PROPOVJEDNIK

1 Riječi onoga koji poučava* narod,+ Davidovog sina, kralja u Jeruzalemu.+

 6 Vjetar ide na jug i opet se vraća na sjever.

Neprestano vjetar kruži, uvijek iznova ide ukrug.

 7 Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne prepuni.+

Odakle rijeke teku, onamo se vraćaju da ponovno teku.+

Nema ništa novo pod suncem.+

10 Ima li išta za što bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo”?

12 Ja, koji poučavam narod, vladam kao kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.+ 13 Odlučio sam upotrijebiti svoju mudrost+ kako bih proučio i istražio sve što se čini pod nebom+ – sve mučne poslove koje je Bog dao ljudima kako bi se njima bavili.

15 Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti.

Ono čega nema, ne može se izbrojiti.

16 Tada sam rekao u svom srcu: “Evo postao sam vrlo mudar, mudriji od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu.+ Moje je srce steklo mnogo mudrosti i znanja.”+ 17 Potrudio sam se upoznati mudrost, a isto tako i ludost i bezumlje,+ ali shvatio sam da je i to trčanje za vjetrom.

18 Jer mnogo mudrosti donosi mnogo jada.

Dakle, tko uvećava znanje, uvećava bol.+

2 Zatim sam rekao u svom srcu: “Hajde da iskusim užitke pa da vidim hoće li me to usrećiti.” Ali gle, i to je bilo isprazno.

 2 O smijehu sam rekao: “To je ludost!”

I o veselju: “Kakva je korist od toga?”

3 Odlučio sam istražiti donosi li uživanje u vinu+ išta dobro, ali pritom sam sačuvao svoju mudrost. Čak sam prigrlio bezumlje kako bih saznao što je najbolje da ljudi čine pod nebom tijekom svog kratkog života. 4 Učinio sam velika djela.+ Sagradio sam sebi kuće,+ zasadio sebi vinograde.+ 5 Načinio sam sebi vrtove i perivoje te u njima posadio svakovrsne voćke. 6 Načinio sam sebi jezerca da navodnjavam šumarak u kojem se zeleni drveće. 7 Doveo sam sluge i sluškinje+ i imao sam sluge koji su se rodili u mojoj kući. Nabavio sam i mnogo stoke, krupne i sitne,+ više od svih koji su prije mene živjeli u Jeruzalemu. 8 Nagomilao sam sebi srebra i zlata,+ blaga kraljeva i pokrajina.+ Doveo sam mnogo pjevača i pjevačica te sam uživao u društvu žene, mnogih žena*, što muškarcima donosi veliko zadovoljstvo. 9 I postao sam velik, veći od svih koji su prije mene živjeli u Jeruzalemu.+ A moja me mudrost nije ostavila.

10 Nisam uskratio sebi ništa što sam poželio*.+ Nisam svom srcu uskratio nikakav užitak*. Moje se srce veselilo svakom mom trudu i to mi je bila nagrada za sav moj trud.+ 11 Ali kad sam se osvrnuo na sve što su moje ruke učinile i na sav naporan posao koji sam obavljao,+ shvatio sam da je sve bilo isprazno, sve je bilo trčanje za vjetrom.+ Ništa od toga nije imalo pravu vrijednost* pod suncem.+

12 Zatim sam odlučio usporediti mudrost, ludost i bezumlje.+ (Jer što bi mogao učiniti čovjek koji bi došao poslije kralja? Samo ono što je već učinjeno.) 13 I spoznao sam da je mudrost bolja od bezumlja,+ kao što je svjetlost bolja od tame.

14 Mudar jasno vidi*,+ a bezumnik luta u tami.+ Spoznao sam i to da obojicu čeka isti kraj.+ 15 Tada sam rekao u svom srcu: “Što zadesi bezumnika, to će zadesiti i mene.”+ Kakva mi je onda korist od tolike mudrosti? Stoga sam rekao u svom srcu: “I to je isprazno.” 16 Jer nitko se neće vječno sjećati ni mudroga ni bezumnika.+ U danima koji dolaze svatko će biti zaboravljen. A kako će umrijeti mudar čovjek? Isto kao i bezumnik.+

17 I zamrzio sam ovakav život+ jer mi se sve što se radi pod suncem učinilo mučnim, jer je sve isprazno,+ sve je trčanje za vjetrom.+ 18 Postalo mi je mrsko sve za što sam se trudio pod suncem+ jer to moram ostaviti čovjeku koji će doći nakon mene.+ 19 A tko zna hoće li on biti mudar ili lud?+ Ipak, on će postati gospodar svega što sam velikim trudom i mudrošću stekao pod suncem. I to je isprazno. 20 Stoga sam postao očajan u srcu zbog sveg napornog rada koji sam obavljao pod suncem. 21 Jer netko naporno radi služeći se svojom mudrošću, znanjem i vještinama, ali sve što stekne mora ostaviti drugom čovjeku koji se nije trudio oko toga.+ I to je isprazno i jako žalosno*.

22 Od kakve je zapravo koristi čovjeku sav njegov naporan rad i snažna volja* da naporno radi pod suncem?+ 23 Jer cijelog života* posao mu zadaje bol i donosi nezadovoljstvo,+ a srce mu ni noću ne počiva.+ I to je isprazno.

24 Čovjeku nema ništa bolje nego da jede i pije i da uživa u svom marljivom radu*.+ Shvatio sam da i to dolazi iz ruke pravog Boga.+ 25 Jer tko jede i pije bolje od mene?+

26 Pravi Bog daje mudrost, znanje i radost čovjeku koji mu je po volji,+ a grešniku daje da se zaokupi skupljanjem i gomilanjem imetka, koji će na koncu pripasti onome koji je Bogu po volji.+ I to je isprazno, i to je trčanje za vjetrom.

9 Kakvu korist onaj tko radi ima od sveg svog truda?+ 10 Promatrao sam posao koji je Bog dao ljudima da se njime bave. 11 Sve što je učinio lijepo* je i učinio je to u pravo vrijeme.+ Čak je ljudima u srce usadio misao o vječnosti. Ipak, ljudi nikada neće u potpunosti dokučiti* djela koja pravi Bog čini.

12 Zaključio sam da za njih nema ništa bolje nego da se vesele i da čine dobro za svog života+ 13 te da bi svaki čovjek trebao jesti i piti i uživati u svom marljivom radu*. To je Božji dar.+

14 Spoznao sam da će sve što pravi Bog čini trajati zauvijek. Tome se ništa ne može dodati niti se od toga išta može oduzeti. Pravi Bog tako postupa da bi ga se ljudi bojali*.+

15 Sve što se događa, već se prije dogodilo, i što će biti, već je i prije bilo.+ Ali pravi će Bog ostvariti ono za čim ljudi teže*.

16 Još sam i ovo vidio pod suncem: Umjesto pravde vlada zlo i umjesto pravednosti vlada zloća.+ 17 I rekao sam u svom srcu: “Pravi Bog sudit će i pravednima i zlima+ jer postoji vrijeme za svako djelo i svaki postupak.”

18 Rekao sam u svom srcu i to da pravi Bog iskušava ljude kako bi im pokazao da su poput životinja. 19 Naime, kakav je kraj ljudima, takav je kraj i životinjama – svima je isti kraj.+ Kako umiru oni, tako umiru i one. I svi imaju isti duh.+ Dakle, čovjek nije bolji od životinja. Sve je isprazno. 20 Svi idu na isto mjesto.+ Svi su postali od praha+ i svi se vraćaju u prah.+ 21 Tko zna da li duh ljudi odlazi gore, a duh životinja odlazi dolje u zemlju?+ 22 I shvatio sam da nema ništa bolje nego da čovjek uživa u svom radu*,+ zato što mu je to nagrada. Jer tko mu može omogućiti da vidi što će biti kad njega više ne bude?+

4 Opet sam razmišljao o svim nepravdama* koje se čine pod suncem. Vidio sam suze potlačenih, a nije bilo nikoga da ih utješi.+ Moć je bila u rukama njihovih tlačitelja, a nije bilo nikoga da ih utješi. 2 Zato sretnijima smatram one koji su već umrli nego one koji su još živi.+ 3 A i od jednih i od drugih sretniji je onaj tko se još nije ni rodio,+ tko nije vidio zla djela koja se čine pod suncem.+

4 I vidio sam da se ljudi silno trude vješto obavljati posao zato što se nadmeću jedni s drugima*.+ I to je isprazno, i to je trčanje za vjetrom.

5 Bezumnik sjedi skrštenih ruku, a tijelo mu propada*.+

6 Bolja je jedna šaka počinka nego dvije šake napornog rada i trčanja za vjetrom.+

7 Razmišljao sam o još jednoj ispraznosti pod suncem: 8 Ima netko tko je sasvim sam, bez prijatelja. Nema ni sina ni brata, ali naporno radi bez prestanka. Nikad mu nije dosta bogatstva.*+ No pita li se on: “Za koga toliko radim i zašto uskraćujem sebi ono što je dobro?”+ I to je isprazno i žalosno.+

9 Bolje je dvojici nego jednome+ jer dobivaju nagradu za svoj trud*. 10 Naime, ako jedan padne, drugi će ga podignuti. No što će se dogoditi onom koji padne, a nema nikoga da ga podigne?

11 I ako se dvojica primaknu jedan drugome, ugrijat će se. A kako će se jedan sam ugrijati? 12 Netko bi mogao nadjačati jednoga, ali dvojica mu se mogu oduprijeti. I trostruko uže ne kida se lako*.

13 Bolji je mladić koji je siromašan, a mudar, nego kralj koji je star, a bezuman,+ pa više ne zna prihvatiti savjet.+ 14 Jer on* može izaći iz zatvora i postati kralj,+ iako se u kraljevstvu rodio kao siromah.+ 15 Razmišljao sam o svima živima koji hodaju pod suncem i o tome što se događa kad mladi kralj dođe na mjesto svog prethodnika. 16 U početku nema kraja onima koji ga podupiru, ali oni koji kasnije dođu neće biti zadovoljni njime.+ I to je isprazno, i to je trčanje za vjetrom.

5 Pazi na svoje korake kad ideš u dom pravog Boga.+ Bolje je da onamo dođeš kako bi slušao,+ a ne kako bi prinio žrtvu poput bezumnika,+ jer oni ne shvaćaju da krivo postupaju.

2 Nemoj brzopleto otvarati usta i neka tvoje srce ne govori nepromišljeno pred pravim Bogom+ jer pravi je Bog na nebu, a ti si na zemlji. Zato neka tvojih riječi bude malo.+ 3 Jer nemiran san dolazi od mnoštva briga*,+ a bezuman govor od mnoštva riječi.+ 4 Kad daš zavjet Bogu, ne odgađaj izvršiti ga+ jer bezumnici mu nisu mili.+ Ono što si zavjetovao, izvrši.+ 5 Bolje je da se ne zavjetuješ nego da se zavjetuješ, a ne izvršiš zavjet.+ 6 Ne daj da te* tvoja usta navedu na grijeh+ i ne reci pred anđelom* da si se zavjetovao greškom.+ Zašto da se pravi Bog razgnjevi zbog onog što si rekao, pa da uništi djelo tvojih ruku?+ 7 Jer kao što zaokupljenost svim i svačim donosi nemiran san*,+ tako i mnoštvo riječi vodi u ispraznost. Ali boj se pravog Boga.+

8 Ako vidiš da u tvojoj zemlji netko tko ima vlast tlači siromaha, uskraćuje ljudima pravdu i s njima postupa nepošteno, nemoj se čuditi tome.+ Jer onoga koji tako postupa, promatra netko tko ima veću vlast od njega, a ima i onih koji imaju još veću vlast od njih.

9 Svi ti ljudi imaju korist od zemlje. I samom kralju poslužuje se ono što dolazi s polja.+

10 Onome tko voli srebro, nikad nije dosta srebra, i onome tko voli bogatstvo, nikad nije dosta dobitka.+ I to je isprazno.+

11 Što je čovjekov imetak veći, to je više onih koji ga troše.+ I kakvu korist od njega ima vlasnik, osim što ga gleda svojim očima?+

12 Sladak je san onome tko služi, jeo malo ili mnogo, a bogatstvo bogatome ne da spavati.

13 Vidio sam pod suncem nešto što je jako žalosno*: Čovjek gomila bogatstvo sebi na štetu. 14 To bogatstvo propadne kad mu posao pođe po zlu, pa svom sinu, kad se rodi, nema što ostaviti u nasljedstvo.+

15 Čovjek gol izlazi iz majčine utrobe, a gol i odlazi u grob, onakav kakav je i došao.+ I ništa od onog za što je naporno radio ne može ponijeti sa sobom.+

16 I ovo je jako žalosno*: Onako kako je tko došao, tako će i otići. I kakvu korist od svog truda ima onaj tko naporno radi, kad mu sav trud odlazi u vjetar?+ 17 I svi su mu dani crni*, prolaze u velikoj muci, bolesti i ljutnji.+

18 Uvidio sam da je dobro i lijepo da čovjek jede i pije i uživa u marljivom radu*+ koji obavlja pod suncem tijekom svog kratkog života koji mu je pravi Bog dao, jer to mu je nagrada.+ 19 I kad pravi Bog nekom čovjeku da bogatstvo i imetak+ te mu omogući da uživa u njima, on bi trebao uzeti svoju nagradu i uživati u svom marljivom radu. To je Božji dar.+ 20 Tada čovjek gotovo da i ne razmišlja o prolaznosti svog života*, jer ga pravi Bog zaokuplja onim što mu raduje srce.+

6 Vidio sam pod suncem još nešto što je žalosno*, a često se događa među ljudima: 2 Nekom čovjeku pravi Bog daje bogatstvo, imetak i čast, pa ima sve što želi, a ipak mu pravi Bog ne omogućava da uživa u tome, nego u tome uživa netko drugi*. To je isprazno, to je veliko zlo. 3 Kad bi čovjek imao stotinu djece i živio mnogo godina i doživio duboku starost, a ne bi uživao u dobrima koja ima prije nego legne u grob*, onda bi, moram to reći, mrtvorođenčetu bilo bolje nego njemu.+ 4 Jer ono je uzalud došlo na svijet i otišlo je u tamu te mu je ime obavijeno tamom*. 5 Nije vidjelo sunca niti je išta znalo, ali ipak mu je bolje* nego onome koji je proživio mnogo godina.+ 6 Ima li ikakve koristi od toga da čovjek živi i dvaput po tisuću godina, a nimalo ne uživa u životu? Zar ne odlaze svi na isto mjesto?+

7 Čovjek naporno radi samo da napuni želudac,+ ali nikako se ne može nasititi*. 8 Jer po čemu je mudar bolji od bezumnoga?+ Kakve koristi siromah ima od toga što zna spajati kraj s krajem*? 9 Bolje je da čovjek uživa u onom što mu je pred očima, nego da se povodi za svojim željama. I to je isprazno, i to je trčanje za vjetrom.

10 Što god postoji, već je dobilo svoje ime. I zna se što je čovjek. On se ne može prepirati* s moćnijim od sebe. 11 Što je više riječi, to je veća ispraznost.* Kakva je čovjeku korist od njih? 12 Tko zna što je najbolje da čovjek čini tijekom svog kratkog i ispraznog života, koji prolazi kao sjena?+ Jer tko može reći čovjeku što će biti pod suncem kad njega više ne bude?

7 Bolji je dobar glas* nego dobro ulje+ i bolji je dan smrti nego dan rođenja. 2 Bolje je ići u kuću gdje se tuguje za umrlim+ nego u kuću gdje je gozba jer svakog čovjeka čeka žalostan kraj. Oni koji su živi, neka to uzmu k srcu. 3 Bolji je jad nego smijeh+ jer kad je lice žalosno, srce postaje bolje.+ 4 Srce je mudrih u kući gdje je tuga, a srce bezumnih u kući gdje je veselje.+

5 Bolje je poslušati ukor mudrog čovjeka+ nego slušati laskanje* bezumnih ljudi. 6 Kao zapaljeno trnje koje pucketa ispod kotla, takav je smijeh bezumnika.+ I to je isprazno. 7 Tlačenje* može navesti mudroga da postupi ludo, a mito kvari srce.+

8 Bolji je kraj stvari nego početak. Bolje je biti strpljiv nego biti ohol.+ 9 Nemoj se brzo vrijeđati,+ jer uvredljivost počiva u grudima bezumnih*.+

10 Ne govori: “Zašto su prijašnja vremena bila bolja od ovih?” jer nije mudro da tako razmišljaš.+

11 Mudrost je naročito dobra kad čovjek uz nju ima i nasljedstvo. Korisna je onima koji žive pod suncem. 12 Jer mudrost je zaštita,+ kao što je i novac zaštita.+ No znanje i mudrost vredniji su jer čuvaju život onima koji ih imaju.+

13 Razmisli o djelima pravog Boga. Tko može ispraviti ono što je on iskrivio?+ 14 U dan kad je sve dobro pokazuj dobrotu,+ a u dan nevolje razmišljaj o tome da je Bog stvorio i jedan i drugi dan+ kako ljudi ne bi mogli znati što će im donijeti budućnost.+

15 Svašta sam vidio za svog ispraznog života+ – kako pravednik propada iako je pravedan+ i kako zli čovjek dugo živi iako je zao.+

16 Ne budi previše pravedan+ i ne budi previše mudar.+ Zašto da sam sebe upropastiš?+ 17 Ne budi suviše zao i ne budi lud.+ Zašto da umreš prije vremena?+ 18 Poslušaj prvo upozorenje, a ni drugo nemoj zanemariti.+ Tko se boji Boga, poslušat će i jedno i drugo.

19 Mudrom čovjeku mudrost daje veću snagu nego gradu deset moćnih ljudi.+ 20 Nema pravednog čovjeka na zemlji koji uvijek čini ono što je dobro i nikad ne griješi.+

21 Ne uzimaj k srcu svaku riječ koju ljudi kažu.+ U protivnom ćeš čuti svog slugu kako te proklinje*. 22 Jer dobro* znaš da si i sam mnogo puta proklinjao druge.+

23 Sve sam to istražio služeći se svojom mudrošću i rekao: “Steći ću iznimnu mudrost.” Ali takva mi je mudrost bila nedostižna. 24 Ono što se zbiva, nedokučivo je i jako duboko. Tko to može shvatiti?+ 25 Odlučio sam spoznati, istražiti i pronaći mudrost i smisao svega te razumjeti sve zlo bezumlja i besmislenost ludosti.+ 26 I otkrio sam ovo: Od smrti je gorča žena koja je poput lovačke mreže, kojoj je srce poput ribarske mreže, a ruke su joj poput okova. Čovjek koji želi ugoditi pravom Bogu bježat će od nje,+ ali grešnik će dopustiti da ga ona zarobi.+

27 “Evo što sam otkrio”, kaže onaj koji poučava* narod.+ “Istraživao sam jedno za drugim da bih došao do nekog svog zaključka, 28 ali nisam našao ono što sam tražio. Među tisuću ljudi našao sam jednog čestitog muškarca, ali nisam našao nijednu čestitu ženu. 29 Samo sam ovo otkrio: Pravi je Bog ljude načinio čestitima,+ ali oni rade po svom*.”+

8 Tko je poput mudrog čovjeka? Tko zna odgovore na važna pitanja*? Mudrost čovjeku ozaruje lice i ublažuje njegov strog izgled.

2 Ja kažem: “Izvršavaj kraljeve naredbe+ jer si se zakleo Bogu.+ 3 Ne žuri se otići od kralja.+ Nemoj se uplitati u* ono što je zlo.+ Kralj može učiniti što god želi 4 jer je njegova riječ najjača.+ Tko mu smije reći: ‘Što radiš?’”

5 Tko izvršava zapovijedi, neće doživjeti nevolju.+ Mudro će srce znati kada je pravo vrijeme za nešto i kako to treba učiniti.+ 6 Naime, ljude pogađaju mnoge nevolje, ali postoji pravo vrijeme i pravi način za rješavanje svega.+ 7 Budući da nitko ne zna što će se dogoditi u budućnosti, tko može reći kako će se to dogoditi?

8 Kao što čovjek nema vlasti nad svojim duhom* niti ga može zadržati da ne ode, tako nema vlasti niti nad danom svoje smrti.+ Kao što se nikome ne daje otpust usred rata, tako ni zlima njihova zloća neće dati da prođu bez posljedica*.

9 Sve sam to vidio i pomno sam razmislio o svemu što se radi pod suncem dok čovjek vlada nad čovjekom na njegovu štetu*.+ 10 I vidio sam kako se pokapa zle, one koji su dolazili na sveto mjesto i odlazili s njega, ali brzo ih se zaboravilo u gradu u kojem su činili zlo.+ I to je isprazno.

11 Budući da se presuda za zlo djelo ne izvršava brzo,+ ljudsko srce više se usudi činiti zlo.+ 12 Grešnik može stotinu puta učiniti zlo, a ipak dugo živjeti, ali ja znam da će onima koji se boje pravog Boga biti dobro zato što ga se boje.+ 13 Ali zlome neće biti dobro+ i on neće produžiti svoje dane koji su kao sjena+ zato što se ne boji Boga.

14 Na zemlji se događa još nešto što je isprazno*: S nekim se pravednicima postupa kao da čine zlo,+ a s nekim se zlima postupa kao da čine ono što je pravedno.+ Kažem da je i to isprazno.

15 A ja preporučujem da se ljudi vesele+ jer čovjeku nema ništa bolje pod suncem nego da jede i pije i veseli se. Neka to čini dok marljivo radi sve dane svog života,+ koji mu je pravi Bog dao pod suncem.

16 Potrudio sam se steći mudrost i razumjeti sve što se čini na zemlji,+ te zbog toga nisam mogao spavati ni noću ni danju*. 17 Razmislio sam o svim djelima pravog Boga i shvatio da ljudi ne mogu dokučiti ono što se radi pod suncem.+ Ma koliko se trudili, ne mogu to dokučiti. Ako i tvrde da su dovoljno mudri da bi to spoznali, ipak to ne mogu dokučiti.+

9 Razmislio sam o svemu tome i zaključio da su i pravedni i mudri ljudi, a i sva njihova djela, u ruci pravog Boga.+ Ljudi ne znaju ni za ljubav ni za mržnju* onih koji su bili prije njih. 2 Svima je isti kraj:+ pravednome i zlome,+ dobrome i čistome i nečistome, onome tko daje žrtvu i onome tko ne daje žrtvu. Onome tko je dobar isto je kao i grešniku. Onome tko se olako zaklinje isto je kao i onome tko promišlja prije nego se zakune. 3 Žalosno je ovo što se zbiva pod suncem: Budući da je svima isti kraj,+ ljudima je srce puno zla. Za života im je ludost u srcu, a onda umru*!

4 Za onoga tko je među živima ima nade jer živom psu bolje je nego mrtvom lavu.+ 5 Živi znaju* da će umrijeti,+ a mrtvi ne znaju ništa+ niti dobivaju ikakvu nagradu* jer su pali u zaborav.+ 6 Nestalo je njihove ljubavi, i mržnje, i ljubomore te više ne sudjeluju ni u čemu što se čini pod suncem.+

7 Hajde, s radošću jedi kruh i vesela srca pij vino+ jer se pravom Bogu sviđaju tvoja djela.+ 8 Uvijek nosi bijelu odjeću* i namaži svoju glavu uljem.+ 9 Uživaj u životu sa svojom voljenom ženom+ cijelog svog ispraznog života, koji ti je Bog dao pod suncem, sve dane svoje ispraznosti, jer to ti je nagrada u životu, nagrada za tvoj naporan rad koji obavljaš pod suncem.+ 10 Sve što svojim rukama možeš činiti, čini to svom svojom snagom jer nema ni rada, ni razmišljanja, ni znanja, ni mudrosti u grobu*,+ u koji ćeš otići.

11 Još sam nešto vidio pod suncem: trku ne dobivaju uvijek brzi, ni bitku silni,+ niti kruha uvijek imaju mudri, niti bogatstva uvijek imaju razboriti,+ niti su u svemu uspješni oni koji imaju znanje,+ jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih. 12 A čovjek ne zna kada dolazi njegov čas.+ Kao što se ribe ulove u pogubnu mrežu i ptice uhvate u zamku, tako ljudi upadnu u zamku u vrijeme nevolje, kad ih ona snađe iznenada.

13 Vidio sam pod suncem i ovu stranu mudrosti – i to me se duboko dojmilo: 14 Bio je jedan mali grad i u njemu malo ljudi. Na njega se okomio moćan kralj te ga je opkolio i oko njega podignuo velik opsadni nasip. 15 No u njemu se našao čovjek koji je bio siromašan, a mudar, te je svojom mudrošću spasio grad. Ali poslije se nitko nije sjećao tog siromaha.+ 16 Tada sam rekao: “Mudrost je bolja od snage,+ ali siromahova se mudrost prezire i njegove se riječi ne slušaju.”+

17 Bolje je poslušati mirno kazane riječi mudrih ljudi nego viku onoga tko vlada među bezumnicima.

18 Mudrost je bolja nego ratno oružje, a jedan jedini grešnik može upropastiti mnogo dobra.+

10 Kao što se od mrtvih muha mirisno ulje usmrdi i užegne, tako i malo ludosti zasjeni čovjekovu mudrost i čast.+

2 Mudroga srce vodi na pravi put, a bezumnoga srce vodi na krivi put.*+ 3 Kojim god putem ludi ide, pokazuje da nema razuma*+ i svakome daje do znanja da je lud.+

4 Ako se vladar razgnjevi na tebe, nemoj otići od njega*+ jer mirnoća suzbija velike grijehe.+

5 Još sam nešto žalosno vidio pod suncem, grešku koju čine oni koji imaju vlast:+ 6 Lude se postavlja na mnoge visoke položaje, a sposobni* ostaju na niskim položajima.

7 Vidio sam kako sluge jašu na konjima, a dostojanstvenici idu pješice kao sluge.+

8 Tko kopa jamu, može sam u nju pasti.+ Tko razvaljuje kameni zid, može ga ujesti zmija.

9 Tko razbija kamenje, može se ozlijediti. Tko cijepa drva, može nastradati*.

10 Ako je željezni alat tup i ne nabrusi se, čovjek se treba više naprezati. A mudrost pomaže čovjeku da bude uspješan u onom što radi.

11 Ako zmija ujede koga prije nego što je ukroti*, onda mu ne koristi to što je vješt krotitelj*.

12 Mudrome riječi iz njegovih usta donose naklonost drugih,+ a ludome njegove usne donose propast.+ 13 Kad progovori, prvo što mu izađe iz usta ludost je,+ a posljednje što kaže bezumlje je koje vodi u propast. 14 Ali bezumnik ne prestaje govoriti.+

Čovjek ne zna što nosi budućnost. Tko mu može reći što će biti kad njega više ne bude?+

15 Bezumnika njegov trud samo umara. On ni put do grada ne zna pronaći.

16 Teško zemlji kad joj je kralj dijete+ i kad se njeni velikaši već od jutra goste! 17 Blago zemlji kad joj je kralj plemenita roda i kad njeni velikaši jedu i piju u pravo vrijeme da se okrijepe, a ne da se opiju!+

18 Zbog velike lijenosti ulegne se krov i zbog nemarnih ruku krov prokišnjava.+

19 Kruh* se priprema radi veselja i vino čini život radosnim,+ a sve se pribavlja novcem.+

20 Ni u svojim mislima* ne proklinji kralja+ i ne proklinji bogatoga u svojoj sobi jer bi ptica mogla odnijeti glas* o tome i krilato stvorenje moglo bi ponoviti ono što si rekao.

11 Baci svoj kruh na površinu vode+ jer ćeš ga nakon mnogo dana opet naći.+ 2 Dio onoga što imaš daj sedmorici ili čak osmorici,+ jer ne znaš kakvo će se zlo dogoditi na zemlji.

3 Napune li se oblaci vodom, izlit će kišu na zemlju. Padne li drvo na jug ili na sjever, gdje je palo, ondje će i ostati.

4 Tko pazi na vjetar, nikada ne sije, i tko gleda na oblake, nikada ne žanje.+

5 Kao što ne razumiješ kako duh* djeluje u kostima djeteta u utrobi trudne žene,+ tako ne razumiješ ni postupke pravog Boga, koji sve čini.+

6 Ujutro sij svoje sjeme i neka ti ruke ne počivaju do večeri.+ Jer ne znaš što će uroditi plodom, ovo ili ono, ili će oboje ispasti jednako dobro.

7 Svjetlost je ugodna i dobro je da oči vide sunca. 8 Ako čovjek živi mnogo godina, neka u svima uživa.+ Ali neka ima na umu da bi mu mnogi dani mogli biti crni. Sve što dolazi isprazno je.+

9 Raduj se, mladiću, dok si mlad i neka se tvoje srce veseli u danima tvoje mladosti. Idi kamo te srce vuče i kamo te oči vode. Ali znaj da će pravi Bog tražiti da mu za sve to položiš račun*.+ 10 Zato ukloni od svog srca ono što mu može nanijeti bol i udalji od svog tijela ono što mu može naštetiti, jer su mladost i najljepše godine života isprazne.+

12 Misli na* svog Velikog Stvoritelja u danima svoje mladosti,+ prije nego dođu dani puni nevolje+ i stignu godine za koje ćeš reći: “Nisu mi mile”, 2 prije nego potamni svjetlost sunca, mjeseca i zvijezda+ te se zaredaju kiše*, 3 prije nego dođe dan kad počnu drhtati čuvari kuće i junaci se pognu i mlinarice prestanu mljeti žito jer ih je malo, a onima koje gledaju kroz prozore počne slabjeti vid,+ 4 dan kad se zatvore ulična vrata i stiša se zvuk mlina koji melje, kad čovjek počne ustajati na ptičji pjev i stišaju se zvuci pjesme,+ 5 kad se čovjek počne bojati visine i strahovati na ulici, kad badem procvate+ i skakavac se počne vući i kapar prestane djelovati* jer čovjek ide u dom u kojem će dugo ostati,+ a oni što nariču već se kreću ulicom.+ 6 Misli na njega prije nego što se prekine srebrno uže i razbije zlatna zdjela, prije nego se razbije vrč na izvoru i slomi kotač na bunaru. 7 Tada se prah vraća u zemlju,+ gdje je i bio, a duh* se vraća pravom Bogu, koji ga je dao.+

8 “Ispraznost nad ispraznostima!” kaže onaj koji poučava* narod.+ “Sve je isprazno!”+

9 Onaj koji je poučavao narod nije samo bio mudar nego je i stalno prenosio narodu svoje znanje,+ a usto je promišljao i sve temeljito istražio te sastavio zbirku mnogih mudrih izreka.+ 10 Onaj koji je poučavao narod trudio se pronaći ugodne riječi+ te napisati ono što je vjerodostojno i istinito.

11 Riječi mudrih nalik su ostanima*+ i zbirke njihovih izreka nalik su čvrsto zabijenim čavlima. One potječu od jednog pastira. 12 A kad je riječ o drugim zapisima, sine moj, budi oprezan: Nema kraja pisanju mnogih knjiga i prekomjerno čitanje tih knjiga umara čovjeka*.+

13 Bit je svega što si čuo: Boj se* pravog Boga+ i drži se njegovih zapovijedi+ jer to je sve što je čovjek dužan činiti.+ 14 Naime, pravi će Bog donijeti sud o svakom djelu, pa tako i o svemu što je skriveno, i reći će je li ono dobro ili zlo.+