i: “Ako to netko može, ušutjet ću i umrijeti!”
Moguće je da Job govori o sebi.
Moguće i: “i odsijeca se”.
Dosl.: “mene”.
Ili: “šeol”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
Ovaj slikoviti izraz odnosi se na smrt koja ljude drži u ropstvu.
Ili: “Za djelom svojih ruku čeznut ćeš.”
Ili: “odgovarati znanjem koje je poput vjetra”.
Dosl.: “kruhom”.
Ili: “i želi se uzdići iznad Svemogućega”.
Odnosno uništiti svaku nadu da će preživjeti.
Ili: “otpadnici”.
Ili: “riječima koje su poput vjetra”.
Misli se na Elifaza.
Ili: “koji su se okupljali oko mene”.
Ili: “šiju”.
Ili: “snagu”. Dosl.: “rog”.
Dosl.: “čista”.
Moguće i: “bez sna gledaju prema Bogu”.
Ili: “otpadnici”.
Ili: “šeol”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
Ili: “šeola”.
Moguće i: “nečisti”.
Ili: “Najsmrtonosnija bolest”. Dosl.: “Prvorođenac smrti”.
Dosl.: “kralju strahota”.
Dosl.: “on neće imati imena”.
Ili: “na mjestu gdje boravi”.
Dosl.: “šatori zlikovaca”.
Ili: “izvrijeđali”.
Ili: “rođaci”.
Dosl.: “sinovima svoje utrobe”. Job misli na utrobu svoje majke.
Dosl.: “nikako da se nasitite mog mesa”.
Dosl.: “prahom”.
Ili: “moji bubrezi venu u meni”.
Dosl.: “duh mog razuma”.
Ili: “čovječanstvo; Adam”.
Ili: “otpadnikova”.
Misli se na snagu.
Dosl.: “jezik”.
Dosl.: “maslac”.
Dosl.: “žuči”.
Dosl.: “ne bi li moj duh”.
Ili: “postanu moćni”.
Ili: “u trenu siđu”. Odnosno umru brzo i bezbolno.
Ili: “šeol”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
Ili: “savjeti; namjere”.
Ili: “prepolovi”.
Ili: “ičemu”.
Dosl.: “bedara punih sala”.
Ili: “s gorčinom u duši”.
Moguće i: “kako biste me napali”.
Dosl.: “Slatke će mu biti grude zemlje”.
Dosl.: “Za sobom će povući sve ljude”.
Ili: “Zar se Svemogući raduje”.
Ili: “što si mu odan”.
Dosl.: “skidaš haljine s golih”.
Dosl.: “lomio si ruke”.
Ili: “siročadi”.
Dosl.: “ptičarske zamke”.
Ili: “krugu”.
Dosl.: “rijeka”.
Ili: “grumenje zlata”.
Ili: “onoga tko obara pogled”.
Ili: “buntovno”.
Ili: “što mi je određeno”.
Ili: “raste moje strahopoštovanje”.
Ili: “strahopoštovanjem”.
Moguće i: “sabirati na polju hranu za stoku”.
Moguće i: “Cijede ulje iz maslina”.
Moguće i: “nikoga ne optužuje”.
Ili: “šeol”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
Ili: “Majčina utroba”.
Dosl.: “u svojim visinama”.
Ili: “čist”.
Ili: “da imaš zdravog razuma”.
Ili: “Šeol”. Izraz se odnosi na simbolično mjesto gdje se nalaze mrtvi. Vidi izraz “šeol” u Rječniku.
Ili: “abadon”.
Dosl.: “sjever”.
Dosl.: “krug”.
Dosl.: “rahaba”.
Ili: “vjetrom”.
Ili: “bit ću odan Bogu”.
Ili: “otpadnik”.
Moguće i: “Poučit ću vas Božjom rukom”.
Moguće i: “Ljudi”.
Dosl.: “kamenom”.
Po svemu sudeći, Job misli na poslove u rudniku.
Ili: “pročišćenog”.
Dosl.: “težinu”.
Ili: “Osjećati strahopoštovanje prema Jehovi”.
Ili: “sluge”.
Dosl.: “gnijezdu”.
Ili: “nježno padale po”.
Moguće i: “nisu mogli skinuti vedrinu s mog lica”.
Ili: “bičem su istjerani”.
Dosl.: “otpustio je moj luk”.
Ili: “neobuzdano; žestoko”.
Moguće i: “i ne trebaju pomoćnika”.
Moguće je da Job misli na svoju kožu.
Moguće i: “sav sam se izobličio”.
Moguće i: “razbijaš uz tresak”.
Dosl.: “ruševinu”.
Moguće i: “groznice”.
Ili: “poklanjati neprimjerenu pažnju”.
Moguće i: “Jesam li se ikad družio s ljudima koji govore neistinu?”
Dosl.: “Je li moja noga trčala k prijevari?”
Ili: “da sam čestit”.
Ili: “iskorijene moji potomci”.
Ili: “koja bi iskorijenila”.
Ili: “imetak”.
Ili: “parničili sa mnom”.
Dosl.: “ako me njegovi bokovi nisu blagoslivljali”.
Moguće i: “kad sam vidio da imam podršku”.
Ili: “ispadne iz zgloba”.
Dosl.: “njegovom veličanstvu”.
Dosl.: “najeo njegovog mesa”.
Ili: “Evo mog potpisa.”
Ili: “jer je on u svojim očima bio pravedan”.
Po svemu sudeći, Elihu se ovdje obraća Jobu.
Ili: “nije ukorio Joba”.
Dosl.: “jezik i nepce”.
Dosl.: “zapečaćuje”.
Ili: “život”.
Ili: “oružje (strijela)”.
Ili: “ogoljele su”.
Ili: “život”.
Ili: “anđeo”.
Dosl.: “svježije”.
Dosl.: “pjevati”.
Moguće i: “ali to mi nije donijelo nikakvu korist”.
Dosl.: “otkupio”.
Ili: “život”.
Dosl.: “nepce”.
Ili: “dat će da snosi posljedice svojih postupaka”.
Ili: “dostojanstvenik”.
Ili: “otpadnik”.
Moguće i: “Oče moj, neka se”
Vjerojatno se odnosi na Boga.
Ili: “laži”.
Ili: “u Božju obranu”.
Moguće i: “postavlja kraljeve”.
Ili: “oružja (strijele)”.
Ili: “otpadničko”.
Moguće i: “život im se gasi među”.
Ili: “da pakosno plješćeš rukama”.
Moguće i: “Zar njega itko može pozvati na odgovornost zbog njegovih djela?”
Ili: “razastire svoju svjetlost”.
Moguće i: “brani narode”.
Moguće i: “što”.
Dosl.: “zapečaćuje ruku svakom čovjeku”.
Ili: “zapovijeda”.
Ili: “iskovati”.
Ili: “koje vlastito srce uvjerava”.
Riječ je o hebrejskom izrazu koji se odnosi na anđele.
Ili: “smrtne sjene”.
Ili: “rođen”.
Moguće i: “munja”.
Moguće je da je riječ o Plejadama (Vlašićima) u zviježđu Bika.
Moguće je da je riječ o Orionu.
Dosl.: “Mazarot”. U 2Kr 23:5 spominje se srodni izraz u množini, koji se odnosi na zviježđa zodijaka.
Moguće je da je riječ o Velikom medvjedu (Velikim kolima).
Moguće i: “Bogu”.
Moguće i: “čovjeka”.
Moguće i: “dao razbor umu”.
Ili: “uz tvoje jasle”.
Dosl.: “brazdu”.
Ili: “drlja”.
Dosl.: “Bog joj je dao da zaboravi mudrost”.
Dosl.: “nasrće na oružje”.
Ili: “kratko koplje”.
Ili: “guta prostranstva”.
Moguće i: “on ne vjeruje”.
Ili: “obezvrijediti”.
Ili: “pa ću te čak i ja pohvaliti”.
Dosl.: “behemota”.
Ili: “vadiju”. Vidi izraz “vadi” u Rječniku.
Dosl.: “levijatana”.
Dosl.: “rogoz”.
Dosl.: “bodljom”.
Ili: “srušio bi se”.
Dosl.: “vrata lica”.
Moguće i: “Nizovi ljusaka njegov su ponos”.
Ili: “Jehova je izbavio Joba iz zatočeništva”.
Ili: “1000 jarmova goveda”.