Kako je Biblija sačuvana do našeg vremena

Uistinu je čudo da je Biblija ostala sačuvana sve do našeg vremena. Njeno je pisanje završeno prije više od 1 900 godina. Pisana je na propadljivim materijalima — papirusu načinjenom od istoimene biljke i pergamentu izrađenom od životinjske kože. Izvorni tekstovi napisani su na jezicima kojima danas govori vrlo malo ljudi. Osim toga, bilo je mnogo moćnih ljudi, od careva do vjerskih vođa, koji su je svim silama nastojali uništiti.

KAKO je to izvanredno djelo ostalo sačuvano tako dugo vremena i postalo najpoznatija knjiga na svijetu? Razmotrimo samo dva činitelja.

Tekstovi sačuvani zahvaljujući velikom broju prijepisa

Izraelci su brižno čuvali izvorne svitke i načinili brojne prijepise. Naprimjer, izraelskim je kraljevima bilo rečeno da “prepišu zakon što ga čuvaju svećenici levitski” (5. Mojsijeva 17:18).

Mnogi su Izraelci voljeli čitati nadahnute spise, koje su smatrali Božjom Riječju. Stoga je prepisivanje tih tekstova bilo povjereno vrsnim pisarima, koji su iznimno pažljivo obavljali svoj posao. Za bogobojaznog pisara Ezru kaže se da je bio “vješt prepisivač zakona Mojsijeva, koji je dao Jehova, Bog Izraelov” (Ezra 7:6). Masoreti, koji su od šestog do desetog stoljeća n. e. prepisivali hebrejske knjige Biblije, ili “Stari zavjet”, čak su brojali prepisana slova kako se u tekstu ne bi potkrale greške. Takvo pažljivo prepisivanje omogućilo je da tekst ostane točan te da se Biblija sačuva unatoč tome što su je njeni neprijatelji svim silama nastojali uništiti.

Naprimjer, 168. pr. n. e. sirijski kralj Antioh IV htio je pronaći i uništiti sve prijepise hebrejskih knjiga Biblije koji su u to vrijeme postojali u Palestini. Jedan židovski povijesni izvještaj o tome kaže: “U koga nađoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru.” U djelu The Jewish Encyclopedia piše: “Službenici kojima je bio povjeren taj zadatak bili su strogi i neumoljivi (...). Posjedovanje neke od svetih knjiga (...) kažnjavalo se smrću.” No prijepisi svetih spisa ostali su sačuvani ne samo među Židovima u Palestini nego i među onima koji su živjeli u drugim zemljama.

Ubrzo nakon što je završeno pisanje grčkih knjiga Biblije, ili “Novog zavjeta”, načinjeni su mnogobrojni prijepisi tih nadahnutih poslanica, proročanstava i povijesnih izvještaja. Naprimjer, Ivan je svoje Evanđelje napisao u Efezu ili njegovoj okolici. Međutim, jedan fragment tog Evanđelja, dio prijepisa za koji stručnjaci kažu da je nastao nepunih 50 godina nakon što je napisan izvorni tekst, pronađen je u Egiptu, koji je od Efeza udaljen stotinama kilometara. To otkriće upućuje na zaključak da su kršćani koji su živjeli u dalekim zemljama imali prijepise nadahnutih spisa ubrzo nakon što su oni nastali.

Mnogobrojni prijepisi koji su bili raspačani sve do najudaljenijih zemalja doprinijeli su opstanku Božje Riječi u stoljećima nakon Krista. Naprimjer, jedan izvještaj kaže da je 23. veljače 303. n. e. rimski car Dioklecijan u osvit zore gledao kako njegovi vojnici razvaljuju vrata jedne crkve i spaljuju prijepise Svetog pisma. Dioklecijan je mislio da može stati na kraj kršćanstvu tako da uništi njegove svete spise. Sutradan je naredio da se diljem Rimskog Carstva javno spale sve Biblije. No neki su primjerci ipak sačuvani te su bili nanovo prepisani. Ustvari, do danas su gotovo u cijelosti sačuvane dvije Biblije na grčkom jeziku koje su vjerojatno nastale nedugo nakon što je Dioklecijan naredio uništavanje Biblija. Jedna od tih dviju Biblija nalazi se u Rimu, a druga u Britanskoj knjižnici u Londonu.

Premda dosad nije pronađen nijedan izvorni biblijski rukopis, do danas je sačuvano na tisuće prijepisa cijele Biblije ili nekih njenih dijelova. Neki od tih prijepisa vrlo su stari. Je li prilikom prepisivanja izmijenjena poruka izvornih tekstova? Govoreći o hebrejskim knjigama Biblije, učenjak William Henry Green je izjavio: “Sa sigurnošću se može reći da nijedno drugo djelo iz starog doba nije sačuvano u obliku koji tako vjerno prenosi izvornu poruku.” Sir Frederic Kenyon, jedan od najistaknutijih izučavatelja biblijskih rukopisa, o grčkim je knjigama Biblije napisao: “Razmak između vremena nastanka izvornog teksta i vremena iz kojeg datiraju najstariji pronađeni prijepisi toliko je malen da je ustvari zanemariv, pa je tako uklonjena posljednja sumnja da je Biblija u osnovi došla do nas onako kako je napisana. I autentičnost i općenita vjerodostojnost novozavjetnih knjiga sada se mogu smatrati konačno dokazanima.” On je također rekao: “Sa sigurnošću možemo reći da je tekst Biblije u osnovi vjerodostojan. (...) To se ne može reći ni za koju drugu drevnu knjigu na svijetu.”

Prevođenje Biblije

Prevođenje Biblije na mnoge jezike još je jedan važan činilac koji je doprinio tome da ona postane najpoznatija knjiga na svijetu. To je u skladu s Božjim naumom da ljudi iz svih naroda koji govore mnogim jezicima upoznaju Boga i štuju ga “duhom i istinom” (Ivan 4:23, 24; Mihej 4:2).

Prvi poznati prijevod hebrejskih knjiga Biblije bila je grčka Septuaginta. Taj je prijevod bio namijenjen Židovima koji su živjeli izvan Palestine i govorili grčkim jezikom. Septuaginta je dovršena oko 200 godina prije početka Isusove zemaljske službe. Cijela Biblija, uključujući i knjige izvorno pisane grčkim jezikom, bila je prevedena na mnoge jezike u prvih nekoliko stoljeća nakon što je završeno njeno pisanje. No kasnije su se širenju Biblije počeli protiviti neki kraljevi, pa čak i svećenici, koji su trebali postupiti upravo suprotno — učiniti sve što je u njihovoj moći da Biblija postane dostupna svim ljudima. Svoja su stada držali u duhovnoj tami, ne dopuštajući da se Božja Riječ prevodi na narodne jezike.

Opirući se crkvi i svjetovnim vladarima, neki su hrabri ljudi izložili opasnosti vlastiti život kako bi preveli Bibliju na narodne jezike. Jedan od njih je Englez William Tyndale, koji se školovao u Oxfordu te je 1530. objavio prijevod Petoknjižja (Pentateuha), prvih pet knjiga hebrejskog dijela Biblije. Unatoč velikom protivljenju, prvi je preveo Bibliju na engleski izravno s hebrejskog jezika. Tyndale je ujedno prvi engleski prevoditelj koji je upotrijebio ime Jehova. Španjolski izučavatelj Biblije Casiodoro de Reina neprestano je bježao od svojih katoličkih progonitelja i često bio u smrtnoj opasnosti dok je radio na jednom od prvih prijevoda Biblije na španjolski jezik. Da bi mogao dovršiti svoj prijevod potražio je utočište u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj i Švicarskoj.a

Biblija se i dalje prevodi na velik broj jezika i tiska se u milijunima primjeraka. Činjenica da je sačuvana do današnjih dana i da je postala najpoznatija knjiga na svijetu svjedoči o tome da je apostol Petar bio u pravu kad je pod Božjim nadahnućem rekao: “Trava vene i cvijet otpada, ali riječ Jehovina ostaje zauvijek” (1. Petrova 1:24, 25).

[Bilješka]

[Okvir/slike na stranici 14]

KOJI PRIJEVOD IZABRATI?

Na mnogim jezicima postoje brojni prijevodi Biblije. Neki prijevodi sadrže teško razumljive, zastarjele izraze. Neki se slobodni prijevodi služe parafraziranjem, a cilj im je prvenstveno da se tekst lako čita, a ne da bude točan. Postoje i vrlo doslovni prijevodi koji gotovo od riječi do riječi prate izvorni tekst.

Engleski prijevod Biblije Novi svijet (New World Translation of the Holy Scriptures), koji su objavili Jehovini svjedoci, preveden je izravno s izvornih jezika, a načinio ga je odbor za prevođenje čiji su članovi željeli ostati anonimni. Taj je prijevod kasnije poslužio kao temelj za prijevode na šezdesetak drugih jezika, uključujući i hrvatski. No prevoditelji koji su prevodili na te jezike u velikoj su mjeri uspoređivali i biblijski tekst na izvornim jezicima. Prevoditelji engleskog prijevoda Novi svijet nastojali su prevesti izvorni tekst što doslovnije, ali ne u toj mjeri da prijevod bude nerazumljiv. Naprotiv, cilj im je bio da biblijski tekst bude jednako razumljiv današnjim čitateljima kao što je bio razumljiv ljudima koji su živjeli u vrijeme kad je Biblija bila pisana.

Neki su lingvisti temeljito proučili suvremene engleske prijevode Biblije — uključujući i prijevod Novi svijet — tražeći primjere netočnosti i prijevoda kojima se namjerno iskrivljava smisao izvornog teksta. Jedan od tih stručnjaka je Jason David BeDuhn, izvanredni profesor religijskih znanosti na Sveučilištu Sjeverne Arizone u Sjedinjenim Državama. On je 2003. objavio studiju u kojoj je na 200 stranica iznio zaključke do kojih je došao proučavanjem devet “najčitanijih biblijskih prijevoda na engleskom govornom području”.b Analizirao je nekoliko redaka koji u stručnim krugovima izazivaju brojne rasprave jer upravo na tim mjestima “postoji najveća vjerojatnost da na prijevod utječu osobni stavovi i predrasude prevoditelja”. Kod svakog je retka izvorni grčki tekst usporedio s engleskim prijevodima, nastojeći otkriti pokušaje da se namjerno promijeni smisao teksta. Do kakvog je zaključka došao?

BeDuhn kaže da mnogi bibličari, kao i ljudi općenito, smatraju da su odstupanja od uobičajenog načina prevođenja koja se javljaju u prijevodu Novi svijet posljedica vjerskih stavova njegovih prevoditelja. No on tvrdi: “Većina tih odstupanja posljedica su toga što je prijevod Novi svijet doslovan, konzervativan prijevod i stoga je točniji od drugih prijevoda.” Premda se nije složio s nekim prevoditeljskim rješenjima u prijevodu Novi svijet, BeDuhn je izjavio da je on “najtočniji od svih uspoređivanih prijevoda”. Osim toga, rekao je da je to “izrazito dobar” prijevod.

Izraelski hebreist dr. Benjamin Kedar na sličan je način komentirao prijevod Novi svijet. On je 1989. rekao: “To je djelo odraz iskrenih nastojanja da se čitatelju omogući što je moguće točnije razumijevanje teksta. (...) U prijevodu Novi svijet nisam otkrio nijedan pokušaj da se tekstu namjerno prida značenje koje on nema.”

Ako razmišljate o tome koji prijevod izabrati, upitajte se: ‘S kojim ciljem čitam Bibliju? Želim li prijevod koji se lako čita, ali nije najtočniji, ili prijevod koji nastoji što točnije prenijeti smisao izvornog, od Boga nadahnutog teksta? (2. Petrova 1:20, 21). Vaš izbor uvelike ovisi o odgovoru na ta pitanja.

[Bilješka]

[Slika]

Prijevod “Novi svijet” izdan je na mnogo jezika

[Slika na stranicama 12 i 13]

Masoretski rukopisi

[Slika na stranici 13]

Fragment s riječima iz Luke 12:7: “Ne bojte se, vi ste vredniji od mnogo vrabaca”

[Zahvale na stranici 13]

Stranica u prvom planu: Ruska nacionalna knjižnica, Sankt Peterburg; druga i treća stranica: Bibelmuseum, Münster; fotografija u pozadini: © Knjižnica Chester Beatty, Dublin