Kako skupština odražava Jehovino gledište o grešnicima

1. Što Jehova želi?

JEHOVA je ljude stvorio sa slobodnom voljom. Taj dar koji smo dobili od Boga koristimo svaki dan kad donosimo razne odluke. Najvažnija odluka koju čovjek može donijeti u životu nesumnjivo je odluka da se preda Jehovi i postane dio njegove velike duhovne obitelji. Jehova želi da svaki čovjek donese tu odluku. Zašto? Zato što on voli ljude i želi im samo najbolje. Želi da oni postanu njegovi prijatelji i da žive zauvijek (Pnz. 30:19, 20; Gal. 6:7, 8).

2. Kako Jehova gleda na prijestupnike koji se još nisu pokajali? (1. Ivanova 2:1)

² Međutim, Jehova nikoga ne prisiljava da mu služi. On dopušta da svatko za sebe odluči što će učiniti. Što ako kršteni kršćanin prekrši Božji zakon i počini ozbiljan grijeh? Ako se ne pokaje, mora biti udaljen iz skupštine (1. Kor. 5:13). No čak i ako dođe do toga, Jehova se svim srcem nada da će se prijestupnik vratiti k njemu. Ustvari, to je jedan od važnih razloga zbog kojih je Jehova dao otkupninu – učinio je to da bi grešnicima koji se pokaju omogućio oproštenje grijeha. (Pročitaj 1. Ivanovu 2:1.) Naš dobri Bog s puno ljubavi potiče prijestupnike da se pokaju (Zah. 1:3; Rim. 2:4; Jak. 4:8).

3. O čemu će biti riječi u ovom članku?

³ Jehova želi da usvojimo njegov stav prema grijehu i onima koji čine grijeh. U ovom članku vidjet ćemo kako to možemo učiniti. Dok čitaš članak, obrati pažnju na (1) što je u 1. stoljeću skupština u Korintu poduzela kad je jedan kršćanin učinio težak grijeh, (2) koje je upute apostol Pavao dao skupštini kad se prijestupnik pokajao i (3) što taj biblijski izvještaj otkriva o tome kako Jehova gleda na kršćane koji su učinili težak grijeh.

ŠTO JE KORINTSKA SKUPŠTINA PODUZELA U SLUČAJU TEŠKOG GRIJEHA

4. Što se u 1. stoljeću dogodilo u korintskoj skupštini? (1. Korinćanima 5:1, 2)

⁴ Pročitaj 1. Korinćanima 5:1, 2. Tijekom svog trećeg misionarskog putovanja Pavao je čuo uznemirujuće vijesti o nečemu što se dogodilo u novoosnovanoj skupštini u Korintu. Jedan brat iz te skupštine imao je spolne odnose sa svojom pomajkom. Bilo je to šokantno ponašanje kakvo se nije moglo vidjeti “ni među neznabošcima”. Skupština je tolerirala ponašanje tog brata, a možda se čak i ponosila time. Neki su možda mislili da na taj način pokazuju koliko je Bog milosrdan i pun razumijevanja prema nesavršenim ljudima. Ali Jehova ne odobrava neispravno postupanje među svojim narodom. Takvim drskim i besramnim ponašanjem prijestupnik je nesumnjivo štetio ugledu skupštine. Osim toga, on je mogao loše utjecati i na druge kršćane koji su se družili s njim. Što je onda Pavao rekao da skupština treba poduzeti?

5. Što je Pavao rekao da skupština treba poduzeti i što je to značilo? (1. Korinćanima 5:13) (Vidi i ilustraciju.)

⁵ Pročitaj 1. Korinćanima 5:13. Pod Božjim nadahnućem Pavao je napisao poslanicu u kojoj je rekao da nepokajničkog grešnika treba udaljiti iz skupštine. Kako su se kršćani koji su vjerno služili Bogu trebali ponašati prema njemu? Pavao im je rekao da se “prestanu družiti” s njim. Što je to značilo? Pavao je dodatno pojasnio tu zapovijed kad je rekao: “S takvim i ne jedite” (1. Kor. 5:11). Sjesti s nekim za stol i jesti s njim lako može dovesti do toga da se čovjek nastavi družiti s tom osobom. Prema tome, Pavao je očito htio reći da skupština ne bi trebala provoditi vrijeme u druženju s tim čovjekom. Tako bi skupština bila zaštićena od njegovog lošeg utjecaja (1. Kor. 5:5–7). Osim toga, to što bi braća i sestre izbjegavali bliske kontakte s tim čovjekom moglo ga je potaknuti da uvidi koliko je zastranio i udaljio se od Jehovinih pravednih mjerila. Moglo ga je potaknuti i da se posrami te da se pokaje.

6. Kako je Pavlovo pismo utjecalo na skupštinu i na prijestupnika?

⁶ Nakon što je poslao pismo kršćanima u Korintu, Pavao se počeo pitati kako će skupština reagirati na ono što im je napisao. Kasnije mu je Tit donio vijesti koje su ga jako obradovale. Skupština je dobro reagirala na Pavlovo pismo (2. Kor. 7:6, 7). Braća su primijenila upute koje im je dao. Osim toga, nakon što je Pavao poslao svoje pismo, prijestupnik se tijekom narednih mjeseci pokajao zbog svog grešnog postupanja. Promijenio je svoj način ponašanja i stav prema grijehu te se počeo držati Jehovinih pravednih mjerila (2. Kor. 7:8–11). Koje je upute nakon toga Pavao dao skupštini?

KAKO SE SKUPŠTINA TREBALA ODNOSITI PREMA GREŠNIKU KOJI SE POKAJAO

7. Do čega je dovelo to što je prijestupnik bio udaljen iz skupštine? (2. Korinćanima 2:5–8)

⁷ Pročitaj 2. Korinćanima 2:5–8. Pavao je rekao: “Takvom je čovjeku dovoljno što ga je ukorila većina.” Drugim riječima, ukor koji je dobio ispunio je svoju svrhu. A što je bila svrha ukora? Navesti prijestupnika da se pokaje (Hebr. 12:11).

8. Što je još Pavao rekao da skupština treba učiniti?

⁸ Pavao je rekao skupštini: “Zato mu sada spremno oprostite i utješite ga.” A zatim je dodao: “Pokažite mu da ga volite.” Zapazi da Pavao nije htio da skupština samo dopusti tom čovjeku da se vrati među Jehovin narod. Želio je da braća učine i nešto više od toga – da svojim riječima i djelima tom čovjeku koji se pokajao daju do znanja da su mu stvarno oprostili i da ga vole. Na taj bi način skupština jasno pokazala da se istinski raduje njegovom povratku.

9. Zašto je nekima u skupštini možda bilo teško oprostiti prijestupniku koji se pokajao?

⁹ Je li nekima bilo teško izraziti dobrodošlicu grešniku koji se pokajao i pokazati da im je drago što se vratio u skupštinu? Biblijski izvještaj ne govori ništa o tome, ali moguće je da su se neki tako osjećali. Uostalom, on je svojim postupcima stvorio probleme cijeloj skupštini, a možda i nanio sramotu nekim pojedincima u njoj. Neki su možda mislili: “Mi smo se toliko borili da ostanemo moralno čisti, a on se, nakon svega što je napravio, vratio u skupštinu i svi su ga tako srdačno dočekali. To nije pošteno!” (Usporedi Luku 15:28–30.) No zašto je bilo važno da skupština pokaže iskrenu ljubav tom bratu koji se vratio?

10, 11. Što se moglo dogoditi da starješine nisu htjeli oprostiti grešniku koji se pokajao?

¹⁰ Zamisli samo što se moglo dogoditi da starješine nisu dopustili tom čovjeku koji se iskreno pokajao da se vrati u skupštinu ili da mu skupština, nakon što se vratio, nije htjela pokazati ljubav. Tog je čovjeka mogla shrvati “prevelika žalost”. Lako je mogao zaključiti da je on izgubljen slučaj. Čak je mogao odustati od toga da se trudi popraviti svoj odnos s Bogom.

¹¹ Što je još gore, da braća i sestre iz te skupštine nisu htjeli oprostiti grešniku koji se pokajao, time bi ugrozili i svoj vlastiti odnos s Jehovom. Zašto to možemo reći? Zato što takvim ponašanjem ne bi odražavali stav Jehove, koji oprašta pokajničkim grešnicima, nego bi bili nalik Sotoni, koji je okrutan i nemilosrdan. Time bi zapravo postali oruđe u Ðavlovim rukama. On bi se mogao poslužiti njima da u duhovnom pogledu potpuno uništi tog čovjeka (2. Kor. 2:10, 11; Efež. 4:27).

12. Kako se korintska skupština mogla ugledati na Jehovu?

¹² Kako su se onda kršćani iz korintske skupštine mogli ugledati na Jehovu, a ne postupati poput Sotone? Tako da se s čovjekom koji se vratio u skupštinu ophode onako kako se Jehova ophodi s grešnicima koji se pokaju. Zapazi što su neki biblijski pisci rekli o Jehovi. On je “dobar i spreman oprostiti”, rekao je David (Psal. 86:5). Mihej je napisao: “Tko je Bog kao ti, koji oprašta krivnju i prelazi preko prijestupa?” (Mih. 7:18). A Izaija je kazao: “Neka se zlotvor odvrati od svog zlog puta i neka se zlikovac prestane baviti zlim mislima. Neka se vrati Jehovi, koji će mu se smilovati, našem Bogu, jer će mu velikodušno oprostiti” (Iza. 55:7).

13. Zašto je bilo na mjestu ponovno primiti u skupštinu grešnika koji se pokajao? (Vidi okvir “Kada je prijestupnik ponovno primljen u korintsku skupštinu?”)

¹³ Braća iz korintske skupštine trebala su se ugledati na Jehovu i pokazati pokajniku da ga vole i da im je drago što se vratio. Time što su poslušali Pavlovu uputu i srdačno primili pokajničkog grešnika, kršćani iz korintske skupštine pokazali su da su “poslušni u svemu” (2. Kor. 2:9). Istina, prošlo je svega nekoliko mjeseci otkako je grešnik bio udaljen iz skupštine, ali ukor koji je dobio urodio je plodom i doveo do toga da se pokaje. Zato nije imalo smisla odugovlačiti s time da se tog čovjeka ponovno primi u skupštinu.

KAKO MOŽEMO ODRAŽAVATI JEHOVINU PRAVDU I MILOSRÐE

14, 15. Koje pouke možemo izvući iz onoga što se dogodilo u Korintu? (2. Petrova 3:9) (Vidi i ilustraciju.)

¹⁴ Izvještaj o tome kako je skupština u drevnom Korintu postupila kad je u njoj došlo do teškog grijeha zapisan je i sačuvan “nama za pouku” (Rim. 15:4). Iz tog izvještaja učimo da Jehova ne tolerira teške grijehe među svojim narodom. On ne smatra da nepokajničkim prijestupnicima treba “milosrdno” dopustiti da se nastave družiti s njegovim vjernim slugama. Jehova je milosrdan, ali ne dopušta da radimo sve i svašta niti snižava svoja mjerila (Juda 4). Kad bi Jehova tako postupao, to ne bi bilo nimalo milosrdno jer bi to bilo na štetu svima u skupštini (Izr. 13:20; 1. Kor. 15:33).

¹⁵ S druge strane, iz tog izvještaja učimo da Jehova ne želi da itko pogine. On želi spasiti ljude kad god je to moguće. Jehova iskazuje milosrđe onima koji su promijenili svoj način razmišljanja i postupanja te žele popraviti svoj odnos s njim (Ezek. 33:11; pročitaj 2. Petrovu 3:9). Prema tome, kad se prijestupnik iz Korinta pokajao i prestao griješiti, Jehova je preko Pavla objasnio skupštini da tom čovjeku treba oprostiti i srdačno ga primiti natrag.

16. Što misliš o načinu na koji je riješen slučaj teškog grijeha u korintskoj skupštini?

¹⁶ Razmatranje onoga što se dogodilo u korintskoj skupštini pomoglo nam je da vidimo na djelu Jehovinu ljubav, pravednost i pravdu (Psal. 33:5). Ne potiče li te to da još više hvališ našeg divnog Boga? Uostalom, svi smo mi grešnici – baš svatko od nas – i trebamo njegovo oproštenje. Svatko od nas itekako ima razloga biti zahvalan Jehovi za otkupninu, koja nam omogućava oproštenje grijeha. Kako je lijepo i utješno znati da Jehova stvarno voli svoje sluge! On želi da im bude dobro u životu i da budu istinski sretni.

17. Što ćemo razmotriti u idućim člancima?

¹⁷ A što ako danas netko počini ozbiljan grijeh? Kako starješine mogu pokazati da poput Jehove žele pomoći prijestupniku da dođe do pokajanja? Kako skupština treba reagirati kad starješine odluče nekoga udaljiti iz skupštine ili ga pak ponovno primiti? Ta ćemo pitanja razmotriti u idućim člancima.