Blagost nije znak slabosti, nego odraz velike unutarnje snage. Čovjek treba imati snage da bi ostao smiren u nekoj izazovnoj situaciji. Blagost je jedan od plodova duha (Gal. 5:22, 23). Grčka riječ prevedena s “blagost” ponekad se koristila kako bi se opisalo divljeg konja kojeg su ljudi ukrotili. Zamisli divljeg konja kojeg je netko pripitomio. Taj je konj pitom, ali je i dalje snažan. Kako mi ljudi možemo biti blagi, a istovremeno snažni i jaki? To ne možemo postići samo snagom volje. Trebamo se moliti za Božji duh kako bismo uz njegovu pomoć mogli razvijati tu predivnu osobinu. Brojna iskustva pokazuju da je moguće naučiti pokazivati blagost. Mnogi Jehovini svjedoci blago su reagirali kad su ih protivnici provocirali i na taj su način ostavili dobar dojam na one koji su sve to promatrali (2. Tim. 2:24, 25; w23.09 39:3).

Apostol Ivan je u jednoj zadivljujućoj viziji vidio 24 starješine kako na nebu štuju Jehovu. Oni su hvalili Boga i govorili da je dostojan “primiti slavu, čast i moć” (Otkr. 4:10, 11). I vjerni anđeli imaju mnogo razloga da hvale i slave Jehovu. Oni su s njim na nebu i dobro su ga upoznali. U svemu što on čini jasno vide odraz njegovih predivnih osobina. Kad vide kako Jehova postupa, to ih potiče da ga hvale (Job 38:4–7). I mi trebamo hvaliti Jehovu u svojim molitvama. To možemo tako da mu kažemo zašto ga volimo i što cijenimo kod njega. Dok čitaš i proučavaš Bibliju, trudi se zapaziti Jehovine osobine koje ti se naročito sviđaju (Job 37:23; Rim. 11:33). Zatim reci Jehovi koliko ti znače te njegove osobine. Jehovu možemo hvaliti i zbog toga što pomaže nama, a i svoj našoj braći i sestrama (1. Sam. 2:1, 2; w23.05 20:6-7).

Godine 1919. Božji narod oslobodio se okova Babilona Velikog. Te godine na sceni se pojavio “vjerni i razboriti rob” (Mat. 24:45–47; Iza. 35:8). On je počeo djelovati baš u pravo vrijeme kako bi pomogao istinoljubivim ljudima da počnu ići novootvorenim “Putem svetosti”. Između ostalog, zahvaljujući vjernim pojedincima koji su u prošlosti radili na pripremanju tog puta, osobe koje su počele njime putovati mogle su bolje upoznati Jehovu i njegove naume (Izr. 4:18). Osim toga, mogle su uskladiti svoj život s Jehovinim zakonima i načelima. Jehova nije očekivao od svog naroda da sve te promjene učini preko noći. Naprotiv, on je postupno pročišćavao svoj narod. Zamisli samo kako ćemo svi mi biti sretni kad budemo u svemu mogli potpuno ugoditi našem Bogu. Svaku cestu treba redovito održavati. Od 1919. nastavljeni su radovi na “Putu svetosti” kako bi se što većem broju ljudi omogućilo da napusti Babilon Veliki (w23.05 22:15-16).